1

Poslovni broj: 6 UsI-325/2021-10

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 UsI-325/2021-10

 

 

     U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja L. B., B., kojega zastupa opunomoćenik J. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, kojega zastupa službena osoba Z. P., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ž. d. o. u V., V., radi naknade za oduzetu imovinu, 6. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/17-01/167, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 18. siječnja 2021.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

 

III.               Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška upravnoga spora.

 

 

 

Obrazloženje

 

Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-942-01/17-01/167, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 18. siječnja 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove V. KLASA: UP/I-943-01/98-01/440, URBROJ: 2196-01-02-04/3-17-22 od 14. ožujka 2017., kojim je tužitelju, u točki I. izreke prvostupanjskoga rješenja, utvrđeno pravo na naknadu za oduzeto poljoprivredno zemljište iz posjeda S. B. iz B., koje se sastoji od: k. č. br. …, oranica IV klase Derina Bara s 35a 50 m2 (986 čhv), k. č. br. …, oranica IV klase Derina Bara sa 1ha 06a 52 m2 (1j 1359čhv), upisanih u zk. ul. br. …, k. o. B., k. č. br. …, livada V klase Kolut sa 7a 02 m2 (195 čhv), k. č. br. … oranica, V klase Kolut s 28 a 44 m2 (790 čhv), k. č. br. …, oranica V klase, Staro Ljeskovo s 50a 44 m2 (1401 čhv), k. č. br. …, livada IV klase Staro Ljeskovo sa 10a 87 m2 (302 čhv), k. č. br. … oranica V klase Staro Ljeskovo s 15a 70 m2 (436 čhv),  k. č. br. …, oranica IV klase Međarice sa 77a 76 m2 (1j 560 čhv), k. č. br. …, livada V klase Kolut sa 7a 02 m2 (195 čhv), k. č. br. …, oranica V klase Kolut s 28a 48 m2 (791 čhv), k. č. br. …, oranica IV klase Derina bara s 38a 27 m2 (1063 čhv), k. č. br. …, oranica IV klase Staro Ljeskovo s 39 a 60 m2, (1100 čhv), k. č. br. …, livada VI klase Ugarsko selište s 13 a 79 m2 (383 čhv), k. č. br. …, oranica V klase Ugarsko selište s 91 a 22 m2 (1j 934 čhv), upisanih u zk. ul. br. … k. o. B., k. č. br. …, oranica IV klase Staro Ljeskovo s 1 ha 46 a 12 m2 (2j 859 čhv), upisane u zk. ul. br. … k. o. B., k. č. br. …, oranica III klase Staro Ljeskovo sa 73a 76 m2 (1j 449 čhv), k. č. br. …, oranica IV klase Derina bara sa 74a 95 m2 (1j 482 čhv), k. č. br. …, livada IV klase Derina bara s 45 a 76 m2 (1271 čhv), k. č. br. …, oranica IV klase Markovo brdo sa 72a 79 m2 (1j 422 čhv), upisanih u zk. ul. br. … k. o. B., k. č. br. …, oranica IV klase Barvale sa 71a 21 m2 (1j 378 čhv), k. č. br. …, oranica V klase Kolut s 34a 09 m2 (947 čhv), k. č. br. …, oranica V klase Ugarsko selište s 29a 16 m2 (810 čhv), k. č. br. … oranica V klase Ugarsko selište s 46a 66m2 (1296 čhv), k. č. br. …, oranica IV klase Međarice s 95 a 76 m2 (1j 1060 čhv), k. č. br. …, vinograd III klase Orašje s 19a 04 m2 (529 čhv), upisanih u zk. ul. br. 688 k. o. B., k. č. br. …, oranica V klase Ugarsko selište sa 6322 m2, upisana u zk. ul. br. …, k. č. br. …, oranica V klase Međarice s 38a 48 m2 (1069 čhv), k. č. br. …, livada V klase Međarice s 10a 04 m2 (279 čhv), k. č. br. … livada V klase Derina Bara s 15.664 m2 upisanih u zk. ul. br. … k. o. B., k. č. br. …, oranica V klase Međarice s 48 a 02 m2 (1334 čhv), k. č. br. … livade V klase Međarice s 8 a 86 m2 (246 čhv) upisanih u zk. ul. br. … k. o. B., k. č. br. … oranica V klase Markovo brdo s 23a 87 m2 (663 čhv), k. č. br. … livada VI klase Markovo brdo s 58a 46 m2 (1j 24 čhv) upisane u zk. ul. br. … k. o. B., k. č. br. …, oranica IV klase Kolut s 34 a 63 m2 (962 čhv) i k. č. br. … oranica V klase Ugarsko selište sa 74a 88m2 (1j 480 čhv) upisanih u zk. ul. br. … k. o. B., ukupno 177703 m2, u naravi poljoprivredno zemljište, koje se ne može vratiti. Točkom II. izreke kao obveznik naknade određen je Fond za naknadu oduzete imovine. Točkom III. izreke naknada za nekretnine iz točke I. izreke rješenja utvrđena je u ukupnom iznosu od 146.728,00 kn. Točkom IV. izreke obvezan je Fond za naknadu oduzete imovine tužitelju isplatiti naknadu iz točke III. izreke rješenja u obveznicama Republike Hrvatske u 40 polugodišnjih rata koje dospijevaju 1. siječnja i 1. srpnja svake godine, počevši od 2000. godine. Točkom V. izreke prvostupanjskoga rješenja obvezan je Fond za naknadu oduzete imovine predati tužitelju predmetne obveznice u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti rješenja. Točkom VI. izreke je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

