- 1 -              Revd 3850/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3850/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz Š., (OIB: …), zastupanog po punomoćnicima Ž. Č. i D. Č., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Š., protiv tuženika H. I. V. d.d. iz Š., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku iz Š., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja da mu se dopusti revizija protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1246/2018-2 od 25. svibnja 2020. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-506/2015-22 od 28. lipnja 2018., u sjednici održanoj 6. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

I. Tužitelju se dopušta revizija protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1246/2018-2 od 25. svibnja 2020. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno prvo pitanje:

 

“Da li je sud u vezi tražbine tužitelja iz radnog odnosa, zbog uskraćene plaće u bruto iznosu, kojom je, kao radnik, tražio od tuženog poslodavatelja, isplatu te tražbine nastale do otvaranja postupka predstečajne nagodbe, iako tužitelj nije prethodno prijavio svoje potraživanje u postupku predstečajne nagodbe, imao osnova odbaciti tužbeni zahtjev ili je sud trebao odlučiti o osnovanosti tog zahtjeva obzirom na odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13 112/13, 71/15, 78/15), kojima je određeno da u predstečajnom postupku prioritetne tražbine predstavljaju tražbine iz radnog odnosa u bruto iznosu radnika i prijašnjih radnika predstečajnog dužnika, nastale do dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe, koje se ne moraju ni prijavljivati u postupku predstečajne nagodbe?”.

 

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije i za drugo u prijedlogu naznačeno pitanje odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje prema kojemu:

 

- u stavku 1. izreke, ukinute su radnje provedene u postupku i odbačena je tužba zaprimljena kod prvostupanjskog suda 20. ožujka 2015., a sa tužbenim zahtjevom na obvezivanje tuženika isplatiti tužitelju „uskraćenu bruto plaću“ počev od siječnja 2012. sa pripadajućim zateznim kamatama,

 

- u stavku 2. izreke, tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak od 18.750,00 kn, „zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, koja teče od dana donošenja odluke do isplate“.

 

2. Tužitelj je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv tog drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

4. Prijedlog je djelomično osnovan a djelomično nedopušten.

 

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 25. svibnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj (u svezi sa odredbom čl. 400. st. 1. ZPP-a, obzirom da je predmetom pobijanja rješenje kojim se postupak završava) stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

6.1. odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

6.2. odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. Tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, pa je, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu naveo da ovog podnosi zbog pitanja:

 

7.1. “Da li je sud u vezi tražbine tužitelja iz radnog odnosa, zbog uskraćene plaće u bruto iznosu, kojom je, kao radnik, tražio od tuženog poslodavatelja, isplatu te tražbine nastale do otvaranja postupka predstečajne nagodbe, iako tužitelj nije prethodno prijavio svoje potraživanje u postupku predstečajne nagodbe, imao osnova odbaciti tužbeni zahtjev ili je sud trebao odlučiti o osnovanosti tog zahtjeva obzirom na odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13 112/13, 71/15, 78/15), kojima je određeno da u predstečajnom postupku prioritetne tražbine predstavljaju tražbine iz radnog odnosa u bruto iznosu radnika i prijašnjih radnika predstečajnog dužnika, nastale do dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe, koje se ne moraju ni prijavljivati u postupku predstečajne nagodbe?”,

 

7.2. “Da li je sud počinio bitnu povredu odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 365. ZPP-a, kada u vezi potraživanja tužitelja iz radnog odnosa plaće u bruto iznosu, kao radnika, prema poslodavatelju, dužniku, nad kojim je otvoren postupak predstečajne nagodbe, nije po službenoj dužnosti primijenio odredbe materijalnog prava, tj. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13 112/13, 71/158, 78/15)”?

 

8. Ta pitanja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

9. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužitelja postavljeno prvo pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporeno rješenje temeljeno je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

 

10. Stoga je pravilno za zaključiti:

 

10.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljeno prvo pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni"),

 

10.2. da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije osporeno rješenje moglo preispitati,

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, u stavku 1. (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

 

11. S druge strane, a kako je prijedlog tužitelja prihvaćen i revizija dopuštena već i za prvo u prijedlogu postavljeno pitanje, drugo pitanje već i zbog toga nema značaj pitanja odgovor na kojeg bi bio važan za odluku o predmetu spora, a pogotovo važan za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu - toliko da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje i zbog njega imao razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.

 

12. Stoga je prijedlog tužitelja u tome dijelu - u odnosu na to pitanje, valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - jer je riječ samo o pravilnoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz stavka 2. izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 6. srpnja 2021.