Broj: Kž 414/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 5. listopada 2018. broj Kov-22/2018-161 (Kov-23/2018), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe optuženog D. S. i optuženog G. M. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Puli-Pola, nakon podignute, sada potvrđene optužnice, protiv optuženog D. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. KZ/11, produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. S. i optuženog G. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. S. po branitelju, odvjetniku L. Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se optuženiku ukine istražni zatvor, a podredno da se isti zamijeni jednom ili više mjera opreza.

Žalbu je protiv navedenog rješenja podnio i optuženi G. M. po branitelju, odvjetniku R. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da se optuženiku ukine istražni zatvor ili da mu se isti zamijeni s nekom od mjera opreza.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim tvrdnjama optuženog D. S. i optuženog G. M., prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 i to kao nužne i jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, za koju odluku je dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju u svojim žalbama upiru optuženici jer pobijano rješenje sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

Protivno žalbenim navodima optuženog G. M., prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i dostatno obrazložio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., opisujući sadržaj dokaza iz kojih proizlazi da su optuženici počinili kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavaka 1. i 2. KZ/11.

Prvostupanjski je sud također pravilno utvrdio činjenično stanje da na strani oboje optuženika postoje i one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive bojazni da će oni na slobodi počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo.

Naime, uvidom u izvadak iz kaznene evidencije za optuženog D. S. vidljivo je da je on višestruko osuđivan zbog raznih kaznenih djela, između ostalog i zbog kaznenog djela s elementima nasilja (nasilničko ponašanje u obitelji), kao i onih protiv imovine (krađa i teška krađa), a dosadašnje osude i izdržavanje zatvorskih kazni očito nisu na njega specijalno preventivno utjecale, već se njegovo kriminalno ponašanje nastavilo. Osim toga, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik osoba s disocijalnim poremećajem ličnosti uz dugogodišnju ovisnost o više psihoaktivnih tvari, a po mišljenju vještaka, ovo djelo za koje je osnovano sumnjiv počinio je pod odlučujućim utjecajem svoje ovisnosti te postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti isto ili neko teže kazneno djelo. Izloženi razlozi, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., pri čemu nemaju utjecaja žalbeni prigovori da se on liječi od ovisnosti kroz terapiju Suboxonom jer prema prikupljenim podacima proizlazi da se on već duže vrijeme bezuspješno liječi.

U odnosu na optuženog G. M., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da činjenica njegove višestruke osuđivanosti zbog raznih kaznenih djela, među kojima je i ono s elementima nasilja (napad na službenu osobu), upućuje na neusklađenost njegovog ponašanja s društvenim i zakonskim normama. Iz podataka u spisu proizlazi da niti višegodišnje izdržavanje zatvorske kazne nije utjecalo na ovog optuženika u smislu specijalne prevencije, a predmetno djelo za koje je osnovano sumnjiv počinjeno je u roku provjeravanja iz uvjetne osude koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj K-109/13 zbog kaznenog djela prijetnje. Imajući u vidu sve navedeno, kao i njegove loše imovinske prilike, opravdano je prvostupanjski sud protiv optuženog G. M. produljio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. zbog utvrđene iteracijske opasnosti na njegovoj strani.

Na kraju, protivno daljnjim žalbenim prigovorima optuženog D. S. i optuženog G. M., prvostupanjski je sud pravilno zaključio da kvaliteta i značaj okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv tih optuženika ukazuju da se svrha istražnog zatvora za sada ne bi mogla uspješno osigurati nekom od mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08., jer se u konkretnoj situaciji ne radi o prihvatljivoj garanciji za prevenciju od ponavljanja kaznenih djela.

Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 26. listopada 2018.