- 1 -              Rev 893/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 893/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. (OIB: ...) iz O., koga zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u K., protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: ...) za Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko – upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2064/2017-2 od 3. studenog 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1951/2010-56 od 18. srpnja 2017., u sjednici održanoj 6. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu nematerijalne štete u iznosu od 202.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Nadalje je naloženo tužitelju naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 42.000,00 kuna (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno je odlučeno da se strankama ne dosuđuju troškovi žalbe.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

4. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6.1. Odredbom čl. 386. ZPP propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

7. Iako je tužitelj paušalno naveo da podnosi reviziju zbog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, on te razloge ničim nije obrazložio. Stoga, sukladno odredbama čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP, ovaj sud taj razlog nije uzeo u obzir.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u slijed zadobivenih tjelesnih ozljeda u štetnom događaju koji je nastao povodom eksplozije ručne bombe u ugostiteljskom objektu M. u O.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je u bitnom utvrđeno:

 

- da je ... u ugostiteljskom objektu u kojem se nalazio tužitelj došlo do verbalnog i fizičkog sukoba sada pokojnog T. M. s trećom osobom koja se nalazila u društvu tužitelja, nakon čega je T. M. aktivirao ručnu bombu uslijed čije je eksplozije on izgubio život, a tužitelj je zadobio teške tjelesne ozlijede,

 

- da je T. M. bio pripadnik Hrvatske vojske – djelatna vojna osoba, VP ... iz izviđačke satnije sa mjestom službe u G. te se u vrijeme nastanka štetnog događaja nalazio na bolovanju,

 

- da tužitelj nije dokazao da je ručna bomba koja je aktivirana bila u vlasništvu Republike Hrvatske.

 

10. Nižestupanjski su sudovi na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, a posebno polazeći od činjenice da tužitelj nije dokazao da je tuženica bila vlasnica ručne bombe koju je aktivirao djelatnik tuženice u vrijeme dok se nalazio na bolovanju, zaključili da ne postoji odgovornost tuženice za štetu koja je nastala tužitelju ni na temelju odredbi čl. 86. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama RH ("Narodne novine" broj 53/02, 58/02, 173/03, 136/04 – dalje: ZSOSRH), ni na temelju odredbi čl. 1063. do čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO). Nadalje sudovi su otklonili prigovore tužitelja o propustu tuženice u primjeni odredbe čl. 46. ZSOSRH zaključivši da tužitelj nije dokazao da je bila neophodna ocjena zdravstvene sposobnosti djelatnika tuženice zbog činjenice što se on u sporno vrijeme nalazio na bolovanju te da kada bi i bilo propusta taj propust ne bi bio u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja.

 

11. Tužitelj kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava u reviziji u bitnom osporava zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj nije dokazao da je ručna bomba bila u vlasništvu tuženice te posljedično navedenom osporava pravilnu primjenu odredbe čl. 86. ZSOSRH te odredbe čl. 1063. i čl. 1064. ZOO. Nadalje osporava i zaključak suda da je za odgovornost tuženice irelevantno da li je bilo propusta u primjeni čl. 46. ZSOSRH od strane tuženika.

 

12. ZSOSRH koji je bio na snazi i u primjeni u vrijeme štetnog događaja u čl. 86. st. 1. propisuje da država odgovara za štetu koju pripadnik oružanih snaga počini trećim osobama u službi ili u svezi s obavljanjem službe, time da je u st. 4. tog članka propisano da za ostale štete počinjene u svezi s obavljanjem službe država odgovara po općim propisima o naknadi štete (to bi bile štete počinjene od onih koji nisu pripadnici oružanih snaga, a počinjene su u svezi s obavljanjem službe).

 

12.1. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se za odgovornost tuženice za štetu koju počini pripadnik oružanih snaga traži se da je tu štetu počinio u službi ili u svezi s obavljanjem službe.

 

12.2. Odredbom čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15 i 60/16 – dalje: ZOO) propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

 

12.3. Prema odredbi čl. 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

 

12.4. Odredbom čl. 46. st. 1. ZSOSRH propisano je da se ocjena zdravstvene sposobnosti djelatne vojne osobe, službenika i namještenika donosi na: zahtjev djelatne vojne osobe, službenika i namještenika, zahtjev nadređenog zapovjednika samostalne bojne, njemu ravne ili više razine, prijedlog izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite.

 

12.5. Nadalje stavkom 2. istog članka propisano je da je zapovjednik na dužnosti zapovjednika samostalne bojne, njemu ravne ili više razine obvezan je tražiti da se djelatnu vojnu osobu, službenika i namještenika uputi na ocjenu zdravstvene sposobnosti ako se djelatna vojna osoba, službenik ili namještenik nalazi na liječenju, odnosno bolovanju neprekidno 3 mjeseca, odnosno s prekidima 6 mjeseci u posljednju godinu dana.

 

13. Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova da se T. M. kao djelatna vojna osoba tuženice nalazio na bolovanju u vrijeme kada je u ugostiteljskom objektu aktivirao ručnu bombu koja nije bila u vlasništvu tuženice, pravilno su sudovi zaključili da T. M. nije počinio štetu u službi niti u svezi obavljanjem službe te su stoga pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 86. ZSOSRH kada su ocijenili da ne postoji odgovornost tuženice za štetu tužitelju. Naime, kako se djelatnik tuženice se na druženju u spornom ugostiteljskom objektu nalazio u vrijeme kada se nalazio na bolovanju na svoju inicijativu i to potpuno neovisno o obvezama službe ili u svezi s obavljanjem službe koju je obnašao, tako nema mjesta odgovornosti tuženice za štetu koju je on u to vrijeme počinio tužitelju.

 

13.1. Nadalje, pravilno su i nižestupanjski sudovi zaključili da ocjena odgovornosti tuženice po pravilima ZSOSRH ne isključuje ocjenu odgovornosti tuženice kao i svakog drugog imatelja opasne stvari po pravilima ZOO.

 

13.2. Stoga cijeneći odgovornost tuženice i po pravilima ZOO, a polazeći od bitnih činjenica utvrđenih u postupku da tužitelj nije dokazao da je tuženica bila vlasnica ručne bombe koju je aktivirao njezin djelatnik u ugostiteljskom objektu u vrijeme dok se nalazio na bolovanju, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da se tuženica ne može smatrati vlasnicom opasne stvari, a niti je šteta tužitelju nastala u obavljanju opasne djelatnosti, pa stoga nisu ni ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženice za štetu nastalu tužitelju niti po pravilima iz odredbe čl. 1063. i čl. 1064. ZOO.

 

13.3. Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je irelevantno za odgovornost tuženice da li je bilo propusta od strane tuženice u primjeni odredbe čl. 46. ZSOSRH jer takav propust ne mogao biti u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja upravo iz razloga jer niti je djelatnik tuženice štetu tužitelju počinio opasnom stvari u vlasništvu tuženice, niti obavljajući službu kod tuženice, već u privatnom druženju na vlastitu inicijativu u ugostiteljskom objektu u vrijeme kada se nalazio na bolovanju.

 

14. Navodi kojima revident dovodi u pitanje činjenična utvrđenja na temelju kojih su nižestupanjski sudovi zaključili o neodgovornosti tuženice za štetu nastalu tužitelju, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima tužitelj iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana te sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje ona nalazi ispravnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a) te navode ne može razmatrati ovaj sud u okvirima revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava kako se to u reviziji ukazuje.

 

15. Kako nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 6. srpnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.