Tužitelj u tužbi navodi kako mu je rješenjem od 20. prosinca 2013. usvojen zahtjev za povrat oduzete imovine pa kako se ona ne može vratiti, utvrđeno mu je pravo na naknadu za 177.703 m2 poljoprivrednoga zemljišta. Prema članku 54. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, jedinice lokalne samouprave su bile dužne donijeti Programe raspolaganja poljoprivrednim zemljištem koji trebaju sadržavati i površine određene za povrat imovine te je stoga Općina T. donijela Program raspolaganja 2006. godine, a prethodno je 2004. godine obaviještena o broju predmeta u kojima se traži  povrat i o površinama poljoprivrednoga zemljišta. Ističe kako je nakon donošenja rješenja od 20. prosinca 2013. upravni postupak prekinut kako bi stranke našle odgovarajuće zamjensko poljoprivredno zemljište, a da je nakon toga Općina T. obavijestila tužitelja kako raspoloživoga zemljišta više nema, čime je povrijedila odredbu članka 55. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, jer nije smjela raspolagati zemljištem prije donošenja Programa raspolaganja, dok su takvim postupanjem zemljište dobili oni koji su imali sreće što im je postupak povrata ranije završen. Ukazuje kako je, upravo zbog situacije da nitko ne bude oštećen zbog dugotrajnosti postupka, Vlada Republike Hrvatske 2014. godine donijela Odluku, a 2015. godine Uredbu, kojima je Agenciju za poljoprivredno zemljište zadužila da odredi zamjensko poljoprivredno zemljište, u situaciji kada je potrošen fond zemljišta predviđen ranijim Programom raspolaganja. Napominje kako Agencija nije ispunila svoju obvezu, već je dopisom od 14. srpnja 2016. izvijestila tužitelja da je pronašla zamjensko zemljište, koje tužitelj nije prihvatio jer nije jednake vrijednosti kao i oduzeto, raspršeno je u 3 katastarske općine, čestice nisu pogodne za poljoprivrednu obradu i ukupne površine su manje od oduzetih. Iznosi kako je Općina T. 2020. godine donijela novi Program raspolaganja te je za povrat rezervirala 27,5023 ha, kao i k. č. br. …, k. o. B. iz koje se povrat može ostvariti. Smatra kako Agencija nije okončala postupak pronalaženja zamjenskoga zemljišta time što je rekla kako takvoga zemljišta nema, na što je Agenciju upozorilo i Općinsko državno odvjetništvo u V. Navodi kako je opisanim postupanjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je prvostupanjsko tijelo ničim izazvano tužitelju rješenjem od 14. ožujka 2017. odredilo naknadu u obveznicama, iako je tužitelj s Agencijom još uvijek pokušavao pronaći zamjensko zemljište. Ističe kako je time povrijeđeno načelo pomoći stranci i načelo materijalne istine, a prvostupanjsko tijelo je moralo pozvati sve stranke da se na usmenoj raspravi izjasne u kojoj je fazi njihovo postupanje. Ukazuje kako nije točna tvrdnja prvostupanjskoga tijela da tužitelj nije prihvatio zamjensko zemljište, jer nije prihvatio samo ponuđeno zemljište, a nije u cijelosti odustao od takvoga načina namirenja. Predlaže sklapanje nagodbe, jer je Programom raspolaganja iz 2020. godine uvršteno tužiteljevih 17,7 ha, a za namirenje je konačno određena k. č. br. …, k. o. B. S obzirom na navedeno predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/17-01/167, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 18. siječnja 2021.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod pobijanoga rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istoga te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi kako je nakon donošenja rješenja od 20. prosinca 2013. zahtjev tužitelja za zamjensko poljoprivredno zemljište dostavljen 15. prosinca 2014. na rješavanje Agenciji za poljoprivredno zemljište, koja je tužitelju dopisom od 14. srpnja 2016. ponudila slobodne čestice u k. o. B., k. o. V. i k. o. T., no tužitelj iste nije prihvatio te je Agencija izvijestila Općinsko državno odvjetništvo u V. da je završila postupanje po ovom predmetu. Ističe kako je tužitelj u upravnom postupku odbio ponuđeno zamjensko državno poljoprivredno zemljište, slijedom čega su prvostupanjsko tijelo i tuženik naknadu tužitelju valjano utvrdili primjenom mjerodavnih odredbi Zakona o naknadi. S obzirom na navedeno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troška upravnoga spora.

