REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

Poslovni broj: Ref 29 P : Pn-386/2020-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja
R. V., O. …, J.
zastupanog po punomoćniku M. J., protiv tuženika H. M. d.o.o. za
izdavačku djelatnost, O. …, Z. zastupanog po
punomoćniku O. D. H. & P. d.o.o.; A. J., radi Naknada štete - mediji, 6. srpnja 2021.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 37.000,00 kn
sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana 02. 06. 2020. godine pa do
isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana po pravomoćnosti, objaviti u dnevnim
novinama S. D. ispriku tužitelju, te integralni dio presude bez
komentara, o trošku tuženika.

3. Dužan su tuženi u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove postupka.“

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kuna.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 27. 07. 2020. godine tužba tužitelja protiv
tuženika radi naknade štete.

U tužbi se navodi je dana 02. lipnja 2020. godine u dnevnim novinama
„S. D.“ na naslovnoj strani objavljen je naslov: „…...“ dok je na str. 4 navedenih
dnevnih novina objavljen članak autora L. V. pod naslovom „ ……..“. U navedenom članku
objavljuje se potpuno neistinita i senzacionalistička vijest prema kojoj je tužitelj kao
J. B. iz O. (ili kako se u tekstu naziva gradu na ušću C.) naplatio
strankama troškove ostavinskog postupka čak 24 puta više no što li je to propisano

Poslovni broj: Ref 29 P : Pn-386/2020-16

pravilnikom o visini nagrade i naknade troškova javnog bilježnika kao povjerenika suda u ostavinskom postupku.

Vezano za navedeni članak, iz kojeg je potpuno jasno kako se radi upravo o
tužitelju obzirom je isti jedini javni bilježnik u gradu na ušću C., treba istaći kako
autorica članka nikada nije kontaktirala samoga tužitelja glede provjere objavljenih
informacija niti je očigledno ikada izvršila uvid u predmet o kojem je ista napisala
sporni članak. Da je ista doista učinila bilo što od navedenog, sasvim je sigurno kako
nikada ne bi pisala ovakav članak kakav je objavljen o samome tužitelju.

Kako je rečeno navedeni članak pun je neistinitih i neprovjerenih informacija,
te je kao takav u cijelosti zlonamjeran i senzacionalistički sačinjen. Naravno, kao
posljedica navedenog postupanja tuženika, pojavljuju se krajnje neugodne posljedice
za osobu tužitelja, koji je doživio čitav niz neugodnosti, posebice imajući u vidu
javnost njegove funkcije koju obavlja, između ostaloga i kao povjerenik suda.

Predmetni članak koji je usmjeren na tužitelja objektivno vrijeđaju privatnost,
čast, ugled i dostojanstvo istoga, posebice ako se u obzir uzme njegovu funkciju
javnog bilježnika. Kao takve sasvim je izvjesno da su podobno sredstvo za
nanošenje iznimno teških duševnih bolova, koje je tužitelj sasvim sigurno i trpio, a još
ih i trpi. Naime objavljivanje ovakvih informacija o tužitelju kao javnom bilježniku koji
potkrada stranke u svakom slučaju će djelovati i na njegovo poslovanje.
Posebno se treba naglasiti kako je tužitelj radi predmetnih napisa doživio izuzetno
veliku bol, jer je pored svog posla koji obavlja savjesno i pošteno dugi niz godina, isti
prikazan kao osoba koja se bavi najobičnijim prevarama koje više priliče osobama sa
dna društvene zajednice.

Kako je tuženi ovakvim napisima o tužitelju očito povrijedio njegovu privatnost,
ugled, čast i dostojanstvo, odnosno tužiteljevo pravo osobnosti, to po osnovi Čl. 21 i

22. Zakona o medijima i Zakona o obveznim odnosima je u obvezi istome naknaditi
štetu koju ovaj trpi.

Tužitelj smatra, a imajući u vidu težinu povrijeđenog prava, te posljedice koje uslijed
ovog trpi, visina štete iz osnova duševnih boli za tužitelju bili bi primjerena u iznosu
od 37.000,00 kn.

Tužitelj se prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku sa zahtjevom za
ispravkom navedenih informacija, sve u smislu čl. 40. Zakona o medijima.

Radi svega navedenog tužitelj ima pravni interes tražiti od suda donošenje
slijedeće:

PRESUDE

1. Dužan je tuženi u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 37.000,00 kn sa

zakonskim zateznim kamatama počevši od dana 02. 06. 2020. godine pa do isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana po pravomoćnosti, objaviti u dnevnim
novinama S. D. ispriku tužitelju, te integralni dio presude bez
komentara, o trošku tuženika.

2

Poslovni broj: Ref 29 P : Pn-386/2020-16

3. Dužan su tuženi u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove postupka.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i ističe da je tužbeni
zahtjev činjenično i pravno neosnovan. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu
dokazuje tužitelj u skladu s čl.21. st.6. Zakona o medijima (”NN” broj
59/04, 84/11 i 81/13, dalje u tekstu: ZM).

Stoga, ako bi u daljnjem tijeku postupka tužitelj dokazao postojanje
pretpostavki odgovornosti za štetu, tuženik ističe da je u konkretnom slučaju
ispunjena pretpostavka iz čl.21. st.4. t.3. ZM-a.

