Poslovni broj: 4 P-58/2021-38

1

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

               TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja IVEX d.o.o. Strošinci, Matije Gupca 17, OIB 12659031318, koje zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik iz Županje protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, koje zastupa Darko Ćorluka zamjenik ŽDO u Vukovaru i umješača na strani tuženika Hrvatske vode Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB 52634238587, koje zastupa punomoćnica Dragana Kukilo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ARLOVIĆ & KUKILO d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja odgovornosti i naknade štete u iznosu od 1.893.800,00 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 17. lipnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, zamjenika ŽDO i punomoćnika umješača na strani tuženika, te objavljene presude dana 6. srpnja 2021.,             

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da postoji osobna odgovornost Republike Hrvatske tužitelju za štetu nastalu poplavom od 17. svibnja 2014. uzrokovanu probojem nasipa kod Račinovaca i Rajevog sela.

              Utvrđuje se da postoji neograničena i solidarna odgovornost tuženika Republike Hrvatske kao neograničenog solidarnog dužnika tužitelju za štetu nastalu poplavom dana 17. svibnja 2014. uzrokovanu probojem nasipa kod Račinovaca i Rajevog Sela.

              Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 da tužitelju isplati na ime naknade:

 

-          neimovinsku štetu u iznosu od 45.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2014. do isplate i to po stopi zatezne kamate – eskontna stopa HNB uvećana za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana

-          imovinske štete od ukupno 1.848.800,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2014. do isplate i to po stopi zatezne kamate – eskontna stopa HNB uvećana za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana."

 

II Tužitelj je dužan tuženiku Republici Hrvatskoj nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 76.260,00 kn (sedamdesetšest tisuća dvjestošezdeset kuna), te umješaču na strani tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama iznos od 71.025,00 kn (sedamdeset jedna tisuća dvadeset pet kuna)   sve u roku 8 dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Tužitelj tužbom i tijekom postupa tvrdi da je žrtva poplave koja se dogodila 17. svibnja 2014. uslijed proboja nasipa kod Račinovaca i Rajevog sela, jer su poplavne vode poplavile poslovne prostore tužitelja. Poplavne vode uzrokovale su tužitelju imovinsku štetu, povredu prava na mirno uživanje doma i povredu prava vlasništva. Navodi da je prije podnošenja tužbe tuženoj dostavio prijedlog za mirno rješenje spora, kojeg je tužena otklonila. Tužitelj navodi da tužena odgovara po načelu objektivne odgovornosti u skladu s odredbom članka 14. Zakona o sustavu državne uprave, jer je nasip opasna stvar. Tužitelj tvrdi da do poplave nije došlo zbog više sile već zbog propusta nadležnih tijela (Hrvatskih voda). Tužitelj također navodi da odgovornost tužene postoji i na temelju odredbi međunarodnog prava, jer nije provela djelotvornu istragu o uzrocima poplave, te počinila propuste u izvršenju zakonskih obveza u obrani od poplava. Također navodi da je tužena odgovorna, jer nije pravovremeno prije poplave donijela provedbene propise u skladu s direktivama 2007/60 EZ, te nije u pravni poredak Republike Hrvatske uvrstila direktive 212/18EU, zbog kojih propusta nije postojao jasan vertikalni i horizontalni sustav odgovornosti, a što je dovelo do potpune nekoordiniranosti nadležnih tijela što je imalo za posljedicu katastrofalne poplave. Tužitelj navodi niz propusta i povreda od strane nadležnih tijela za obranu od poplava, pa tako navodi da je temeljni propust Hrvatskih voda u pogrešnoj procjeni dimenzioniranja  nasipa, jer proizlazi da je nasip dimenzioniran za povratno razdoblje "stogodišnje velike vode", a ne za povratno razdoblje "tisućgodišnje velike vode" premda su ti podaci morali biti poznati Hrvatskim vodama, jer je nasip dimenzioniran za nivo vode od 1072 cm, a prema podacima o stogodišnjoj velikoj vodi predviđena je visina od 1247 cm. Navodi da je tužena propustila donijeti odluku o uspostavljanju druge crte obrane od poplava. Poziva se na izviješće Državne uprave za zaštitu i spašavanje od 21. srpnja 2014. iz kojeg je vidljivo da se prognozira očekivani maksimalni vodostaj, da je situacija kritična, te se upozorava na problem sa nepredvidivim posljedicama.