Dana 29. lipnja 2021. pred ovim sudom je održana rasprava na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana bez njegove prisutnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 29/17.).

Na raspravu su pristupili za tužitelja opunomoćenik L. K., odvjetnik u O., po zamjeničkoj punomoći te za zainteresiranu osobu D. K. – I., zamjenica u Županijskom državnom odvjetništvu u V.

Na navedenoj raspravi tužitelj je ponovio prijedlog za sklapanje sudske nagodbe s opunomoćenicom zainteresirane osobe te je istaknuo da su svi drugi podnositelji zahtjeva s područja Općine T. dobili odgovarajuće poljoprivredno zemljište kao zamjenu, a da jedino tužitelju nije omogućena takva naknada.

Zainteresirana osoba se usprotivila sklapanju nagodbe, jer odgovarajućega zamjenskog zemljišta nema, a i Županijsko državno odvjetništvo nije stvarno nadležno sklapati takve nagodbe.

Sud je navedeni prijedlog za sklapanje sudske nagodbe odbio primjenom odredbe članka 89. Zakona o upravnim sporovima, jer nije postojala suglasnost stranaka za sklapanje iste, iz razloga što su i tuženik i zainteresirana osoba predložili odbijanje tužbenoga zahtjeva.

Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te sve isprave koje prileže istome.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. i članka 31. Zakona o upravnim sporovima, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

U skladu s odredbom članka 20. stavka 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/96. i 92/99. – ispravak, 80/02. i 81/02. – ispravak, dalje: Zakon o naknadi) ako su poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište sukladno članku 52. do 55. ovoga Zakona izuzeti od davanja u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u vrijednosnim papirima, utvrđenu ovim Zakonom.

