- 1 -              Revr 506/2015-3

 

 

 

 

 

Broj: Revr 506/2015-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog društva P., R. i L. u Z., protiv tužene Kliničke bolnice u Z., koju zastupa punomoćnica G. V., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1763/14-2 od 4. prosinca 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2766/05-61 od 28. siječnja 2013., u sjednici održanoj 6. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

1. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1763/14-2 od 4. prosinca 2014., tako da se odbija kao neosnovana žalba tuženika i u cijelosti potvrđuje prvostupanjska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2766/05-61 od 28. siječnja 2013.

 

2. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak sastava revizije u iznosu 1.875,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

3. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev, te je naloženo tuženoj da tužitelju isplati bruto iznos od 65.294,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose i za razdoblje kako je navedeno u izreci presude a također je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 25.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud ukine pobijanu presudu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

4. U odgovoru na reviziju tužena pobija revizijske navode te predlaže odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu podredno odbiti kao neosnovanu, te nadoknaditi troškove odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13., 28/13 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 381. st. 1. istoga čl., stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.

 

6.1. U izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s naslova razlike koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za vrijeme od 1. travnja 2002. do 1. studenog 2003.

 

8. U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je da je u travnju 2002. kod tužene ustrojen Odjel za opću kirurgiju na Klinici za kirurgiju tužene i da je od tada, dakle od travnja 2002. tužitelj radio kao pročelnik tog Odjela. Nadalje je utvrđeno da je to radno mjesto drugačije normirano u odnosu na iznos plaće tako da je za to radno mjesto prema Pravilniku utvrđen koeficijent od 2,52 dok je tužitelju i dalje obračunavana plaća po koeficijentu od 2,09, a koji koeficijent je tužitelj imao kao liječnik kirurg i to sve do 1. studenog 2003. kada je tužitelj odlukom ravnatelja imenovan na mjesto pročelnika Odjela za opću kirurgiju na Klinici za kirurgiju.

 

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev smatrajući da je tužitelj preuzeo dužnost pročelnika 1. travnja 2002., te mu stoga od tog dana i pripada pravo na uvećani koeficijent, dok je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev smatrajući da je tužitelja na mjesto pročelnika Odjela za opću kirurgiju postavila neovlaštena osoba zbog čega tužitelj nema pravo na plaću pročelnika Odjela za opću kirurgiju jer na to radno mjesto nije postavljen na način kako to propisuje Statut tužene sve do 1. studenog 2003.

 

10. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužena donijela 12. travnja 2002. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji bolnice kojim Pravilnikom je ustrojen Odjel za opću kirurgiju. Unatoč tvrdnjama tuženika da sjednica Upravnog vijeća bolnice od 12. travnja 2002. nikada nije održana i da ne postoji nikakav trag održavanju te sjednice Upravnog vijeća, priloženi Pravilnik ukazuje da je on doista i donijet od strane Upravnog vijeća i da se primjenjivao od 16. travnja 2002. Naime, iz Pravilnika proizlazi da je donesen po Upravnom vijeću tuženika i da su na tom Pravilniku potpisi predsjednika Upravnog vijeća tužene i ravnatelja tužene. Stoga za ishod ovog odnosa među strankama nije odlučno da li je Upravno vijeće održavalo redovnu ili izvanrednu (telefonsku) sjednicu, da li je o toj sjednici sastavljen zapisnik te da li bi takav zapisnik bio verificiran na sljedećoj sjednici Upravnog vijeća. Ovo stoga što tužitelj kao zaposlenik tužene, u situaciji kada je predmetni Pravilnik potpisan po čelnim osobama tužene, predsjednika Upravnog vijeća i ravnatelja, nije bio dužan a niti ovlašten istraživati zakonitost postupanja upravnih tijela tužene pri donošenju tog Pravilnika, kao niti činjenice, na što pogrešno upućuje drugostupanjski sud u svojoj odluci, da ga je na obavljanje posla pročelnika Odjela za kirurgiju uputio predstojnik Odjela za opću kirurgiju koji na to nije bio ovlašten. Dovoljno je bilo tek da tužitelj kao zaposlenik tužene postupajući u dobroj vjeri povjeruje da je predmetni Pravilnik donesen te da je stupio na snagu. Kada je tužitelju bilo poznato da je donesen Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o organizaciji tužene na način da se formira i Odjel za kirurgiju te kada je T. A. kao pretpostavljeni zaposlenik tužene tužitelju naložio obavljanje poslova pročelnika Odjela za opću kirurgiju koje je nesporno tužitelj obavljao u utuženom razdoblju, onda tužitelj kao zaposlenik tužene ni u ovom pogledu nije imao dužnost istraživanja pravilnosti postupanja svog neposredno nadređenog.

 

11. Smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj naznačuje pitanje:

 

"Da li je predstojnik Klinike za kirurgiju ovlašten raspoređivati radnike na radna mjesta i imenovati voditelje pojedinih odjela?"

 

12. Obrazlažući važnost navedenog pitanja tužitelj ukazuje na praksu Županijskog suda u Zagrebu koja je suprotna pobijanoj odluci.

 

13. Po ocjeni ovog suda, a zbog svega gore obrazloženog, naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

14. Stoga je valjalo s obzirom na sve utvrđene činjenice ovog konkretnog slučaja presudu suda drugog stupnja preinačiti i odlučiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 395. st. 1. ZPP-a.

 

14.1. Sa time u svezi valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku iz osporene presude i tuženika obvezati naknaditi tužitelju troškove koje je ovaj imao i za potrebe vođenja ovoga postupka: sve u smislu odredbe čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14).

 

15. Odbijen je zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 6. srpnja 2021.