Poslovni broj: 8 Gž-330/2021-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja T. S. iz Z., OIB….., kojeg zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H., OIB…., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko - upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-1922/2017-31 od 13. studenog 2020., 7. srpnja 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, a žalba tuženice se djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-1922/2017-31 od 13. studenog 2020. se:

 

a) potvrđuje u dijelu pod točkama I. i II. izreke,

b) preinačuje u dijelu pod točkom III. izreke tako da glasi:

 

"Svaka stranka snosi svoje parnične troškove."

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku R. H., OIB….. isplatiti tužitelju T. S. iz Z., OIB…, na ime naknade štete iznos od 5.320,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2017. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 7.280,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

III. Nalaže se tuženiku R. H., OIB……nadoknaditi tužitelju T. S. iz Z., OIB…., troškove parničnog postupka u iznosu od 3.927,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 13. studenog 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2. Ovu presudu, pravodobnim i dopuštenim žalbama, pobijaju tužitelj i tuženica i to tužitelj u dijelu pod točkom II. izreke, a tuženica u dijelu pod točkama I. i III. izreke, te oboje predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je pobijaju.

 

3. Na žalbe nije odgovoreno.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice osnovana samo u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

 

5. Predmet spora zahtjev je za naknadom neimovinske štete i to povrede prava osobnosti zbog neopravdanog lišenja slobode u trajanju od 19 dana te zbog uhićenja na javnom mjestu zbog čega je trpio posebnu povredu prava osobnosti, odnosno časti, ugleda i dostojanstva.

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj uhićen 30. rujna 2016., zbog sumnje da je počinio kazneno djelo krađe opisano u čl.228.st.1. Kaznenog zakona,

- da je rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu br. Kir-1545/16 od 29. rujna 2016. određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana od lišenja slobode,

- da je navedeno rješenje ukinuto odlukom vijeća istog suda br. Kv-1169/16 od 11. listopada 2016. u obrazloženju kojeg se navodi da nisu dati razlozi o tome na temelju čega je sud zaključio da je tužitelj u bijegu, budući iz stanja spisa ne proizlazi da je provedena terenska provjera od strane djelatnika policije na adresi njegova stanovanja,

- da je rješenjem istog suda br. Kir-1545/16 od 18. listopada 2016. ukinut istražni zatvor i izrečena mjera opreza obveznog javljanja sudu svakog ponedjeljka u mjesecu,

- da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: K-DO 2897/16 od 22.11.2016., na temelju čl.206. st.1. toč.4. Zakona o kaznenom postupku odbačeno posebno izvješće VII policijske postaje Z., broj: K-1090/16 protiv tužitelja zbog kaznenog djela iz čl.228. st.1. Kaznenog zakona,

- da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Kir-1545/16 od 13. prosinca 2016. ukinuta mjera opreza obveznog javljanja svakog ponedjeljka u mjesecu zbog odbačaja kaznene prijave,

- da je do uhićenja tužitelja došlo na terasi restorana, a službene osobe koje su sudjelovale u uhićenju, na način da su tužitelja pozvale da ide s njima, bile su u civilu,

- da je posljedica okolnosti štetnog događaja bila razvoj kliničke slike elemenata poremećaja prilagodbe, izazivanje kratkotrajnog straha jakog intenziteta, umjerenog oscilirajućeg straha, sveukupno do jednog dana, te potom slabijeg oscilirajućeg straha sveukupno do tri tjedna, sve bez trajnih posljedica na smanjenje životne aktivnosti,

-da je tužitelj pravomoćno osuđivana osoba za razna kaznena djela, među ostalim i na kaznu zatvora od više od 4 godine koju je izdržao u Zatvoru u L..

 

7. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode i to na temelju odredbe članka 480. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 110/97, 27/98, 58/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst, 111/03, 178/04, 116/06, 152/08 i 76/09, dalje ZKP) kojom je propisano da pravo na naknadu štete pripada i osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođen optužbe ili je optužba odbijena. Prvostupanjski je sud zaključio da nema uvjeta za primjenu stavka 3. istog članka kojom je propisano da naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje te da je isključeno pravo na naknadu štete i ako su postojale okolnosti iz čl.95. istog Zakona, a to je da su redarstvene vlasti ovlaštene uhititi osobu za koju postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, a kada postoji neki od razloga za određivanje pritvora iz čl.102. Zakona. Ocjenjujući pravičnom naknadu od 280,00 kuna za svaki dan lišenja slobode, a pozivajući se na odredbe članaka 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom 5.520,00 kuna (19 dana po 280,00 kuna).