 

              2. Tužitelj navodi da je nasip bio opasna stvar, jer prema izviješću stručnog povjerenstva za izradu ekspertize proboja nasipa kod Rajevog sela iz lipnja 2014. je vidljivo da je istraživanje gustoće zemlje i tla ispod nasipa, koje prethodi projektiranju dijela nasipa bilo prilično slabo, te da je rekonstrukcija nasipa projektirana prema važećim tehničkim pravilnicima i pravilima struke, te da mjere koje smanjuju potencijalni vode proboj tla ispod nasipa nisu bile definirane. Tužitelj se poziva i na Elaborat zaštite okoliša u postupku o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, modernizacija lijevoobalnih savskih nasipa od Račinovaca do Nove Gradiške iz ožujka 2016. Navodi da je do proboja nasipa došlo do hidrauličkog sloma podložnog tla (Rajevo selo) odnosno puknuća pokosa nasipa (Račinovci) što je posljedica nedostataka u rekonstrukciji nasipa, pa je zbog tih nedostataka nasip opasna stvar, a za štete nastale od opasne stvari odgovara tužena na temelju objektivne odgovornosti. Tužitelj navodi da je tužena odgovorna zbog nepravovremenog donošenja odluke o evakuaciji. Tužitelj je pretrpio neimovinsku štetu (povrede prava na dom), jer je bio prisiljen obustaviti proizvodnju te potražuje novčanu naknadu od 45.000,00 kn. Navodi da je pretrpio i materijalnu štetu na građevinskim objektima u visini od 142.100,00 kn, na postrojenjima i opremi u visini od 289.700,00 kn, na repromaterijalu i gotovim proizvodima u iznosu od 1.338.000,00 kn, te štetu zbog prekida proizvodnje (izmakli prihodi) u iznosu od 79.000,00 kn, a što sve ukupno iznosi 1.848.800,00 kn. Predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi da postoji osobna i neograničena solidarna odgovornost tužene tužitelju za štetu nastalu poplavom od 17. svibnja 2014. uzrokovanu probojem nasipa kod Račinovaca i Rajevog Sela, te da se naloži tuženoj da tužitelju nadoknadi neimovinsku štetu u iznosu od 45.000,00 kn, te imovinsku štetu u iznosu od 1.848.800,00 kn sa pripadajućim kamatama od 17. svibnja 2014. do isplate, te nadoknadi parnični trošak.             

 

              3. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je tužitelj prije podnošenja tužbe tuženiku dostavio Zahtjev za mirno rješenje spora od 26. travnja 2018., a kojeg je tuženik odbio 26. srpnja 2018. Tuženik ističe prigovor zastare pozivom na odredbu članka 230. stav 1. ZOO, te navodi da tražbine naknade štete zastarijeva za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, te zastara teče od 18. svibnja 2014. do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 26. travnja 2018. kada je nastupio zastoj od 3 mjeseca do 27. srpnja 2018. kada je zastarijevanje nastavljeno do podnošenja tužbe 14. kolovoza 2018. Tuženik je mišljenja da je tužiteljeva tražbina zastarjela, jer je od štetnog događaja i saznanja za štetu, a koje je opće poznata činjenica, pa do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, odnosno podnošenja tužbe je proteklo više od 3 godine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev zbog zastare.

 

