Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 538/2017-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 538/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. Č. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2038/16-2 od 2. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2437/11-25 od 30. listopada 2015., u sjednici održanoj 6. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2038/16-2 od 2. studenoga 2016. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2437/11-25 od 30. listopada 2015. kojom je utvrđeno da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine koja se sastoji od stubišta, hodnika, kupaonice, dvije sobe i zimskog vrta površine 40,31 m2 na 10. katu zgrade u Z., ..., koji sa stanom na 9. katu lijevo u istoj izgradi, upisanom u poduložak 50389/zk.ul.br. 22219 k.o. G. Z., čini jedinstvenu samostalnu uporabnu cjelinu – dvoetažni stan na 9. katu lijevo i na 10. katu, koji se sastoji od dvije sobe, dvije kupaonice, dva hodnika, WC-a, kuhinje, izbe, zimskog vrta i stubišta, ukupne površine 94,43 m2 u stambenoj zgradi ... u Z., sagrađenoj na čest. broj d 1944/15, po novoj izmjeri čest. br. 261/3 k.o. P., zajedno s pripadajućim dijelom zemljišta na kojem je zgrada sagrađena u skladu s odredbom čl. 68. i čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te zajedno s pripadajućim idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade razmjerno korisnoj vrijednosti samostalnog dijela prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine (odgovarajući suvlasnički dio) kojima ti zajednički dijelovi služe, što je tuženica dužna priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama, koju će u protivnom zamijeniti ta presuda.

 

Ujedno je tuženici naloženo isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 50.175,00 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Obzirom na označenu vrijednost predmeta ovog spora (225.000,00 kn) protiv pobijane drugostupanjske presude je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor.

 

6. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost iste može ispitati, te nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano upire revizija.

 

7. Revizijski navodi tuženice kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

 

8. Neosnovano tuženica ustraje u prigovoru nedostatka pasivne legitimacije u ovom sporu, a kod utvrđene činjenice da je Odluku o prenamjeni zajedničkih prostorija (koje su sadržajno predmet ovog spora) donijela Uprava za graditeljstvo MORH-a 28. ožujka 1994., a na kojoj nekretnini je na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava bivše SFRJ uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske, a sve to prije nego su pojedini stanovi u toj nekretnini bili predmetom prodaje na temelju odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

 

9. Polazeći od stanja spisa i činjeničnih utvrđenja, a prema kojima je tužitelj kao nositelj stanarskog prava na stanu u zgradi ... u Z., 9. kat, površine 54,82 m2 otkupio isti na temelju ugovora sklopljenog sa tuženicom 2. siječnja 1996., a da je tužitelju nakon što je Uprava za graditeljstvo MORH-a donijela odluku o prenamjeni zajedničkih prostorija u stambeni prostor 28. ožujka 1994. dodijelio na korištenje taj prenamijenjeni prostor te njegovo pripajanje stanu tužitelja, a koju prenamjenu prostora na 10. katu ukupne površine 40,31 m2 je tužitelj svojim sredstvima izvršio, uredio i pripojio ga u jedinstvenu stambenu cjelinu sa stanom na 9. katu te zgrade, pravilna je ocjena iz pobijane presude da su se na strani tužitelja ostvarile pretpostavke iz čl. 372. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96 – dalje: ZVDSP) za stjecanje vlasništva na prenamijenjenom prostoru iz zajedničkog u stambeni prostor.

 

10. Naime, odredbom čl. 372. st. 1. ZVDSP propisano je da tko je do stupanja na snagu tog zakona (stupio je na snagu 1. siječnja 1997.), a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje vlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svom trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time na temelju i u okviru tog odobrenja pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnog dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, u smislu odredbe čl. 370. tog Zakona.

 

Prema odredbi stavka 2. tog članka odredba stavka 1. primjenjuje se na odgovarajući način i na nadogradnje, dogradnje i prigradnje nekretnine izvršene do stupanja na snagu tog Zakona na temelju valjanog odobrenja nadležne vlasti i o svom trošku.

 

11. Kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj vlastitim sredstvima, a na temelju odobrenja koje mu je izdala Uprava za graditeljstvo MORH-a, dakle nadležne vlasti u granicama svojih ovlasti, izvršio prenamjenu zajedničkih prostorija u njegov stambeni prostor, ocijeniti je kako je na tom prostoru kao posebnom dijelu nekretnine stekao pravo vlasništva.

 

12. Upravo, a polazeći od prednje navedenog, nema mjesta primjeni odredbe čl. 156. st. 1. ZVDSP, a kako to tuženica pogrešno smatra, kod činjenice da je tužitelj uređenje i prenamjenu zajedničkih prostorija izvršio tek nakon što je ishođeno odobrenje od strane ovlaštenog tijela MORH-a za prenamjenu tog prostora, a time nema ni pretpostavki za primjenu odredbe stavka 2. tog članka.

 

13. Kako je dakle prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju je trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

Zagreb, 6. srpnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu