Poslovni broj 50 Gž-2100/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 50 Gž-2100/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Antonete Valentić kao predsjednice vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Josipa Grubišića, člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja M. Š.1 iz Z., OIB: …, 2-tužiteljice M. Š.2 iz Z., OIB: …, i 3-tužiteljice D. Š. iz G. B., OIB: …, svi zastupani po punomoćnici A. G. C., odvjetnici u Z., protiv tuženika R., Republika A., OIB: …, zastupan po punomoćniku N. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. & R. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2792/20-12 od 29. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 6. srpnja 2021. godine

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2792/20-12 od 29. travnja 2021.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti ugovora o jednokratnom kreditu račun broj 541.599 a koji je osiguran Očitovanjem o osiguranju novčane tražbine upisom založnog prava u korist tuženika za iznos od 45.000,00 Eura na nekretnini u vlasništvu tužitelja upisnoj u z.k. podulošku br. 9794 k.o. Z. o. te nalaganje zemljišno-knjižnom odjelu da provede brisanje upisanog tereta temeljem navedenih isprava kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I izreke). Odbijen je i alternativni tužbeni zahtjev na stavljanje van snage ugovora o jednokratnom kreditu račun broj 541.599 a koji je osiguran Očitovanjem o osiguranju novčane tražbine upisom založnog prava u korist tuženika za iznos od 45.000,00 Eura na nekretnini u vlasništvu tužitelja upisnoj u z.k. podulošku br. 9794 k.o. Z. o. te nalaganje zemljišno-knjižnom odjelu da provede brisanje upisanog tereta temeljem navedenih isprava kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (točka II izreke). Nadalje naloženo je tužiteljima da tuženiku nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 52.155,00 kn (točka III izreke).

 

2. Protiv ove presude žale se tužitelji iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima te dosudi tužiteljima trošak cjelokupnog postupka.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe te predlaže da sud drugog stupnja istu kao neosnovanu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu. Traži trošak odgovora na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Pošavši od utvrđenja da je 7. srpnja 2008. zaključen ugovor o jednokratnom kreditu račun broj 541.599 između M. i M. Š. kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora na iznos od 45.000,00 Eura s kamatnom stopom od 9% godišnje uz otplatu u 180 mjesečnih obroka od 463,00 Eura počevši od 25. kolovoza 2008. u kojem je navedeno da je isti sklopljen u Republici A., da iz dva ugovora o jamstvu od 7. srpnja 2018. proizlazi da su isti sklopljeni između D. Š. kao jamca i tuženika kao davatelja kredita i J. Š. kao jamca i tuženika kao davatelja kredita koji su jamčili za urednu otplatu kredita čiji su korisnici M. i M. Š., da je D. Š. očitovanjem sastavljenim u formi javnobilježničkog akta broj OU-784/08 od 25. kolovoza 2008., a koji je sklopljen sukladno odredbi čl. 33. st. 2. i 3. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93, 29/94 i 16/07), dozvolila zasnivanje založnog prava na svojoj nekretnini radi osiguranja potraživanja tuženika iz naprijed navedenog ugovora o kreditu, da je predmetni ugovor o jednokratnom kreditu zaključen u Republici A. s time da činjenica što je očitovanje o osiguranju novčane tražbine upisom založnog prava - hipoteke od 25. kolovoza 2008. potpisano u Z. ne znači da je riječ o pravnom poslu koji je zaključen na području Republike Hrvatske, da se solemnizacija ugovora u Republici Hrvatskoj ne smatra sklapanjem pravnog posla u Republici Hrvatskoj, da stoga očitovanje o osiguranju novčane tražbine od 25. kolovoza 2008. nije sastavljeno protivno odredbama Zakona o javnom bilježništvu, da tuženik u trenutku zaključenja navedenih poslova nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj u tom razdoblju, a niti je imao podružnicu u Republici Hrvatskoj, da su sukladno odredbi čl. 89. Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" br. 159/13, 19/15 i 102/15) kreditne institucije iz treće države na području RH mogle pružati bankovne i financijske usluge samo preko podružnice i to pod uvjetom da je za te usluge ovlaštena pružati ih u toj državi, što tuženik nije imao, međutim da je u takvoj situaciji za obavljanje poslova suprotno odredbama Zakona o bankama ("Narodne novine" br. 84/02 i 141/06), a čije su odredbe javno - pravnog karaktera i imaju obvezni učinak za sve koji posluju na financijskom tržištu, propisana sankcija novčane kazne, a ne ništetnost ugovora o kreditu, da je tuženik svoju ugovornu obvezu u cijelosti ispunio, da su tužitelji u predmetni ugovorni odnos ušli svjesno i svojom slobodnom voljom pa da posljedično navedenom takav ugovor kao niti ugovori o jamstvu i očitovanje o osiguranju novčane tražbine nisu ništetni sud prvog stupnja odbio je tužbene zahtjeve tužitelja.

