Broj: Kž 583/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. Š., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 2. listopada 2018. broj Ik I-96/18-8, u sjednici održanoj 30. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Zadru je, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11-17), članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izdržavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11. - Kazneni zakon, 56/13. i 150/13. – dalje: ZIKZ), zatvorenika A. Š., s osobnim podacima kao u prvostupanjskom rješenju, otpustio na uvjetni otpust s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora od dvije godine i sedam mjeseci koju izdržava po pravomoćnoj i izvršnoj presudi Općinskog suda u Zadru od 9. svibnja 2017. broj Kv-106/17., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. i drugih. Ujedno je određeno da uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora koji će biti određen nalogom za otpust i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je osuđen i to do 9. listopada 2019. Boravište osuđenika po uvjetnom otpuštanju je V., Zajednica, s obvezom na djelatnici navedene Zajednice dođu po njega u Zatvor u Z. na dan njegovog otpuštanja na uvjetni otpust te da u njihovoj pratnji ode u Zajednicu u V.

Nadalje su pobijanim rješenjem, na temelju članka 62. stavka 2. točke 11. i točke 5. KZ/11., uvjetno otpuštenom osuđeniku A. Š. određene posebne obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji V. i to na način da se prijavi prvi radni nakon uvjetnog otpuštanja uz pratnju djelatnika Zajednice u V. i da se pritom redovito javlja svakih mjesec dana, uz pratnju djelatnika citirane Zajednice i nastavka liječenja od ovisnosti o drogama u Zajednici u V. uz stručnu pomoć Probacijskog ureda S., a radi nastavka tretmana vezano za održavanje apstinencije od droga, dok će Probacijski ured S. posjećivati uvjetno otpuštenog zatvorenika A. Š. u citiranoj Zajednici po dinamici kako to isti Ured odredi, a program nadzora i izvješća dostavljat će sucu izvršenja Županijskog suda u Zadru.

Također je, na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a, određeno da uvjetno otpušteni zatvorenik A. Š. može promijeniti boravište samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Zadru, a ujedno je i upozoren da, na temelju članka 61. stavka 3. KZ/11. sudac izvršenja može opozvati uvjetni otpust i odrediti izvršenje izrečene kazne ako se ne bude pridržavao obveza koje su mu određene na temelju članka 62. stavka 2. točke 11. i točke 5. KZ/11.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući „da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje“.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), koji se u smislu članka 44. stavka 2. ZIKZ-a primjenjuje u ovom postupku, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se protiv odluke prvostupanjskog suda da se zatvorenik A. Š. otpusti na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora, državni odvjetnik smatra da nije bilo zakonskih uvjeta da mu se već nakon izdržane godine i pol zatvorske kazne odobri uvjetni otpust, s obzirom na njegovu pravomoćnu osuđivanost zbog brojnih kaznenih djela s različitim grubim načinima počinjenja koji govore o njegovom visokom stupnju krivnje te o društvenoj opasnosti počinjenih djela.

Protivno ovakvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, ocjena je i ovog suda, unatoč činjenici višekratne zatvorenikove ranije osuđivanosti najvećim dijelom zbog kaznenih djela imovinskog karaktera (pri čemu se sada nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne iz više presuda koje su mu objedinjene), da ova okolnost dovedena u vezi s ostalim od strane prvostupanjskog suda utvrđenim okolnostima, ne dovodi do zaključka da prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust ne treba prihvatiti, kako to neopravdano tvrdi žalitelj.

Naime, člankom 59. stavkom 2. KZ/11. sudu je dana mogućnost na temelju najšire postavljenih kriterija odlučivati o uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvorenika i opravdanosti njegovog puštanja na uvjetni otpust. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda te je kriterije vijeće prvostupanjskog suda pravilno utvrdilo i vrednovalo i na temelju tako utvrđenih kriterija ocijenilo da je zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust osnovan te da isti zavrjeđuje da mu se omogući da uz određene mu posebne obveze opravda povjerenje koje mu je pruženo i dokaže, prvenstveno kroz nastavak liječenja od ovisnosti o drogama u Zajednici u V. uz stručnu pomoć Probacijskog ureda S., da je spreman za uključivanje u život na slobodi bez daljnjeg činjenja kaznenih djela.

Stoga je, a prihvaćajući razloge prvostupanjskog vijeća, ocjena i ovog suda da je zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust trebalo prihvatiti i pustiti ga na uvjetni otpust, cijeneći pri tome prije svega njegov uredan tijek izdržavanja kazne zatvora, ustrajnost u liječenju ovisnosti o drogama, koja je uglavnom i bila razlog činjenja kaznenih djela, i to kroz boravak u Zajednici koja mu osigurava i pospenalni prihvat, kao i pozitivno mišljenje Zatvora u Z. Naime, upravo će određene posebne obveze zatvoreniku po otpuštanju s izdržavanja kazne pomoći da s uspjehom do kraja provede resocijalizaciju u procesu prilagođavanja društvenoj sredini. Pritom je zatvorenik upozoren da će se uvjetni otpust opozvati ako se ne bude pridržavao određenih mu posebnih obveza.

Stoga je, budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. listopada 2018.