1

Poslovni broj: 2 UsI-499/2021-6

Poslovni broj: 2 UsI-499/2021-6

  U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja D. B. iz Č., OIB: …, koga zastupaju opunomoćenici iz Zajedničko odvjetničkog ureda R. V., S. B. i M. C., odvjetnici iz O., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko – baranjske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, O., koga zastupa službena osoba I. B., radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, 6. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I               Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, broj: 511-07-18-06-UP/I-330/2021. SR od 24. ožujka 2021.

II               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem tuženika ukida se i oduzima vozačka dozvola broj …, izdana na ime tužitelja te je isti dužan vozačku dozvolu predati tuženiku u roku od 8 dana.

Tužitelj u tužbi navodi kako mu se vozačka dozvola oduzima zbog toga što je u razdoblju od 12. prosinca 2019. do 27. veljače 2020. temeljem pravomoćnih odluka o prekršajima prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova te citira prekršajne naloge na temelju kojih je osuđen. Ističe kako se radi o dva prekršajna naloga izdana za isto djelo, budući je iz istih razvidno kako se odnose na prometnu nesreću s ozlijeđenom osobom koju je tužitelj uzrokovao dana 1. studenog 2019. Stoga smatra da je prekršajnim nalogom Policijske postaje Našice broj: 511-07-29/05-3-48-1/2020 od 5. veljače 2020., a koji je pravomoćan 27. veljače 2020., tužitelj ponovno kažnjen za isto djelo za koje je već bio kažnjen prekršajnim nalogom istog donositelja broj: 511-07-29/05-3-85-1/2020 od 26. studenog 2019. Naime, tužitelj je prouzročio prometnu nesreću s ozlijeđenom osobom pod utjecajem droga i pod utjecajem alkohola dana 1. studenog 2019. pa je time počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., nastavno: Zakon). Iako je taj prekršaj kažnjiv po članku 199. stavak 8. i stavak 9. Zakona, radi se o jednom prekršaju iz članka 199. stavka 2. Zakona, za što se ne mogu izreći dva zasebna prekršajna naloga pa je povrijeđeno temeljno pravno načelo „ne bis in idem“. Zbog toga je tužitelj podnio i zahtjev za obnovu prekršajnog postupka protiv prekršajnog naloga od 5. veljače 2020. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako se ne radi o istom djelu pa nije povrijeđeno načelu „ne bis in idem“, obzirom da se radi o dva različita prekršaja iz članka 198. stavak 1. i članka 199. stavka 9. Zakona. Obzirom na navedeno ukazuje i kako se na temelju članka 199. stavka 16. Zakona upisuje po 6 negativnih prekršajnih bodova u evidenciju za ta dva različita prekršaja. Zbog toga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

Sud je u ovom sporu održao raspravu 29. lipnja 2021. te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH i 29/17., nastavno: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Opunomoćenik tužitelja je na raspravi izjavio da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste. Ukazao je kako je u odnosu na tužitelja PP Našice izdala dva prekršajna naloga i to jedan od 26. studenog 2019., pravomoćan 12. prosinca 2019., a drugi od 5. veljače 2020., pravomoćan 27. veljače 2020. Međutim, navedeni prekršajni nalozi odnose se na isto djelo i u odnosu na istu osobu (tužitelja), a na temelju istog činjeničnog stanja. Stoga smatra da je u provedenim prekršajnim postupcima došlo do procesnih povreda Prekršajnog zakona, odnosno Zakona o kaznenom postupku koji se podredno primjenjuje. Ovakvim postupanjem došlo je do povrede članka 4. Protokola broj 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava, budući je u konkretnom slučaju tužitelj dva puta proglašen krivim za isto djelo. S tim u svezi poziva se i na slučaj Maresti, a gdje je i Europski sud na jasan način potvrdio da se sudovi trebaju rukovoditi temeljnim pravnim načelom „ne bis in idem“, a koje načelo je u konkretnom slučaju prekršeno, obzirom da je tužitelj nesporno za isto djelo oglašen krivim dva puta. Zatražio je naknadu troškova upravnog spora s osnove sastava tužbe i zastupanja na raspravi.