Prema odredbi članka 52. Zakona o naknadi prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano (stavak 1.). U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje se pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga Zakona (stavak 2.).

Sukladno odredbi članka 57. Zakona o naknadi za imovinu koja se po odredbama ovoga Zakona ne vraća u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Člankom 69. stavkom 1. Zakona o naknadi propisano je da nakon provedenoga postupka u kojem se utvrđuju činjenice odlučne za odlučivanje o zahtjevu, nadležna služba ureda državne uprave donosi rješenje o naknadi za oduzetu imovinu.

Prema odredbi članka 239. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91.) drugostupanjsko tijelo odbit će žalbu i kad utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli imati utjecaja na rješenje stvari.

Odredbom članka 59. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj: 39/13. i 48/15.) propisano je kako u slučajevima kada temeljem Zakona o naknadi ovlaštenicima naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište nije moguće vratiti u vlasništvo poljoprivredno zemljište koje im je oduzeto, Agencija za poljoprivredno zemljište je ovlaštena za pronalaženje zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države (stavak 5.). Vlada Republike Hrvatske uredbom će propisati kriterije za dodjelu zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države iz stavka 5. ovoga članka (stavak 6.).

              Iz odredbe članka 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj: 48/15.) proizlazi kako na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti programi raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države koji su doneseni do stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj: 39/13.).

Prema odredbi članka 2. Uredbe o kriterijima za dodjelu zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske ovlaštenicima naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 93/15. i 70/16., dalje: Uredba) Agencija za poljoprivredno zemljište (u daljnjem tekstu: Agencija) ovlaštena je za pronalaženje zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države iz članka 1. ove Uredbe.

U skladu s odredbom članka 3. Uredbe ovlaštenicima naknade iz članka 1. ove Uredbe može se dati u vlasništvo na ime naknade kao zamjensko, poljoprivredno zemljište u vlasništvu države, prema sljedećim kriterijima: - koje nije dijelom proizvodno-tehnološke cjeline poljoprivrednog zemljišta, - koje se ne nalazi uz građevinsko područje, te - koje je približno jednake vrijednosti, koju utvrđuje Agencija, putem ovlaštenog sudskog vještaka za procjenu nekretnina.

Sukladno odredbi članka 4. Uredbe ovlaštenicima naknade iz članka 1. ove Uredbe ne može se dati na ime naknade u vlasništvo kao zamjensko, poljoprivredno zemljište u vlasništvu države, prema sljedećim kriterijima: - koje se nalazi na trasi buduće ceste, autoceste ili željezničke pruge, - koje je javno vodno dobro, - koje se nalazi u šumskogospodarskim planovima, - koje se nalazi u građevinskom području, - na kojemu je u zemljišnim knjigama upisana zabilježba prava trećih osoba, - koje se nalazi u miniranom ili minski sumnjivom području, - koje se nalazi izvan područja katastarske općine, područja jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojoj je oduzeto poljoprivredno zemljište, - koje se nalazi unutar područja ekološke mreže u kojem postoje ograničenja u odnosu na korištenje poljoprivrednog zemljišta, te - ukoliko je donesena odluka o osnivanju prava građenja na tome zemljištu ili odluka o zamjeni ili prodaji toga zemljišta, sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu.

Točkom I. Odluke Vlade Republike Hrvatske o kriterijima prema kojima se ovlaštenicima naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine može dati zamjensko poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske KLASA: 022-03/14-04/95, URBROJ: 50301-05/25-14-3 od 30. travnja 2014. (dalje: Odluka) propisano je da u slučajevima  kada temeljem Zakona o naknadi ovlaštenicima naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište nije moguće vratiti u vlasništvo poljoprivredno zemljište koje im je oduzeto, a jedinice lokalne samouprave nisu donijele Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj: 152/08., 25/09., 153/09., 21/10., 39/11. i 63/11.) te kada površine državnog poljoprivrednog zemljišta predviđene za povrat imovine prema donesenom Programu raspolaganja nisu dostatne za tu namjenu, Agencija za poljoprivredno zemljište (u daljnjem tekstu: Agencija) ovlašćuje se za iznalaženje zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske.

