- 1 -              Rev 927/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 927/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d. M., R. I., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica G. B., odvjetnica u Z., protiv I-tuženika V. J. iz M. L., OIB:..., II-tuženice M. Š. iz M. L., OIB:..., III-tužene P. J. D. iz M. L., OIB:... i IV-tužene D. J. iz M. L., OIB:..., svi kao nasljednici iza pok. D. J. iz M. L., OIB:..., koje zastupa punomoćnica dr.sc. S. V., odvjetnici u V., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji I-IV-tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1852/16 od 4. listopada 2017., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1852/16-4 od 23. ožujka 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju br. P-3363/15-8 od 4. prosinca 2015. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju br. P-3363/15-18 od 15. siječnja 2018 i rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju br. P-3363/15-19 od 22. veljače 2018., u sjednici održanoj 6. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Djelomično se odbija kao neosnovana revizija I-IV-tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1852/16 od 4. listopada 2017., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1852/16-4 od 23. ožujka 2018. u dijelu u kojem je preinačena točka I.1. i I.2. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju br. P-3363/15-8 od 4. prosinca 2015., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju br. P-3363/15-18 od 15. siječnja 2018 i rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju br. P-3363/15-19 od 22. veljače 2018.

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija tuženika izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1852/16 od 4. listopada 2017. ispravljenog rješenjem Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1852/16-4 od 23. ožujka 2018. u dijelu u kojem je ukinuta točka IV. izreke rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju br. P-3363/15-8 od 4. prosinca 2015., ispravljenog rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju br. P-3363/15-18 od 15. siječnja 2018 i rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju br. P-3363/15-19 od 22. veljače 2018., kao i u dijelu kojim je preinačena odluka o troškovima postupka u točkama I.5. i V. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju br. P-3363/15-8 od 4. prosinca 2015., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju br. P-3363/15-18 od 15. siječnja 2018 i rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju br. P-3363/15-19 od 22. veljače 2018. 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stekao pravo vlasništva građenjem na stanu u kući sagrađenoj na k.č. 10903/5 upisanoj u zk.ul. 6473 k.o. M. L. kako je pobliže opisano u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.1.), zahtjev za upis brisanja prava vlasništva pok. D. J. odnosno tuženika kao njegovih nasljednika i upis prava vlasništva u korist tužitelja na predmetnom stanu u zemljišnim knjigama (toč. I.2.), zahtjev da se tuženicima naloži prestanak uznemiravanja tužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava na predmetnom stanu na način da se naloži tuženicima da tužitelju predaju ključeve i omoguće ulaz u kotlovnicu uz ovlaštenje tužitelja da sam otvori kotlovnicu ako tuženici ne postupe po prethodnom nalogu (toč.I.3.), te zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (toč. I.4.). Odbijen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 158.000,00 eura u protuvrijednosti kuna s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II.). Ujedno je odbijen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja predmetnog stana (toč. III.), te je odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere otuđenja i opterećenja stana koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k.č. 10903/5 K.O. M. L., upisanog u poduložak 3, etaža 174/319, označen oznakom s-3, ukupne površine 139,58 m2, u vlasništvu II-tuženice (toč. IV.). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 153.000,00 kuna (toč. V.), te je odbijen zahtjev tuženika da im tužitelj naknadi trošak postupka u iznosu od 12.000,00 kuna (toč. VI.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama I.3. i I.4. izreke (toč.1.),  dok je djelomično uvažena žalba tužitelja i preinačena presuda suda prvog stupnja u točkama I.1. i I.2. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točaka I.5. i V. izreke na način da je utvrđeno da je tužitelj građenjem stekao pravo vlasništva stana u kući sagrađenoj na k.č. 10903/5 upisanoj u zk.ul. 6472 K.O. M. L. pobliže opisanog u izreci presude suda drugog stupnja (toč.2.1), naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja da provede presudu u zemljišnim knjigama na način da izvrši upis brisanja prava vlasništva D. J. odnosno tuženika kao njegovih nasljednika na predmetnoj nekretnini te da na istoj izvrši upis odnosno uknjižbu na ime i u korist tužitelja (toč2.2.), te je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 69.722,16 kuna (toč.2.3.). Ujedno je presuda suda prvog stupnja ukinuta u točci II. izreke (toč.3.).

 

3. Rješenjem suda drugog stupnja odbijen je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja u točci III. izreke (toč.1) te je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja rješenje suda prvog stupnja ukinuto u točci IV. izreke (toč. 2.).

 

4. Protiv presude i rješenja suda drugoga stupnja, u dijelu u kojem je preinačena presuda i rješenje suda prvog stupnja, I-IV-tuženici su pravodobno podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija I-IV-tuženika je djelomično neosnovana, a dijelom nedopuštena.

 

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP prema odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na predmetnom stanu i prestanak uznemiravanja u izvršavanju vlasničkih prava.

 

9. Sud prvog stupnja zaključio je da tužitelj s a prednikom tuženika pok. D. J. nije zaključio pravni posao kojemu je cilj stjecanje prava vlasništva na predmetnom stanu, niti da je ulagao u gradnju predmetne nekretnine, obzirom niti sam tužitelj nema saznanja kolika je novčana sredstva uložio u gradnju kuće iz trgovačkog društva A. d.o.o., a koliko iz osobnih sredstava, a niti saznanja o tome imaju saslušani svjedoci, te da ne postoji pismeni ugovor o zajedničkoj gradnji i stjecanju prava vlasništva. Nesporna činjenica posjedovanja predmetnog stana od strane tužitelja od 2003. sama za sebe ne dokazuje vlasništvo na tom stanu.

