1              Poslovni broj: I Kž-100/2021-14

Poslovni broj: I Kž-100/2021-14

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, kao predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića, mr.sc. Marijana Bitange, Marije Balenović i Sande Janković kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugi, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog D. S., optuženog Z. M. i optužene M. S. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 5. ožujka 2021., broj K-15/2020., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2021., u nazočnosti optuženog Z. M. i njegova branitelja D. O., odvjetnika u O. i branitelja optuženog D. S. odvjetnika M. M.u zamjenu za odvjetnika D. P.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe optuženih D. S., Z. M. i M. S. te se preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se izriče da su radnjama opisanima u izreci prvostupanjske presude optuženici počinili kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. stavak 1. KZ/11.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I., kao i djelomičnim prihvaćanjem žalbi optuženog Z. M. i optužene M. S. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni tako da se

 

- optuženom D. S. za kazneno djelo iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora te se na temelju članka 111. stavak 4. KZ/11. u svezi članka 34. stavka 2. i članka 48. stavka 1. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina;

 

dok se

-optuženi Z. M. i optužena M. S. za kazneno djelo iz članka 111. točka 4. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., za koje ih je prvostupanjski sud proglasio krivim osuđuju, i to optuženi Z. M. na temelju iste zakonske odredbe uz primjenu članka 34. stavka 2. i članka 26. i 48. stavak 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, a optužena M. S., uz primjenu članka 34. stavka 2. i članka 48. stavka 1. KZ/11., na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

 

Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečene kazne zatvora optuženom D. S. i optuženom Z. M. se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. siječnja 2020. pa nadalje, a optuženoj M. S. od 24. siječnja 2020. do 21. travnja 2020.

 

III. Odbijaju se žalba državnog odvjetnika, a u ostalom dijelu i žalbe optuženog D. S., optuženog Z. M. i optužene M. S. kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi D. S., optuženi Z. M. i optužena M. S. proglašeni su krivim zbog počinjenja kaznenih djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11. i razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisani kao u izreci presude, za koja djela su im utvrđene kazne, pa su osuđeni i to:

 

-optuženi D. S., nakon što su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. KZ/11., temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu članka 34. stavka 2. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od pet godina, a za kazneno djelo iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od tri godine, a na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, u koju kaznu, na temelju članka 54. KZ/11., mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. siječnja 2020., pa nadalje;

 

- optuženi Z. M., nakon što su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. KZ/11., temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu članka 34. stavka 2. i članka 26. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od osam godina, a za kazneno djelo iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od tri godine, a na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina, u koju kaznu, na temelju članka 54. KZ/11., mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. siječnja 2020., pa nadalje;

 

- optužena M. S., nakon što su joj utvrđene pojedinačne kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 111. točka 4. u vezi članka 34. KZ/11. temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu članka 34. stavka 2. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od četiri godine, a za kazneno djelo iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi članka 48. stavka 1. i 2. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od dvije godine, a na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i jedanaest mjeseci, u koju kaznu, na temelju članka 54. KZ/11., joj je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. siječnja 2020. do 21. travnja 2021.

 

2. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećeni D. L. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 6. ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženi D. S., Z. M. i M. S. u cijelosti su oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., dok su na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 8. ZKP/08. optuženici obvezani platiti nagradu opunomoćeniku oštećenika u iznosu od 10.625,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

4. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznama te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicima izreknu strože kazne zatvora.

 

5. Žalbe su pravodobno podnijeli i optuženi D. S. po branitelju D. P., odvjetniku u O., optuženi Z. M. po branitelju D. O., odvjetniku u O. i optužena M. S. po branitelju R. I., odvjetniku u O..

 

6. Optuženi D. S. i Z. M. prvostupanjsku presudu pobijaju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te su predložili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok optužena M. S. presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni te predlaže da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se preinači "u smislu žalbenih navoda".

 

7. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je optužena M. S. po svom branitelju odvjetniku R. I., predloživši da se ta žalba odbije kao neosnovana, a istodobno je i državni odvjetnik podnio odgovor na žalbe optuženika predloživši da se te žalbe odbiju kao neosnovane.

 

8. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

9. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., izvješteni su državni odvjetnik, optuženi D. S. i njegov branitelj odvjetnik D. P., optuženi Z. M. i njegov branitelj odvjetnik D. O. te optužena M. S. i njezin branitelj odvjetnik R. I., koji su u žalbama zahtijevali da o sjednici budu izvješteni.

 

10. Sjednica drugostupanjskog vijeća je održana u prisutnosti optuženog Z. M. i njegova branitelja, odvjetnika D. O. te branitelja optuženog D. S., odvjetnika M. M.koji je na sjednicu, na temelju punomoći koju je predao u spis, pristupio u zamjenu za odvjetnika D. P.. Na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08. sjednica je održana u odsutnosti optuženog D. S. koji je u podnesku dostavljenom sudu prije sjednice izjavio da ne želi biti prisutan sjednici, kao i branitelja optužene M. S., odvjetnika R. I.koji je također obavijestio ovaj drugostupanjski sud da neće pristupiti na sjednicu, zatim, optužene M. S., za koju je dostava poziva vraćena s naznakom da na adresi boravišta nije poznata a ista o promjeni boravišta nije izvijestila sud, te državnog odvjetnika koji je o sjednici uredno izvješten.

 

11. Žalbe optuženih D. S., Z. M. i M. S. su djelomično osnovane, dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

 

U odnosu na žalbe optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka

 

12. Nije u pravu optuženi D. S. kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavka 1. točke 11. ZKP/08. i to zbog toga što se pobijana presuda ne može ispitati budući da je izreka presude nerazumljiva i "ne sadrži zakonska obilježja oba kaznena djela za koje je proglašen krivim" pa nije jasno kojim je radnjama, zajedno i u dogovoru s ostalim optuženicima, osim kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju ostvario i obilježje kaznenog djela razbojništva, a u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi zbog kojih sud smatra da se radi o stjecaju ovih kaznenih djela, koju povredu u svojim žalbama također ističu optuženi Z. M. i M. S.. Suprotno iznesenim tvrdnjama optuženika o postojanju bitnih zakonskih obilježja oba kaznena djela za koje se isti terete prvostupanjski sud je iznio razloge koje je i obrazložio (stranica 15. odlomci 1. i 2.), međutim, druga je stvar je li takvo utvrđenje suda o stjecaju kaznenih djela ispravno.

 

12.1. Naime, dovodeći u pitanje je li u konkretnom slučaju moguć stjecaj kaznenih djela iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11., žalitelji zapravo ističu da je time prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon u pitanju je li djelo za koje se optuženici progone kazneno djelo (koju su žalbenu osnovu u žalbama i posebno istakli), a budući da su u tom dijelu njihove žalbe prihvaćene te je prvostupanjska presuda preinačena na način kako je to i odlučeno pod točkom I., ovaj drugostupanjski sud će u nastavku obrazlaganja žalbene osnove povrede kaznenog zakona, iznesti razloge zbog kojih je njihove žalbe u tom dijelu djelomično prihvatio i preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela.

 

13. Nisu u pravu optuženi D. S. i M. S. kad u žalbama zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ističu da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u pogledu njihove namjere, odnosno volje i htjenja da iz koristoljublja usmrte oštećenika kako bi se domogli 200,00 kuna, kao i postojanja dogovora između optuženika da počine kazneno djelo iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. KZ/11. S tim u vezi prvostupanjski sud je u razlozima pobijane presude na stranici 15. odlomak 1. naveo da su …“optuženici postupali zajednički, dogovorno te su njihove volje bile suglasne. Svaki od optuženika sudjelovao je u radnji bića kaznenog djela…“. Također, u odnosu na subjektivni element kaznenog djela iz članka 111. točka 4. u svezi članka 34. KZ/11., sud je naveo da su optuženici…"bili svjesni da višekratnim udarcima šakom u glavu, tvrdim predmetom po glavi, ubadanjem kuhinjskim nožem oštrice 6 cm u leđa oštećeniku oštećenog mogu usmrtit, što su i htjeli, sve iz koristoljubivih pobuda...". Optuženici su poduzeli radnje koje prostorno i vremenski prethode ostvarenju kaznenog djela teškog ubojstva koje je ostalo u pokušaju". Prema tome, u odnosu na izravnu namjeru optuženika, kao oblika krivnje u ostvarenju subjektivnih obilježja djela, protivno žalbenim navodima optuženih D. S. i M. S., prvostupanjski sud je naveo i intelektualnu i voljnu sastavnicu njihove namjere da počine inkriminirano kazneno djelo.

 

14. Optuženi D. S. i M. S. u žalbama također ističu i da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., koju povredu nalaze u tome jer je sud pročitao nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka prof. dr. sc. P. F., iako za to nisu postojali uvjeti propisani u članku 431. stavku 1. ZKP/08., niti je postojala njihova suglasnost da se taj nalaz pročita, a u obrazloženju pobijane presude se pogrešno navodi da je postojala suglasnost stranaka za čitanjem istog.

 

14.1. U odnosu na prethodno iznesenu tvrdnju žalitelja valja navesti da iz sadržaja zadnjeg raspravnog zapisnika od 3. ožujka 2021. (stranica 4. odlomak 1.), nesporno proizlazi da je nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka prof. dr. sc. P. F. (koji je u međuvremenu preminuo) za I., II. i III. optuženike na raspravi pročitan i da stranke na tako izvedeni dokaz nisu imale primjedbi. Osim toga u zapisniku je konstatirano, a na izričiti upit predsjednice vijeća, da optuženici, a niti njihovi branitelji, nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga. Dakle, iz ovoga je razvidno da nitko od stranaka pročitane nalaze i mišljenja psihijatrijskog vještaka tijekom rasprave nije problematizirao niti je u svezi činjenica i zaključaka vještaka našao za shodno predložiti eventualnu dopunu vještačenja, pa je prvostupanjski sud stoga osnovano zaključio da su se isti suglasili s čitanjem vještačkog nalaza i mišljenja. Kraj takvog stanja stvari promašena je tvrdnja optuženog D. S. da mu je povrijeđeno pravo obrane jer mu je bilo uskraćeno pravo i mogućnost da ispituje vještaka.