Odredbom točke II. Odluke propisano je kako ovlaštenicima naknade iz točke I. ove Odluke može biti dano u vlasništvo na ime naknade kao zamjensko, poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, prema sljedećim kriterijima: - koje nije dijelom proizvodno-tehnološke cjeline poljoprivrednog zemljišta, - koje se ne nalazi uz građevinsko područje, te - koje je približno jednake vrijednosti, koju utvrđuje Agencija, putem ovlaštenog sudskog vještaka za procjenu nekretnina.

Iz odredbe točke III. Odluke proizlazi kako se ovlaštenicima naknade iz točke I. ove Odluke ne može dati na ime naknade u vlasništvo kao zamjensko, poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, prema sljedećim kriterijima: - koje se nalazi na trasi buduće ceste, autoceste ili željezničke pruge, - koje je javno vodno dobro, - koje se nalazi u šumskogospodarskim planovima, - koje se nalazi unutar granica građevinskog područja, - na kojemu je u zemljišnim knjigama upisana zabilježba prava trećih osoba, - koje se nalazi u miniranom ili minski sumnjivom području, - koje se nalazi u zaštićenim dijelovima prirode u kojima postoje ograničenja u odnosu na korištenje poljoprivrednog zemljišta, te - ukoliko je donesena odluka o zamjeni ili prodaji toga zemljišta, sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu.

Prema odredbi članka 1. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetog poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta (Narodne novine, broj: 18/04., dalje: Pravilnik) ovim Pravilnikom propisuju se mjerila za utvrđivanje vrijednosti oduzetog poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta, koja se utvrđuje u postupku prava na naknadu prijašnjem vlasniku (stavak 1.). Vrijednost oduzetog poljoprivrednog zemljišta ovisno o klasama i kulturama po hektaru (ha) za pojedino područje na kojem se nalazi nekretnina, utvrđuje se prema podacima o početnoj cijeni za prodaju poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu objavljenog u službenom glasilu Porezne uprave Ministarstva financija Porezni vjesnik broj 3a iz ožujka 2003. godine (stavak 2.).

              Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove V. KLASA: UP/I-943-01/98-01/440, URBROJ: 2196-01-02-04/3-13-19 od 20. prosinca 2013., koje je postalo pravomoćno 20. siječnja 2014., tužitelju utvrđena naknada u cijelosti za poljoprivredno zemljište oduzeto iz posjeda S. B., u ukupnoj površini od 177.703 m2.

Tužitelj je potom na ime naknade zatražio da mu se da zamjensko poljoprivredno zemljište u vlasništvu države te je nakon pravomoćnosti označenoga djelomičnog rješenja od 20. prosinca 2013., prvostupanjsko tijelo dopisom od 26. siječnja 2016. od Agencije za poljoprivredno zemljište zatražilo iznalaženje odgovarajućega zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske. Prvostupanjsko tijelo je prema očitovanjima Agencije za poljoprivredno zemljište od 14. srpnja 2016. utvrdilo da je ta Agencija postupajući sukladno Uredbi utvrdila da je području Općine T. pronašla čestice slobodne za raspolaganje kao zamjensko poljoprivredno zemljište i to k. č. br. …, …, …, …, …, … i … sve u k. o. T., napominjući da je površina gore navedenih slobodnih čestica za raspolaganje manja od površine na koju tužitelj ima pravo za povrat, iz razloga što su predložene čestice jedine slobodne na području Općine T., a sukladno Uredbi.

Iz dopisa Agencije za poljoprivredno zemljište od 31. kolovoza 2016. proizlazi kako je tužitelj izjavio 25. kolovoza 2016. da ne prihvaća predložene zamjenske čestice te se Agencija pozvala na članak 59. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, prema kojem je Agencija ovlaštena za pronalaženje zamjenskoga poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, a prema uvjetima određenim u Uredbi te je Agencija utvrdila kako je njezin posao iznalaženja i davanja prijedloga zamjenskoga poljoprivrednog zemljišta završen.

Prvostupanjsko tijelo je navedeno očitovanje Agencije ocijenilo valjanim i dostatnim dokazom u postupku, jer je ista ovlaštena za iznalaženje zamjenskoga poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske u slučajevima kada na temelju Zakona o naknadi ovlaštenicima naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište nije moguće vratiti u vlasništvo poljoprivredno zemljište koje im je oduzeto, a jedinice lokalne samouprave nisu donijele navedene Programe te kada površine državnoga poljoprivrednog zemljišta predviđene za povrat imovine prema donesenom Programu raspolaganja nisu dostatne za tu namjenu.

Kako tužitelj nije prihvatio navedeno zamjensko poljoprivredno zemljište koje je Agencija pronašla, prvostupanjsko tijelo je donijelo označeno rješenje od 14. ožujka 2017., kojom prilikom je prvostupanjsko tijelo utvrdilo vrijednost predmetnoga zemljišta sukladno članku 1. Pravilnika i prema podacima o početnoj cijeni za prodaju poljoprivrednoga zemljišta u državnom vlasništvu, objavljenom u služenom glasilu Porezne uprave, Ministarstva financija, Porezni vjesnik 3a iz ožujka 2003. godine.

Prvostupanjsko tijelo je zaključilo da su u ranijem djelomičnom rješenju i u postupku do donošenja rješenja od 14. ožujka 2017. utvrđene sve činjenice odlučne za donošenje rješenja o obliku i visini naknade za predmetno oduzeto zemljište.

              Na označeno prvostupanjsko rješenje od 14. ožujka 2017. tužitelj se žalio, povodom koje žalbe je tuženik donio pobijano rješenje od 18. siječnja 2021., kojim je žalbu odbio.

              U obrazloženju pobijanoga rješenja od 18. siječnja 2021. tuženik je, među ostalim, naveo kako Odluka i Uredba ne isključuju primjenu Zakona o naknadi (članka 20. stavka 3.) te da je njihovom primjenom tužitelju bilo moguće dati zamjensko zemljište samo ako takvo postoji i ako prijašnji vlasnik to želi i traži, no da tužitelj ponuđeno zamjensko zemljište nije prihvatio. Tuženik je također naveo kako je tužitelju naknada valjano određena u skladu s odredbama Pravilnika.

              Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako je pobijano rješenje tuženika KLASA: UP/II-942-01/17-01/167, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 18. siječnja 2021. zakonito.

              Prvenstveno, tužitelj u tužbi ukazuje na nezakonito postupanje Općine T., vezano za Programe raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u razdoblju prije nego što je Agencija za poljoprivredno zemljište, prema odredbama Odluke i Uredbe, postala ovlaštena za pronalaženje zamjenskoga poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske.

              Takvi navodi tužitelja nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvar, jer sukladno odredbi članka 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu stupanjem na snagu istoga prestaju važiti programi raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države koji su doneseni do stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, dok i sam tužitelj u nastavku tužbe iznosi kako je zbog eventualnih nezakonitih postupanja jedinica lokalne samouprave Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku pa potom Uredbu kojom je upravo Agenciju zadužila za određivanje zamjenskoga poljoprivrednog zemljišta.

              Tužitelj u tužbi nadalje iznosi kako je postupanje Agencije nezakonito, jer mu je ponudila zamjensko zemljište koje nije prihvatio, iz razloga što nije jednake vrijednosti kao i oduzeto, nepogodno je za poljoprivrednu obradu i raspršeno je u 3 katastarske općine, dok je u situaciji kada je tužitelj s Agencijom pokušavao naći drugo odgovarajuće zemljište prvostupanjsko tijelo ničim izazvano tužitelju rješenjem od 14. ožujka 2017. odredilo naknadu u obveznicama.

