1

Poslovni broj: 5 Gž-1900/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

 

Poslovni broj 5 Gž-1900/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                                   

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz K. s., OIB…, zastupane po punomoćnicima B. G. i H. B., odvjetnicima u O., protiv tuženika A. b. d.d., Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku T. S., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-348/2019-33 od 20. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 6. srpnja 2021.,

                

                     

p r e s u d i o   j e

             

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-348/2019-33 od 20. siječnja 2021., u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III. i V. izreke.

 

 

Obrazloženje

             

1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je ništetnim čl. 3. st. 2. Ugovora o kreditu broj 016-1559/2005 od 27. srpnja 2005., sklopljen između pravnog prednika tuženika H.-A.-A.-b. d.d. Z. i tužiteljice u dijelu kojem se protuvrijednost mjesečnog anuiteta podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju H.-A.-A.-b. d.d. Z. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja kako je to određeno Odlukom o kamatnim stopama banke (toč. I. izreke), te je u cijelosti utvrđen ništetnim čl. 6. istog Ugovora o kreditu (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 36.331,90 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i parnični trošak u iznosu od 9.533,00 kn za zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2021. do isplate (toč. III. izreke). Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.919,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2021. do isplate (toč. IV. izreke). Odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka (toč. V. izreke).  

 

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. I., II., III. i V. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19- dalje: ZPP) te predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti čl. 3. st. 2. i čl. 6. Ugovora o kreditu koji je sklopila s prednikom tuženika i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa iz sklopljenog ugovora o kreditu zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF temeljem stečenog bez osnove.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog. Tako su suprotno žalbenim navodima tuženika u presudi navedeni jasni razlozi o tome zašto su utvrđenja iz parnice po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na Ugovor o kreditu zaključen između tužiteljice i prednika tuženika, razlozi o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF i razlozi o dosuđenju zateznih kamata od dana stjecanja do isplate, odnosno dospijeća svakog pojedinog anuiteta.

 

6. Neprovođenjem dokaznog prijedloga tuženika za saslušanjem predloženih svjedoka na okolnost pružanja informacija tužiteljici i korisnicima kredita o uvjetima sklapanja Ugovora o kreditu, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik, niti je zbog toga isti bio onemogućen u raspravljanju pred prvostupanjskim sudom. Naime, u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa prava iz čl. 502.a st. 1. ZPP, što je tužiteljica podnošenjem tužbe u ovoj parnici i učinila, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je stoga sud temeljem odredbi čl. 502.c ZPP i čl. 118. ZZP vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Stoga dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanjem predloženih svjedoka nisu relevantni, niti bi doveli do drugačije odluke suda. U vezi s tim nisu počinjene niti relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi čl. 5. ZPP, jer zbog neprovođenja predloženih dokaza nije došlo do povrede načela saslušanja stranaka, niti do povrede prava na pravilno suđenje iz čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima na koje u žalbi ukazuje tuženik.

 

7. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je 27. srpnja 2005. zaključen Ugovor o kreditu broj 016-1559/2005 temeljem kojim je prednik tuženika H.-A.-A.-b. d.d. (sada A. b. d.d.) kao davatelj kredita stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita iznosa od 30.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF na dan korištenja kredita s rokom otplate od 120 mjeseci, da je ugovorena redovna kamatna stopa u visini 3,99% godišnje, te da je čl. 6. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 1.6.2006. u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Nije sporno niti da je u kolektivnom sporu koji je pokrenut od strane udruge Potrošač – Hrvatskog saveza za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banka, između kojih je i prednik tuženika, pravomoćnom presudom Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom i rješenjem Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom i da je predmet tog spora bila valjanost načina primjene kamatne stope ugovornih kamata i valjanost ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u kontekstu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu nepoštenosti tih odredbi.

 

8. Sporno je jesu li odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ništetne, ima li i u kojoj mjeri citirana odluka iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača učinke na ovja postupka, te ima li tužiteljica pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa koji je tuženik od nje naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima stjecanja bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), a sporan je i prigovor zastare.

 

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da se tijekom otplate kredita visina ugovorene kamate mijenjala u rasponu od početnih 3,99 % godišnje do 6,20% godišnje, da se istovremeno mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope ugovorne kamate niti su utvrdile na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa i na primjeni valutne klauzule, kako u odnosu na glavnicu kredita, tako i u odnosu na zateznu kamatu, da odredbe o primjeni valutne klauzule za tužiteljicu nisu bile razumljive iz razloga jer nije obaviještena o pravom značenju švicarskog franka kao „sigurne valute“ za ulaganje banke, a ne korisnika kredita, kao ni o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer je formulacija te ugovorne odredbe u Ugovoru takva da je na temelju nje tužiteljica jedino znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije ni približno mogla ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg razdoblja kretati kamatna stopa, te da je time prednik tuženika postupio protivno čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača „Narodne novine“, broj 96/03 u razdoblju od 10.9.2003. do 6.8.2007. i odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP) i to čl. 96. i 97. toga Zakona, kao i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78715 – dalje: ZOO).

