Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 1372/2017-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. N. G. iz M. L., OIB ... i 2. T. G. iz S. A. D., L. A. C., OIB ..., obojica zastupani po punomoćniku M. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika: 1. M. J. iz P., OIB ..., 2. N. C. iz M., OIB ... i 3. N. K. iz R., OIB ..., svi zastupani po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-222/2017-2 od 28. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2233/14 od 10. veljače 2017., u sjednici održanoj 6. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-222/2017-2 od 28. ožujka 2017., i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2233/14 od 10. veljače 2017., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1.1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđen je u cijelosti ništetnim ugovor o darovanju zaključen između Lj. G., kao darovateljice te M. K. i M. J., kao daroprimateljica od 19. listopada 1982., a koji je ovjeren kod Općinskog sekretarijata za opću upravu R. pod posl. br. OV-1013, 2. rujna 1983.
1.2. U točki II. izreke obvezani su tuženici naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 26.798,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko dosuđenog do zatraženog iznosa od 36.629,50 kn, kao neosnovan.
2.1. Drugostupanjskom presudom u točki 1. izreke:
- djelomično je preinačena navedena prvostupanjska presuda u točki I. izreke, na način da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju od 19. listopada 1982. zaključen između Lj. G. kao darovateljice te M. K. i M. J. kao daroprimateljica u dijelu koji se odnosi na kuću s dvorištem i dva gospodarska objekta u P. katastarske oznake čest. 3187 k.o. P.,
- a djelomično potvrđena u preostalom dijelu u toj točki izreke.
2.2. U točki 2. izreke preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude tako da je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude i tužitelji i tuženici su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvatiti podnesene revizije i preinačiti pobijanu presudu u pravcu njihovih zahtjeva, a podredno ukinuti pobijane presude i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Odgovori na revizije nisu podneseni.
5. Revizije stranaka su osnovane.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju iz 1982., sklopljenog između majke stranaka i njezinih kćeri, ovdje tuženica, zbog nedostatka potrebne forme (oblika) ugovora.
7. Sud prvog stupnja je u provedenom postupku utvrdio:
- da je pok. Lj. G. ugovorom o darovanju od 19. listopada 1982., sklopljenim u pisanom obliku, potpisanom po ugovornim stranama, čiji su potpisi ovjereni kod tadašnje Općine R., više nekretnina u k.o. P., darovala svojim kćerima M. K. i M. J. kojih je bila suvlasnik 2/5 dijela,
- da je u toč. VI određeno da će daroprimateljice stupiti u posjed nekretnina potpisom ugovora,
- da nakon izvršenog darovanja, a i duži niz godina prije toga, ni jedna daroprimateljica (koje su u vrijeme darovanja živjele u R. i na K.1) nije obrađivala ni koristila darovane nekretnine te da je zemlja ostala zapuštena,
- da su staru kuću nakon 1982. u ljetnim mjesecima povremeno koristile 1. tuženica i pravne prednice 2. i 3. tuženika, ali da ono nije takve naravi da bi definitivno i nesumnjivo upućivalo na pravu predaju u posjed darovane im nekretnine, jer su obje sestre sagradile svoje kuće u P. prije 1982. gdje su i boravile kada bi dolazile u P., a da je u staroj kući nakon darovanja spavala samo darovateljica, koju su posjećivale i brinule se o njezinim potrebama,
- da su predmetnu kuću 1979. - 1980. adaptirali i uredili sinovi prednice stranaka, time da je jedan sin od štale napravio garažu, gdje i danas drži svoj automobil, a da svaki put kada dođu u P. oni borave u staroj kući, a za razliku od sestara, u P. nisu sagradili svoje nove kuće.
8. Utvrđujući da zemlju nitko nije obrađivao od smrti oca 1964., da su u vrijeme darovanja daroprimateljice živjele izvan P. gdje su dolazile samo ljeti i to u svoje nove kuće, prvostupanjski sud zaključuje da se radilo o darovanju bez prave predaje u posjed nekretnina obuhvaćenih pobijanim ugovorom te je utvrdio ništetnim ugovor o darovanju zbog nedostatka potrebne forme pozivom na čl. 103. st. 1. u svezi s čl. 70. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), koji Zakon se ovdje primjenjuje temeljem čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).
9. Drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio provedene dokaze kada je u odnosu na poljoprivredno zemljište zaključio da nije bilo prave predaje u posjed tih nekretnina i pravilno primijenio materijalno prava kada je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja vezano za nekretnine koje predstavljaju poljoprivredno zemljište, dok glede prave predaje u posjed stare kuće u P. cijeni da je već u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju 1982. darovateljica uglavnom živjela u domaćinstvu sa daroprimateljicama u R. i K.2, koje su naizmjenično preuzele brigu oko nje, cijeni da su daroprimateljice zajedno s ostalim članovim domaćinstva i majkom dolazile na ljetovanje u staru kuću u P., te zaključuje da ih je time darovateljica „obdarila suvlasništvom i predala im ne samo ključ kuće nego i faktični suposjed kuće pa se ima smatrati da je u tom dijelu došlo do realne predaje suposjeda i da je ispunjen uvjet valjanosti ugovora“, te primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a u odnosu na staru kuću preinačuje pobijanju presudu i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja, dok u preostalom dijelu odbija žalbu tuženika, te se u prilog iznesenim shvaćanjima pozvao na odluku revizijskog suda broj Rev-1746/1990.
10. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
11. U reviziji, prema odredbi čl. 386. ZPP-a, stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
12. Tuženice se u podnesenoj reviziji pozivaju na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a smatrajući pogrešnim i nedovoljno neobrazloženim zaključak nižestupanjskih sudova prema kojem nije bilo prave predaje u posjed zemljišta, te navode da se prestankom obrađivanja zemljišta i nekorištenjem stvari ne gubi posjed istih, da su tuženice same i sa darovateljicom povremeno dolazile na nekretnine i majci pomagale u obradi, da su sa njom živjele u zajedničkom domaćinstvu pa da nije ni bilo potrebe vršiti neke posebne čine predaje u posjed, a da obrada zemljišta nije jedini čin preuzimanja posjeda, jer posjednik nužno ne mora koristiti svoju nekretninu. Navode da su one mogle pristupiti na nekretnine kad su htjele i da su mogle svakoga drugoga isključiti od prisezanja bilo kakvih prava na tim nekretninama, a nedostatak u formi mogao se nadomjestiti samo pravom predajom stvari koja mora uslijediti odmah ili u razumnom roku nakon sklapanja ugovora te imati faktični karakter predaje vlasničkog posjeda, odnosno stvarnog, pravog fizičkog posjeda koji je tako određen i životno jasan da predstavlja najneposredniji i direktni posjed koji u sebi sadrži vidljivu i evidentnu stvarnu predaju i držanje nekretnine koja ne trpi neke surogate u nekim drugim vrstama stjecanja posjeda kao npr. uglavak ugovora o preuzimanju posjeda i slične posredne načine stjecanja, kada se tek smatra ugovor da je realiziran, odnosno ispunjen.
13. I tužitelji u svojoj podnesenoj reviziji ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, tvrdeći da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaja zapisnika o iskazima danim u postupku i tih zapisnika. Navode da je drugostupanjski sud ocjenom dokaza (stranačkih iskaza i saslušanih svjedoka) zaključio da je darovateljica obdarila daroprimateljice suvlasništvom i predala im ne samo ključ kuće nego i faktični suposjed kuće pa se ima smatrati da je u tom dijelu došlo do realne predaje suposjeda i da je ispunjen uvjet valjanosti ugovora, iako takav zaključak drugostupanjskog suda nema temelja u provedenim dokazima. Tvrdi da iz iskaza saslušanih osoba jedino proizlazi zaključak da su svi, pa tako i tužitelji imali ključeve stare kuće, neovisno o predmetnom ugovoru o darovanju. Navedenu bitnu povredu postupka nalaze i u činjenici da drugostupanjski sud nije uzeo u obzir njihov odgovor na žalbu tuženika, zbog čega pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama, pa se ne može ispitati.
14. Osnovano stranke, prema shvaćanju ovoga suda, ističu da u pobijanoj presudi nisu izneseni jasni i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama pa se pobijana presuda ne može ispitati. Stoga je u njezinom donošenju počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, u obrazloženju odredbe materijalnog prava čl. 103. st. 1. u svezi s čl. 70. st. 1. ZOO-a, koje su primijenjene odlučujući o zahtjevima stranaka, sudovi se nisu izjasnili u mjeri koliko je to potrebno, kao ni o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima jer je ostalo nejasno (nisu izneseni dostatni i prihvatljivi razlozi) na temelju čega su nižestupanjski sudovi zaključili da u ovom slučaju u odnosu na poljoprivredno zemljište nije izvršena prava predaja, dok je u odnosu na staru kuću prava predaja izvršena, a to stoga jer se ni jedan od nižestupanjskih sudova nije izjasnio jesu li tuženice nakon zaključenja darovnog ugovora od tužitelja tražili bilo kakvo odobrenje za korištenje bilo poljoprivrednog zemljišta, bilo stare kuće, odnosno jesu li tužitelji, da bi mogli koristiti navedene nekretnine od tuženica trebali bilo kakvo odobrenje odnosno suglasnost. To stoga što je, prema pravnom shvaćanju revizijskog suda, ništetan ugovor o darovanju bez pravne predaje u posjed ukoliko nije sklopljen u obliku propisanom u ZOO-a, pri čemu se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredan posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja (tako VS RH Rev-1182/14-2 od 30. kolovoza 2017.). Osim toga prava predaja je izvršena kada se stjecatelj voljom prenositelja nađe u položaju da može izvršavati vlast glede stvari.
15. Stoga su nižestupanjski sudovi radi utvrđenja odlučne činjenice je li u ovom slučaju izvršena prava predaja, kako u odnosu na predmetno zemljište, tako i u odnosu na staru kuću, trebali utvrditi jesu li se stjecateljice-tuženice voljom prenositeljice našle u položaju da mogu izvršavati vlast glede tih stvari, neovisno od volje i suglasnosti bilo koje osobe, konkretno tužitelja, odnosno je li im za korištenje ili za raspolaganje bila potrebna bilo čija suglasnost.
16. Slijedom iznesenog, zbog počinjene navedene bitne povrede postupka, bilo je nužno ukinuti obje nižestupanjske presude i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a.
17. U nastavku postupka nižestupanjski sudovi će vodeći računa o svemu navedenom, upotpuniti činjenično stanje, te će ponovno ocijeniti provedene dokaze u smislu čl. 8. ZPP-a i donijeti novu zakonitu presudu.
18. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Viktorija Lovrić, v.r.