1                         Poslovni broj: I Kž-eu-4/2021-4

 

 

Poslovni broj: I Kž-eu-4/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek – Šabijan, predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog E. B., zbog kaznenih djela iz članka 261. stavka 5. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Kv-eu-2/2020 od 27. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

I U povodu žalbe osuđenog E. B., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II Uslijed odluke pod točkom I., žalba osuđenog E. B. je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

 

1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom, Županijski sud u Splitu je pod točkom I izreke utvrdio da je osuđeni E. B. OIB: … rođen …. u Beogradu nastanjen u Zatvorskoj ustanovi F. I.O. K.. .., … F. am M., državljanin Republike Hrvatske i Srbije, s boravištem u S., B. p. …, H., Republika Hrvatska, pravomoćnom i izvršnom presudom Pokrajinskog suda Frankfurt am Main broj 5/30 Kls 9/19 7360 Js 209835/18 od 12. rujna 2019., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (godine) godine, zbog 19 kaznenih djela pranja novca iz članka 261. stavka 5. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke.

 

1.1. Pod točkom II. izreke utvrđeno je da kaznena djela označena u točki I. ove presude sadrže bitna obilježja kaznenih djela pranja novca iz članka 265. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje: KZ/11.) za koja je propisana kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina.

1.2. Nadalje, pod točkom III. izreke na temelju odredbe članka 64. stavka 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj: 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20., dalje: ZPSKS-EU), priznata je presuda Pokrajinskog suda Frankfurt am Main broj 5/30 Kls 9/19 7360 Js 209835/18 od 12. rujna 2019. te je određeno da će po pravomoćnosti i izvršnosti ove presude njezino izvršenje glede oduzimanje imovine osuđenika E. B. i to nekretnina (dvor, dva vinograda, dva vrta, tri dvorišta i kuhinja) upisanih u zemljišnoknjižne izvatke za zemljišnoknjižne uloške br. 46, 50, 78, 617, 1127 i 1304, sve katastarska općina S., biti provedeno u skladu sa domaćim pravom.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio osuđeni E. B. po punomoćniku, odvjetniku S. G. s prijedlogom da ,,Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu.''

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju članka 495. i članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08.), u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba je bespredmetna.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 483. stavka 1. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., odnosno pobijana presuda ne može se ispitati jer je izreka presuda nerazumljiva, a posljedično u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

  6. Odredbom članka 71. stavka 1. ZPSKS-EU propisano je kako će novac naplaćen izvršenjem odluke o oduzimanju biti uplaćen u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, ako je naplaćeni iznos u vrijednosti do 10.000,00 EUR, a ako naplaćeni iznos premašuje vrijednost od 10.000,00 EUR, u visini od 50% naplaćenog iznosa bit će doznačen državi izdavanja. Nadalje je stavkom 2. točkom 2. istog članka propisano kako će imovina pribavljena ovrhom odluke o oduzimanju koja nije obuhvaćena stavkom 1. ovog članka biti prenesena na državu izdavanja odluke; a ako je odluka izdana za oduzimanje novčanog iznosa imovina oduzeta u zamjenu za taj iznos može biti prenesena državi izdavanja samo uz njezinu prethodnu suglasnost, dok je pod točkom 3. propisano da će u slučaju nemogućnosti primjene točke 1. i 2. ovog stavka, imovina biti ustupljena na raspolaganje Republici Hrvatskoj u skladu s domaćim pravom. Stavkom 3. citiranog članka propisano je kako imovina kojom se ne može raspolagati u smislu stavka 2. ovog članka, ostaje na raspolaganju Republici Hrvatskoj, dok je stavkom 4. propisano kako predmeti koji čine dio nacionalne kulturne baštine Republike Hrvatske, ne podliježu primjeni odredbi iz stavka 1. i 2. ovog članka.

