Poslovni broj: Gž-463/2021-2

1

 

Poslovni broj: Gž-463/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Robertu Fabrisu, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H., R. ured Z., Z.,, OIB:..., protiv tuženika T. M. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. R., odvjetnica iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3550/2018-15 od 5. srpnja 2019., 6. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Prihvaća se žalba tužitelja, te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3550/2018-15 od 5. srpnja 2019., na način da ista, sada preinačena, glasi:

 

" I.Nalaže se tuženiku T. M., Z., OIB:..., platiti tužitelju H. Z.,  OIB:..., iznos od 5.659,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. prosinca 2017. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kn kao neosnovan. "

 

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom suda prvog stupnja, u toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 5.659,19 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. prosinca 2017. do isplate. Istom je presudom, u toč. II. izreke, naloženo tužitelju da u roku od 15 dana tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kn.

2.               Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da se, prema odredbi čl. 7. st. 1. toč. 19. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13, 98/19, dalje u tekstu: ZOZO), na obvezno zdravstveno osiguranje osiguravaju i stječu status osiguranika hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi. Ukazuje da je pri tome obveznik podnošenja prijave osoba sama za sebe, a uz prijavu se prilaže prijava T-1, dokaz o prebivalištu ili odobrenom stalnom boravku (Uvjerenje MUP-a ili osobna iskaznica), potvrda nadležnog tijela ili vojna knjižica kojim se dokazuje status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te je datum stjecanja statusa datum podnošenja prijave, odnosno datum prestanka statusa je datum stjecanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju po drugoj osnovi. Ističe da tužitelj ne vrši prijavu fizičkih osoba na zdravstveno osiguranje po službenoj dužnosti, jer mu nisu poznate činjenice i okolnosti u svakom pojedinom slučaju, pa se fizička osoba javlja tužitelju te dostavlja dokaze o ispunjavanju uvjeta kako bi se prijavio na jednu od osnova osiguranja. Obzirom da tuženik istu prijavu nije podnio, nije mu mogao biti priznat status, iako ispunjava uvjete za navedeni status u obveznom zdravstvenom osiguranju. Ukazuje kako prema čl. 120. st. 1. ZOZO-a status osigurane osobe utvrđuje tužitelj na osnovu prijave na obvezno zdravstveno osiguranje koju podnosi obveznik plaćanja doprinosa, a prema odredbama čl. 122. st. 1. i 3. ZOZO-a tužitelj ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovu kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovu kojih je osobi priznao taj status. Pobija i odluku o parničnom trošku, budući da pobija presudu zbog ranije navedenih razloga. Predlaže prihvaćanje žalbe i preinačenje pobijane presude na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3.               Sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) žalba je dostavljena na očitovanje.

 

4.               Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

5.              Žalba tužitelja je osnovana.

 

6.              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 5.659,19 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime ukupno isplaćenih troškova liječenja u razdoblju od 30. listopada 2014. do 5. veljače 2018., kada tuženik nije imao status obvezno zdravstveno osigurane osobe.

 

7.               Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje da se status osiguranika stječe ispunjenjem zakonom propisanih uvjeta, a da je tuženik u razdoblju od 30. listopada 2014. do 5. veljače 2018. imao status hrvatskog branitelja pa je u tom razdoblju imao pravo na obvezno zdravstveno osiguranje, iako je prijavu temeljem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnio tek 19. veljače 2018.

 

8.               U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. ZPP-a, što znači da se presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te se u postupku u povodu žalbe u takvim sporovima ne primjenjuje odredba čl. 370. tog Zakona (arg. iz odredbe čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a).

 

9.               Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga zbog kojih je pobija tuženik te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. u vezi sa člancima 445.a, 457., 460. i 467. ZPP-a), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da pobijana presuda nije ni pravilna ni zakonita.

 

10.               U postupanju suda prvog stupnja koje je prethodilo donošenju pobijane presude niti u pobijanoj presudi, nema apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni onih na koje tužitelj upućuje u svojoj žalbi. Ovaj sud zaključuje da nije ostvaren navedeni žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva, pa je žalba tužitelja u ovom dijelu neosnovana.

 

11.               Međutim, prema ocjeni ovog suda, pogrešno je sud prvog stupnja kao osnovane ocijenio navode tuženika da bi ex lege po čl. 7. st. 1. ZOZO-a imao pravo na obvezno zdravstveno osiguranje kao hrvatski branitelj, odnosno da bi sukladno navedenoj zakonskoj odredbi tuženik stekao status osigurane osobe po samom zakonu, bez ikakve prijave, jer osnovanost takvih navoda tuženika, ne proizlaze iz citiranog Zakona.