4. Navodi da nema osobne odgovornosti tuženika niti neograničene i solidarne odgovornosti za štetu tužitelju uslijed poplave od 17. svibnja 2014. Navodi da je do štete došlo djelovanjem više sile odnosno katastrofalne poplave, koja je posljedica stoljetno nemjerljivih vodostaja rijeke Save i njenih pritoka, koju nitko nije mogao spriječiti, predvidjeti, izbjeći ili otkloniti. Navodi da je Vlada Republike Hrvatske zbog katastrofalne poplave koja se dogodila u svibnju 2014. na području Rajevog Sela i Račinovaca proglasila katastrofu. Smatra da tužena ne odgovara  po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 14. Zakona o sustavu državne uprave. Za štetu nastalu od poplava izvan vodnog dobra odgovara se po osnovi krivnje u skladu s odredbom član 133. Zakona o vodama. Hrvatske vode upravljaju obranom od poplava i nositelj su obrane od poplava, a po članku 115. Zakona o vodama Hrvatske vode za svoje obveze odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom, Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obveze Hrvatskih voda. Tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužena smatra da je tužitelj u obrascima prijave štete proizvoljno i paušalno naveo štetu. Navodi da ne postoji odgovornost tuženika na temelju međunarodnog prava, jer je tužena zatražila izviješće o utvrđivanju uzroka proboja Savskog nasipa kod Rajeva Sela od 4. srpnja 2014. od strane međunarodnog stručnog povjerenstva. Ne postoji odgovornost tužene, jer uređenje obrane od poplave nije bilo adekvatno, te da su direktive Europske unije implementirane u Zakon o vodama. Zakonom o vodama su određeni planski dokumenti upravljanja vodama. Navodi da Hrvatske vode donose planove upravljanja rizicima od poplava, te upravljaju obranom od poplava, a državni plan obrane od poplava donosi Vlada RH.  Tužena navodi da  naspi ima uporabnu dozvolu kojom se dokazuje njegova ispravnost,  a koju je izdalo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja od 8. lipnja 2012. Navodi da su neosnovani navodi tuženika pozivom na citate iz časopisa Hrvatske vodoprivrede u vezi s vjerojatnom pojavom maksimalnog godišnjeg vodostaja za 100 godina visine 1126 cm odnosno da se u istom ne opisuje nedostatak nasipa, te svojstva nasipa i okolnosti kod prodora voda u Rajevom Selu i Račinovcima. Navodi da je najveća razina vode izmjerena 1964. i to 1064 cm, te da je nasip predviđen za nivo od 1072 cm. Do poplave nije došlo prelijevanjem vode preko nasipa nego probijanjem vode kroz nasip. Tužena poriče da su Hrvatske vode napravile propuste kod procjene dimenzioniranja nasipa jer se to određuje praćenjem stanja vodostaja, a visina vodostaja nije dosezala takve razine vode unazad 100 godine. Tuženik navodi da je analiza oborina za travanj i svibanj 2014. uspoređena s dugogodišnjim prosjecima (1961.-1990.) pokazala da su pale oborine premašile prosjek za više od 200% na cijelom području sliva rijeke Save na njenom donjem toku, a u razdoblju od 13. do 16. svibnja na mjernim postajama u Bosni i Hercegovini su zabilježene oborine 170-250 mm, a u Hrvatskoj od 90-160 mm. Razina vode u rijeci Savi je rasla velikom brzinom, te je vodostaj za 3 dana u Županji narastao za čak 5 m što je vrlo intenzivan prirast vodostaja, a koji je formiran pritocima Une, Vrbasa, Ukrine, Bosne i Drine. Tako visoki vodostaj nikada nije zabilježen, a volumen vodnog vala koji je prošao Županjom računat od protoka od kojeg je započelo uzdizanje vala pa do vraćanja na istu veličinu iznosio je 1,4 mlrd. m³. Nizinske savske retencije na području srednje Posavine bile su aktivirane s oko 600 mil. m³ što čini trećinu njegovih ukupnih akumulativnih sposobnosti.  Njihov veći angažman nije bio moguć, jer se vodni val formirao na nizvodnom toku rijeke Save. Izložen vrlo visokim vodostajima, a s tim  u vezi s izrazito velikim hidrauličkim opterećenjem na Savskim nasipima su se uz procjeđivanja pojavili i brojni odroni. Savski nasipi su dimenzionirani za vodostaj pri protoku velike vode stogodišnjeg povratnog razdoblja, koji su 17. i 18. svibnja 2014. na dionici Save nizvodno od Županje premašeni za više 1,20 m.

 

              5. Tužena navodi da su licencirana trgovačka društva u skladu s državnim planom obrana od poplava sudjelovali u obrani od poplava i jedinicama lokalne samouprave, a Hrvatske vode su poduzimale niz mjera kao što su izvedba zečjih nasipa u cilju sprječavanja prelijeva nasipa, izvedba opterećenja nizvodne nožice nasipa što rezultira zaštiti od hidrauličkog sloma podložnog tla i sprječavanja klizanja nasipa, te ojačanja nožice kosine nasipa drvenim prilozima radi pojačanja čvrstoće nasipa na smicanju. Unatoč svim mjerama na dva mjesta je došlo do proboja savskog nasipa. U slučaju proboja nasipa kod Rajeva Sela i Račinovaca riječ je o hidrauličkom prolomu podložnog tla. Tužena navodi da je zbog proboja nasipa 20. svibnja 2014. proglašeno stanje katastrofe na ovom području, te tužena poduzela niz mjera radi otklanja štetnih posljedica poplave kao što su isplata novčane pomoći, izgradnja kuća, financiranje nabavki stvari u kućanstvu i opreme za poduzetnika. Donesen je Zakon o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije (NN br. 77/14), koji detaljno uređuje način kako će se otkloniti posljedice poplave. Tužena se poziva na odredbu članka 1067. stav 1. ZOO-a  po kojem se vlasnik oslobađa odgovornosti ako šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Navodi da se ovaj katastrofalni događaj bilo kakvim predviđanjima niti mjerenjima nije mogao spriječiti izbjeći ili otkloniti pa tužena nije odgovorna za nastanak štetnog događaja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. 

 

              6. Podneskom od 19. listopada 2018. tuženik je predložio da u parnicu kao umješač na strani tuženika stupe Hrvatske vode pravna osoba za upravljanje vodama.

 

7. Rješenjem od 5. ožujka 2019. dozvoljava se pravnoj osobi Hrvatske vode za upravljanje vodama  stupiti u parnicu na strani tuženika.