 

15. Nisu u pravu optuženi D. S. i M. S. niti kad u žalbi ističu da između obrazloženja pobijane presude i raspravnih zapisnika postoji nesuglasje budući da se u obrazloženju presude navodi da je odbijen dokazni prijedlog za ispitivanjem svjedoka R. L., iako, kako to proizlazi iz sadržaja raspravnih zapisnika, prvostupanjski sud takvu odluku nije donio, pa je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Iako je, doduše, točno da sud o tome da li će predloženi svjedok R. L. biti ispitan, na raspravi nije donio odluku, ne radi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer ova povreda podrazumijeva da je dokaz, bilo materijalni ili personalni, doista i bio izveden, pa je nakon toga utvrđeno da postoji znatno proturječje između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju tog dokaza odnosno isprave ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Kako Rudolf Lucić u postupku nije ispitan kao svjedok, onda niti ne postoji njegov iskaz koji bi mogao biti proturječan razlozima presude o sadržaju tog iskaza i samog iskaza.

 

16. Također, nije u pravu optuženi D. S. kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., jer izvedene dokaze za koje je u obrazloženju presude naveo da je u njih izvršio uvid (Nalaz centra O. Objedinjenog hitnog prijema na ime optuženog D. S., CD mediji s fotografijama mjesta događaja, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnik o očevidu), u skladu s odredbom članka 450. stavka 2. ZKP/08., sud nije ocijenio pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima. Sud je ove dokaze ocijenio u kontekstu onog što su u svojim obranama naveli optuženici kao i onog što je iskazao oštećenik, međutim, očito nije našao da bi ti dokazi bili bitni u smislu da bi doveli do eskulpacije optuženika.

 

17. Nadalje, za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiva paušalna i ničim potkrijepljena tvrdnja optuženog Z. M. koji u žalbi ističe da se prvostupanjska presuda ne može ispitati zbog toga jer je izreka presude proturječna razlozima.

 

18. U odnosu na onaj dio žalbe optužene M. S. u kojem ova žaliteljica u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka dovodi u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu njezine stvarne namjere, odnosno htijenja da ubije oštećenika iz koristoljublja, zatim, utvrđenja je li pristala na posljedice djela i je li znala da će oštećenika netko ubosti nožem - u kojem slučaju bi se radilo o ekscesnom ponašanju jednog supočinitelja koji drugi nisu mogli pretpostaviti, kao i utvrđenja vezanih uz postojanje dogovora između optuženika, radi se prigovorima kojima žaliteljica zapravo upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, dovodeći u sumnju pravilnost i pouzdanost glede utvrđenja odlučnih činjenica, što će ovaj drugostupanjski sud u nastavku ispitati u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

19. Zbog prethodno iznesenih razloga žalbe optuženih D. S., Z. M. i M. S. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08., nisu osnovane.

 

 

U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

 

20. Svi se optuženici žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući prvenstveno načinu vrednovanja dokazne građe, a poglavito vrednovanju svjedočkog iskaza oštećenog D. L., koji je prvostupanjski sud, po njihovu mišljenju, neosnovano cijenio kao vjerodostojan.

 

20.1. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu optuženi D. S. navodi da je iskaz oštećenog D. L. proturječan i suprotan materijalnim dokazima zbog toga što je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio "da tjelesnom ozljeđivanu oštećenika nije prethodio njegov protupravni napad na I. i II. okrivljenika". S tim u vezi žalitelj ukazuje na medicinsku dokumentaciju i ozljede koje su zadobili on i optuženi Z. M., činjenicu da od njih nije oduzet ikakav novac, a niti je pretragom kuće u kojoj su stanovali pronađen novac, kao i onom što je u svom iskazu naveo oštećenik glede iznosa novca kojeg je imao i iznosa novca koji mu je oduzet kritične zgode. Identične prigovore u pogledu vjerodostojnosti iskaza oštećenika u svojim žalbama su istakli optuženi Z. M. i M. S., navodeći da se iskaz oštećenika ne može smatrati istinitim i vjerodostojnim i da se na sadržaju takvog iskaza ne može temeljiti prvostupanjska presuda, pri čemu optužena M. S. problematizira utvrđenje suda da bi uopće sudjelovala u fizičkom sukobu oštećenika i druge dvojice optuženika.

 

20.2. Prema tome, žalbe optuženika prije svega se svode na tvrdnju da je oštećeni D. L. kritične zgode, za vrijeme dok se nalazio u njihovoj kući, izazvao sukob tako da je najprije napao optuženog Z. M. a potom i optuženog D. S., od kojeg napada su se oni branili, pa su postupali u nužnoj obrani, što su naveli i u svojim obranama.