 

8. Prvostupanjski je sud također zaključio da okolnosti i posljedice samog uhićenja nisu takve da opravdavaju dosuđenje naknade radi čega je odbio tužbeni zahtjev za isplatom dalje zatraženih 7.280,00 kuna.

 

9. O troškovima postupka prvostupanjski je sud odlučio na temelju odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zaključivši da je tužitelj u pogledu osnove uspio 100%, a u pogledu visine 42%.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti. Neosnovano tuženica tvrdi da prvostupanjski sud nije dao razloge zašto smatra da nema mjesta primjeni odredbe članka 480. stavak 3. ZKP-a jer je prvostupanjski sud o tome dao razloge koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a to je da je rješenje o istražnom zatvoru, na temelju kojeg je tužitelj bio lišen slobode od 30. rujna 2016. do 18. listopada 2016., za koje traži naknadu, bilo ukinuto, jer sud nije dao razloge o tome zašto je i kako utvrdio da je tužitelj u bijegu, a iz stanja spisa nije ni proizlazilo da je provedena terenska provjera od strane djelatnika policije na adresi tužiteljeva stanovanja, da bi nakon ukidanja tog rješenja, novim rješenjem istražni zatvor bio ukinut i bila određena (samo) mjera opreza obveznog javljanja i to ne više (i) zbog opasnosti od bijega. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud naveo razloge (dakle nema bitne povrede odredaba parničnog postupka), a te razloge prihvaća i ovaj sud, pa se pravilnim ocjenjuje zaključak prvostupanjskog suda da nema mjesta za primjenu odredbe članka 480. stavak 3. ZKP-a, odnosno da nema mjesta za zaključak da bi bila riječ o samoskrivljenom pritvoru kako to tvrdi tuženica u svojoj žalbi. Na pravilnost takvog zaključka ne može utjecati činjenica da bi tužitelju u nekim drugim, kasnijim postupcima ponovno bio određen istražni zatvor, jer se naknada štete određuje za ovo konkretno lišenje slobode, i samo za činjenice koje su u tom postupku lišenja slobode postojale i bile poznate.

 

11. Dosuđenu naknadu za svaki dan lišenja slobode sud smatra primjerenom, pa nema mjesta za dosuđenje manje (po žalbi tuženice) ili veće naknade (po žalbi tužitelja) po ovoj osnovi.

 

12. Neosnovano tužitelj osporava pobijanu presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za daljnjom isplatom, jer je, kako je već navedeno, za pritvaranje tužitelju dosuđena pravična naknada, a za sam čin uhićenja kojim da bi bila počinjena povreda prava osobnosti zbog povrede ugleda i časti, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da okolnosti ne opravdavaju dosuđenje naknade, sve u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO-a, kojom je propisano da će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, radi čega je pobijana presuda, u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično odbijen, valjana.

 

13. Činjenica da tužitelj ne bi bio počinitelj 26 kaznenih dijela, nego manjeg broja njih, nije od utjecaja na ocjenu zakonitosti prvostupanjske presude. A da jest riječ o višestruko osuđivanoj osobi za razna kaznena djela pa i sa zatvorskom sankcijom, te da se je netočna tvrdnja tužitelja u žalbi da se zbog proteka vremena više ne može smatrati  osobom koja je evidentirana kao počinitelj kaznenih djela, proizlazi i iz Kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa (nalazi se u priloženom kaznenom spisu), a kako se to navodi i u rješenju o određivanju istražnog zatvora kojeg je sam tužitelj priložio u spis (list spisa 3-5).

 

13. Zbog navedenog pod točkom 12. obrazloženja ove drugostupanjske presude, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u osnovi uspio u cijelosti, 100%, a djelomično uspio samo u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sa 42%. Tužitelj je, naime, uspio s osnovom samo u pogledu zahtjeva za naknadom štete zbog pritvaranja, a u pogledu osnove nije uspio sa zahtjevom za naknadom zbog povrede ugleda i časti zbog načina i mjesta uhićenja. Slijedom navedenog o troškovima je pravilno bilo odlučiti sukladno odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a.

 

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a kao pod b) izreke na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 7. srpnja 2021.

 

Sutkinja:

 

Josita Begović