- 1 -              Poslovni broj: I Kž-136/2021-4

 

 

 

Poslovni broj: I Kž-136/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. Š., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj K-10/2020-20 od 16. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

I U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog A. Š., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II Uslijed odluke pod točkom I, žalbe državnog odvjetnika i optuženog A. Š. su bespredmetne.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom od 16. travnja 2021., broj K-10/2020-20, Županijski sud u Slavonskom Brodu proglasio je krivim optuženog A. Š. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te ga je za navedeno kazneno djelo na temelju članka 227. stavka 4. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

 

2. Na temelju članka 72. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženom A. Š. je izrečena sigurnosna mjera – zabrana upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 (jedne) godine, a zabrana se odnosi na B kategoriju vozila.

 

3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) naloženo je optuženom A. Š. platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u iznosu 6.945,00 kuna, plaćanje paušalne svote u smislu članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu 1000,00 kn, što ukupno iznosi 7.945,00 kn, sve u korist državnog proračuna u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, te plaćanje eventualnog daljnjeg troška u visini kojeg će na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08. odlučiti predsjednik vijeća kad se ti podaci pribave.

 

4. Protiv te presude žali se državni odvjetnik i optuženi A. Š..

 

4.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na strožu kaznu zatvora i sigurnosnu mjeru u duljem trajanju.

 

4.2. Optuženi A. Š. po branitelju Ž. D., odvjetniku u P., žali se zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se "pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika proglasi krivim za kazneno djelo iz članka 227. stavak 6. KZ/11.", podredno "…da ju preinači u odluci o kazni tako da okrivljeniku izrekne djelomičnu uvjetnu osudu".

 

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su bespredmetne.

 

7. Ispitujući u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer je izreka prvostupanjske presude, u odnosu na subjektivni element presuđenog kaznenog djela, proturječna razlozima presude zbog čega se presuda ne može ispitati.

 

7.1. Naime, iz činjeničnog i zakonskog opisa te pravne oznake kaznenog djela iz izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu odnosno izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu postupao s neizravnom namjerom kao oblikom krivnje. Kod ovakvih kaznenih djela, kada počinitelj postupa s neizravnom namjerom, isti je svjestan da uslijed stanja u kojem se nalazi i načina njegove vožnje može nastupiti zabranjena posljedica, odnosno da kršenjem blanketne norme ili više njih može izazvati opasnost za živote i tijela drugih sudionika u prometu ili imovinu velikih razmjera, te unatoč tome pristaje na kršenje blanketnih normi, ali se smrtna posljedica koja u takvim situacijama nastaje ima se pripisati nehaju.

 

7.2. U ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud je u izreci pobijane presude utvrdio da je optuženik dana 27. kolovoza 2016., u 7,30 sati u T., nakon što se doveo u alkoholizirano stanje te započeo upravljati osobnim automobilom marke Mazda 6, registarske oznake … iz smjera juga u smjeru sjevera, svjestan da su njegove vozačke sposobnosti smanjene i da time može dovesti u opasnost druge sudionike u prometu te pristajući na to, protivno odredbama članka 199. stavak 2. i članka 48. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., dalje: ZSPC) zbog alkoholiziranosti najmanje 1,14 g/kg apsolutnog alkohola u krvi i njome usporenog uočavanja i reagiranja te nedovoljne pažnje propustio se kretati sredinom obilježene prometne trake, uslijed čega je izlaskom iz zavoja ulijevo, između kbr. … … i kbr. … … izgubio kontrolu nad upravljačem automobila te desnim pneumaticima kotača udario u izdignuti betonski ivičnjak uz istočni rub kolnika, nakon čega je došlo do zanošenja vozila i slijetanja s ceste na zapadnu travnatu putnu bankinu, a potom do udara prednje strane vozila u betonski potporni zid te prevrtanja i pada automobila u potok S., na lijevu bočnu stranu, kojom prilikom je putnik u automobilu B. B. zadobio tjelesne ozljede, putnica A. B. teške tjelesne ozljede u vidu razderotine jetre, krvarenja u trbušnu šupljinu, prijeloma luka petog vratnog kralješka bez pomaka i nagnječenje glave, a suvozač K. B. teške tjelesne ozljede opasne po život u vidu višeivernih prijeloma u predjelu čeone, sljepoočne i tjemene kosti obostrano, rastrgnuća tvrde i meke moždane ovojnice, poprečni prijelom baze lubanje, nagnječenje mozga u području čeone i sljepoočne tjemene regije, krvarenje u vertikularni sustav mozga i edem pluća od kojih ozljeda je dana 28. kolovoza 2016. preminuo u OŽB P..

