OPĆINSKI SUD U SPLITU P. 145/20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja J. - T. d.o.o. za trgovinu, prijevoz i ugostiteljstvo iz
S., O.: …, zastupanog po A. T., O.:
…, a ovaj po pun. I. D., odvjetniku u I., protiv tuženika
ad. 1 D. T. iz K. Š., O.:
…, tuženika ad. 2 D. K. iz K. Š., O.: …, tuženika ad. 3 I. Z. iz K. Š.,
, O.: …, tuženika ad. 4 M. H. iz K.
Š., O.: …, tuženika ad. 5 B. H. iz
K. Š., O.: …, tuženika ad. 6 T.
Ć. iz K. Š., O.: …, tuženika ad. 7
D. S. A. iz K. Š., O.:
…, tuženika ad. 8 M. R. iz K. Š.,
O.: …, tuženika ad. 9 N. H. iz S., O.: …, tuženika ad. 10 M. C. iz S., O.:
…, tuženika ad. 11 N. S. iz K. Š., O.: …, tuženika ad. 12 E. S. iz K. Š., O.: …, tuženika ad. 13 Z. B. iz K. Š.,
O.:…, tuženika ad. 14 A. J. iz K. Š., O.: …, tuženika ad. 15 D. G. iz
K. Š., O.: …, tuženika ad. 16 M.
T. iz K. Š., O.: …, tuženika ad.
17. J. Š. iz P., , O.: … i tuženika ad. 18
M. G. iz K. Š., O.: …,
tuženici ad. 1 – 8 i 10 – 18 zastupani po odvjetnicima iz Z. S. V. i I.
N., S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8.
lipnja 2021. godine u nazočnosti pun. tužitelja, zamj. pun. tuženika ad. 1–8 i 10–18,
dana 6. srpnja 2021. godine,
p r e s u d i o j e
I. Dužni su tuženici isplatiti tužitelju iznos od 28.411,73 kn i to na način da
svaki od tuženika plati iznos kako slijedi:
- tuženik ad. 1 iznos od 1.446,15 kn, - tuženik ad. 2 iznos od 1.564,29 kn, - tuženik ad. 3 iznos od 1.392,17 kn,
- tuženici ad. 4 i ad. 5 solidarno iznos od 1.619,46 kn,
- tuženik ad. 6 iznos od 2.818,44 kn, - tuženik ad. 7 iznos od 1.564,29 kn, - tuženik ad. 8 iznos od 3.172,39 kn, - tuženik ad. 9 iznos od 1.508,66 kn,
- tuženik ad. 10 iznos od 1.550,12 kn, - tuženik ad. 11 iznos od 2.136,56 kn, - tuženik ad. 12 iznos od 1.252,95 kn, - tuženik ad. 13 iznos od 1.392,10 kn, - tuženik ad. 14 iznos od 1.446,15 kn, - tuženik ad. 15 iznos od 1.508,66 kn, - tuženik ad. 16 iznos od 1.252,32 kn, - tuženik ad. 17 iznos od 1.176,24 kn,
- tuženik ad. 18 iznos od 1.610,78 kn; svaki od tuženika na iznos
glavnice dužan je platiti tužitelju zakonske zatezne kamate od
podnošenja tužbe – 1. veljače 2016. godine do isplate po stopi koja
se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna
poena; dok se tužbeni zahtjev odbija za više zatražene zakonske
zatezne kamate na dosuđenu glavnicu od 17.2.2015.godine do
1.veljače 2016.godine kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:
"Dužni su tuženici isplatiti tužitelju iznos od 12.332,37 kn zajedno sa pripadajućom
zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17.2.2015.godine do isplate, i to na
način da svaki od tuženika plati iznos kako slijedi:
- tuženik ad. 1 iznos od 627,71 kn, - tuženik ad. 2 iznos od 678,28 kn, - tuženik ad. 3 iznos od 604,28 kn,
- tuženici ad. 4 i ad. 5 solidarno iznos od 702,94 kn,
- tuženik ad. 6 iznos od 1.222,37 kn,
- tuženik ad. 7 iznos od 678,28 kn,
- tuženik ad. 8 iznos od 1.376,29 kn, - tuženik ad. 9 iznos od 654,84 kn,
- tuženik ad. 10 iznos od 674,43 kn, - tuženik ad. 11 iznos od 927,39 kn, - tuženik ad. 12 iznos od 543,85 kn, - tuženik ad. 13 iznos od 604,28 kn, - tuženik ad. 14 iznos od 627,71 kn, - tuženik ad. 15 iznos od 654,84 kn,
- tuženik ad. 16 iznos od 543,85 kn, - tuženik ad. 17 iznos od 510,56 kn,
- tuženik ad. 18 iznos od 700,47 kn; i to sve uz zakonske zatezne
kamate koje na navedene iznose teku od 17.2.2015.godine do
31.7.2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u
visini eskontne stope HNB koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu,
uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015.godine do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za
tri postotna poena."
III. Dužni su tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u
iznosu od 15.572,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja
do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna te za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna
poena.
Obrazloženje
Dana 1. veljače 2016. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se
navodi da su suvlasnici stambene zgrade u K. Š., sklopili dana 15. lipnja 2009. godine Međuvlasnički ugovor, a istog dana da su sa
tužiteljem kao upraviteljem te zgrade zaključili Ugovor o upravljanju stambenom
zgradom. Dakle, temeljem tog ugovora suvlasnici da su upravljanje zgradom povjerili
tužitelju i ovlastili tuženika T. Ć. za predstavnika svih stanara. Tijekom
trajanja ugovornog odnosa da je nastalo nepodmireno dugovanje tuženika prema
tužitelju u iznosu od 12.332,37 kn. Tvrtka O. d.o.o. S. da je vršila radove
za predmetnu zgradu na ime ispumpavanja septičke jame, a stambena zgrada da
nije podmirila račune za predmetne radove u iznosu od 28.411,73 kn. Sve ove
činjenice da su kao nesporne utvrđene u zapisniku koji je dana 17. veljače 2015.
godine potpisan od strane predstavnika tuženika T. Ć., tvrtke O d.o.o. i tužitelja, a što predstavlja priznanje duga od strane tuženika. Nakon
potpisivanja zapisnika od 17. veljače 2015. godine tvrtka O. d.o.o. da je
Ugovorom o ustupu potraživanja broj 1/2015 ustupila tužitelju potraživanje nastalo na
temelju četiri računa u ukupnom iznosu od 18.530,73 kn te također Ugovorom o
ustupu potraživanja broj 2/2015 u iznosu od 9.881,00 kn ustupila tužitelju
potraživanje u ovom iznosu. Nakon potpisivanja zapisnika od 17. veljače 2015.
godine tuženici da su izvršili određena plaćanja nakon čega je preostalo dugovanje u
iznosu od 12.332,37 kn. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu
kao u izreci.
U svom odgovoru na tužbu svi tuženici, osim tuženika ad. 9 navode da se
protive zahtjevu tužitelja i predlažu da sud isti odbije kao neosnovan. Navodi da
tužitelj sva svoja potraživanja crpi iz preuzetih obveza prema društvu O d.o.o., da potraživanje preuzeto Ugovorom o ustupu broj 2/2015 nije potkrijepljeno
nikakvim izdanim računima niti zavedeno u izvodu otvorenih stavki tvrtke Od.o.o.. Niti iznos od 12.332,37 kn nije opravdan ni na koji način. Tuženici osporavaju
uopće postojanje duga prema društvu O. d.o.o. jer su sva pražnjenja
septičke jame tom društvu bila plaćana neposredno nakon pružanja usluge. Sporni
računi da nisu opravdani narudžbenicama odnosno nalogom za izvršenje radova
ovjerenim od ovlaštenog predstavnika tuženika. Tužitelj da nije dokazao da su sporni
radovi zaista i izvršeni. Tadašnji predstavnik stanara T. Ć. da je prikupljao
novac za vodu i septičku jamu te plaćao zajednički račun za cijelu zgradu. D.
S. – A. da raspolaže potvrdom u kojoj je navedeno da ona zaključno
sa travnjom 2015. godine nema nikakvih dugovanja s osnove mjesečnog potroška
vode, septičke jame, čistačice i pričuve. Navode da nije logično ni to da su septičke
jame tijekom listopada i studenog 2010. godine pražnjene 9 puta, da to nije
vjerojatno jer polovina stanara stanove u predmetnoj zgradi koristi samo tijekom
ljetne sezone. Svi radovi koji su navodno izvršeni, da su izvršeni 2010. i 2011.
godine, a u odnosu na sporni iznos od 12.332,37 kn vjerojatno i ranije. Tuženici ističu
prigovor zastare potraživanja. Navode da tužitelj utužene iznose potražuje solidarno
od svih tuženika, da se solidarnost u ovom slučaju ne predmnijeva. Tužitelj da je u
spornom razdoblju bio upravitelj stambene zgrade na koju se potraživanje odnosi te
da su mu poznati načini na koje su tuženici podmirivali svoje zajedničke obveze, da
mu je svakako poznato tko je eventualno od tuženika i po kojem osnovu ostao dužan
u spornom razdoblju. Stoga se protive činjenici da je tužbeni zahtjev usmjeren
solidarno protiv svih tuženika.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Međuvlasničkog ugovora
zaključenog dana 15. lipnja 2009. godine; Ugovora o upravljanju stambenom
zgradom zaključenog dana 15. lipnja 2009. godine; konto kartice tužitelja na ukupan
iznos od 12.332,37 kn; računa društva O. d.o.o. S. priloženih tužbi;
obračuna od dana 17. veljače 2015. godine; konto kartice društva O. d.o.o.