 

10. Nadalje sud prvog stupnja u razlozima presude navodi da je ranije citiranom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9.4.2015. odlučeno o kolektivnoj tužbi pokrenutoj od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, među kojima je i prednik tuženika u ovom postupku, na način da je pravomoćno utvrđeno da su tuženici (banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništavost navedene ugovorne odredbe. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu da se kamatna stopa nije mijenjala i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 36.331,90 kn. 

 

11. Na temelju navedenog činjeničnog stanja, a polazeći od odredbe čl. 118. ZPP i čl. 502c ZPP prema kojima je sud vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud je zaključio da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu od 27. srpnja 2005. kojom je uređeno da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom banke i st. 2. čl. 3. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak u kontekstu promjene tečaja, te je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na pravna shvaćanja izražena u prednje navedenim postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19.3.2019. prema kojemu sudovi u pojedinačnim postupcima nisu više dužni ponovno provoditi nikakve dokaze za utvrđenje ništetnim navedenih ugovornih odredbi, jer su već kao takve utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača nastalih kao posljedica nepoštenosti ugovornih odredbi koje su kao takve utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer zakon obvezuje ostale sudove u svim pojedinačnim postupcima koje potrošač posljedično osobno pokrene na ime restitucije zbog kolektivnim sporom utvrđenog protupravnog postupanja tuženika. Posljedično tome ocijenio je da tužiteljici pripada pravo na isplatu razlike koju je tuženiku platila na temelju takvih ništetnih odredbi ugovora o kreditu po pravilima stečenog bez osnove.

 

12. Odgovarajući na žalbene navode tuženika valja ponoviti da odredba čl. 502.c ZPP propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz tužbe (čl. 502.a st. 1. ZPP).

 

13. Stoga se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojemu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio reviziju tuženika.

 

14. Naime, citirana odredba čl. 502.a st. 1. ZPP propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

 

15. Nisu stoga od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica pristala na promjenjivu kamatnu stopu, jer navedena činjenica ne znači da pojedine odredbe Ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju ona o promjenjivoj kamatnoj stopi) ne mogu biti nepoštene, a posljedično tome i ništetne.

 

16. Prvostupanjski sud otklonio je kao neosnovan tuženikov prigovor zastare uz obrazloženje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare (čl. 241. ZOO) koja ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu, odnosno 13. lipnja 2014. u odnosu na dio tražbine (prema odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13, odnosno 14. lipnja 2018. za preostali dio tražbine (prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17) zastara počela teći iznova, te da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO.

 

17. Valja istaći da je nakon donošenja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2017. (potvrđene presudom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2922/2018 od 20. veljače 2020.) prema kojoj je mjerodavan opći zastarni rok od 5 godina koji počinje od dana donošenja pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u kolektivnom sporu koji je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12, u međuvremenu usvojeno pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2021. prema kojemu zastara za restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa u svakoj pojedinačnoj građanskoj parnici počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u ovom postupku utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, koja odluka postaje pravomoćna donošenjem ove drugostupanjske presude, to i zastara počinje teći tek s tim danom, te potraživanje tužiteljice nije zastarjelo.

 

18. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima se poziva na Direktivu Vijeća 93712 EEZ valja navesti da je pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača regulirano između ostalog, navedenom Direktivom čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine br. 78/12), te se primjenjuju kao nacionalni propis. Međutim, na pravne odnose i sporove proizišle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koja se, dakle, neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, ima se primjenjivati nacionalni propis uz njegovo tumačenje u duhu prava Europske unije.  Niti stavovi izneseni u odlukama Suda EU koje u žalbi navodi tuženik nisu suprotni stavovima koji su izneseni u prvostupanjskoj presudi, time da nije u pravu tuženik kada se poziva na predmet Raxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romanesca, broj C-186/16 i shvaćanje suda EU iznesenog u toj prsudi, jer se ne radi o identičnoj pravnoj stvari. Naime, u navedenoj presudi radi se o ugovoru o kreditu koji je dan u stranoj valuti, te se ne radi o ugovoru o kreditu koji je izrečen u stranoj valuti, ali se isplaćuje i vraća u domaćoj valuti prema tečaju te valute kreditora, kao što je ovaj slučaj. 

 

19. Pravilno je stoga prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu i obvezao tuženika da isplati tužiteljici iznos od 36.331,90 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja do isplate (čl. 1115. ZOO).

 

20. Na žalbene navode tuženika da prvostupanjski sud nije u postupku utvrdio njegovo nepoštenje, žalitelju valja ponoviti da je isti vezan pravnim učincima presude iz postupka po kolektivnoj tužbi, u kojem postupku je, kako je već ranije navedeno utvrđeno da su odredbe o ugovaranju valutne klauzule vezane uz CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne, odnosno nepoštene, jer je tuženikov prednik tužiteljici ponudio sklapanje ugovora s nepoštenim odredbama i postupao nepošteno i time posto nepošteni stjecatelj za iznose koje je nepripadno primio na temelju ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnim, zbog čega je temeljem ništavih odredbi Ugovora o kreditu u obvezi platiti tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od dana stjecanja do isplate, kako je to pravilno i dosuđeno pobijanom presudom.

 

21. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni.

 

22. Slijedom iznijetog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

 

 

U Zagrebu 6. srpnja 2021.

 

 

                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                    Jasenka Grgić, v.r.