- 1 -              Rev 3172/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3172/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Z., D., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u S., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje Z., Z., kojeg zastupaju punomoćnici Z. P. i M. D., odvjetnici u S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika J. M. pok. M. iz P., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžx-687/13 od 14. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju (danas Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju) broj P-756/07 od 26. listopada 2012., u sjednici održanoj 6. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Splitu, broj Gžx-687/13 od 14. travnja 2016. i presuda Općinskog suda u Sinju broj P-756/07 od 26. listopada 2012. i to u dijelu koji se odnosi na tijek dosuđene zakonske zatezne kamate za nematerijalnu štetu (dio točke I. izreke prvostupanjske i drugostupanjske presude) i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate za nematerijalnu štetu tekuće od podnošenja tužbe 5. studenog 2007. do 25. listopada 2012.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 6.062,50 kuna.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 184.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe tj. od 5. studenog 2007. pa do isplate na ime naknade neimovinske štete, kao i iznos od 4.200,00 kuna sa zakonskom kamatom od 5. studenog 2007. do isplate na ime naknade imovinske štete (toč. I.). Ujedno je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu rente (toč. II.), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (toč. III.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (toč. II.).

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja, u dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata na nematerijalnu štetu, tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

7. Tuženik u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

 

„Da li na nematerijalnu štetu presuđenu na temelju Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 dalje ZOO/91) zakonska zatezna kamata teče od presuđenja?

 

8. Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tuženik ukazuje na odluke revizijskog suda broj Rev-174/07 od 12. srpnja 2007., Revx-1029/11 od 28. svibnja 2013. i Rev-1145/09 od 28. travnja 2010. u kojima je zauzeto shvaćanje suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda u ovom predmetu.

 

9. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

10. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

11. Naime, nižestupanjski sudovi su dosudili tužitelju naknadu nematerijalne štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, pri čemu su se pozvali na čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08).

 

12. O postavljenom pravnom pitanju revizijski sud se izjasnio u nizu revizijskih odluka pa tako i u onima koje je pravilno naznačio tuženik, tj. broj Revx-1029/11 od 28. svibnja 2013. i Rev-1145/09-2 od 28. travnja 2010. Osim toga, istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u slijedećim revizijskim odlukama: Rev-375/87 od 3. lipnja 1987., Rev-1056/02-2 od 12. veljače 2003. i Rev-1071/04-2 od 13. srpnja 2005 i ono (citirano) glasi:

 

„U odnosu na materijalnopravno pitanje tijeka zateznih kamata na dosuđenu naknadu nematerijalne štete u primjeni čl. 277. st. 1. ZOO/91 ustaljena je sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske da zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naknada određena, time da prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud će uzeti u obzir i vrijeme proteklo od nastanka štete do donošenja odluke, ako duljina čekanja na satisfakciju i druge okolnosti slučaja to opravdavaju.

 

Naime, zauzeto je stajalište da zatezne kamate na novčanu obvezu s naslova nematerijalne štete izražene brojem novčanih jedinica ne mogu početi teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen, pa kako je taj broj određen tek presudom, kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude. To zbog toga što pravična novčana naknada za nematerijalnu štetu prilikom prouzročenja još ne predstavlja novčanu obvezu kao glavnicu (čl. 277. ZOO-a) izraženu brojem novčanih jedinica (tj. određenim brojem novčanih jedinica, a ne samo odredivim brojem). Zato ni zatezne kamate po čl. 277. ZOO-a ne mogu teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen, jer je taj broj novčanih jedinica određen tek prvostupanjskom presudom (Rev-2374/04 od 5. svibnja 1997.).

 

Tek odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05) koji se primjenjuje od 1. siječnja 2006. u ZOO je unesena odredba kojom se eksplicitno utvrđuje dan dospijeća obveze pravične naknade, a to je dan podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako se ova odredba dakle primjenjuje od 1. siječnja 2006., a prema odredbi čl. 1163. ZOO/05, odredbe ovog zakona neće se primjenjivati na obvezne odnose nastale prije stupanja na snagu tog zakona…“

 

13. Predmetni štetni događaj zbio se 5. studenog 2004., radi čega na odnos stranaka valja primijeniti odredbe ZOO/91.

 

14. Stoga je valjalo u pobijanom dijelu odluke, o zateznim kamatama na dosuđenu nematerijalnu štetu tužitelju za razdoblje od 5. studenog 2007. do 25. listopada 2012., prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti presude sudova koje su prethodile reviziji i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na tijek zateznih kamata na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, te odlučiti kao u izreci (točka I. izreke presude).

 

15. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka. Preinačenjem dijela odluke, samo glede razdoblja tijeka zateznih kamata, tuženik je uspio samo glede sporednog potraživanja te se nije bitno promijenio uspjeh stranaka u postupku pred nižestupanjskih sudovima.

 

Međutim, tuženik je u cijelosti uspio s revizijom te mu je na temelju čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP dosuđen zahtijevani trošak sastava revizije u iznosu od 3.750,00 kuna sukladno čl. 155. ZPP te Tbr. 10. toč. 6. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103714, 118/14 i 107/15) i trošak pristojbe na reviziju u iznosu od 2.312,50 kn, što ukupno iznosi 6.062,50 kuna.

 

Zagreb, 6. srpnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.