S. na iznos od 19.280,73 kn; Ugovora o ustupu potraživanja broj 1/2015 i 2/2015
od 22. listopada 2015. godine; stanja duga sa uplatama do 1/2012 i zaduženjem
uplata za 2/2012; obavijesti o zaključcima sa sastanka stanara održanog 19. travnja
2011. godine sa obračunima u pogledu radova ispumpavanja septičke jame od 27.
rujna 2013. godine; obračuna društva O. d.o.o. na ime pražnjenja septičke
jame za predmetnu zgradu; kartice kupca društva S. " d.o.o. S. od 7.
rujna 2017. godine; saslušanjem z. z. tužitelja A. T. i tuženika ad. 6 T.
Ć. u svojstvu parnične stranke.
Tužitelj i svi tuženici (osim tuženika ad. 9) popisali su parnični trošak.
Tuženici su nesporno suvlasnici stambene zgrade u K. Š., koja je u smislu odvodnje spojena na dvije septičke jame. Pasivna
legitimacija tuženika nije sporna, nije sporna ni aktivna legitimacija tužitelja jer je
tužitelj nesporno od 15. lipnja 2009. godine bio upravitelj navedene stambene
zgrade, tako i u utuženom periodu. Potraživanje tužitelja odnosi se na trošak
ispumpavanja odnosno pražnjenja septičkih jama za predmetnu zgradu, koji je
dijelom umjesto tuženika platio društvu O. d.o.o. S., a u jednom dijelu
Ugovorom o ustupu potraživanja sa tim društvom tu obvezu preuzeo na sebe, kao i
trošak tuženika kao suvlasnika zgrade spram tužitelja vezano za njegove troškove
kao upravitelja iste. Svi tuženici osim tuženika ad. 9 istakli su prigovor zastare
potraživanja, a tužitelj je naveo da su tuženici priznali dug 12. veljače 2015. godine i
da je to tadašnji predstavnik stanara T. Ć. potvrdio u ime ostalih suvlasnika
svojim potpisom. Time da je zastara prekinuta i da je prigovor zastare potraživanja
neosnovan.
Dana 9.srpnja 2019.godine donesena je prvostupanjska presuda kojom je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, izreka iste glasila je:
"I.Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:
1. Dužni su tuženici solidarno isplatiti iznos od 12.332,37 kn zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 17.02.
2015. godine, a koja je obračunata po stopi koja se određuje za svako
polugodište u visini eskontne stope HNB koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu, uvećano za pet postotnih poena za razdoblje od
17.02.2015. godine pa do 31.07.2015. godine, a od 1.08.2015.godine
pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri
postotna poena.
2. Dužni su tuženici solidarno isplatiti iznos od 28.411,73 kn zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od
17.02.2015. godine pa do 31.07.2015. godine, a od 1.08.2015.godine
pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri
postotna poena.
3. Dužni su tuženici solidarno isplatiti parbeni trošak zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena.
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tuženicima ad. 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17 i ad.
18 parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn."
Protiv ove presude tužitelj je podnio žalbu, dana 7.siječnja 2020.godine
doneseno je rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3338/19 kojim je ukinuta
prvostupanjska presuda i predmet vraćen ovom sudu na ponovno raspravljanje i
odlučivanje. U obrazloženju ukidnog rješenja navodi se da je odbijen zahtjev tužitelja
u cijelosti za solidarnom isplatom duga sa kamatama, a što da je u proturječju sa
konačno postavljenim zahtjevom sa ročišta od 11.lipnja 2019.godine u kojem je
izostavljen dio kojim je tražena solidarna isplata. Sud navodi da se radi o preinaci
tužbe, što je točno i da prvostupanjski sud o dopustivosti takve preinake nije odlučio i
nije uzeo istu u obzirom. Isto tako, da su nejasni razlozi presude koji se odnose na
istaknuti prigovor zastare potraživanja.
U daljnjem tijeku postupka, pored već izvedenih dokaza sud je izveo dokaz i
pregledom vlasničkih listova za tuženike i dokaze od visini suvlasničkih udjela
tuženika u čitavoj nekretnini.