 

8. U odgovoru na tužbu umješač na strani tuženika ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, jer tužitelj uz tužbu nije dostavio niti jedan dokaz da je kao pravna osoba vlasnik poslovnih objekata na kojima je navodno nastala šteta, kao niti da je vlasnik robe, materijala i strojeva, koje navodi u tužbi. Iz Ugovora o zakupu sklopljenim između tužitelja i DESIĆEVO d.o.o. od 21. kolovoza 2012. je vidljivo da je tužitelj samo zakupnik poslovnog prostora na adresi u Strošincima, M. Gupca 17, te tužitelj nije vlasnik i nije aktivno legitimiran. Također prigovara potraživanju bilo kakve naknade neimovinske štete s osnova povrede prava na dom kao oblika povrede prava osobnosti. Predlaže da su odbaci tužbu zbog nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja. Ističe prigovor zastare pozivom na odredbu članka 230. stav 1. Zakona o obveznim odnosima, te predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti. Navodi da se zastoj zastare iz odredbe članka 57. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije (dalje Zakon o saniranju) ne može primijeniti na tužitelja. Umješač prigovara osnovu i visini tužbenog zahtjeva u cijelosti. Prigovara dostavljenim dokazima od strane tužitelja navodeći da je procjena štete sastavljena privatno, samoinicijativno od strane tužitelja i ne može biti relevantan dokazni prijedlog u ovom parničnom postupku. Ističe da je tužitelj trebao i morao pokrenuti izvanparnični postupak osiguranja dokaza u kojem bi se utvrdilo zatečeno stanje i eventualna šteta.  Umješač se poziva na odredbu članka 133. Zakona o vodama (dalje ZV) po kojem odgovornost za štetu nastalu štetnim djelovanjem voda izvan vodnog dobra se odgovara po osnovi krivnje, a po članku 189. ZV, RH solidarno i neograničeno odgovara za obveze Hrvatskih voda. Tužitelj nije dokazao krivnju ni tuženika ni Hrvatskih voda već paušalno nestručnim tvrdnjama i pogrešnim činjeničnim i pravnim konstatacijama dovodi sud u zabludu oko relevantnih činjenica. Navodi da ni jedno nadležno tijelo u Republici Hrvatskoj nije utvrdilo bilo kakve propuste ili krivnju Hrvatskih voda vezano uz predmetnu poplavu koja je proglašena katastrofom, te nema dokaza za propuste na koje se poziva tužitelj, te da tužitelj nije dokazao zakonom propisane pretpostavke o odgovornosti za štetu i to štetnika, štetnu radnju, uzročnu vezu, protupravnost i krivnju. Navodi da je redovito održavao nasipe na području Račinovaca i Rajeva sela, te upotrijebio dužnu pažnju tj. pažnju dobrog gospodarstvenika u cilju smanjenja rizika od poplave. U svemu je postupio u skladu s odredbom članka 186. ZV-a te provodio mjere preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava koje točno navodi. Umješač navodi da tužitelj ignorira notornu činjenicu da je poplava u svibnju izazvana ekstremnim vremenskim pojavama koje nisu uobičajene niti do sada zabilježene na ovim područjima, da se desio ekstremni hidrološki događaja, jer su pale enormne količine kiše, koje su izazvale pojavu najvećih izmjerenih protoka vode u donjoj Savi. Prema podacima s terena vodostaji su bili toliki da su bile iscrpljene sve sigurnosne rezerve na koje se računa u inženjerskim proračunima, a radilo se o događaju katastrofalnih razmjera. Sredinom svibnja 2014. su  na području Bosne i Hercegovine, Srbije i Istočne Hrvatske pale enorme količine kiše, više od 200 l u nekoliko dana. Navodi da je u razdoblju od 14. do 18. svibnja registriran najveći vodostaj u povijesti mjerenja na postajama Slavonski Brod, Slavonski Šamac, Županja i Gunja zbog ekstremnog dotoka rijeke Bosne, Vrbasa i Une, te je Savom pri vrhu vodnog vala protjecalo 5-6 tisuća m³ vode u sekundi. Navodi da su poplave prirodni fenomen, koji nije moguće spriječiti ma koliko siguran sustav za obranu od poplava imamo izgrađen, te će uvijek postojati vjerojatnost njene pojave. Umješač se poziva na izvještaj Hrvatskih voda od svibnja 2014. s potrebnim grafičkim, tabličnim i drugim podacima iz kojih su vidljive sve poduzete aktivnosti za vrijeme i nakon poplave sukladno Državnom planu obrane od poplave kao i stanje vodostaja, ostvareni vodostaj, količine oborina, podaci o kretanju ciklone, ljudski i materijalni resursi, te su neosnovani navodi tužitelja. Ističe da su mjere obrane od poplava za dionicu rijeke Save – branjeno područje 1 kontinuirano provođene od 24. travnja 2014. do 4. lipnja 2014. kada su prekinute mjere obrane od poplava. U ovom razdoblju umješač je u svemu postupio u skladu s glavnim provedenim planom obrane od poplava. Navodi da do proboja nasipa uslijed hidrauličkog sloma nije došlo na mjestu gdje su izvođeni radovi ojačanja nasipa tijekom 2003. već na uzvodnom dijelu. Pojašnjava da na nasipu kod Račinovaca nije došlo do prelijevanja zbog nedovoljne visine nasipa nego u trenutku potonuća dijela nasipa uslijed hidrauličkog sloma, a što se nije moglo unaprijed predvidjeti niti spriječiti. Da je nasip neposredno prije poplave bio uredan i bez vizualno detektiranih oštećenja proizlazi iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru Ministarstva poljoprivrede od 7. svibnja 2014. Neosnovani su navodi tužitelja o propustima u održavanju objekata za obranu od poplava. Umješač ističe da je prije potonuća proveo sve predviđene mjere obrane od poplava i to postavljanje pilota, pokušaj postavljanja geo-membrane od strane ronioca, te kontinuirano postavljanje 2 reda vreća, a koje su uslijed potonuća nasipa odnesene. Radovi na ojačanju nasipa kod Rajevog Sela su izvedeni u skladu s projektom, građevinskom dozvolom i tehničkim propisima, a što je vidljivo iz uporabne dozvole izdane od strana Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 8. lipnja 2012., te završnog izviješća glavnog nadzornog inženjera od 20. ožujka 2012. Navodi da je neosnovana tvrdnja tužitelja o propustu umješača za uspostavu druge crte obrane od poplava, te da propusti zaposlenika Milana Mateše imaju za posljedicu poplavljenje veće površine. Navodi da zbog situacije na terenu 2. crtu obrane od poplava nije bilo moguće uspostaviti zbog brzog prodora vode, jer je ista zbog proboja nasipa bila poplavljena zbog čega je proglašeno stanje katastrofe, a koje se nije moglo spriječiti. Navodi da su neosnovani navodi tužitelja o propustima u primjeni pravilnika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška umješaču.

