Broj: Kž 410/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. M., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 1. i 5. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 1. listopada 2018. broj Kzd-2/2018-14, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog J. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Bjelovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. M., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 1. i 5. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog J. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. M. po braniteljici, odvjetnici T. D., odvjetnici iz S., bez izričitog navođenja žalbene osnove, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se pobijano rješenje ukine te predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pogrešno zaključio da na njegovoj strani postoji osnovana sumnja da bi počinio kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret. Nadalje, ne stoje niti navodi žalbe kako bi prvostupanjski sud pogrešno izveo zaključak da na strani optuženika postoji opasnost da bi on, boravkom na slobodi, ponovio kaznena djela.

Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Za svoju je odluku prvostupanjski sud, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne i valjane razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istog ili počinjenja istovrsnog kaznenog djela od strane optuženika.

Naime, postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koje ga se tereti, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, koje je prvostupanjski sud pobliže i naveo u pobijanom rješenju.

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na okolnostima počinjenja kaznenih djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, a i na dugotrajnosti razdoblja u kojem je kontinuirano činio terećena mu kaznena djela na štetu svojih pastorki, dok je njihova majka bila odsutna zbog posla. Naime, brojnost kaznenih djela za koja se optuženik tereti i upornost u počinjenju ovih kaznenih djela u razdoblju od 2014. do 2018. upućuje na postojanje velike kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja. Kada se pri tome uzme u obzir da oštećenice i dalje žive u istom mjestu prebivališta gdje i optuženik, onda sve tako izložene okolnosti opravdavaju bojazan da će puštanjem na slobodu optuženi J. M. ponoviti kaznena djela.

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. listopada 2018.