Svojim podneskom od dana 2.listopada 2020.godine tužitelji uređuju zahtjev,
preinačavaju tužbu tako da ista glasi kao u izreci ove presude. Tužitelj navodi da je
umjesto tuženika podmirio njihove dugove koji se odnose na pražnjenje septičke
jame, a da tuženici nisu niti kroz pričuvu niti na bilo koji drugi način osigurali sredstva
kojima bi taj dug platili tužitelju, radi navedenog od tuženika kao suvlasnika zgrade u
K. Š. da pojedinačno potražuje iznose dugovanja koji odgovaraju veličini
njihovih suvlasničkih udjela u zgradi, prilaže popis svih posebnih dijelova nekretnine
sa nositeljima vlasničkih prava od 2.prosinca 2014.godine. Izmjene da se odnose
samo na stan I. P. kojega je naslijedila sestra M. R., te na stan
evidentiran na ime D. M. kojeg je kupio tuženik N. H..
Sud je dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom tužitelja od 2.listopada 2020.godine.
Tužitelj i tuženici (osim tuženika ad.9) popisali su parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
Z. z. tužitelja A. T. u svom iskazu navodi da je tužitelj kao trgovačko
društvo sa stambenom zgradom u K. Š., zaključilo
ugovor o upravljanju 2009. godine te je upravitelj te zgrade bio po prilici do prije 5
godina. Upravitelj ove zgrade prije tužitelja da je bila "SU", predstavnik
stanara zgrade T., navodi da na računu za sredstva pričuve nije bila ni jedna
jedina kuna, točnije na raspolaganju da je bilo niti do 100,00 kn pričuve. Stambena
zgrada da predstavlja novogradnju koja je već u startu slabo građena, te da je od
samog početka iziskivala zahvate i radove na popravcima, trošenje sredstava
zajedničke pričuve, zgrada da je priključena na septičku jamu koju je posebice u
ljetnim mjesecima trebalo prazniti skoro do dva puta tjedno. Navodi da su svi zahvati
po pitanju pražnjenja septičke jame bili poznati predstavniku stanara, a predstavnik
stanara da je u promatranom periodu na koje se potraživanje odnosi bio upravo
tuženik ad. 6 – T. Ć.. Dakle, ispumpavanja septičke jame da su se vršila
putem tvrtke O. vlasnik koje je I. A. i ta tvrtka da je ispostavljala račune,
da nije bio sporan niti jedan jedini račun, uredno da je svako ispumpavanje pravdano
i da tu nikada od strane stambene zgrade odnosno suvlasnika nije bilo primjedbi.
Kako zgrada nije imala para, a u jednom trenutku da je postojalo dugovanje
određenih suvlasnika na ime pričuve u iznosu od cca 56.000,00 kn, to sam je on
ispred tužitelja znao plaćati račune O. koji bi se kasnije u jednom dijelu
naplatili kako je bilo sredstava. Sve naknade upravitelju da su uredno podmirene, s
tog osnova tužitelj prema suvlasnicima da nema nikakvih daljnjih potraživanja ili
nenaplaćenog dugovanja, međutim, zatraženi novčani iznosi u ovom postupku da
predstavljaju ono što suvlasnici nisu platili tužitelju, a tužitelj da je od svojih sredstava
u ime stambene zgrade platio O. bilo kroz plaćanje računa, bilo kroz ugovor
o ustupu potraživanja koja je O. imala prema zgradi. Navodi da misli da se
radilo i još o sanaciji krova, radovima na izolaciji jednog stana te radovima na
nadstrešnici, uglavnom, glavnina da se odnosi na ispumpavanje septičke jame i
plaćanje društvu O. što nije naknađeno tužitelju. Dakle, sa svim ovim da je
bio upoznat tuženik ad. 6, da su bili sastanci, a spisu da je priložena dokumentacija
iz koje je razvidno kako je potraživanje tužitelja prema suvlasnicima stambene
zgrade s njihove strane priznato u cijelosti.