              Također je na raspravi od 29. lipnja 2021. izrazio nezadovoljstvo jer je drugim osobama iz Općine T. nađeno drugo odgovarajuće poljoprivredno zemljište, dok jedino tužitelju nije omogućena takva naknada.

              Suprotno takvim navodima tužitelja, Agencija se 14. srpnja 2016. očitovala da je sukladno Uredbi na području k. o. T., k. o. V. i k. o. B. (sve Općina T.) pronašla čestice slobodne za raspolaganje kao zamjensko poljoprivredno zemljište, s napomenom kako je površina tih čestica manja od površine na koju tužitelj ima pravo za povrat, jer su te čestice jedine slobodne na području Općine T., u smislu odredbi Uredbe.

              Tužitelj se 25. kolovoza 2016. očitovao na način da ne prihvaća predložene zamjenske čestice, što među strankama nije sporno te je, po shvaćanju ovoga suda, Agencija u dopisu od 31. kolovoza 2016. pravilno navela kako je stoga njezin posao pronalaženja i davanja prijedloga zamjenskoga poljoprivrednog zemljišta završen, uzimajući u obzir članak 59. stavak 5. i 6. Zakona o poljoprivredom zemljištu, kao i uvjete propisane Uredbom.

              Ovo stoga što je Agencija prema Odluci i Uredbi ovlaštena (ne i dužna) pronaći zamjensko poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, a kako takvo zemljište nije mogla  pronaći, odnosno kako je tužitelj odbio tada raspoloživo zemljište u k. o. T., k. o. V. i k. o. B., pravilno je prvostupanjsko tijelo u označenom rješenju od 14. ožujka 2017. tužitelju odredilo naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, uzimajući u obzir odredbe članka 20. stavka 3. i članka 57. Zakona o naknadi.

              Pri tome od utjecaja nisu navodi tužitelja o nejednakom postupanju prema tužitelju u odnosu na ostale ovlaštenike naknade s područja Općine T., jer svaki predmet treba posebno razmatrati, uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u njemu, a tužitelj takve navode uostalom nije niti dokazao.

              Zbog iznesenoga, od utjecaja nisu niti navodi tužitelja kako je Općina T. u 2020. godini donijela novi Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, jer je prvostupanjsko tijelo pravilno riješilo upravnu stvar na temelju činjeničnoga stanja postojećega u trenutku donošenja prvostupanjskoga rješenja od 14. ožujka 2017. (nje ga niti moglo donijeti s činjeničnim stanjem pro futuro) pa je tuženik pobijanim rješenjem od 18. siječnja 2021. pravilno odbio žalbu tužitelja pozivajući se na odredbu članka 239. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku.

              S obzirom na navedeno, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, sud je odlučio kao u izreci presude.

Prema odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Budući da je tužitelj izgubio spor, sam snosi svoje troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora tužitelja odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

Prema izričitoj odredbi članka 65. stavka 2. Zakona o naknadi zahtjev za naknadu oduzete imovine dostavlja se Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ima položaj stranke u postupku.

Proizlazi dakle da je na temelju samoga Zakona o naknadi, Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske izričito priznato svojstvo stranke u postupcima koji se vode na temelju naprijed navedenoga Zakona o naknadi. Stoga ono u ovom slučaju niti ne nastupa kao opunomoćenik stranke već prema izričitoj odredbi Zakona o naknadi, što je naprijed navedeno, kao stranka u ovom postupku i sporu. Stoga se po ocjeni ovoga suda troškovi spora koje isti zahtjeva ne mogu smatrati opravdanim troškovima kakve ima u vidu odredba članka 79. Zakona o upravnim sporovima te je sud odlučio kao pod točkom III. izreke presude.

 

 

U Osijeku 6. srpnja 2021.

 

 

                                                                                                              Sutkinja

                                                                                                                                        Blanka Sajter v. r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).