Naime, u čl.21. st.4. t.3. ZM-a propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je
informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na
činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo
je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano
zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

Dakle, informacije iz članka nisu bile podobne povrijediti pravo osobnosti
tužitelja jer se radilo o točnim činjenicama i njegov identitet nije otkriven. Također,
postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu informacija i postupano je u
dobroj vjeri.

Stoga, tuženik prigovara osnovi i visini tužbenog zahtjeva i predlaže sudu odbiti
tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi
troškove postupka.

U dokaznom postupku sud je pregledao članak S. D. od

02.lipnja 2020 godine pod nazivom ………", dopis JB R. V. od 29.lipnja 2020 godine, zaključak
HND 30/20, dopisa ministarstva pravosuđa, U. za
organizaciju pravosuđa od 30.lipnja 2020 godine, mišljenje H. E. povjerenstvo
od 3.srpnja 2020 godine, zapisnik o suočenju u E. predmetu od H./O/203/19
od 3.srpnja 2020 godine, dopis JB R. V. od 23.kolovoza
2019 godine, kopije računa br. 2101/GP/1 od 19.KOLOVOZA 2019 GODINE, JB
R. V., žalbe J. R. V. od 19.listopada 2020 godine, odluku
H. od 15.lipnja 2020 godine, rješenje ovog suda broj R. 1882/2020/4 od

6.listopada 2020 godine, odluku H. od 10.listopada 2020 godine, spis H.-a koji
se vodi povodom zahtjeva R. V. iz O. protiv L. V., spisi
HJK-a koji se vodi pod poslovnim brojem O-203/19, spis ovog suda koji se vodi pod
poslovnim brojem R2-1882/20, saslušanjem tužitelja, te svjedoka L. V.,

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.
Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete i objavu
isprike i presude od strane tuženika za koju tvrdi da mu je nanesena člankom
objavljenim dana 02. lipnja 2020. godine u dnevnim novinama „S. D.“
na naslovnoj strani objavljen je naslov: „…“ dok je na str. 4 navedenih dnevnih

3

Poslovni broj: Ref 29 P : Pn-386/2020-16

novina objavljen članak autora L. V. pod naslovom „…“,
„…“.

Prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o medijima, dalje: ZM-a nematerijalna
šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom
nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZM pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete
sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od
nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada
ispravak nije moguć.

Nije sporno da je tužitelj prethodno od nakladnika zatražio objavljivanje ispravka sporne informacije.

Među strankama je sporna osnovanost tužiteljevog traženja.

Sporni novinski članak obrađivao je temu rada JB što je
nedvojbeno djelatnost od javnog interesa. Nigdje se u članku ne otkriva identitet
JB, a članak je pisan na način da bi se javnost upoznala sa načinom
rada jb službe i što im se pri korištenju njihovih usluga sve može
dogoditi.

Informacija koja je objavljena u svezi je s obavljanjem javne djelatnost koja
može i treba biti podvrgnuta kritičkoj ocjeni, a zacijelo postoji interes javnosti da se
upozna s radom i ponašanjem JB.

Analizirajući dokaze provedene u ovom postupku sud ocjenjuje da su
informacije objavljene u spornom novinskom članku istinite, a autorica informacije
imala je osnovani razlog povjerovati da su one istinite, budući da ih je dobila iz više
izvora, pa i od korisnika usluga JB.

Po ocjeni ovoga suda objavljena informacija, u kontekstu sadržaja cijelog
članka, ne može objektivno diskvalificirati tužitelja kao osobu, koji se u ostalom u
članku i ne spominje s imenom i prezimenom, povrijediti njegovu privatnost, čast i
ugled, te mu prouzročiti trpljenje duševnih bolova takvog intenziteta koji bi
opravdavali dosuđivanje bilo kakve nematerijalne štete s osnove pretrpljenih
duševnih bolova.

Iz novinskog članka proizlazi da bi transparentnost rada javnih bilježnika,
posebno način naplate njihovih usluga zasigurno trebalo dovesti na jednu višu razinu
tako da stranke unaprijed znaju što im se u postupcima pred javnim bilježnicima
može dogoditi odnosno da stranke unaprijed znaju kolike su njihove naknade i na koji
način se te naknade obračunavaju u određenim javnobilježničkim postupcima. Jedna
od uloga mediji u društvu je da ukažu i javno obznane i moguće devijacije. Autor
spornog članka nije izišao izvan okvira slobodne novinarske kritike.

Sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 22. st. 1. ZM za objavljivanjem isprike nakladnika, te isplatom naknade sukladno

4

Poslovni broj: Ref 29 P : Pn-386/2020-16

općim propisima obveznog prava, te da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 21.
st. 4. ZM kojim se propisuje oslobađanje nakladnika od odgovornosti za naknadu
štete, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo kao neosnovan odbiti i odlučiti
kao u izreci.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Tuženiku je sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi, popisanom trošku i VPS-u,
trebalo obistiniti trošak sastava odgovora na tužbu 1.000,00 kuna, za zastupanje po
punomoćniku na dva ročišta po 1.000,00 kuna, ukupno 3.000,00 kuna. Utvrđeni iznos
trebalo je uvećati za 25% troška PDV-a, ukupno 3.750,00 kuna.

U Splitu, 6. srpnja 2021.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana
od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u
.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.