Broj: Kž 451/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. S., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 5. ožujka 2018. godine, br. K-3/16, u sjednici održanoj 24. listopada 2018. godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba opt. N. S. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u  Šibeniku presudom od 5. ožujka 2018. godine, br. K-3/16 proglasio je krivim opt. N. S. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. KZ/11. i na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 48. st. 1. u svezi čl. 34. st. 2. i čl. 26. KZ/11., te čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11. osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine i na temelju čl. 57. st. 1. KZ/11. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da će se izvršiti dio izrečene kazne zatvora u trajanju od deset (10) mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od jedne (1) godine i dva (2) mjeseca neće se izvršiti, ako optuženik u roku od tri (3) godine ne počini novo kazneno djelo, računajući od pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženiku je u neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 25. siječnja 2016. godine do 27. siječnja 2016. godine.

Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), ošt. D. S. je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 570,00 kn i paušalnom iznosu od 1.500,00 kn, dok je na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. oslobođen obveze da naknadi ostale troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08., a o troškovima oštećenika i njegovog punomoćnika odlučit će se posebnim rješenjem.

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju I. M., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. S. i I. M. iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od odgovornosti ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97., što je pogrešno, jer se postupak vodio po Zakona o kaznenom postupku donesenim 24. prosinca 2008. ("Narodne novine" broj 152/08.), pa bi se eventualno moglo raditi o postupovnoj povredi iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08..

Obrazlažući navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da je izreka pobijane presude proturječna činjenicama koje proizlaze iz dokaza izvedenih u ovom postupku čime, u stvari, ukazuje na žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će više biti riječi kod obrazlaganja tog žalbenog osnova.

Nadalje, optuženik navodi da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su dani da su nejasni, proturječni sami sebi i izreci pobijane presude, u čemu, međutim, nije u pravu, budući je prvostupanjski sud dao jasne, opširne i neproturječne razloge za sva svoja utvrđenja. S obzirom da između provedenih dokaza nije bilo proturječja o odlučnim činjenicama, nije niti bilo potrebe da se za svaki pojedini provedeni dokaz daje njegova ocjena, već je ona dana u njihovoj ukupnosti u dijelu obrazloženja u kojem se obrazlažu utvrđenja prvostupanjskog suda na temelju tih provedenih dokaza, za koje se navodi da s njima djelomično korespondira i obrana optuženika.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. nije utvrđeno niti da bi bila počinjena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Optuženik, u stvari, kroz sve žalbene osnove osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je postupao s izravnom namjerom na lišenje života oštećenika. Ukazuje da niti njegova svijest niti volja nisu bili upravljeni na počinjenje inkriminiranog kaznenog djela pri čemu upire da je oštećenik zadobio laku tjelesnu ozljedu, a da s druge strane provedenim psihijatrijskim vještačenjem je utvrđeno da je, tempore criminis, bio smanjeno sposoban shvatiti značenje svojih postupaka i vladati svojom voljom.

U svemu navedenom optuženik nije u pravu, jer već i sam objektivni učin kaznenog djela, kako je on utvrđen u provedenom postupku, ukazuje na namjeru optuženika kritične zgode.

Naime, optuženik je znao da će oštećenik u kritično vrijeme biti u uljari, pa ga je čekao u automobilu, a kako i sam iskazuje ponio je nož i držao ga je u desnoj ruci, pa kada je oštećenik izašao iz uljare, a on iz automobila krenuo je s tim nožem prema oštećeniku. Započeo je vrijeđanje oštećenika, sve zbog nevraćenog novca, da bi mu zatim i prijetio te trčao za njim kada je oštećenik bježao. Kada ga je sustigao, zamahivao je nožem prema oštećeniku koji se branio na način da je ispred sebe stavio torbu i izbjegavao udarce. U jednom trenutku ga je optuženik ubo u lijevi dio prsa, zadavši mu otvorenu ubodnu ranu lijeve strane prsišta.

Kako je to utvrđeno, oštećenik je u unutarnjem džepu jakne imao etui za naočale koji je tom prilikom probijen i to je prema sudsko-medicinskom vještaku bio razlog da ozljeda nije bila teža, jer u protivno da etui nije djelomično oslabio intenzitet udarca, moglo je doći do povređivanja velikih prsnih krvnih žila, pa i srca, što je moglo rezultirati smrtnim ishodom.

O cijelom tijeku događaja, saslušani svjedoci su iskazivali suglasno, a iskaz oštećenika je potvrđen i zapisnikom o očevidu te foto-dokumentacijom gdje su konstatirana oštećenja od noža na torbi, etuiju i odjeći oštećenika.

Stoga prvostupanjski sud osnovano ne prihvaća obranu optuženika već naprotiv, zaključuje da je optuženik postupao s izravnom namjerom odnosno da je bio svjestan da na opisani način može lišiti života oštećenika i to je htio. Djelo je ostalo u pokušaju samo stjecajem sretnih okolnosti, ranije opisanih.

Smanjena ubrojivost na koju se žalba poziva ne osporava zaključak prvostupanjskog suda o postupanju optuženika s izravnom namjerom, jer optuženik nije bio neubrojiv, što bi jedino moglo opravdati žalbeni navod da nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili vladati svojom voljom.

S obzirom da je zadavanjem udarca nožem u prsište pokušaj inkriminiranog kaznenog djela bio dovršen, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, činjenica da nakon toga više nije nastavio sa zamahivanjem nožem ne znači da je time osporen zaključak suda o subjektivnom elementu djela, kako se također nastoji bezuspješno učiniti žalbenim navodima.

Činjenično stanje nije stoga pogrešno utvrđeno, ali ni nepotpuno, kako se to neosnovano tvrdi u žalbi optuženika.

Optuženik u žalbi ustrajava na provođenju dokaza čije izvođenje je prvostupanjski sud odbio i to opširno obrazložio na strani 12 do 13 pobijane presude, koje razloge prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja. Radi se o prijedlogu za provođenjem dokaza koji sasvim sigurno ne bi doprinijeli drugačijem utvrđenju činjeničnog stanja.

Iz navedenih razloga nije prihvaćena žalba optuženika niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, optuženik ističe tzv. posrednu povredu, osporavajući i u tom dijelu žalbe da je postupao s namjerom.

Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik postupao s izravnom namjerom, ubadajući oštećenika nožem duljine oštrice 13 cm u prsište, gdje se nalaze vitalni organi čovjeka i što je već obrazloženo kod odgovaranja na žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je na taj način optuženik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela za koje ga je proglasio krivim.

Stoga nije ostvarena povreda kaznenog zakona na koju optuženik ukazuje, a ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. nije utvrđeno niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon na koji drugi način.

S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, pobijana presuda je u tom dijelu ispitana na temelju čl. 478. ZKP/08..

Ovaj drugostupanjski sud prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđene sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, prihvaća i djelomičnu uvjetnu osudu koja je izrečena nakon pravilne ocjene svih utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti, nalazeći da će se takvom kaznenom sankcijom ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja predviđeni zakonom.

Iz svih navedenih razloga na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 24. listopada 2018.