 

9. U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: prijedlog za rješenja spora mirnim putem od 24. travnja 2018. (str. 33-58 spisa), dopis tuženika od 26. srpnja 2016., izvadak iz sudskog registra za Hrvatske vode, Provedbeni plan obrane od poplava branjenog područja Sektor D – srednja i donja Sava ožujak 2014. (str. 68-99 spisa), Državni plan obrane od poplava (str. 100-116 spisa), Zapisnik u predmetu P-430/16 od 10. siječnja 2018. (str. 117-121 spisa),  preslika lista Hrvatska vodoprivreda (str. 122-125 spisa), financijski planovi Hrvatskih voda, sredstva utrošena za popravak šteta u poplavama, Elaborat zaštite okoliša u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš – modernizacija lijevoobalnih savskih nasipa od Račinovaca do Nove Gradiške (str. 128-134 spisa),  procjena ugroženosti za područje Vukovarsko-srijemske županije (str. 135-138 spisa), Izviješće o katastrofi na području Vukovarsko-srijemske županije lipanj 2014. (str. 139-150 spisa), Izviješće o utvrđivanju uzroka proboja lijevoobalnog Savskog nasipa kod Rajevog sela (str. 151-163 spisa), Mišljenje M-Sc-Klaas-jan Douben  (str. 164-169 spisa), Mišljenje prof. Gorana Gjetvaja (str. 170-200 spisa), Mišljenje prof. Franjo Verić (str. 201-230 spisa), prilozi stručnjaka putem e maila (str. 231-239 spisa), Zajednički konačni izvještaj (str. 240-244 spisa, Izviješće o provedbi mjera obrane od poplave i sanacije terena u Vukovarsko-srijemskoj županiji od 21. srpnja 2014. (str. 338-346 spisa), Izviješće o stanju vodostaja na sektoru "C" i "D" i poduzetim mjerama na sektoru "D" od 17. svibnja 2014. (str. 446-453 spisa), Zapisnik o evidentiranju štete na imovini od 31. svibnja 2014. (str. 454-456 spisa), fotografije (str. 457-461 spisa), rješenje Tt-10/1645 od 19. listopada 2010., Uputa stranke za naplatu štete od nepogode poplave (str. 465-467 spisa), stanje dugotrajne imovine za IVEX d.o.o., promet skladišta materijala, Ugovor o zakupu od 21. kolovoza 2012., zk. ul. 278 k.o. Strošinci, prijava poreza na dobit za 2013. godinu (str. 475-486 spisa), lokacije proboja lijevoobalnog Savskog nasipa  (str. 626 spisa), vodostaj za razdoblje 15. svibnja do 18. svibnja 2014. (str. 627-630 spisa), Uspostava i prekid mjera obrane od poplave za dionicu rijeke Save branjeno područje 1 od 24. travnja do 4. lipnja 2014. (str. 631-681 spisa), Izviješća rukovoditelja obrane od poplava za dionice D1.1. D1.2. od 15. svibnja do 19. svibnja 2014. (str. 682-699 spisa), Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru (str. 700-703 spisa), Građevinska dozvola od 29. siječnja 2010. (str. 704-709 spisa), Uporabna dozvola od 8. lipnja 2012. (str. 710-711 spisa), Završno izviješće nadzornog inženjera od 20. ožujka 2012. (str. 712-722 spisa), rješenje ŽDO od 28. prosinca 2018., presuda ovoga suda broj P-325/2018, presuda VTS RH broj Pž-1985/2019.