Tuženik ad. 6 T. Ć. navodi da je 2006. godine kupio stan u predmetnoj
zgradi, 2009. godine da je postao predstavnik stanara, prije njega da je predstavnik
stanara bila supruga D. T., upravitelj zgrade da je tužitelj postao te
2009. godine, zgrada da je vrlo kvalitetno napravljena, a problem da je nastao baš u
pogledu naknadno nadograđene septičke jame – zapadne. Naime, ovo društvo koje
je gradilo zgradu, investitor, da je odlučilo naknadno II. kat pretvoriti u 5 ili 6 stanova,
te da su naknadno napravili zapadnu septičku jamu, 2003. godine, koja je
napravljena nekvalitetno, a kako su 18 stanova u zgradi podijeljeni na ove dvije
septičke jame, ta – zapadna septička jama da se izuzetno brzo punila i konstantno
da je trebalo prazniti je, što je uzrokovalo stalno generiranje ogromnih troškova,
rješenje problema da su tražili i od G. K., na mnogo adresa, bezuspješno. I
danas da je ista situacija sa tim jamama, uglavnom svoju suradnju sa z. z. tužitelja da
može opisati kao korektnu i kvalitetnu, na njihov rad da nije bilo pritužbi, a navodim
da bi predmetno potraživanje tužitelja bio tzv. stari dug koji je nastao sigurno prije
2011. godine. Naime, ovu situaciju da je potrebno podijeliti na dva vremenska
perioda, prvi do 2011. godine u kojem trenutku je već postojao dug zgrade na ime
vode i pražnjenja septičke jame od sigurnih 21.000,00 kn. Kako je bilo problema sa
stanarima, a upravo je tužitelj ispostavljao račune stambenoj zgradi koji su se po
uplatnicama od strane stanara trebale plaćati, a stizale su stalne opomene tužitelja
vezano za neplaćanje pričuve i ovih troškova i u konačnici da je on osobno došao do
rješenja problema na način da sam od tog 5-og mjeseca 2011. godine počeo odlaziti
od stana do stana i prikupljao novac za plaćanje O. Na taj način da je riješio
ovaj problem jer je izvršavao uplate O., sukladno pražnjenju septičke jame, da
je plaćano pražnjenje za pražnjenjem, a 2013. godine da je sa z. z. O. postigao dogovor da se plaća direktno vozaču kamiona odnosno cisterne, uz
popust, posebne uvjete koji su suvlasnicima odgovarali, tako da je i to plaćano i
plaća se uredno i tu O. da nema nikakvih zamjerki ni potraživanja prema
zgradi. Navodi da je problem i sa stanarom N. H. koji je prodao stan u
zgradi i odselio tko zna gdje. Sam on da ima dugovanja sigurnih 14.000,00 kn na ime
neplaćene vode i pražnjenja septičke jame, a o neplaćenoj pričuvi da i ne govori. Što
se tiče tužitelja, tužitelj da je vodio brigu o tome da niti jedno potraživanje prema
suvlasnicima ne ode u zastaru, tako da je tužitelj uredno obavljao te poslove. Navodi
da je priznato od strane zgrade tužitelju ono što je bilo dugovanje prema O. što je tužitelj podmirio, međutim, da je to staro dugovanje koje je nastalo prije 2011.
godine. Inače, dok se plaćalo tužitelju za O. po tim uplatnicama, tužitelj da
je ispostavljao uredne specifikacije svih troškova O. i obračun tih troškova,
po tome da su ispostavljanje uplatnice. Navodi da su svi ovi dogovori između stanara
o prikupljanju novca dogovoreno na sastanku stanara i javno objavljeni u stambenoj
zgradi. Navodi da je tvrtka O. angažirana na poslovima pražnjenja septičke
jame kada je tužitelj postao upravitelj stambene zgrade 2009. godine, do tog trenutka
nije bilo dugovanja prema O. jer je O. te poslove počela obavljati tek
tada i od tada se počeo generirati dug koji je do 2011. godine bio u već navedenom
iznosu.
Spisu je priložen Međuvlasnički ugovor suvlasnika predmetne stambene
zgrade i Ugovor o upravljanju zaključen sa tužiteljem kako upraviteljem, sve iz 2009.
godine. U ovom slučaju radi se o novogradnji sa više stambenih jedinica, priključenoj
na septičke jame. Suvlasnici su suglasno ugovorili da će ovisno o svom
suvlasničkom dijelu za sve poslove na održavanju zgrade izdvajati 1,54 kn po m2.
Dakle, radi se o sredstvima tzv. zajedničke pričuve. Prema odredbi čl. 90 ZV-a
zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika
nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te
za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničku pričuvu tvore novčani
doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih
dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom
na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.
Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao
imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da
donosi plodove. Plaćanje pričuve je zakonska obveza suvlasnika stambene zgrade, u
ovom slučaju pražnjenje odnosno čišćenje septičke jame predstavlja upravo trošak
održavanja predmetne nekretnine i suvlasnici stambene zgrade dužni su u okviru
sredstava zajedničke pričuve voditi računa i o tom trošku. U ovom slučaju kod
zaključenja Međuvlasničkog ugovora suvlasnici nisu vodili dovoljno računa o
troškovima čišćenja septičke jame za zgradu jer su trebali postići dogovor o
uplaćivanju dovoljno sredstava na račun zajedničke pričuve iz kojeg bi se i taj trošak
stambene zgrade mogao uredno plaćati društvu koje vrši uslugu čišćenja. Prije nego
što je tužitelj postao upravitelj stambene zgrade, dugovanja na ime neplaćene
pričuve odnosno dugovanja prema trećoj osobi koja je čistila septičku jamu nije bilo,
dugovanje spram društva O. d.o.o. odnosno tužitelju koji je to platio umjesto
tuženika, nastalo je od 2009. godine pa do sredine 2011. godine.
Dakle, za ponoviti je da se čišćenje septičke jame trebalo plaćati sukladno
Međuvlasničkom ugovoru iz sredstava zajedničke pričuve, jer nešto drugo nije
ugovoreno između suvlasnika, a visina pričuve nije identična za sve suvlasnike nego
je razmjerna suvlasničkom dijelu svakog suvlasnika. Očito su troškovi čišćenja
septičke jame bili zaista veliki u tolikoj mjeri da ih sredstva zajedničke pričuve nisu
mogla pokriti, ali, u tom slučaju bilo je nužno korigirati Međuvlasnički ugovor i između
suvlasnika stambene zgrade ugovoriti drugačiji doprinos u sredstva zajedničke
pričuve. Ništa od toga u utuženom periodu nije napravljeno, tužitelj je od svojih
sredstava plaćao društvo O. d.o.o. na ime izvršenih usluga, sada taj trošak
potražuje od tuženika. Ugovorima o ustupu potraživanja, tužitelj je preuzeo
potraživanja od društva O. kojemu je dugovanje tuženika platio i sada taj
iznos potražuje od tuženika. Sud drži utvrđenim, temeljem svih izvedenih dokaza,
tužitelj je to prilaganjem dokumentacije dokazao, a tuženik Ć. iskazom potvrdio,
da je zaista izvršeno onoliko usluga odvodnje i čišćenja jame koliko to sada tužitelj
potražuje, odnosno da postoji upravo toliko dugovanje suvlasnika na ime čišćenja
jame u utuženom periodu i da je to tužitelj uredno umjesto njih platio društvu O. Tužitelj je konačno svojim posljednjim podneskom postavio zahtjev na pravilan
način, tako da od svakog suvlasnika zgrade – tuženika potražuje njegov dio
dugovanja razmjerno udjelu tog tuženika u stambenoj zgradi, obračun i izračun
tužitelja je pravilan, to je potkrijepio priloženom dokumentacijom i vlasničkim
listovima. U ovom slučaju treba prvenstveno sagledati zahtjev tužitelja koji se odnosi
na troškove čišćenja jame odnosno pražnjenja septičke jame, vezano za troškove
društva O. koje je to radilo, a koje je potraživanje ustupilo tužitelju (koji je očito
to društvu O. i platio) zahtjev u ukupnom iznosu od 28.411,73 kn. Upravo je
ovaj iznos naveden precizno i taksativno u obračunu odnosno zapisniku od
17.veljače 2015.godine, postojanje ovog dugovanja spram društva O. nije
sporio tuženik ad.6 kao predstavnik stanara, međutim, postavlja se pitanje je li on na
to bio ovlašten i radi li se o priznanju duga koje prekida zastarijevanje. Ovaj sud je
ipak stava da je izjavom predstavnika stanara vezano za priznanje duga za
pražnjenje septičke jame od 28.411,73 kn prekinuto zastarijevanje, da je to tuženik
ad.6 napravio u ime i za račun svih suvlasnika i da su oni za to znali i na to pristali,
dakle, upravo je u navedenom iznosu priznato na nedvojben način potraživanje
društva O. prema suvlasnicima zgrade, i u tom pravcu priznanje duga
predstavnika stanara vrijedi za sve suvlasnike i proizvodi učinke i u odnosu na njih.
Naime, prema Ugovoru o upravljanju zaključenom dana 15.lipnja 2009.godine
između tužitelja i suvlasnika stambene zgrade zastupanih upravo po predstavniku
stanara – tuženiku ad.6, utanačeno je da suvlasnici utvrđuju pravo raspolaganja nad
sredstvima zajedničke pričuve upravo u pravcu tuženika ad.6 i tužitelja, dakle,
dogovor i zaključak tužitelja i predstavnika stanara – tuženika ad.6 u smislu priznanja
duga prema društvu O. od 17.veljače 2015.godine proizvodi pravne učinke
prema svim suvlasnicima stambene zgrade, tuženik ad.6 je na to sa njihove strane
ovlašten i oni su za to znali i na to su pristali, sve ostalo bilo bi postupanje suprotno
načelu savjesnosti i poštenja spram tužitelja.
