Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26 EU 2024/2679
- 1 - Revd 2697/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB: …, iz M., zastupanog po punomoćniku A. Š., odvjetniku u T., protiv prvotuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S. i drugotuženice Općine M., zastupane po punomoćnici I. H. M., odvjetnici u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1135/2020-2 od 24. veljače 2021., kojom je u pobijanom odbijajućem dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-2176/18-11 od 7. travnja 2020., u sjednici održanoj 6. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1135/2020-2 od 24. veljače 2021., kojim je u pobijanom odbijajućem dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-2176/18-11 od 7. travnja 2020.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se prvo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije ne može se smatrati važnim u smislu odredbe 385.a st. 1. ZPP, jer u bitnom polazi od neprihvatljive pretpostavke, koja je suprotna utvrđenju u pobijanoj presudi da je prednik tužitelja bio u zakonitom, poštenom i istinitom posjedu nekretnina za koje je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva. Stoga o odgovoru na tako postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora.
3.1. Nadalje, za drugo postavljeno pravno pitanje odluke na koje se tužitelj pozvao (presuda Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Hrvatske, Trgo protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske, Jakelić protiv Hrvatske te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. i poslovni broj Rev-2776/16 od 29. siječnja 2019.) ne daju značaj važnosti istom jer u njima nije zauzeto shvaćanje koje daje odgovor na postavljeno pitanje.
3.2. Shvaćanja u navedenim odlukama na koje se tužitelj pozvao odnose se na primjenu i učinke odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 - dalje: ZV), prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a koja odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. („Narodne novine“, broj 137/99), međutim sve to nije važno jer tužitelj nije bio u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu.
4. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.