 

10. Tijekom postupka nisu korišteni dokazi tužitelja na stranicama 321-337, jer su dostavljeni u preslici na engleskom jeziku bez prijevoda.  

 

11. Tijekom postupka između stranaka nije sporno da je dana 17. svibnja 2014. došlo do proboja nasipa rijeke Save kod Rajevog Sela i poplave, te da je poplavljeno naselje Strošinci.

 

12. Nije sporno da je tužitelj prije podnošenja tužbe tuženiku RH podnio prijedlog za mirno rješenje spora podneskom od 24. travnja 2018., te da je tuženik podneskom od 26. srpnja 2018. odbio prijedlog tužitelja. Nije sporno da je ŽDO Osijek odbacio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog počinjenog kaznenog djela protiv opće sigurnosti. 

 

13. Tijekom postupka između stranaka je sporno da li je tužba dopuštena odnosno osnovana, jer tuženik i umješač na strani tuženika ističu prigovore o nedostatku pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe odnosno nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, jer nije dokazao da je vlasnik stvari uništenjem kojih potražuje štetu. Sporno je da li je osnovano potraživanje tužitelja, jer tuženik i umješač na strani tuženika ističu prigovor zastare odnosno postoji li odgovornost tuženika i umješača tužitelju za štetu.

 

14. Iz Zapisnika o evidentiranju štete na imovini od 31. svibnja 2014. je vidljivo da je isti sastavljen u Strošincima, M. Gupca 17 u vlasništvu IVEX d.o.o., te da je prijavljena šteta na dva ureda, stolarskoj radionici, te točno navedenoj opremi. Iz zk. ul. 278 k.o. Strošinci je vidljivo da je na kč. br. 939/2 zgrada, pilana u selu sa 1853 m², vlasnik DESIĆEVO d.o.o. Županja. Iz ugovora o zakupu od 21. kolovoza 2012. je vidljivo da je isti zaključen između DESIĆEVO d.o.o. Županja kao zakupodavca i IVEX d.o.o. Strošinci kao zakupoprimca, te da je predmet zakupa nekretnina u Strošincima, M. Gupca 17, upisana u zk. ul. 278 k.o. Strošinci kč. br.  939/2, što u naravi čini zgrada, pilana u selu sa 1853 m². Iz priloga rješenju ovoga suda Tt-10/1645 od 19. listopada 2010. je vidljivo da je adresa tužitelja u Strošincima, Matije Gupca 17.

 

15. Imajući u vidu da je poslovna adresa tužitelja na adresi u Strošincima, M. Gupca 17, te da isti poslovni prostor koristi temeljem Ugovora o zakupu od 21. kolovoza 2012., te da je na istoj adresi  prijavio štetu 31. svibnja 2014., te imajući u vidu stanje dugotrajne imovine i podatke iz utvrđenja porezne osnovice i porezne obveze od 31. prosinca 2013. sud je ocijenio neosnovanim prigovor umješača o nedostatku pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe, te je prijedlog umješača za odbacivanjem tužbe ocijenio neosnovanim. Iz istih razloga sud je ocijenio neosnovanim prigovore tuženika i umješača o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja.

 

16. Prema odredbi članka 230. stav 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO-a) tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Prema stavku 2 u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala.

 

17. Polazeći od nesporne činjenice da je odbačena kaznena prijava protiv nepoznatih počinitelja zbog počinjenja kaznenog djela uslijed poplave 2014., te od činjenice da je dana 17. svibnja 2014. došlo do proboja nasipa i izlijevanja rijeke Save kod Rajevog sela i Račinovaca, sud je mišljenja da je tužitelj saznao za štetu  danom poplave 17. svibnja 2014. Prema odredbi članka 57. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije (NN 77/14) u obveznim odnosima u kojima je vjerovnik ili dužnik osoba koja je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imala prebivalište ili sjedište i obavljala svoju djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa za vrijeme provedbe mjera radi saniranja posljedice katastrofe zastara ne teče.

 

18. Zakon o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije donesen za razdoblje od godinu dana od njegovog stupanja na snagu prema odredbi članak 1. stav 2., a koji je objavljen u Narodnim novinama od 26. lipnja 2014.

 

19. Sud zaključuje da je od prijave štete tužitelja dana 31. svibnja 2014., te imajući u vidu odredbu članka 57. Zakona i trajanje istoga (do 26. lipnja 2015.), te da je tužbu podnio 14. kolovoza 2018., da je tužba podnesena protekom subjektivnog roka od 3 godine iz odredbe članka 230. ZOO-a, te je prigovor tuženika i umješača o zastari potraživanja ocijenio neosnovanim. Tužba je podnesena unutar objektivnog roka od 5 godina iz odredbe članka 230. stav 2.  ZOO-a.