 

12.               Naime, točno je da bi tuženik imao pravo na zdravstveno osiguranje po zakonu kao hrvatski branitelj jer to proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 1. toč. 19. ZOZO-a kojom je propisano da po tom Zakonu status osiguranika stječu hrvatski branitelji iz Domovinskog rata ako pravo iz zdravstvenog osiguranja ne mogu ostvariti po drugoj osnovi, međutim to svoje pravo tuženik je u smislu odredbe čl. 119. st. 1. i 2., te čl. 120. st. 1. i 3. ZOZO-a morao aktivirati, tj. morao je podnijeti prijavu u kojoj je potrebno navesti da je on hrvatski branitelj i da nije osiguran po drugoj osnovi, te da zahtijeva ostvarenje prava na obvezno zdravstveno osiguranje.

 

13.               U smislu čl. 7. st. 1. toč. 19. ZOZO-a obvezno zdravstveno osiguranje po osnovi "hrvatski branitelj" se može ostvariti "ako se ne ostvaruje osiguranje po drugoj osnovi", što znači da, ako se želi ostvariti osiguranje po osnovi statusa hrvatskog branitelja, to se mora Zavodu prijaviti sukladno odredbi st. 1. čl. 119. ZOZO-a kojom je propisano da se pravo na obvezno zdravstveno osiguranje utvrđuje priznavanjem statusa osigurane osobe u Zavodu.

 

14.               Dakle, u svrhu ostvarenja statusa osiguranika obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi statusa hrvatskog branitelja tuženik je trebao takvu prijavu izvršiti kod nadležnog ureda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

 

15.               Tuženik se tek s danom 19. veljače 2018. osigurao na obvezno zdravstveno osiguranje po osnovi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, kada je i podnio prijavu tužitelju, jer sukladno čl. 4. st. 2. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 49/14, 51/14, 11/15, 17/15, 123/16, 129/17, 9/21, dalje: Pravilnik o ostvarivanju prava) s danom stjecanja statusa osigurane osobe, osigurana osoba stječe prava i obveze iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a sukladno čl. 4. st. 1. Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja, te stjecanja statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 82/14, 17/15, 99/17, 129/17, dalje: Pravilnik o prijavljivanju) taj status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju utvrđuje područni ured Zavoda na osnovi zaprimljene prijave na obvezu zdravstvenog osiguranja.

 

16.               Pogrešan je stav suda prvog stupnja da je tužitelj, nakon odjave tuženika kao osigurane osobe koja na području Republike Hrvatske obavlja gospodarsku djelatnost obrta, trebao po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim bi tuženiku bio priznat status osigurane osobe.

 

17.               Naime, odredbom čl. 121. ZOZO-a je propisano da je podnositelj prijave obvezan dostaviti Zavodu sve podatke u vezi s prijavom, promjenom i odjavom osiguranih osoba, a radi ostvarivanja prava i obveza iz obveznoga zdravstvenog osiguranja i izdavanja isprave iz članka 119. stavka 3. toga Zakona (st. 1.), te da ako podnositelj prijave iz st. 1. čl. 121. u roku od 30 dana od dana nastanka okolnosti koja je osnova za stjecanje statusa osigurane osobe ne podnese prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, Zavod će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o priznavanju statusa osiguranika, odnosno osigurane osobe Zavoda (st. 2. ).

 

18.    Po ocjeni ovoga suda, tužitelj bi u smislu odredbe st. 2. čl. 121. citiranog Zakona po službenoj dužnosti utvrđivao činjenice od značaja za stjecanje statusa osigurane osobe u slučaju da zna za postojanje određenih okolnosti temeljem kojih bi neka osoba imala pravo steći status osigurane osobe, no kako iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužitelj, po odjavi tuženika, imao ikakvog saznanja temeljem kojih bi po službenoj dužnosti za tuženika pokrenuo postupak utvrđivanja statusa osiguranika kao hrvatskog branitelja, tuženik neosnovano osporava osnovanost tužbenog zahtjeva pozivom na prethodno citirane zakonske odredbe iz čl. 121. ZOZO-a.

 

19.               Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove odluke, sve na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a.

 

20.               Kako je povodom žalbe tužitelja preinačena pobijana presuda na način da je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka te odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

 

 

U Puli, 6. srpnja 2021.

 

Sudac

 

Robert Fabris