 

7.3. Međutim, iz djela obrazloženja prvostupanjske presude, gdje su izneseni razlozi koji se odnose na subjektivne elemente ovog kaznenog djela (stranica 9., točka 11.), prvostupanjski sud, kada obrazlaže oblik krivnje s kojim je postupao optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu, navodi da je optuženik postupao "pristajući ugroziti i ostale sudionike u prometu pa tako i suvozača iz svog osobnog automobila K. B. i putnike na stražnjem sjedalu B. B. i A. B. a što se i dogodilo". Takav izričaj sugerira da sud prvog stupnja nalazi da je optuženik, svjestan smanjene vozačke sposobnosti i moguće opasnosti u koju može dovesti druge sudionike u prometu (odnosno apstraktne opasnosti) bio svjestan i pristao i na ugrožavanje sudionika u prometu, uključujući i putnika, uključujući i putnike u svom vozilu, a do takvog ugrožavanja je i došlo, što podrazumijeva i njegovu svijest i pristanak na smrtnu posljedicu jednog od putnika u vozilu.

 

7.4. Stoga, a imajući u vidu sve prethodno izloženo, po ocjeni suda drugog stupnja, postoji proturječje između izreke i razloga pobijane presude u pogledu odlučne činjenice odnosno oblika krivnje s kojim je kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu počinjeno, te u odnosu na posljedicu (smrtnu) koja je tom prilikom nastupila.

 

7.5. Dakle, iz izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu (ugrožavanje sigurnosti ostalih sudionika u prometu) postupao s neizravnom namjerom, dok se sama smrtna posljedica, koja je tom prilikom nastala kod žrtve K. B. ima pripisati njegovom nehaju, dok iz razloga koji su u prvostupanjskoj presudi dani u odnosu na ove okolnosti proizlazi da je optuženik i u odnosu na smrtnu posljedicu koja je nastupila kod žrtve, kao posljedica ove prometne nezgode, postupao s neizravnom namjerom, pa bi se shodno tome onda radilo o nekom drugačijem i drugom kaznenom djelu od onog za koje je presuđen izrekom pobijane presude.

 

7.6. Stoga je, na temelju svega naprijed navedenog, u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti, trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

8. Uslijed takve odluke žalbe državnog odvjetnika i optuženika postale su bespredmetne.

 

9. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će postupovnu povredu na koju je ukazano ovim rješenjem, provest će sve do sada provedene dokaze, kao i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje se sam odluči da ih je potrebno provesti, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će zatim valjano i obrazložiti u smislu odredbe članka 459. ZKP/08. Prilikom donošenja nove odluke, pri eventualnom ponovnom izricanju sigurnosne mjere, sud će izreći i obrazložiti sigurnosnu mjeru na način kako je to propisano Kaznenim zakonom, posebno o načinu izricanja vremenskog trajanja ove sigurnosne mjere, a u odnosu na eventualno ponovno izrečenu zabranu upravljanja B kategorijom vozila vodeći računa o odredbi članka 72. stavak 1. KZ/11. koja propisuje da se zabrana odnosi na sve kategorije vozila, a iznimno se određena kategorija vozila može izuzeti kada posebne okolnosti upućuju na to da se svrha mjere neće time ugroziti što je potrebno onda i obrazložiti.

 

10. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 6. srpnja 2021.