 

20.3. Suprotno iznesenim tvrdnjama optuženika prvostupanjski sud je ispravno zaključio da su njihove obrane iz kojih bi proizlazilo da su kritične zgode postupali u nužnoj obrani, neživotne i nevjerodostojne. I ovaj drugostupanjski sud nalazi neuvjerljivim da bi oštećenik, ničim izazvan, fizički napao optuženog Z. M. a potom i optuženog D. S.. Naime, opisujući ponašanje oštećenika za vrijeme boravka u njihovoj kući, optuženici su iskazali da se isti ponašao normalno, čak štoviše, optuženi D. S. je naveo da je isti puštao glazbu, a optužena M. S. je navela da je "bilo sve OK". Međutim, kako to optuženici suglasno navode, sve se naglo promijenilo kad je oštećenik izašao iz toaleta nakon čega je postao agresivan te je izvadio metalni šuriken i napao optuženog Z. M., zarezavši ga njime iza uha. Dakle, niti sami optuženici nisu naveli postojanje razloga zbog kojega bi oštećenik, bez ikakvog povoda s njihove strane, ih napao, ili da je eventualno imao motiv da to učini, pa je prvostupanjski sud osnovano utvrdio da su obrane optuženika neuvjerljive i očito usmjerene da od sebe otklone kaznenu odgovornost. Pri tome je bitno da u odnosu na oštećenika nije utvrđeno da bi se radilo o osobi koja je sklona ekscesnom ponašanju i činjenju protupravnih djela s elementima nasilja.

 

20.4. S druge strane oštećeni D. L. je vrlo okolnosno, životno i uvjerljivo opisao postupanje optuženika za vrijeme dok se nalazio u njihovoj kući, navodeći da su isti svoje ponašanje prema njemu promijenili u trenutku kad su primijetili da u kutiji cigareta, sa strane, ima savijen svežanj novca, nakon čega su ga fizički napali udarajući ga šakama i točno neutvrđenim tupim predmetima po glavi te su mu u predjelu leđa zabili nož, a potom mu oduzeli 200,00 kuna, od kojeg napada se uspio obraniti tako da je izvadio metalni šuriken kojim je zarezao optuženog Z. M. i izašao iz kuće, zbog čega je prvostupanjski sud njegov iskaz ispravno ocijenio kao logičan i vjerodostojan.

 

21. Za ovaj drugostupanjski sud nisu prihvatljivi žalbeni navodi optuženika koji navodni napad oštećenika od kojeg su se oni branili pripisuju tome što se isti nalazio u alkoholiziranom stanju, koje je, u kombinaciji s lijekovima i drogom (marihuana), dovelo do toga da je postao agresivan.

 

21.1. U svezi onog što je prethodno izneseno, nije sporno da su i optuženici i oštećenik kritične zgode bili pod utjecajem alkohola, pa je kod optuženog D. S. utvrđena koncentracija od 1.86 g/kg alkohola u krvi, optuženog Z. M. koncentracija od 2.54 g/kg alkohola u krvi, optužene M. S. koncentracija od 1.40 g/kg alkohola u krvi, a oštećenog D. L. koncentracija od 1.86 g/kg alkohola u krvi. Prema utvrđenju psihijatrijskog vještaka dr. P. F. u vrijeme počinjenja djela optuženi D. S. se nalazio u običnom pijanom stanju, optuženi Z. M. u teško pijanom stanju, optužena M. S. se nalazila na granici pripitog i pijanog stanja, dok se oštećeni D. L., prema utvrđenju psihijatrijskog vještaka prof. dr. sc. I. P., nalazio u srednje teško pijanom stanju.

 

21.2. S obzirom na to da je analizom krvi oštećenika, osim alkohola, utvrđena i prisutnost benzodiazepina i kanabinoda, psihijatrijski vještak je zaključio da je oštećenik vjerojatno konzumirao drogu tipa marihuane, što se moglo dogoditi u rasponu od mjesec dana prije kritičnog događaja, a prisutnost benzodiazepina je, po mišljenju vještaka mogla djelovati pojačavajuće na alkohol te ići u dva smjera, pojačanog sedativnog učinka alkohola ili disforičnog, razdražljivog raspoloženja, pa čak i sklonosti agresivnim postupcima. Pod pretpostavkom da je oštećenik istovremeno konzumirao sve tri supstance, vještak smatra da bi se u tom slučaju, ali samo na hipotetskoj razini, moglo zaključiti da je to moglo proizvesti psihotične učinke s halucinacijama, pri čemu bi njegova percepcija stvarnosti bila potpuno iskrivljena.

 

21.3. Na temelju naprijed iznesenog hipotetskog utvrđenja psihijatrijskog vještaka, optuženici su takvo "psihotično stanje" oštećenika pokušali dovesti u vezu s navodnim napadom oštećenika na njih, što za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljivo. Naime, neposredno nakon inkriminiranog događaja koji se desio 23. siječnja 2020. oko 23,00 sata, oštećenik je prevezen u centar O., Objedinjeni hitni bolnički prijem, gdje je ordinirajući liječnik, kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije, utvrdio, da je pri svijesti, kontaktibilan te orijentiran u vremenu i prostoru. Već idućeg dana, 24. siječnja 2020. u 7.15 sati, u II. Policijskoj postaji Osijek, oštećenik je podnio kaznenu prijavu protiv optuženika, a potom je detaljan opis događaja i radnji koje su optuženici poduzeli naveo u svom prvom iskazu od 26. veljače 2020. kad je kao svjedok ispitan od strane državnog odvjetnika, kao i na raspravi. Prema tome, da je kritične zgode oštećenik zbog djelovanja alkohola, marihuane i benzodizaepima zapao u psihotično stanje uslijed kojega je imao iskrivljenu percepciju stvarnosti, kao što u žalbama ističu optuženici, u tom slučaju zasigurno ne bi bio u stanju vrlo suvislo i kronološki točno reproducirati tijek inkriminiranog događaja i očitovati se o svim radnjama koje su optuženici poduzeli pri ostvarenju inkriminiranog kaznenog djela, pa su njihovi žalbeni navodi posve neutemeljeni.

