- 1 -              Revr 721/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 721/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz S., koju zastupa punomoćnica S. F., odvjetnica u S., protiv tuženika Sindikata, kojeg zastupa punomoćnica J. Č. – Ž., odvjetnica u Z., radi isplate naknade plaće, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž x-102/13 od 19. prosinca 2013. kojom su potvrđene međupresuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-724/00 od 24. svibnja 2012. i dopunska međupresuda istog suda poslovni broj P-724/00 od 30. siječnja 2013. i dopunska međupresuda istog suda poslovni broj P-724/00 od 11. srpnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Međupresudom Općinskog suda u Sisku broj P-724/00 od 24. svibnja 2012. suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu plaće i naknade plaće koju je dužan isplatiti tuženik za razdoblje od 7. ožujka 2000. godine pa do 19. rujna 2002. godine.

 

II. Do pravomoćnosti ove međupresude, zastat će se s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.

 

III. Odluka o troškovima ostavlja se za konačnu odluku."

 

2. Dopunskom međupresudom od 30. siječnja 2013. utvrđen je neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu plaće i naknadu plaće od 20. rujna 2002. pa nadalje, do 15. lipnja 2011.

 

3. Dopunskom međupresudom od 11. srpnja 2013. utvrđen je kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće za razdoblje od 1. srpnja 1997. do 6. ožujka 2000. te kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknadu plaće za lipanj 1997. (s dospijećem 15. srpnja 1997.).

 

4. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Odbijaju se žalbe tužiteljice S. P. kao neosnovane i potvrđuju se međupresuda Općinskog suda u Sisku broj: P-724/2000 od 24. svibnja 2012. i dopunska međupresuda istog suda broj: P-724/2000 od  30. siječnja 2013.

 

Odbija se žalba tuženika Sindikata kao neosnovana i potvrđuje se dopunska međupresuda Općinskog suda u Sisku broj: P-724/2000 od 11. srpnja 2013. u dijelu kojim je tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće utvrđen osnovanim, stavak I. izreke dopunske međupresude.

 

Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovani.“

 

5. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena žalba tužiteljice i potvrđena dopunska međupresuda Općinskog suda u Sisku broj: P-724/2000 od 30. siječnja 2013. reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, – dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači.

 

6. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

7. Revizija nije osnovana.

 

8. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka.

 

10. Premda tužiteljica revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka, u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju i činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova. Iz tih navoda slijedi da tužiteljica pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

11. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je presudom Županijskog suda u Sisku Gž-354/99 od 23. rujna 1999. poništen sporazumni prestanak radnog odnosa zaključen između tužiteljice i tuženika od 26. svibnja 1994. i dosuđeno da je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na radno mjesto samostalnog knjigovođe i isplatiti joj plaće za razdoblje od 1. lipnja 1994. do 30. lipnja 1997.,

 

- da je tuženik tužiteljicu vratio na rad na način da joj je omogućio dolazak u radne prostorije tuženika, ali da je tuženik svojom odlukom od 18. srpnja 1995. godine ukinuo radno mjesto glavnog knjigovođe na kojem je radila tužiteljica te tužiteljici nije mogao osigurati izvršenje konkretnih radnih zadataka s obzirom da za isti više nije imao potrebe jer je došlo do bitnog smanjenja broja članova i opsega poslova,

 

- da se tužiteljica javila u Z. u centralu Sindikata, te vodila s poslodavcem usmene razgovore o tome da je tužiteljica započela sa radom u Podružnici u S. i da je od strane glavnog povjerenika Podružnice upućena kući, jer je njeno radno mjesto ukinuto,

 

- da je tužiteljica 19. rujna 2002. posljednji puta odbila nagodbu u usmenom razgovoru sa odgovornom osobom kod tuženika, te se nakon tog dana više nije vraćala na posao, te nije ni na koji način komunicirala sa tuženikom,

 

- da se prema uvjerenju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe S. od 19. rujna 2011. tužiteljica vodi u evidenciji nezaposlenih osoba u razdoblju od 10. kolovoza 1994. do 2. listopada 1996., od 6. veljače 1997. do 20. kolovoza 1997., od 26. siječnja 1999. do 2. prosinca 1999. te od 9. studenog 2000. i još uvijek je bila prijavljena u evidenciji nezaposlenih.

 

13. Obzirom na takva utvrđenja, pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan temeljeći odluke na utvrđenju da tužiteljica nije zahtijevala sudsku zaštitu radi utvrđenja odluke o usmenom otkazu od 19. rujna 2002. nedopuštenom, a zbog čega ne može s uspjehom zahtijevati naknadu plaće za razdoblje od 20. rujna 2002. do 15. lipnja 2011.

 

14. Na navode iz revizije valja ukazati tužiteljici da poslodavac može povrijediti prava radnika ne samo pisanom odlukom, već i drugim postupanjem u što spada i usmena zabrana daljnjeg dolaska na rad, a radnik je pritom dužan reagirati i postupati kao da je donesena formalna, pisana odluka i mora postupiti u skladu s čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 30/04 i 68/05, dalje: ZR).

 

15. Pravilno je pravno shvaćanje sudova da zabrana dolaska na posao koju su sudovi utvrdili sa danom 19. rujna 2002. ima karakter usmenog otkaza ugovora o radu, koji otkaz kako pravilno navodi tužiteljica nije u skladu sa odredbom čl. 118. ZR-a. Međutim, kako u konkretnom slučaju tužiteljica nije pobijala usmeno joj dani otkaz, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao i da zbog propuštanja tužiteljice da postupi u skladu s čl. 133. ZR ista ne može s uspjehom tražiti prihvaćanje zahtjeva kako to tužiteljica traži odbijenim tužbenim zahtjevom.

 

16. Stoga suprotne tvrdnje tužiteljice iznesene u reviziji nisu osnovane, radi čega nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Radi navedenog valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

 

Zagreb, 6. srpnja 2021.

 

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Katarina Buljan, v. r.