- 1 -              Rev 1143/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1143/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. F. iz Z., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. L. i M. S. u Z., protiv tuženika V. d.o.o. u stečaju, Z., OIB ..., kojeg zastupa stečajni upravitelj D. K. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7909/13-2 od 21. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6786/12-8 od 30. rujna 2013., u sjednici održanoj 6. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 115.000,00 Eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB, sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (toč.1.). Ujedno je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 20.350,00 kuna (toč.2.).

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine upisane kao kat.čest. 250/2 u naravi oranica, površine 2292 m2, sve upisano u zk.ul. 2043 K.O. J. pri zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja, kao i zahtjev za zabilježbu zabrane u zemljišnim knjigama.

 

3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

4. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.

 

5. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

7. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

8. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su stranke i to tužiteljica kao prodavatelj, a tuženik kao kupac zaključile 25. srpnja 2006. predugovor o prodaji nekretnine površine 1252 čhv radi izgradnje zgrade,

 

- da su tužiteljica i tuženik 11. prosinca 2006. zaključili ugovor o kupoprodaji (dalje:Ugovor) predmetne nekretnine s tim da je u čl. 2 Ugovora određena cijena u iznosu od 600.000,00 Eura, a tuženik se kao kupac obvezao dio ugovorene cijene i to 235.000,00 Eura, te daljnjih 250.000,00 Eura isplatiti u novcu, ostatak i to iznos od 65.000,00 Eura isplatiti predajom u vlasništvo tužiteljici stana u nivou izgrađenosti „ključ u ruke“ površine 65 m2, te za iznos od 50.000,00 Eura predajom u vlasništvo tužiteljici stana također u nivou izgrađenosti „ključ u ruke“ površine 50 m2,

 

- da je tužiteljica ispunila svoju ugovornu obvezu prijenosa vlasništva zemljišta na tuženika i prethodno mu predala nekretninu u posjed,

 

- da je tuženik dobio lokacijsku dozvolu 2007.,

 

- da je tuženik 21. studenog 2008. dobio potvrdu glavnog projekta,

 

- da je tuženik započeo izgradnju objekta i da su napravljeni temelji i vanjski zidovi nakon čega je došlo do zastoja u izgradnji te da se radovi više ne vrše,

 

- da je 1. listopada 2009. zaključen ugovor o ortakluku između tuženika i firme A.-T. d.o.o. koja je trebala izvesti radove izgradnje zgrade, ali je nad firmom A.-T. d.o.o. otvoren stečajni postupak,

 

- da je tuženik kao kupac prema Ugovoru u roku iz ugovora izvršio dio svoje obveze tj. isplatio tužiteljici novčani iznos u dogovorenoj visini,

 

- da Ugovorom nije određen rok u kojem tuženik treba ispuniti tužiteljici dio svoje obveze predajom u vlasnički posjed dva stana u objektu koji će izgraditi.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da nije osnovano tužiteljičino potraživanje po osnovi naknade štete na temelju čl. 342. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 dalje: ZOO). Naime, nižestupanjski sudovi su zaključili da tužiteljica nije tražila ispunjenje ugovorne obveze, kao niti ispunjenje obveze određivanjem roka ispunjenja u smislu čl. 183. st.2. ZOO, a niti je raskinula ugovor, radi čega nema dokaza da je tuženik pao u zakašnjenje odnosno da tužiteljica ima pravo tražiti kroz naknadu štete isplatu vrijednosti stanova. Nadalje nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tužiteljica nije dokazala da je tuženik počinio neku drugu konkretnu štetu u visini postavljenog zahtjeva.

 

11. Navedeni zaključak nižestupanjskih sudova pravilnima prihvaća i revizijski sud.

 

12.1. Suprotno tvrdnji tužiteljice u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u pobijanoj odluci navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni ispravama koje se nalaze u spisu, niti činjenicama utvrđenim provedenim dokazima. Zbog toga pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

12.2. Odredbom čl. 375. st. 1. ZPP propisano je da u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju učinio. Stoga prema ocjeni revizijskog suda tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju revidentica opisno upire u reviziji.

 

12.3. U odnosu na navode tužiteljice iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

13.1. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice nižestupanjski sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

 

13.2. U konkretnom slučaju riječ je o ugovornoj odgovornosti za štetu kod koje se primjenjuju odredbe čl. 342. do 349. ZOO. Međutim, kako su odredbe o izvanugovornoj odgovornosti istodobno i opće odredbe o odgovornosti za štetu, u čl. 349. ZOO propisano je da će se one primjenjivati i na ugovornu odgovornost ako odredbama o ugovornoj odgovornosti nije drukčije propisano.

 

Prema navedenim odredbama pretpostavke odgovornosti za ugovornu štetu jesu: 1. postojanje ugovora ili druge pravnoposlovne veze, 2. neispunjenje dužnikove obveze, 3. šteta nanesena vjerovniku, 4. postojanje uzročne veze, 5. postojanje protupravnosti.

 

Valja reći da dakle prema odredbi čl. 342. ZOO odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Obzirom na strani tuženika i dugotrajnosti neizvršavanja obveze po predmetnom Ugovoru ne postoji protupravnost, a niti je tužiteljica dokazala uzročno-posljedičnu vezu između eventualnog nastanka štete tužiteljici u vidu izmakle koristi i eventualnog nepostupanja tuženika u smislu neispunjenja obveze iz predmetnog Ugovora, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 342. ZOO.

 

13.3. Neosnovano se tužiteljica u reviziji poziva na odredbu čl. 363. ZOO prema kojoj vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku. To iz razloga što je činjenično utvrđenje nižestupanjskih sudova da tužiteljica nije raskinula ugovor, niti je tražila ispunjenje ugovora, pa takva tvrdnja u reviziji zapravo pobija i utvrđeno činjenično stanje od strane nižestupanjskih sudova.

 

14. Stoga pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica nije dokazala da joj je tuženik počinio konkretnu štetu u visini postavljenog zahtjeva kao što i pravilno zaključuju da tužiteljica nije tražila niti ispunjenje ugovorne obveze kao niti raskid predmetnog Ugovora.

 

15. Slijedom navedenog a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci.

 

 

Zagreb, 6. srpnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.