 

22. Isto tako, nisu u pravu optuženici kad u žalbama ističu da je svjedočki iskaz oštećenog D. L. neistinit i proturječan, jer je isti u svom iskazu naveo "da su mu optuženici pokušali zabiti nož u predjelu desne bedrene kosti, ali se nož zabio u kost (…)", a u medicinskoj dokumentaciji nisu utvrđene nikakve povrede na desnom bedru oštećenika, nadalje, glede količine novca koji je oštećenik imao kod sebe i mjesta gdje je taj novac držao, njegov je iskaz međusobno proturječan ali i suprotan provedenom očevidu tijekom kojega nije pronađen novac niti kod optuženika, niti kod oštećenika, a optuženi D. S. je u žalbi naveo i to da je oštećenik u svom iskazu pred državnim odvjetnikom iskazao "da su mu uzeli 200,00 kuna", a na raspravi je iskazao "da misli da su uzeli 200,00 kuna", iz čega bi proizlazilo da ne tvrdi da mu je oduzet novac.

 

22.1. U svezi naprijed iznesenih prigovora na vjerodostojnost svjedočkog iskaza oštećenog D. L., treba reći da su nakon počinjenja inkriminiranog kaznenog djela sve one brojne ozljede na glavi i leđima koje je oštećenik naveo da su mu optuženici zadali, objektivno utvrđene prilikom pregleda oštećenika u bolnici te su konstatirane u medicinskoj dokumentaciji. Prema tome, to što je pokraj svih utvrđenih ozljeda oštećenik naveo da je zadobio još i ozljedu na desnom bedru, ne dovodi u pitanje istinitost njegova iskaza.

 

22.2. U odnosu na razlike u iskazima oštećenika o tome koji je iznos novca kritične zgode imao kod sebe (u istrazi navodi da je imao 700,00 do 800,00 kuna, a na raspravi 1.000,00 kuna) kao i mjestu gdje je taj novac držao (u istrazi navodi da je novac držao u prednjem džepu od jakne, a na raspravi da se novac nalazio u kutiji od cigareta), treba imati na umu da su pri napadu na oštećenika, osim što su ga udarali šakama, optuženici uporabili i tupotvrde predmete, noževe, a optuženi D. S. je pokušao upotrijebiti i motornu pilu. S obzirom na to da se oštećenik kritične zgode nalazio u jednoj doista pogibeljnoj situaciji u kojoj je, kao što je to naveo u svom iskazu, bio životno ugrožen, svakako je to utjecalo na njegove mogućnosti zapamćivanja svih okolnosti djela, međutim, nastale razlike u iskazima oštećenika nisu značajne i ne dovode u pitanje vjerodostojnost njegova iskaza.

 

22.3. Nadalje, okolnost da kod optuženika nije pronađen nikakav novac, ne znači da isti od oštećenika nisu oduzeli 200,00 kuna, koji su novac, nakon počinjenja djela, a do dolaska policijskih službenika, mogli sakriti bilo gdje izvan njihove kuće u kojoj je obavljen očevid, upravo kako se ne bi pronašao dokaz da su počinili inkriminirano kazneno djelo. S tim u vezi je također neutemeljen i žalbeni navod optuženog D. S. koji u pogledu novca koji su oduzeli od oštećenika ističe, da je u svom iskazu pred državnim odvjetnikom oštećenik iskazao da su mu…"uzeli 200,00 kuna", dok je na raspravi od 2. veljače 2021. iskazao …."mislim da su uzeli 200,00 kuna", držeći da bi iz toga proizlazilo da oštećeni zapravo i ne tvrdi da su mu optuženici uzeli novac, što nije točno. Ovdje je samo riječ o tome da oštećenik, nakon godinu dana od inkriminiranog događaja, nije posve siguran glede točnog iznosa novca koji mu je oduzet, međutim, u oba svoja svjedočka iskaza oštećenik je ipak dosljedno iskazao da su mu optuženici oduzeli 200,00 kuna.

 

23. Što se tiče žalbenih navoda optužene M. S. koja dovodi u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu njezine supočiniteljske uloge u izvršenju inkriminiranog kaznenog djela, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je ona, zajedno s optuženim D. S. i Z. M., sudjelovala u počinjenju inkriminiranog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u svezi članka 34. KZ/11.