 

7. Uvidom u pobijanu presudu i spis predmeta, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je kako je izreka presude nepropisno sastavljena, odnosno nerazumljiva, pri čemu je prvostupanjski sud ispustio iz vida citiranu odredbu članka 71. ZPSKS-EU koju je bilo potrebno primijeniti u konkretnom slučaju.

 

8. Naime, iz potvrde iz članka 73. stavka 2. ZPSKS-EU u vezi članka 4. Okvirne odluke Vijeća 2006/783 PUP od 6. listopada 2006. o primjeni načela međusobnog priznavanja naloga za oduzimanje (dalje: Potvrda) razvidno je kako je presudom Pokrajinskog suda u Frankfurtu na Majni, Savezna Republike Njemačka, broj 5/30 Kls 9/19 7360 Js 209835/18 od 12. rujna 2019., pravomoćnom 20. rujna 2019. od osuđenog E. B. naloženo oduzimanje novčanog iznosa od 19.206,40 EUR te 650.824,00 EUR koji iznosi predstavljaju imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom koja se državi izdavanja može prenijeti oduzimanje imovine u zamjenu za taj iznos (kako proizlazi iz točke k. 2. Potvrde). 

 

9. Nekretnine osuđenika koje predstavljaju takvu imovinsku korist u izreci presude kojom se preuzima odluka stranog pravosudnog tijela o oduzimanju imovine moraju biti jasno specificirane kao i u odlukama domaćih pravosudnih tijela o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, na način da se da odgovarajući nalog nadležnom zemljišnoknjižnom sudu koje točno nekretnine u kojem zemljišnoknjižnom ulošku, podulošku, koje katastarske općine, odnosno katastarske čestice se oduzimaju. U protivnom takva presuda nije valjani ovršni naslov u smislu članka 64. stavka 1. ZPSKS-EU.

 

9.1. U izreci pobijane presude nekretnine su navedene sumarno uz skupno nabrajanje pojedinih zemljišnoknjižnih uložaka bez oznake katastarske čestice i točne identifikacije svake pojedine nekretnine u svim njezinim dijelovima kao i tipu vlasništva osuđene osobe E. B., sukladno pravilima zemljišnoknjižnog prava.

 

10. S tim u vezi, prvostupanjskom se sudu skreće pažnja kako se u konkretnom slučaju radi o novčanim iznosima koji premašuju vrijednost od 10.000,00 EUR pri čemu je prilikom priznanja strane odluke valjalo voditi računa i o uvjetima iz članka 71. stavka 1. ZPSKS-EU.

 

11. Nadalje, pregledom spisa utvrđeno je kako iz ZK uloška broj 1127, KO 311731 S. proizlazi da č.zgr.32/5 (u naravi kuhinja) kao dio Kulturno-povijesne cjeline naselja S. ima svojstvo kulturnog dobra koju okolnost je također trebalo ispitati i razmotriti u svjetlu odredbe članka 71. stavka 4. ZPSKS-EU.

 

12. Zbog svih naprijed navedenih okolnosti izreka presude je nerazumljiva i kao takva neprovediva u domaćem ovršnom postupku u smislu odredbe članka 64. ZPSKS-EU jer je izreka presude nepropisno sastavljena, a posljedično i u obrazloženju pobijane presude izostali su razlozi o svim spomenutim odlučnim činjenicama.

 

12.1. Stoga, imajući u vidu sve prednje izloženo, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti ovdje navedenu bitnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te će pravilno primijeniti odredbu članka 71. ZPSKS-EU vodeći računa o svemu što je u ovom drugostupanjskom rješenju navedeno, a prema potrebi i dodatno utvrditi okolnosti koje su od značaja za priznanje i izvršenje odluke o oduzimanju imovine, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti u svim njezinim dijelovima.

 

13. Slijedom svega navedenog, trebalo je u povodu žalbe osuđenog E. B., a po službenoj dužnosti, ukinuti pobijanu presudu i odlučiti kao pod točkom I. izreke na temelju članka 483. stavka 1., čime je žalba osuđenika postala bespredmetna.

 

 

Zagreb, 6. srpnja 2021.