Dakle, tužitelj je dokazao da je na dan 17.veljače 2015.godine postojao
nedvojbeno dug suvlasnika prema društvu O. na ime čišćenja septičke jame i
u to u egzaktno navedenom iznosu od 28.411,73 kn, što su tuženici putem svog
predstavnika i priznali, tužitelj je sa društvom O. zaključio dva ugovora o
ustupu potraživanja (od 22.listopada 2015.godine – br. 1/2015 i 2/2015), upravo je
svoje potraživanje u ovom iznosu navedeno društvo cediralo tužitelju, koji je očito
tom društvu navedeni iznos platilo, a sada to potražuje od tuženika, pravilno,
sukladno suvlasničkom udjelu svakog tuženika u zgradi. Ugovori o ustupu
potraživanja odnose se na iznos od 18.530,73 kn i 9.881,00 kn, što ukupno zbrojeno
daje baš iznos od 28.411,73 kn, koliko je tužitelj platio društvu O. umjesto
tuženika, a tužitelj spram tužitelja sada temeljem tih ugovora o cesiji ima pravo
potraživati od tuženika. S obzirom na prekid zastare priznanjem duga u navedenom
iznosu od 17.veljače 2015.godine, što ovaj sud smatra utvrđenim, s obzirom da se
radi o potraživanju koje zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl.225.
Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO)), tužba je
zaprimljena dana 1.veljače 2016.godine, to je jasno da ovaj dio potraživanja tužitelja
nije zastario, te je valjalo naložiti tuženicima da tužitelju plate ovaj ukupan iznos,
međutim, ne sa zakonskim zateznim kamatama od 17.veljače 2015.godine do
isplate, jer tuženici očito nisu obaviješteni o cesiji, što ne utječe na valjanost tih
ugovora, ali utječe na tijek zatraženih kamata. Dakle, tuženici su u zakašnjenju
spram tužitelja u pogledu plaćanja ovog iznosa od podnošenja ove tužbe, to je dan
od kada je tužitelj prema stavu ovog suda ovlašten tražiti kamate na dosuđeni iznos
od tuženika, do isplate, sve vezano za odredbu čl.29. ZOO-a.
Radi navedenog je odlučeno kao u tč. I. izreke ove presude.
Međutim, što se tiče dugovanja suvlasnika zgrade spram tužitelja u iznosu od
ukupno zatraženih 12.332,37 kn sa kamatama, potpuno je drugačija situacija. U
ovom dijelu zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u tč. II. izreke ove
presude. Naime, tužitelj u tužbi navodi da je tijekom trajanja ugovornog odnosa
tužitelja kao upravitelja stambene zgrade (još od 2009.godine) pa nadalje, nastalo
nepodmireno dugovanje tuženika spram tužitelja u ovom iznosu. Ovdje se radi o
različitim troškovima tužitelja za koje tereti tuženike, a struktura istih nije poznata i
jasna, ne radi se o pitanju pražnjenja septičke jame i plaćanju društvu O. o troškovima za koje tužitelj navodi da su mu tuženici dužni od početka
ugovornog odnosa stranaka, dakle, očito od 2009.godine, a iz konto kartice tužitelja
proizlazi i od 2008.godine pa nadalje. Tužitelj zaista nije dokazao da su mu tuženici
ostali dužni upravo ovaj iznos, što mu to nisu platili, a ovaj iznos kao dugovanje
tuženik ad.6 i nije priznao onim zapisnikom od 17.veljače 2015.godine, pa da bi za taj
iznos vrijedilo priznanje dugovanja. Dakle, tužitelj je u ovom dijelu mogao predložiti
izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, što on nije napravio, a
sama dokumentacija priložena od tužitelja te iskaz z.z.tužitelja ne ukazuju na
osnovanost zahtjeva tužitelja u ovom iznosu. Tužitelj po ovom pitanju knjigovodstvo
nije vodio uredno, bar ga nije uredno sudu prezentirao i nije dokazao da su mu
tuženici dužni upravo zatraženi iznos kao upravitelju stambene zgrade, a kako se ne
zna od kojih se točno troškova glavnica sastoji i kao baš tu glavnicu nije priznao
predstavnik zgrade, tako ni kvalitetno nije mogao biti razriješen prigovor zastare
potraživanja. Uostalom, sam z.z.tužitelja ne zna točno na što se osim ispumpavanja
jame potraživanje odnosi, a u ovom slučaju je egzaktno trebao obrazložiti i dokazati
potraživanje u iznosu od 12.332,37 kn i pružiti sudu dovoljno činjenica da može po
stavkama razriješiti prigovor zastare potraživanja. Iz konto kartice razvidno je da
tužitelj tereti tuženike i za cesije, razne druge troškove koji nemaju veze sa njegovim
obvezama upravitelja stambene zgrade, a ništa od toga nije dokazano pa da bi sud
obvezao tuženike da tužitelju osobno te troškove plate. Tijekom postupka tužitelj
navodi da je ovo dugovanje nastalo spram njega od trajanje ugovornog odnosa
stranaka, dakle, očito još od 2009.godine, ali ne navodi na što se to odnosi. U tužbi
pak tužitelj ističe da je tijekom trajanja ugovornog odnosa stranaka ostalo
nepodmireno dugovanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 12.332,37 kn, da su
nakon potpisivanja zapisnika od 17.veljače 2015.godine tuženici izvršili određena
plaćanja spram tužitelja po osnovi upravo ovog dugovanja, nakon čega da je
preostalo dugovanje u iznosu od 12.332,37 kn!?. Ovo nije logično i kontradiktorno je,
a s obzirom da je teret dokaza na tužitelju koji vještačenje nije ni predložio, niti
priložio dokumentaciju vezano za ukupno trajanje odnosa stranaka i transakcije,
obveze i dugovanja, zahtjev tužitelja u ovom dijelu valjalo je odbiti kao neosnovan.