 

23.1. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da radnje koje je optužena Mirela Stojanović kritične zgode poduzela dok su optuženici D. S. i Z. M., u cilju da oštećenika ubiju iz koristoljublja, zadali mu više ozljeda na glavi, kojom prilikom je, kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije, zadobio nagnječenje mozga, prijelom baze koštanog dijela očne duplje lijevo, krvni podljev oko oba oka, višestruke krvne podljeve na glavi, više – komandni prijelom nosnih kostiju, te su mu izbijena tri zuba (koje su ozljede, po mišljenju liječnika vještaka dr. sc. B. D., nastale višestrukim udarcima šakama i tupotvrdim predmetima te čine jednu cjelinu, a vještak ih je kvalificirao kao običnu tešku tjelesnu ozljedu koja je nastala i udarcima snažnog intenziteta), za to vrijeme oštećeniku stavila nož pod vrat, a kad se ovaj pokušao udaljiti iz kuće u tome ga je onemogućila povlačeći ga natrag, nakon čega je uslijedila daljnja realizacija djela te mu je optuženi Z. M. zabio nož u predjelu leđa, a potom su mu oduzeli novac odnosno 200,00 kuna, ali u dovršenju djela nisu uspjeli jer je oštećenik pružio otpor te je uspio pobjeći, što sve nedvojbeno upućuje da je i optužena M. S., na temelju zajedničke odluke i dogovora s ostalom dvojicom optuženika, sudjelovala u izvršenju inkriminiranog kaznenog djela.

 

23.2. U konkretnom slučaju optuženici su postupali kao supočinitelji te su nedvojbeno bili svjesni svog djela i htjeli su izvršenje djela. S obzirom na sredstvo koje je optužena M. S. kritične zgode uporabila (nož), kao i radnje koje je poduzela prema oštećeniku, ista je, zajedno s ostalom dvojicom optuženika, imala funkcionalnu vlast nad djelom jer je tijekom izvršenja djela imala kontrolu nad oštećenikom, tako da je i o njezinoj ulozi ovisio tijek događaja, pa je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da je inkriminirano kazneno djelo počinila kao supočinitelj, zajedno s optuženim D. S. i Z. M..

 

24. Žalbeni prigovor optužene M. S. u kojemu navodi da nije utvrđeno da je pristala na posljedicu i da nije znala da će oštećenika netko ubosti, nije osnovan. Naime, optužena M. S. je zajedno s optuženim D. S. i Z. M., koji su oštećenika nemilosrdno udarali šakama i tupotvrdim predmetima po jednom od najvitalnijih dijelova tijela - glavi, u tome napadu aktivno sudjelovala i dala bitan doprinos kako je to opisano u točki 24.1., a imajući u vidu uporabljena sredstva i dio tijela po kojem su udarali oštećenika, nedvojbeno je bila svjesna da ga na taj način mogu i hoće lišiti života, da bi oštećeniku, nakon što mu je optuženi Z. M. zabio nož u leđa, oduzeli novac. Očito su optuženici, u cilju da oštećenika ubiju iz koristoljublja kako bi se domogli njegova novca, bili spremni upotrijebiti sva moguća sredstva koja su im se našla pri ruci pa je optuženi D. S. pokušao uključiti i motornu pilu, dok je optužena M. S. za vrijeme izvršenja djela tu namjeru jasno verbalno manifestirala, govoreći: "Uzmite mu sve novce", da bi nakon toga, kad je optuženi D. S. uzeo motornu pilu, govorila: "Isjeći ćemo ga na komade i baciti u Dravu".

 

25. Također, suprotno tvrdnjama optužene M. S., prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je između optuženika postojao dogovor da počine inkriminirano kazneno djelo. Ovaj dogovor evidentno proizlazi iz istovremenog i sinkroniziranog postupanja optuženika i to u trenutku kad su, kako je to iskazao oštećenik, uočili da u kutiji cigareta sa strane ima savijen svežanj novca, nakon čega su u cilju da ga iz koristoljublja liše života, svi troje optuženika zajedno, na temelju podjele uloga, sudjelovali u realizaciji djela. To što nije utvrđeno da je između optuženika postojala neka prethodna komunikacija čiji bi sadržaj nedvojbeno upućivao na njihov dogovor za izvršenje djela nije odlučno, jer dogovor, ovisno o situaciji, može biti utanačen i na prešutan način.

 

26. Zbog svega naprijed iznesenog prvostupanjski sud je sve bitne činjenice u odnosu na postojanje inkriminiranog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11. i krivnje optuženika, pravilno i potpuno utvrdio, pa su njihove žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, neosnovane.

 

U odnosu na povredu kaznenog zakona

 

27. U pravu su optuženi D. S., Z. M. i M. S. kad u žalbama ističu da je prvostupanjski sud na njihovu štetu povrijedio kazneni zakon, odnosno odredbu članka 469. točke 1. ZKP/08. u pitanju je li djelo iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11. za koje su proglašeni krivim da su ga počinili u stjecaju s kaznenim djelom iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. KZ/11., kazneno djelo.

 

28. Prema činjeničnom opisu djela kao i utvrđenja do kojih je došao prvostupanjski sud, nedvojbeno proizlazi da su optuženici zajednički i dogovorno u kući na adresi u O., u cilju da oštećenog D. L. liše života i oduzmu mu novac i sve vrijedne stvari koje kod njega pronađu, I. i II. optuženici ga udarali šakama po glavi i točno neutvrđenim tvrdim predmetima te mu je II. optuženik u predjelu leđa zabio kuhinjski nož, dok mu je III. optužena stavila nož pod vrat, nakon čega su mu uzeli 200,00 kuna, ali u dovršenju djela nisu uspjeli jer je oštećenik pružio otpor te metalnim šurikenom zarezao II. optuženika a nakon toga izašao iz kuće.

