- 1 -              Rev 1336/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1336/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H.-O. D. S. d.o.o. Z., E. R., R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. S., dipl. pravnica, protiv tuženika M. D. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1076/15-2 od 15. veljače 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2822/13-11 od 4. studenoga 2014., u sjednici održanoj 6. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1076/15-2 od 15. veljače 2016. i to u toč. 1. i u dijelu pod toč. 2. izreke gdje je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 10. prosinca 2009. do 22. listopada 2013., te se sudi:

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati zateznu kamatu na iznos glavnice od 15.154,08 kn i za razdoblje od 10. prosinca 2009. do 22. listopada 2013. i to po stopi određenoj uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 600,00 kn, također u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.651,93 kn, zajedno sa zateznom kamatom po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, tekućom od 10. prosinca 2009. do isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 702,80 kn (toč. I.). Tužitelj je odbijen s preostalim dijelom zahtjeva, kao i s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. u odnosu na tijek zatezne kamate na iznos glavnice od 10.651,93 kn, te je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na taj iznos za razdoblje od 10. prosinca 2009. do 22. listopada 2013. (toč. 1.). Isto tako djelomično je prihvaćena žalba tužitelja, te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II. na način da je naloženo tuženiku da tužitelju isplati i daljnji iznos od 4.502,15 kn, sa zateznom kamatom po stopi kako je to navedeno u izreci drugostupanjske presude, tekućom od 23. listopada 2013. do isplate, kao i daljnji iznos troškova postupka od 701,20 kn, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos od 4.502,15 kn za razdoblje od 10. prosinca 2009. do 22. listopada 2013. (toč. 2.).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja, i to u dijelu u kojem je na dosuđeni glavnični iznos od ukupno 15.154,08 kn tužitelj odbijen sa zahtjevom za plaćanje zateznih kamata za razdoblje od 10. prosinca 2009. do 22. listopada 2013., tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) postavljajući pritom pitanje za koje tužitelj smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj predlaže da se u skladu s revizijskim navodima preinači pobijana presuda i dosude zatezne kamate na glavnični iznos i za razdoblje od 10. prosinca 2009. do 22. listopada 2013., kao i da se tužitelju dosudi trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 600,00 kn, podredno da se ukine pobijana drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu, te da se predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijana dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu u kojem je predmet spora prestanak ili otkaz ugovora o radu, niti je drugostupanjski sud pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373. a ili čl. 373. b ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

8. U reviziji tužitelj postavlja sljedeće pitanje:

 

„U slučaju stjecanja bez osnove kada je pravna osnova naknadno otpala, u kojem trenutku stjecatelj postaje nesavjestan:

 

- trenutku kada je saznao da je pravna osnova otpala ili

 

- u trenutku podnošenja tužbe kojom oštećena strana potražuje povrat isplaćenih sredstava,

 

odnosno od kada teče zakonska zatezna kamata na isplaćena sredstva:

 

- od trenutka kada stjecatelj sazna da je otpala pravna osnova ili

 

- od dana podnošenja zahtjeva/tužbe kojim oštećena strana se potražuje povrat sredstava?“

 

9. Kao razlog važnosti tužitelj se poziva na shvaćanje revizijskog suda zauzeto u odluci Rev-1630/98 od 12. studenoga 2003. u kojem je zauzeto shvaćanje suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda u ovom predmetu.

 

10. Prema ocjeni revizijskog suda postavljeno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

11. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je dosudio zateznu kamatu na iznos od 10.651,93 kn od 10. prosinca 2009., budući je utvrđeno da je tuženik primitkom odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-3157/2008 od 29. listopada 2009. saznao da su ukinute presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pr-4814/05-11 od 27. prosinca 2007. i presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-638/08-2 od 6. svibnja 2008., a koje presude su bile osnova za izvršenu naplatu tražbine utvrđene presudom od strane tuženika prema tužitelju.

 

12. Drugostupanjski sud je pak prihvaćajući žalbu tuženika preinačio dosuđujući dio glede kamata i odbio zahtjev za isplatu zateznih kamata na glavnični iznos od 10.651,93 kn i to za razdoblje od 10. prosinca 2009. do 22. listopada 2013. Naime, drugostupanjski sud smatra da tužitelju pripada zatezna kamata na dosuđeni glavnični iznos tek od dana podnošenja zahtjeva odnosno tužbe, a to je 23. listopada 2013.

 

Pritom drugostupanjski sud smatra da je tuženik dužan tužitelju vratiti i daljnji iznos od 4.502,15 kn, također sa zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2013., dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu kamate na taj iznos, također za razdoblje od 10. prosinca 2009. do 22. listopada 2013.

 

13. Neosnovano drugostupanjski sud smatra da tužitelju kamata pripada tek od podnošenja tužbe 23. listopada 2013. Naime, prema odredbi čl. 1117. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kada je postao nepošten. Navedenu odredbu treba tumačiti na način da i u slučaju kada je Ustavni sud Republike Hrvatske prihvatio ustavnu tužbu i ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu koja je bila osnova za stjecanje utuženog novčanog iznosa od strane tuženika, da je tuženik postao nepošten kada je primio odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova za odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske tuženik je saznao 9. prosinca 2009., pa je od tog dana isti postao nesavjestan, odnosno nepošten pa tužitelj osnovano potražuje na dosuđeni glavnični iznos od 15.154,08 kn zateznu kamatu i za razdoblje od 10. prosinca 2009. do 22. listopada 2013.

 

14. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženika i u pobijanom dijelu preinačiti drugostupanjsku presudu.

 

15. Kako je tužitelj uspio s revizijom valjalo je tužitelju dosuditi i trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 600,00 kn, u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

 

Zagreb, 6. srpnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.