Radi se o potraživanju upravitelja zgrade spram tuženika kao suvlasnika zgrade u
iznosu od 12.332,37 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Sam tužitelj priznao je da
je tužena ad.7 spram njega sve obveze uredno podmirila, ipak je postavio zahtjev i
spram nje, ovo ukazuje na zaključak da tužitelj ni sam točno ne zna za što to (na ime
obveze tuženika spram njega) točno tereti tuženike, ni u svom iskazu z.z.tužitelja nije
znao pojasniti strukturu ovog potraživanja tužitelja, tako da su drži da sud ne može
obvezati tuženike da plate tužitelju ono što po osnovu i visini tužitelj nije točno
dokazao, a to je mogao dokazati prilaganjem potpune knjigovodstvene
dokumentacije i izvođenjem dokaza po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke,
temeljem te dokumentacije prilaganje koje ne izostalo. Ovo dugovanje, u ovom
iznosu tuženik ad.6 nije priznao, tako da se to ne može primijeniti na ovaj dio
potraživanja, pa nije moguće ni ispitati prigovor zastare, s obzirom da sam tužitelj
navodi da se radi o dugovanju kroz čitavo vrijeme trajanja ugovornog odnosa
stranaka. Postavlja se pitanje zašto je uopće nastalo toliko potraživanje za koje
tužitelj tvrdi da je dugovanje tuženika spram njega, tuženici su mu ionako trebali
plaćati samo troškove upravljanja zgradom, a neplaćanje pričuve od strane nekih
suvlasnika je trebalo riješiti podnošenjem tužbe protiv te osobe, što je očito ovdje
propušteno. Tužitelj se odlučio za potpuno drugačije postupanje, u ovom slučaju na
svoju štetu jer nije dokazao što su mu točno tuženici ostali dužni pa da ih sud obveže
da mu to plate, dakle, situacija je drugačija od prihvaćenog dijela potraživanja, jer je
ono temelji na pruženu uslugu od strane društva Odvodnja koju je tužitelj platio tom
društvu i to društvo mu je temeljem dva ugovora ustupio, cediralo. Dakle, temeljem
potraživanja trećeg iz ugovornog odnosa sa tuženicima, te ugovornog odnosa tog
trećeg sa tužiteljem je valjalo prihvatiti zahtjev iz tč. I. izreke, što u pogledu zahtjeva
iz tč. II. izreke nije slučaj.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.3. i čl. 155. Zakona
o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), sud je odlučio da tuženici
naknade tužitelju sav trošak potreban za vođenje postupka, s obzirom na sve
okolnosti slučaja, s obzirom da za onaj dio zahtjeva u kojem tužitelj nije uspio nisu
nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe
u iznosu od 1.000,00 kn; sastava podneska od 2.listopada 2010.godine u iznosu od
1.000,00 kn; sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn; zastupanja na 8 ročišta u iznosu
od po 1.000,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 2.812,50 kn; sudsku pristojbu tužbe u
iznosu od 755,00 kn i sudsku pristojbu presude u iznosu od 755,00 kn; što ukupno
zbrojeno daje iznos od 15.572,50 kn, koliko su tuženici obvezan na ime naknade
parničnog troška isplatiti tužitelju.
U Splitu, 6. srpnja 2021. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