 

28.1. Iz ovako koncipiranog činjeničnog opisa djela, a budući da je utvrđeno da su naprijed opisanim radnjama optuženici ostvarili bitna zakonska obilježja kaznenog djela lišenje života iz koristoljublja u pokušaju iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., a respektirajući i dinamiku zbivanja i kontinuitet radnji svih optuženika to djelo konzumira njihovu drugu istodobnu kriminalnu djelatnost prema istom oštećeniku odnosno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11., za koje su također pogrešno proglašeni krivima, jer su svi bitni elementi ovog kaznenog djela – uporaba sile ili prijetnje da će se izravno napasti na život ili tijelo neke osobe kao i oduzimanje tuđe pokretne stvari, sadržani u kaznenom djelu iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. stavku 1. KZ/11., pri čemu je i realizacija koristoljubivog motiva – protupravno prisvajanje tuđe pokretne stvari, obuhvaćena ovim kaznenim djelom. Dakle, u konkretnom slučaju stjecaj ovih kaznenih djela je samo prividan jer kazneno djelo teško ubojstvo iz koristoljublja u pokušaju, kao glavno djelo, konzumira kazneno djelo razbojništva, kao prateće djelo. Slijedom navedenog je valjalo prihvatiti žalbe optuženika te preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela na način da su radnje opisane u izreci pobijane presude, za koje su isti proglašeni krivim, kvalificirane kao kazneno djelo iz članka 111. točke 4. u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11. (točka I. u izreci).

 

 

U odnosu na žalbe stranaka zbog odluke o kazni

 

29. Odluku o kazni pobijaju državni odvjetnik i svi optuženici.

 

30. Nije u pravu državni odvjetnik kad u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao i utvrdio sve odlučne činjenice za odmjeravanje kazne te je optuženicima, s obzirom na težinu kaznenih djela i njihove ličnosti, trebao izreći kako pojedinačne tako i jedinstvene kazne zatvora u duljem trajanju.

 

31. Prilikom izbora vrste i mjere kazni prvostupanjski sud je optuženom D. S. kao olakotno cijenio da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv i to što je kazneno djelo ostalo u pokušaju, a kao otegotno mu je cijenio raniju osuđivanost za druga kaznena djela. Optuženom Z. M. sud je kao olakotno cijenio da je u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv i to što je inkriminirano kazneno djelo ostalo u pokušaju, a kao otegotno mu je cijenio raniju višestruku osuđivanost zbog kaznenih djela protiv imovine, dok je optuženoj M. S. sud kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost i to što je inkriminirano kazneno djelo ostalo u pokušaju, kao i teško zdravstveno stanje, dok otegotne okolnosti na strani ove optuženice nisu utvrđene.

 

32. Obrazlažući prethodno iznesene žalbene razloge državni odvjetnik kao bitno ističe da optuženici predstavljaju jednu, po njemu opasnu grupu devijantne gradske populacije, koja je bez prihoda i imovine te sklona konzumiranju alkohola, pri čemu, kao negativno, vrlo opširno iznosi njihove karakteristike ličnosti, navodeći da su optuženi D. S. i Z. M. osobe s dissocijalnim poremećajem, što za ovaj sud drugog stupnja nije prihvatljivo.

 

32.1. Naime, pri odmjeravanju kazne, suprotno onome što ističe državni odvjetnik, sud se ne smije rukovoditi socijalnim statusom optuženika te im kao otegotno cijeniti još i loše materijalne prilike ili niži društveni položaj, kako to u žalbi sugerira državni odvjetnik. Isto tako, niti navike optuženika odnosno činjenica da konzumiraju alkohol pa i karakteristike njihovih ličnosti, ne mogu se cijeniti kao otegotne, jer je s tim u vezi psihijatrijski vještak sačinio nalaz i mišljenje glede njihove ubrojivosti i sposobnosti da shvate značenje svog djela i upravljaju svojim postupcima, a što je prvostupanjski sud cijenio prilikom odmjeravanja kazni. U tom kontekstu valja reći da se kazna ne izriče zbog crta ličnosti određene osobe, već zbog toga što je počinila kazneno djelo.

 

32.2. Također, pogrešno državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud optuženicima kao otegotno trebao cijeniti to što nisu priznali djelo i izrazili kajanje, jer se u skladu s odredbom članka 64. stavku 7. ZKP/08. optuženici mogu braniti na način kako to sami odluče, dakle, imaju pravo iznijeti ili ne iznijeti svoju obranu i odbiti odgovarati na postavljeno pitanje ili se braniti šutnjom.

