- 1 -              Revr 750/2018-13

 

 

 

 

 

Broj: Revr 750/2018-13

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja D. G., OIB …, P., 43. protiv tuženika S. B. j.t.d., OIB …, P., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Č. & R. j.t.d., P., radi vraćanja na posao i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-6/2018-4 od 19. ožujka 2018., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-175/15-185 od 5. veljače 2018., u sjednici održanoj 6. srpnja 2021.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-6/2018-4 od 19. ožujka 2018. u dijelu izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-175/15-185 od 5. veljače 2018. i tuženiku naloženo isplatiti tužitelju naknadu plaće za razdoblje od 11. travnja 2012. do 15. listopada 2014. sa zateznim kamatama, i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odluku o troškovima revizijskog postupka donijet će sud u konačnoj odluci o parničnim troškovima.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Puli-Pola presudom poslovni broj P-175/15-185 od 5. veljače 2018. sudio je:

 

„I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Tuženiku se nalaže da tužitelja vrati u radni odnos na radno mjesto Pomoćnika šefa operative od 27. siječnja 2001. pa sve do odlaska u invalidsku mirovinu, uz isplatu plaće prema specifikaciji od 30. ožujka 2011. i dopune od 30. ožujka 2015. godine i priznavanja svih prava po osnovi novčanih potraživanja i prava iz radnog odnosa od prestanka radnog odnosa 26. siječnja 2001. godine pa sve do 15. listopada 2014. godine danom odlaska u mirovinu, sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe:“

 

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova.“

 

1.2. Tako je suđeno u sporu radi ostvarenja prava iz radnog odnosa nakon što je pravomoćnom presudom utvrđena nedopuštenom odluka o otkazu ugovora o radu.

 

2. Županijski sud u Puli-Pola presudom poslovni broj Gž R-6/2018-4 od 19. ožujka 2018. sudio je:

 

„Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tužiteljeva žalba pa se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-175/15-185 od 5. veljače 2018. u pobijanom dijelu-točki I. izreke:

 

- preinačuje tako da se tuženiku S. B. j.t.d. nalaže isplatiti tužitelju D. G. na ime naknade plaće od 11. travnja 2012. do 15. listopada 2014. bruto iznos koji će se mjesečno odrediti odgovarajućim obračunom na neto iznos određen množenjem koeficijenta 3,9 s vrijednošću boda od 0,22 (39.329,08 kuna neto na dan 28. veljače 2007.) s dodatnim uvećanjem od 0,5 posto godišnje počevši od 1. ožujka svake godine (od 2007. do 2014.), zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedinačno utvrđeni iznos mjesečne plaće od prvoga dana slijedećeg mjeseca na koji se odnosi naknada plaće (od 1. svibnja 2012. do 1. studenog 2014.) u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do konačne isplate i u roku od 8 (osam) dana,

 

- potvrđuje u preostalom dijelu.“

 

3. Protiv preinačujućeg dijela drugostupanjske presude tuženik je podnio redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 - dalje: ZID ZPP/19), kojom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

3.1. Tužitelj je podredno podnio i izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, u kojoj je naveo da odluka u sporu ovisi o rješenju postupovnopravnih pitanja naznačenih u reviziji, koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

3.2. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju te je predložio da revizijski sud odbaci redovnu reviziju jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kuna, a odbije izvanrednu reviziju kao neosnovanu.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6. Vijeće revizijskog suda je prije odluke o osnovanosti revizije ispitalo dopuštenost revizije (koju je osporio tužitelj) imajući na umu da je tuženik podnio i redovnu i izvanrednu revizije, a izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP je dopuštena samo u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti redovnu reviziju prema odredbi čl. 381. st. 1. ZPP. U ovom slučaju je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a. ZPP, pa je protiv te presude dopuštena redovna revizija po odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

6.1. Stoga je drugostupanjska presuda ispitana po odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pri čemu su uzeti u obzir navodi cjelokupne revizije.

 

7. Osnovan je revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja prema toj odredbi postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva (…).

 

8. Izreka presude mora biti jasna u pogledu glavne stvari i sporednih traženja. Kad je u pitanju presuda kojom sud odlučuje o novčanoj tražbini nalog za ispunjenje novčane tražbine mora sadržavati određen ili jasno odrediv iznos koji je tuženik dužan isplatiti, bez posebnih obračunavanja dugovanog iznosa na temelju promjenjivih parametara koji nisu sadržani u samoj izreci presude.

 

8.1. U ovom slučaju je izreka drugostupanjske presude nerazumljiva, uslijed čega nije moguće ispitati zakonitost pobijane presude, a sam tekst izreke je i u suprotnosti sa sadržajem tužbenog zahtjeva preciziranog u podnesku tužitelja od 31. ožujka 2011., dopunjenog podneskom od 31. ožujka 2015.

 

8.2. Tužitelj je podnio neurednu tužbu u pogledu dijela tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu naknade plaće za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 1. studenog 2014. Po nalogu suda tužitelj je "precizirao" tužbeni zahtjev podneskom od 31. ožujka 2011., dopunjenim podneskom od 31. ožujka 2015., kojim uz ostalo traži da sud naloži tuženiku vratiti tužitelja u radni odnos „uz isplatu plaće prema specifikaciji od 30. ožujka 2011. i dopune od 30. ožujka 2015. godine“. Time tužitelj nije udovoljio rješenju suda i nije uredio tužbu u pogledu novčanog zahtjeva u skladu s odredbom čl. 186. st. 1. ZPP kojim je propisan obvezatni sadržaj tužbe.

 

8.3. Unatoč tome što tužba nije bila uredna u pogledu dijela tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je postupio po takvoj „ispravljenoj“ tužbi i odbio neodređen tužbeni zahtjev.

 

9. Drugostupanjski sud je pravilno našao da je takva izreka prvostupanjske presude nerazumljiva, odnosno da je u donošenju prvostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

9.1. Međutim, bitnu povredu je drugostupanjski sud pokušao otkloniti tako što je ocijenio da u tužbeni zahtjev ulazi i sadržaj specifikacije priložen tužiteljevom podnesku od 31. ožujka 2015. iako specifikacija nije bila dio tužbenog zahtjeva nego tek prilog tužbi kao pomoćno sredstvo za obračun visine naknade plaće. Sudeći o takvom tužbenom zahtjevu drugostupanjski sud je presudom naložio tuženiku „isplatiti tužitelju D. G. na ime naknade plaće od 11. travnja 2012. do 15. listopada 2014. bruto iznos koji će se mjesečno odrediti odgovarajućim obračunom na neto iznos određen množenjem koeficijenta 3,9 s vrijednošću boda od 0,22 (39.329,08 kuna neto na dan 28. veljače 2007.) (…).

 

9.2. Citirana izreka dijela drugostupanjske presude je također nerazumljiva, pa je u tom dijelu i drugostupanjska presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

10. Zbog nejasnog tužbenog zahtjeva nije moguće utvrditi je li drugostupanjskom presudom suđeno u granicama tužbenog zahtjeva ili je tužbeni zahtjev prekoračen i za koji iznos, odnosno nije moguće ispitati je li drugostupanjski sud počinio i daljnju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP.

 

11. Stoga je valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Zagreb, 6. srpnja 2021.