 

6. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuju tužitelji u svojoj žalbi. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno niti da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelji navode neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

 

8. Tako je pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju pravni posao sklopljen u Republici A., za koje utvrđenje je sud prvog stupnja da jasne i obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

9. Neosnovan je pravni stav tužitelja kojeg su iznosili i tijekom prvostupanjskog postupka a kojeg ponavljaju i u žalbi kako je pravni posao sklapanja ugovora o kreditu ništetan uslijed nedostatka odobrenja tuženika za poslovanje u RH odnosno tvrdnja da je tuženik poslovao putem posrednika u RH bez valjanih dozvola za rad. O istom je prvostupanjski sud dao jasno, valjano i dostatno obrazloženje koje je podudarno pravnom stavu zauzetom u odlukama VSRH Rev-1564/18 utemeljen na odluci suda EU posl. br. C-630/17.

 

10. Žalbena tvrdnja da bi ugovor sadržavao nepoštene odredbe, da je ugovor bio sastavljen na stranom jeziku bez ovjerenog prijevoda nije osnovana i suprotna je utvrđenju prvostupanjskog suda utemeljenom na provedenim dokazima iz koji proizlazi da je tekst ugovora kojeg su potpisali kod javnog bilježnika bio napisan simultano na njemačkom i hrvatskom jeziku. Isto tako, suprotno žalbenim navodima, ugovorne odredbe koje se odnose na iznos odobrenog kredita i iznosa ugovornih kamata jasne su i razumljive. Naime iz predmetnog ugovora proizlazi da su stranke zaključile ugovor o jednokratnom kreditu za iznos od 45.000,00 Eura s kamatnom stopom od 9% godišnje uz otplatu u 180 mjesečnih obroka od 463,00 Eura počevši od 25. kolovoza 2008. te da su ugovorili promjenu kamatne stope po objektivnom kriteriju odnosno prema tromjesečnom EURIBOR-u sa srednjeg mjeseca u tromjesečju.

 

11. Nadalje tvrdnja da bi ništetnost ugovora proizlazila iz toga što tužiteljima nisu bili dostupni prevedeni opći uvjeti poslovanja tuženika koje je isti dostavio u prijevodu na hrvatski tek tijekom postupka, također nisu osnovani budući da isti u sebi ne sadrže tvrdnju korištenje koje konkretne odredbe tih Općih uvjeta bi predstavljalo postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, 79/07 i 125/07). Tvrdnja da bi se navedeni ugovorni odnosi u pogledu ništetnosti trebale primjenjivati i odredbe Zakona o izmjenama i dopunama ZPK („Narodne novine“ broj 143/13) a u pogledu obveze obavještavanja potrošača o promijenjenim uvjetima ugovora nisu osnovani iz razloga što tužitelji činjeničnim navodima nisu osporavali pojedine odredbe ugovora iz razloga što bi iste bile promijenjene na nezakonit način već je tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti temeljen na tvrdnji da je ugovor ništetan iz razloga što ga je sklopio tuženik koji nije imao valjanu dozvolu za obavljanje bankovnih djelatnosti u RH.

 

12. Stranke su spornim Ugovorom ugovorile primjenu austrijskog prava (toč. 20. F2 Općih uvjeta poslovanja tuženika u svezi s toč. C Ugovora o davanju kredita). Navedeno nije protivno odredbama Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 88/01, dalje: ZRSZ), a i čl. 20. točka 8. ZRSZ je propisano da se na ugovore o zajmu u koje spada i ugovor o kreditu primjenjuje pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište zajmodavca (kreditora), a nije sporno da je to bila A.

 

13. Navedeno znači da je ništetnost ugovora bilo moguće dokazivati samo unutar eventualnih razloga za ništetnost koje propisuje austrijsko pravo. Međutim, iz činjeničnog supstrata tužbe, a za koji je sud vezan, sukladno odredbi čl. 186. ZPP, a niti tijekom postupka tužitelji nisu ukazivali na razloge zbog kojih bi predmetni Ugovor bio ništetan u smislu normi ugovorenog prava, već kao osnovni razlog ništetnosti ističu činjenicu da je Ugovor o kreditu sklopljen u Republici Hrvatskoj, a tuženik nije imao odobrenje nadležne institucije (HNB) za obavljanje bankarskih poslova u Republici Hrvatskoj, kao i da je Ugovor o kreditu suprotan odredbama ZZP i ZOO. No međutim da se ništetnost Ugovora o kreditu trebala ispitivati unutar propisa koji vrijede u Republici Hrvatskoj, na koje propise se tužitelji i pozivaju u ovoj pravnoj stvari valja reći da je prvostupanjski sud dao valjane i jasne razloge za zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva i u okviru normi hrvatskoga prava.

             

14. Pravilno je utvrđenje da očitovanje volje jedne i to obvezne stranke uz ispravu o pravnom poslu je osnova za zasnivanje založnog prava na nekretninama suglasno mjerodavnom čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94,162/98 i 16/07 – dalje: ZJB), u vezi sa čl. 54. ZJB.

 

15. Slijedom navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

16. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st.1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155 st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14 i 118/14).

 

17. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi  čl. 155. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu 6. srpnja 2021.

 

 

                                                                                                                    Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Antoneta Valentić, v.r.