- 1 -              Rev 2172/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2172/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. M. iz Z., koju zastupa punomoćnica H. Z., odvjetnica u Z. protiv tuženika 1.S. P. M. G. Z., i 2. dr.sc. Z. M. iz Z., oboje zastupani po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice podnesena protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-2873/13-3 od 2. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, broj P-820/08 od 6. ožujka 2013., u sjednici održanoj 6. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se revizija tužiteljice u dijelu koji se odnosi na troškove postupka kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da solidarno tužiteljici plate 103.590,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2008. pa do isplate (toč. I izreke). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 727.410,00 kn (toč. II izreke). Rješenjem je naloženo tužiteljici da tuženicima naknadi parnični trošak od 121.620,00 kn. Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda i rješenje.

 

2. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijane presude i rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženici ističu da revizijski navodi nisu osnovani i da reviziju treba odbiti.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Sukladno čl.392.a st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Neosnovano tužiteljica ističe prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer pobijana odluka sadrži jasne, razumljive i neproturječne razloge koji odgovaraju stanju spisa te sadržaju isprava i zapisnika tako da presuda ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade štete za koju tvrdi da joj je nastala kad je kod prvotuženika bila podvrgnuta operaciji povećanja dojki sa silikonskim protezama koji zahvat je izveo drugotuženik. Navodi da je došlo do komplikacija u vidu protruzije i infekcije proteze na lijevoj dojci za što da je odgovoran drugotuženik jer nije imao odgovarajuću licencu za taj zahvat, niti je postupio na način koji je propisan pravilima liječničke struke.

 

8. Na temelju provedenih vještačenja, nižestupanjski su sudovi zaključili da odgovornost leži u činjenici da komplikacija nije liječena u skladu s pravilima struke, jer nakon neuspjelog antibiotskog tretmana nije izvršeno vađenje proteze, a da istovremeno tuženici nisu dokazali da je tužiteljica sama doprinijela nastanku štete. Stoga su sukladno utvrđenim posljedicama tužiteljici dosudili iznos od 103.590,00 kn.

 

9. Tužiteljica u reviziji ističe da su nižestupanjski sudovi prilikom ocjene o neimovinskoj šteti trebali sagledavati i kroz propise o zdravstvenoj zaštiti i drugim odgovarajućim propisima. U odnosu na ovaj prigovor za odgovoriti je da odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - u daljnjem tekstu: ZOO) predstavljaju osnovu za dosuđenje neimovinske i imovinske štete koju tužiteljica potražuje a ne propisi o zdravstvenoj zaštiti koji sadrže odredbe o odgovornosti. Očito upravo iz tog razloga tužiteljica niti ne navodi određeno koju je točno odredbu i kojeg zakona drugostupanjski sud trebao primijeniti.

 

10. Neosnovano tužiteljica u reviziji ističe prigovor da sudovi nisu u obzir uzeli činjenicu da će fizičke boli imati doživotno i to stoga što su vještaci te boli pribrojili duševnoj boli zbog smanjenja životne aktivnosti a za koje smanjenje su sudovi dosudili naknadu neimovinske štete. U odnosu na preostale prigovore da je tužiteljici prenisko dosuđena naknada štete, za odgovoriti je da su sudovi uzevši u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja povrede prava osobnosti koja se prvenstveno manifestira u posljedici smanjenja životnih aktivnosti od 13% sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, odnosno odredbu čl.1100. ZOO kad su tužiteljici dosudili naknadu od 103.590,00 kn. U tom smislu pravilno je sud prvog stupnja sukladno čl. 223. ZPP dosudio naknadu na ime tuđe pomoći i njege od 27,00 kn uzevši u obzir da su tužiteljici pomoć pružali besplatno pružali ukućani a ne po stručnoj osobi. Stoga su revizijski prigovori koji se odnose na visinu dosuđene štete neosnovani.

 

11. Budući da je pobijanom presudom potvrđeno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužiteljica nije, kako to proizlazi iz spisa, dostavila dokaze o osnovanosti zahtjeva za imovinsku štetu od 16.000,00 kn kao i za troškove liječenja od 3.000,00 kn u KB S., to se u reviziji neosnovano pobija navedeni zaključak. Tužiteljica je, ako smatrala da to nije točno, u žalbi (a potom i u reviziji) trebala naznačiti na točno koje dokaze koji se nalaze u spisu u tom smislu poziva.

 

12. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

13. Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 6. srpnja 2021.