 

Naime, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev za stjecanje prava vlasništva obzirom ne postoji pravna osnova za stjecanje prava vlasništva na temelju odredbe čl. 114. i 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 dalje: ZVDSP), kao niti na temelju odredbe čl. 153. ZVDSP, dok je u odnosu na tužbeni zahtjev za prestanak uznemiravanja isti odbijen obzirom tužitelju ne pripada pravo na zaštitu vlasništva iz odredbe čl. 363. ZVDSP, a niti je tužitelj dokazao da bi ga tuženici uznemiravali.

 

Nadalje u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 158.000,00 eura sud prvog stupnja je odbio isti na temelju odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje: ZOO), obzirom je potraživanje tužitelja zastarjelo, te tužitelj nije dokazao visinu vlastitih ulaganja u zatraženom iznosu.

 

Oduku o prijedlogu za određivanje privremene mjere prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 296. st.2. i čl. 298. st.1. toč.2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00,173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10 dalje: OZ).

 

10. Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP, u dijelu tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na predmetnom stanu i upis u zemljišne knjige, smatrajući da nije prihvatljiv stav prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao postojanje sporazuma o zajedničkoj gradnji i stjecanju prava vlasništva na predmetnom stanu s pok. prednikom tuženika.

 

Naime, drugostupanjski sud je ocijenio da Izjava pok. D. J. od 28. travnja 2003. potvrđuje da je predmetni stan formalno glasio na prednika tuženika do sređivanja vlasničke dokumentacije na ime tužitelja, kao što i iskaz svjedoka V. P. upućuje na zaključak o postojanju sporazuma o zajedničkoj gradnji i stjecanju prava vlasništva na predmetnom stanu.

 

Nadalje, drugostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza zaključio da je tužitelj osobno i vlastitim novčanim sredstvima sudjelovao u izgradnji kuće radi čega je prihvaćen tužbeni zahtjev o stjecanju prava vlasništva tužitelja na predmetnom stanu na temelju odredbe čl. 129. st.1. ZV, kao i zahtjev za upis prava vlasništva u zemljišne knjige. Budući da je drugostupanjski sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ukinuo je prvostupanjsku presudu na temelju čl. 188. st.2. ZPP, kao i prijedlog za određivanje privremena mjere zabranom otuđenja i opterećenja stana u vlasništvu II-tuženice budući da je taj prijedlog tužitelj istaknuo radi osiguranja tražbine iz eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

 

11. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

 

12. Suprotno navodima revizije I-IV-tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

Odredbom čl. 375. st. 1. ZPP propisano je da u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju učinio. Stoga prema ocjeni revizijskog suda tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju revidenti opisno upiru u reviziji.

 

Slijedom navedenog proizlazi da tijekom postupka pred sudovima nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje revidenti ukazuju u reviziji.

 

13.1. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženici iznose navode kojima osporavaju pravilnost utvrđenja sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (postojanje sporazuma o zajedničkoj gradnji tužitelja i prednika tuženika te financiranje i sudjelovanje tužitelja u izgradnji kuće).

 

Prethodno navedeno revidenti u suštini obrazlažu tvrdnjom da nije utvrđen stvarni udio tužitelja u gradnji predmetnog stana, kao niti postojanje samo sporazuma između tužitelja i prednika tuženika. Također, revidenti u reviziji iznose vlastitu ocjenu provedenih dokaza i iz toga izvode vlastite činjenične zaključke - suprotne onima koje izvodi drugostupanjski sud u postupku.

 

Na takve navode, prije svega, treba reći da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenata u tom pravcu nisu od značaja niti od utjecaja na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova.

 

S druge strane, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju – kako to čine revidenti u ovom predmetu.

 

Zbog toga, a kako revidenti pogrešnu primjenu materijalnog prava, prema navodima u reviziji, vide samo kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (o čemu je već naprijed rečeno), nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

13.2. Sukladno odredbi čl. 129. st.1. ZV kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavki koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugog tijela na temelju koje se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništvo na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.

 

Sukladno odredbi čl. 130. st.1. ZV tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

 

Imajući na umu navedene zakonske odredbe, kao i činjenična utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, pravilnost zaključka drugostupanjskog suda, da tužitelju građenjem na temelju sporazuma sa prednikom tuženika pripada stvarnopravni zahtjev, revizijskim navodima nije doveden u sumnju.

 

14. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju I-IV-tuženika u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu valjalo odbiti kao neosnovanu, na temelju čl. 393. ZPP.

 

15. U odnosu na odluku o privremenoj mjeri zabranom otuđenja i opterećenja stana u vlasništvu II-tuženice, valja reći da revidenti nemaju pravni interes osporavati dio pobijanog rješenja koji se odnosi na navedenu privremenu mjeru, budući je u tom dijelu odluka prvostupanjskog suda, kojom je tužiteljev prijedlog za izdavanje privremene mjere odbijen, odlukom drugostupanjskog suda ukinuta bez vraćanja na ponovni postupak, s obrazloženjem da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za odlučivanje o navedenom prijedlogu.

 

Sukladno odredbi čl. 392. st.2. ZPP revizija iz članka 382. st.1. ZPP je nedopuštena ako ju je podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije ili osoba koja se odrekla prava na reviziju ili osoba koja je podnijela reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije, odnosno ako postoje drugi razlozi zbog kojih podnesci stranaka općenito ili revizija nisu dopušteni.

 

Obzirom revidenti nemaju pravni interes za podnošenje revizije u odnosu na odluku o privremenoj mjeri, na temelju odredbe iz čl.392. st.1. ZPP, valjalo je riješiti kao u izreci rješenja.

 

16. U odnosu na reviziju protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju I-IV-tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 6. srpnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.