Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 2627/2021-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz P., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici L. R., odvjetnici iz B. n. M., protiv I. tuženika M. B. pok. M. iz P., za sebe i kao nasljednika B. M. pok. M.-M., II. tuženice I. L. ž. Š., III. tuženice T. U. ud. N., IV. tuženika L. B. pok. I. iz B. n. M., za sebe i kao nasljednika B. I. pok. T., B. M. pok. T., B. F. pok. M. i B. A. pok. T., V. tuženice M. L. ž. Š., VI. tuženika A. B. pok. I. iz P., za sebe i kao nasljednika B. I. pok. T., B. M. pok. T., B. F. pok. M. i B. A. pok. T., VII. tuženika Ž. J. pok. D. iz P., za sebe i kao nasljednika B. M. pok. T., zastupanog po punomoćnici I. G. Š., odvjetnici iz Z., VIII. tuženice R. S. iz Australije, P., IX. tuženice V. K. iz Republike Srbije, B., za sebe i kao nasljednice B. M. pok. T., X. tuženice M. P. ž. Š., XI. tuženika M. M. iz P., za sebe i kao nasljednika B. K. pok. A., B. M. pok. A., B. M. pok. A. i B. F. pok. A., XII. tuženice D. K. ž. Š., XIII. tuženika F. K. Š., XIV. tuženice N. K. Š., XV. tuženice M. K. Š., XVI. tuženice T. K. Š. i XVII. tuženice Z. K. Š., i to tuženika pod II., III., X., XII. - XVII osoba odsutnih i nepoznata boravišta, zastupanih po privremenom zastupniku L. B., odvjetniku iz B. n. M., radi utvrđenja da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje svog prava vlasništva na dijelu nekretnina, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi posl. br. Gž-619/2019-4 od 3. studenoga 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-3475/2015 od 20. ožujka 2019., u sjednici održanoj 6. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja:
1.1. na utvrđenje da je „temeljem Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog sa svojim ocem B. A. stekao valjani pravni osnov za stjecanje svog prava vlasništva na dijelu č.z. 977, označenog žutom bojom te slovima A-B-H-G, površine 1092 m2 i dijelu č.z. 977, površine 1408 m2, označenog slovima B-C-F-G i crvenom bojom, sve k.o. V., ukupne površine 2500 m2, sve po skici sudskog očevida izrađene po stalnom sudskom vještaku za geodeziju F. V. iz Z. od 20.12.2017.“,
1.2. na obvezivanje tuženika prethodno navedeno „priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove Presude izvrši uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika i prednika tuženika, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude“,
dok je tužitelju naloženo „nadoknaditi tuženiku pod 7) Ž. J. trošak ovog postupka u iznosu od 4.000,00 kuna“ i odbijen „zahtjev tuženika pod 7) za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 4.000,00 kuna, a do zatraženog iznosa“.
2. Tužitelj je pozivom na odredbe čl. 385. st. 1., st. 2. i 4., čl. 385.a, čl. 387. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija.
3. Tuženik Ž. J. je odgovorio na taj prijedlog tužitelja i predložio da se odbaci kao nedopušten, podredno odbije kao neosnovan.
4. Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti nije dopušten.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 3. studenoga 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."
6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
6.1. odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
6.2. odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
7. U konkretnom slučaju tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo (pored važnosti samo za ovaj konkretan predmet) važno (ovdje odlučno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - i (u svezi sa time) nije određeno izložio niti razloge iz smisla navedenih odredaba čl. 385.a stavka 1. i čl. 387. st. 3.ovoga Zakona.
8. Navedeno pitanje i razloge istaknute važnosti pitanja ne može nadomjestiti samo poziv tužitelja u prijedlogu na odredbe ZPP-a koje uređuju pitanje revizije i ponavljanje konstatacija da „je ovdje riječ o pravnom pitanju...“, k tome sve uz naznaku revizijskih odluka koje uspoređuje sa osporenom, kao što ih zamijeniti ne mogu niti činjenični navodi tužitelja - kojima polemizira sa ocjenom provedenih dokaza na kojoj su temeljene nižestupanjske presude i kojima sugerira istinitim prihvatiti samo njegovu ocjenu ovih.
9. Stoga, dakle - jer u prijedlogu nije naznačeno niti jedno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, takvo - da bi glede njega bilo potrebno usaglašavati sudsku praksu ili u njoj otklanjati neku nesigurnost i time ispunjavati svrhu revizije, odnosno - budući da prijedlog ne sadrži razloge za suprotno shvaćanje, valjalo je (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti) prijedlog odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).
|
|
Predsjednica vijeća: Katarina Buljan, v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.