Broj: Kž 554/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika V. M., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. u vezi s člankom 28. stavkom 2. i drugih Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne Novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96., dalje: OKZ RH), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 3. rujna 2018. broj Ik I-171/18-14, u sjednici održanoj 25. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Sisku je, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.) u vezi s člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje: ZIKZ), uvjetno otpustio zatvorenika V. M. s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od deset godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku od 2. prosinca 2013. broj K-rz-3/11-1119 te presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 10. lipnja 2015. broj Kž-282/14-8, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. u vezi s člankom 28. stavkom 2. i drugih OKZ RH. Kazna zatvoreniku teče od 20. lipnja 2011., a datum otpuštanja odrediti će nalogom sudac izvršenja sukladno članku 159.d stavku 1. ZIKZ-a do isteka vremena za koje je kazna izrečena, odnosno do 20. rujna 2021.

Također je određeno, na temelju članka 163. ZIKZ-a, da se uvjetno otpušteni zatvorenik, odmah po izlasku s izdržavanja kazne zatvora te potom jednom mjesečno do vremena isteka kazne, obvezan javljati nadležnoj policijskoj postaji Policijske uprave s. m., kao i da se dužan odmah po uvjetnom otpustu, a dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured izraditi za njega, javiti nadležnom Probacijskom uredu.

Prvostupanjskim je rješenjem, na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a, odlučeno i da uvjetno otpušteni zatvorenik V. M. može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta, samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Sisku, kojem se treba prijaviti radi nadzora u vezi pomoći tijekom uvjetnog otpusta, sve na temelju članka 165. ZIKZ-a.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez navođenja zakonske osnove žalbe, no, sadržajno proizlazi da rješenje pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske žalbu prihvati i rješenje preinači, odnosno ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

Na temelju članka 44. stavka 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je osnovano zaključio da su kod zatvorenika V. M. ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11. koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.

Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da zatvorenik ranije nije kazneno osuđivan, nema drugi kazneni postupak u tijeku, te da u odnosu na djela za koja je osuđen izražava kajanje. Jednako tako, u provedbi programa izdržavanja kazne zatvora, u čijim svim segmentima aktivno sudjeluje, ocijenjen je „naročito uspješnim“, tijekom dosadašnjeg izdržavanja kazne zatvora nije stegovno tretiran, pridržava se Kućnog reda, korektan je u odnosima prema drugim zatvorenicima i službenicima Kaznionice, te je i radno angažiran, za što je također ocijenjen „naročito uspješnim“, dok je vjerojatnost kriminalnog povrata procijenjena vrlo niskom. Povezujući izloženo s činjenicom da zatvorenik na slobodi ima osiguran postpenalni prihvat kod obitelji, čiju je podršku čitavo vrijeme izdržavanja kazne zadržao, te s okolnošću da Kaznionica po upravitelju predlaže uvjetni otpust odobriti, a vodeći računa i o njegovom narušenom zdravstvenom stanju, ispravnim i osnovanim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da je kod zatvorenika V. M. dosadašnjim tijekom izdržavanja ove jedinstvene kazne zatvora (više od sedam godina) u cijelosti ostvarena svrha kažnjavanja.

Slijedom navedenog, na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije od značaja žalbena tvrdnja da zatvorenik izdržava kaznu za jedno od najtežih kaznenih djela, kao i da je prema mišljenju državnog odvjetnika, obzirom na činjenicu da nije nastupila zadnja četvrtina kazne, uvjetni otpust preuranjen. Naime, vrstu kaznenog djela te okolnosti pod kojima je ono počinjeno imao je u vidu, kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski sud pri odluci o kazni, dok je kod odluke o uvjetnom otpustu sukladno članku 59. stavku 1. KZ/11. potrebno ocijeniti, vodeći se parametrima propisanim u članku 59. stavka 2. KZ/11., je li osnovano očekivati da zatvorenik, po izdržanoj najmanje jednoj polovini kazne na koju je osuđen, neće počiniti kazneno djelo.

Vodeći se svim ranije navedenim, kod zatvorenika utvrđenim, pozitivnim okolnostima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u pitanje, kako pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, tako ni zaključak prvostupanjskog suda da je kod zatvorenika V. M., do sada izdržana kazna, postigla svoju očekivanu svrhu, zbog čega je u cijelosti osnovana odluka o njegovom uvjetnom otpuštanju.

Stoga, a kako žalbom državnog odvjetnika osnovanost pobijanog rješenja nije s uspjehom osporena niti su istim ostvarene povrede na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. listopada 2018.