Službena osoba tuženika je na raspravi izjavila da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o dva različita prekršaja, a kako je to i utvrđeno u provedenim postupcima te se na temelju pravomoćnih odluka o istim prekršajima tužitelju upisalo 12 negativnih prekršajnih bodova, što je uvjet za donošenje pobijane odluke, za koju smatra da je zakonita.

Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu upravnog spora te spisu upravnog postupka pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Uvidom u spis upravnog postupka, razvidno je da je tužitelj u razdoblju od 12. prosinca 2019. do 27. veljače 2020., a na temelju pravomoćnih odluka o prekršajima prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova.

Sukladno odredbi članka 286. stavka 1. Zakona, pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju.

Stavkom 4. istog članka Zakona, a primijenjenog u konkretnom slučaju, je propisano da će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj prikupio 6 negativnih prekršajnih bodova temeljem članka 199. stavka 16. Zakona, obzirom da je pravomoćnim prekršajnim nalogom Policijske postaje Našice broj: 511-07-29/05-3-85-1/2019 od 26. studenog 2019, a koji je postao pravomoćan 12. prosinca 2019., proglašen krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 2., kažnjiv po članku 199. stavka 8. Zakona.

Zatim proizlazi da je prikupio 6 negativnih prekršajnih bodova temeljem članka 199. stavka 16. Zakona, obzirom da je pravomoćnim prekršajnim nalogom Policijske postaje Našice broj: 511-07-29/05-3-48-1/2020 od 5. veljače 2020, a koji je postao pravomoćan 27. veljače 2020., proglašen krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 2., kažnjiv po članku 199. stavka 9. Zakona.

Obzirom da je gore navedenim odlukama tužitelj prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova i kako su navedene odluke postale pravomoćne pravilno je tuženik rješenjem ukinuo vozačku dozvolu tužitelju.

Kako je nesporno pravomoćnim odlukama tužitelj oglašen krivim za navedene prekršaje, to na utvrđeno činjenično stanje nemaju utjecaja njegovi navodi u svezi samog počinjenja prekršaja i činjenica da li se radi o jednom ili dva prekršaja, jer su isti utvrđeni u pravomoćno okončanom postupku te je takve navode tužitelj eventualno trebao iznositi tijekom trajanja prekršajnog postupka.

Budući je nesporno pravomoćnim odlukama tužitelj oglašen krivim za navedene prekršaje, to je za ovu upravnu stvar odlučna činjenica što je tužitelj prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a tužitelj ničim nije dokazao da je ta činjenica pogrešno utvrđena. Pritom sud naglašava kako tuženik opravdano navodi da je uslijed prikupljenog broja negativnih prekršajnih bodova istome ukinuta i oduzeta vozačka dozvola i da se navedeno odnosi na dva različita prekršaja. Naime, pravilno je stajalište tuženika da se radi o dva različita prekršaja, koja su kažnjiva po različitim stavcima i to stavku 8. i stavku 9. članka 199. Zakona pa su tužitelju opravdano i upisana u evidenciju po 6 negativnih prekršajnih bodova za svaki počinjeni prekršaj, a kako to određuje stavak 16. istoga članka.

Slijedom navedenog, prigovori tužitelja nisu osnovani te je ocjena suda da su u provedenom upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđene sve odlučne činjenice na koje je tuženik pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo pa je stoga valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i presuditi kao u točki I izreke ove presude prema odredbi članka 57. stavak 1. ZUS.

Obzirom da je tužitelj izgubio predmetni upravni spor, u smislu odredbe članka 79. stavka 4. ZUS, sam snosi sve troškove spora pa je stoga i sud donio odluku kao u točki II izreke presude.

U Osijeku, 6. srpnja 2021.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).