 

 

20. Prema odredbi članka 14. Zakona o sistemu državne uprave (NN br. 150/11, 12/13, 93/16 i 104/16) štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nanese nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne), samoupravne odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

 

21. Imajući u vidu naprijed citirani članka sud je mišljenja da je pozivanje tužitelja na objektivnu odgovornost tuženika za štetu tužitelja  neosnovan u cijelosti, jer do štete koju trpi tužitelj nije došlo nezakonitim radom tijela državne uprave.

 

22. Prema odredbi članka 22. stav 1. ZV u regulacijske i zaštitne vodne građevine spadaju nasipi, a po članku 24. stav 1. istog Zakona regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama, građevinama za osnovnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu su Republike Hrvatska, a upravljaju Hrvatske  vode.

 

23. Prema odredbi članka 133. stav 1. ZV-a  za štete trećim osobama nastale djelovanjem vode odgovara se po osnovi krivnje, po članku 188. Hrvatske vode za svoje obveze odgovaraju cijelom svojom imovinom, a Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obveze Hrvatskih voda.

 

24. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je tuženik RH vlasnik nasipa koji predstavlja opasnu stvar, te da odgovara tužitelju za naknadu štete uslijed proboja nasipa i poplave poslovnog prostora tužitelja u Strošincima.

 

25. Prema odredbi članka 1067. ZOO-a  vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog drugog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti izbjeći ili otkloniti.

 

26. Iz građevinske dozvole je vidljivo da je Ministarstvo zaštite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva 29. siječnja 2010. odobrilo investitoru Hrvatske vode Zagreb rekonstrukciju – ojačanje lijevoobalnog  nasipa rijeke Save na dionici Gunja-Rajevo Selo od km 12+272 do km 24+608 na zemljištu u katastarskim općinama Rajevo Selo i Posavski Podgajci prema glavnom projektu , kojeg su izradili Vodoprivredno projektni biro d.d. Zagreb i Geok – Zagreb d.o.o.

 

27. Iz uporabne dozvole je vidljivo da je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja dana 8. lipnja 2012. dozvoljava uporabu rekonstrukcije-ojačanja lijevog nasipa rijeke Save  na dionici Gunja-Rajevo Selo na zemljištu k.o. Rajevo Selo i Posavski Podgajci.

 

28. Iz završnog izviješća glavnog nadzornog inženjera od 20. ožujka 2012. je vidljivo da tijekom izvođenja radova na rekonstrukciji-ojačanju lijevoobalnog savskog nasipa na dionici Gunja-Rajevo Selo  km 12+272 od km 24+608 nadzorni inženjeri su kontinuirano kontrolirali izvođenje radova u skladu s ugovorom između investitora i izvođača radova, a prema projektu i Zakonu o prostornom uređenju i gradnji. Kvaliteta izvedenih radova zadovoljava,te je dokumentirana dokazima kvalitete.

 

29. Kako umješač na strani tuženika Hrvatske vode za nasip rijeke Save na području Gunja-Rajevo selo posjeduje i građevinsku i uporabnu dozvolu, a nadzorni inženjer zaključuje da kvaliteta izvedenih radova zadovoljava, te je dokumentirana dokazima kvalitete, sud je mišljenja da je pozivanje tužitelja da je do poplave došlo zbog nedostataka na nasipu, ocijenio neosnovanim.

 

30. Iz Izvještaja o utvrđivanju uzroka proboja lijevoobalnog savskog nasipa kod Rajevog sela iz travnja 2018. (str. 197 spisa) je vidljivo da prof. dr. Goran Gjetvaj zaključuje da je glavni razlog proboja ekstremno visoka razina vode koja je uzrokovala hidraulički slom tla zbog unutarnje erozije (ispusi). Zbog lokalno heterogenog tla i anizotropnog ponašanja tla koje nije bilo poznato tijekom izgradnje i rekonstrukcije nasipa.

 

31. Dr. sc. Franjo Verić dipl. ing. građ. u zaključku od 2. srpnja 2014. (str. 227) navodi da do rušenja obrambenih nasipa uz rijeku može doći iz više razloga kao što su nekvalitetna izvedba, loše projektiranje, pojava nepredvidivih voda (zbog oborina ili smanjenja proticajnog profila na dijelu riječnog toka), te nepovoljan sastav tla ispod nasipa posebno na  nizvodnoj strani u blizini nožice. Isti zaključuje da je ovaj posljednji uzrok najneugodniji, jer ga se teško može uočiti pri standardnom opsegu istražnih radova, a i tehničkih rješenja, te su skupa i ponekad teško izvodiva.  Navodi da kod visokih vodostaja rijeke, tla vode na donjoj granici pokrovnog sloja može biti veći od težine tog sloja. Tada se u zaobalju taj sloj diže, savija i puca, a kroz pukotine iz podzemlja nadire voda. Ta struja vode iznosi pijesak ispod nasipa, stvara šupljine zbog kojih dolazi do slijeganja nasipa. Ta slijeganja su praćena velikim deformacijama i pucanjem trupa nasipa. Kad voda poteče kroz snižene "krune" i izlomljenog nasipa njegovo rušenje je vrlo brzi proces koji će se proširiti i na podzemlje. U slučaju Rajevog sela upravo je to bilo uzrok njegovog rušenja. Isti zaključuje da kvaliteta izvedbe "nadzemnog dijela nasipa" nije mogla spasiti nasip od hidrauličkog sloma tla u zaobalju.