 

32.3. Što se tiče načina počinjenja djela na koji državni odvjetnik u žalbi također upire kao argument zbog kojega optuženicima treba izreći strože kazne zatvora, navodeći da su pri izvršenju djela prema oštećeniku postupali okrutno te se nad njim iživljavali, to po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, također nije opravdano. Naime, svako kazneno djelo ubojstva ili pokušaja ubojstva je po prirodi stvari više ili manje okrutan čin. Iako su optuženici kritične zgode oštećeniku zadali više udaraca šakama i tupotvrdim sredstvima po glavi, sam način počinjenja djela kao i nastale posljedice djela (jedna obična teška tjelesna ozljeda), ne odudaraju bitno od redovitog odnosno uobičajenog načina kako se ovo djelo inače može počiniti.

 

32.4. Konačno, niti ranija osuđivanost optuženog D. S. (kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11.) i optuženog Z. M. (kaznena djela iz članka 216. stavka 1. i 217. stavka 1. točke 2. KZ/97. te članka 218. stavka 1. KZ/97.) imajući u vidu značaj svih pravilno utvrđenih olakotnih okolnosti na strani ovih optuženika, ne opravdava izricanje i odmjeravanje strože zatvorske kazne.

 

33. Zbog naprijed navedenih razloga žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni nije osnovana, međutim, budući da je ovaj drugostupanjski sud, djelomičnim prihvaćanjem žalbi optuženika preinačio pobijanu presudu u pogledu pravne kvalifikacije djela te utvrdio da su radnjama opisanim u izreci te presude optuženici počinili samo kazneno djelo iz članka 111. točke 4. u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11., ali i djelomičnim prihvaćanjem žalbi optuženog Z. M., koji doduše nije podnio žalbu zbog odluke o kazni, međutim, kako je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja onda ta žalba, sukladno članku 478. ZKP/08., u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, kao i prihvaćanjem žalbe optužene M. S. zbog odluke o kazni, valjalo je u odnosu na ove optuženike preinačiti prvostupanjsku presudu i u odluci o kaznama.

 

34. Naime, ispitujući u smislu članka 478. ZKP/08. odluku o kazni koju je prvostupanjski sud izrekao optuženom D. S. za kazneno djelo iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je ovom optuženiku sud pri izboru vrste i mjere kazne, u skladu s odredbom članka 47. KZ/11., vrednovao sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa mu je, imajući u vidu težinu djela i njegovu ličnost, za to kazneno djelo ispravno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od pet godina, koju je, kao adekvatnu kaznu, prihvatio i ovaj sud te ga je osudio na kaznu zatvora u tom trajanju.

 

35. U odnosu na kazne koje je prvostupanjski sud za kazneno djelo iz članka 111. točka 4. u vezi s člankom 34. KZ/11. utvrdio optuženicima, i to optuženom Z. M. na temelju citiranih odredaba KZ/11. i članka 26. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od osam godina, a optuženoj M. S. na temelju citiranih odredaba KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je precijenio značaj utvrđenih otegotnih a podcijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti te im je za kazneno djelo iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., utvrdio prestroge kazne.

 

35.1. Naime, optuženom Z. M. prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio činjenicu da je inkriminirano kazneno djelo iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11. ostalo u pokušaju i da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, što su dva zakonska osnova zbog kojih se, sukladno članku 48. stavku 1. KZ/11., može izreći blaža kazna od propisane. Okolnost da je inkriminirano djelo ostalo u pokušaju vrijedi i za optuženu M. S., s tim da osim toga prvostupanjski sud ovoj optuženici nije dovoljno cijenio kao olakotno da ista do sada nije osuđivana kao i da je njezin doprinos u počinjenju djela ipak nešto manji od onog ostale dvojice optuženika.

 

35.2. Zbog razloga koji su navedeni u prethodnoj točki valjalo je prihvatiti žalbe optuženih Z. M. i M. S. te preinačiti pobijanu presudu u odnosu na odluke o kaznama, pa je optuženi Z. M., za kazneno djelo iz članka 111. točka 4. u vezi članka 34. stavka 1. uz primjenu članka 34. stavka 2. te članka 26. i članka 48. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, a optužena M. S. je za isto kazneno djelo, uz primjenu članka 34. stavka 2. i članka 48. stavka 1. KZ/11., osuđena na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

 

36. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sve naprijed izrečene kazne zatvora optuženim D. S., Z. M. i M. S., imajući u vidu načelo individualizacije kazne, primjerene su težini počinjenog kaznenog djela, ličnostima optuženika i svim okolnostima djela. Zbog toga će te kazne postići sve one svrhe specijalne i generalne prevencije koje su predviđene u članku 41. KZ/11., a to su da se izrečenim kaznama, prije svega, utječe na počinitelje, ali i na sve druge da ne čini kaznena djela. Istodobno, izrečenim kaznama je u dovoljnoj mjeri izražena društvena osuda ovakvih kriminalnih postupaka i pojava, pa će te kazne pozitivno djelovati i u cilju jačanja povjerenja građana u pravni poredak.

 

37. Zbog svih prethodno iznesenih razloga, a kako je prilikom ispitivanja žalbi stranaka utvrđeno da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, niti je ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. utvrđeno da je na neki drugi način na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. je odlučeno kao u točki I. i II., dok je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom III. u izreci ove presude.

 

 

Zagreb 6. srpanj 2021.