 

32. Iz zaključaka stručnog povjerenstva za izradu ekspertize proboja nasipa kod Rajevog sela (str. 242 spisa) je vidljivo da ekstremno visoke razine vode u Rajevom selu u svibnju 2014. su bile daleko iznad normativnog hidrauličkog opterećenja  lijevoobalnog nasipa uz rijeku Savu potencijalni povratno razdoblje izmjerenog vršnog protoka ovog događaja variraju između 850 i 900 godina. Prema raspoloživoj dokumentaciji rekonstrukcija projektirana je u skladu s odgovarajućim tehničkim propisima i stručnim pravilima, a mjere ublažavanja potencijalnog hidrauličkog sloma podzemlja nisu definirane.

 

33. Iz vodostaja za razdoblje od 15.5.2014. do 18.5.2014. (str. 627-630) je vidljivo da je vodostaj 15.5.2014. iznosio 713cm, 16.5.2014. u 2,00 h 889 cm, 16.5.2014. u 21 h 1071 cm, a 17.5.2014. u 11,00 h 1167 cm.

 

34. Pozivanje tužitelja da RH u pozitivne propise nije implementirala direktive Vijeća Europske unije, da je došlo do propusta u svezi s Pravilnikom o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava da nije uspostavljena druga crta obrane od poplava, po mišljenju suda nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer je i tuženik i umješač na strani tuženika u kritičnom događaju poduzeo sve mjere da bi spriječio štetu odnosno da bi šteta bila manja, a što je vidljivo iz Izviješća tuženika obrane od poplava za branjeno područje 1, u razdoblju  od  24.4. do 19.5.2014. (str. 631-699 spisa). Tuženik je dana 20. svibnja 2014. proglasio katastrofu na području Vukovarsko-srijemske županije uslijed poplave, te donio Zakon o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije (NN 77/14)

 

35. Na temelju savjesne i brižljive ocjene, svakog dokaza zasebno svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je do proboja nasipa rijeke Save u Rajevom Selu i Račinovcima dana 17. svibnja 2014. došlo zbog ekstremno visokog vodostaja 1167 cm, uslijed slijeganja nasipa, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, te sud zaključuje da je uzrok štete viša sila, te da ne postoji odgovornost tuženika kao ni umješača na strani tuženika za štetu tužitelju u skladu s odredbom članka 1067. stav 1. ZOO-a.

 

36. Zbog svega navedenog sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao u izreci, jer je iz provedenih dokaza utvrdio da je uzrok štete viša sila, a za koju ne odgovaraju tuženik i umješač na strani tuženika.

 

37. Pri donošenju odluke sud je imao u vidu da je pred ovim sudom o identičnom tužbenom zahtjevu naknade štete  radi  poplave iz 2014. u pravnoj stvari tužitelja SEGES d.o.o.  Županja protiv tuženika RH i umješača Hrvatske vode radi naknade štete pod brojem P-325/2018 odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, te je prvostupanjska presuda potvrđena odlukom VTS RH broj Pž-1985/2019, te je u istom predmetu prijedlog tužitelja za dopuštenjem revizije odbačen kao nedopušten odlukom revizijskog suda Revd-487/2021.

 

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1. ZPP-a  te je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 76.260,00 kn, koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) u iznosu od 18.940,00 kn, sastav 1 podneska po Tbr. 8. stav 3. OT u iznosu od 500,00 kn i pristup na 3 ročišta po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od po 18.940,00 kn.

 

39. Tužitelj je dužan umješaču na strani tuženika nadoknaditi parnični trošak u skladu s odredbom članka 154. stav 1. i 155. ZPP-a u iznosu od 71.025,00 kn, koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8. stav 1. OT 18.940,00 i pristup na 2 ročišta po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od po 18.940,00 kn, PDV u iznosu 14.205,00 kn.

 

40. Umješaču nije priznat zahtjev za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn, jer se presuda objavljuje na e oglasnoj ploči u skladu s odredbom članka 335. ZPP-a, te pristup na ovo ročište nije potreban, kao ni sastav odgovora na žalbu, jer to nije nužna pravna radnja.                   

             

 

Osijek, 6. srpnja 2021.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.