Broj: Kž 581/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. D., zbog kaznenog djela iz članka 318. stavka 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 17. rujna 2018. broj Ik I-589/2018-11, u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika D. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Varaždinu je, na temelju članka 159. stavka 3. Zakona o izdržavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11. - Kazneni zakon, 56/13. i 150/13. – dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odbio prijedlog zatvorenika D. D. za uvjetni otpust. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici L. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora od deset godina i šest mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 22. siječnja 2014. broj Kv-1369/2013., zbog kaznenog djela iz članka 318. stavka 3. i drugih KZ/97., a predviđeni istek te kazne je 24. prosinca 2019.

Protiv tog je rješenja žalbu osobno podnio zatvorenik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, ukine pobijano rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), koji se u smislu članka 44. stavka 2. ZIKZ-a primjenjuje u ovom postupku, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Iako zatvorenik navodi da rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., iz obrazloženja žalbe vidljivo je da nije zadovoljan s činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda. Stoga je pobijano rješenje ispitano po službenoj dužnosti u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. te je utvrđeno da ga je donijelo ovlašteno tijelo, da u istom ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., kao i da tim rješenjem na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon.

Ne slažući se s činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, zatvorenik ponavlja navode iz svojeg prijedloga, ističe da se je promijenio, da je postao samokritičniji, odgovorniji i zreliji, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno interpretirao izvješće Probacijskog ureda, kao i da mu je pogrešno cijenio da ima postupke u tijeku jer je ta okolnost odlučna kod odlučivanja o prijedlogu podnesenom po službenoj dužnosti, a da mu nije cijenjeno to što je ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog čega je financijski neovisan.

Protivno takvim žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika, cijeneći pritom zatvorenikov prijašnji život, prvenstveno njegovu raniju višestruku osuđivanost zbog istovrsnih kaznenih djela, koja nije dovela do pozitivnih promjena u njegovom ponašanju, kao i činjenicu da su protiv zatvorenika u tijeku još tri kaznena postupka, zbog kaznenih djela krađa, zbog kakvih je i ranije osuđivan. Pritom se zatvoreniku ukazuje da o navedenim okolnostima, pa i o okolnosti vođenja drugih kaznenih postupaka, sud vodi računa prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust sukladno članku 59. stavku 2. KZ/11., a ne samo prilikom odlučivanja o prijedlogu podnesenom po službenoj dužnosti.

Osim toga, iz izvješća Kaznionice u L. proizlazi da je razina uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora kod zatvorenika procijenjena razinom „zadovoljava“ i da je na supstitucijskoj terapiji. Unatoč tome što nije stegovno tretiran i što je nesposoban za rad pa se nalazi u neradnoj skupini, zbog nezavršenih kaznenih postupaka kriminalni povrat je visoko vjerojatan. Kada se uz navedeno uzme u obzir i činjenica da je zatvorenik već ranije uvjetno otpušten s izdržavanja kazne zatvora, koji mu je uvjetni otpust zbog kršenja određenih mu posebnih obveza opozvan, što upućuje na zaključak da institut uvjetnog otpusta kod zatvorenika nije polučio svrhu, sve navedeno upućuje na to da   kod zatvorenika nije došlo do značajnije tretmanskog pomaka te da nije spreman za prijevremeno uključivanje u život na slobodi.

Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, unatoč zatvorenikovom žalbenom isticanju samokritičnosti i odgovornosti te upiranju na svoje loše zdravstveno stanje te loše zdravstveno stanje majke i smrt oca (a koje okolnosti mogu biti značajne za eventualno ublažavanje kazne u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.), pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kod zatvorenika nisu postignuti svi resocijalizacijski elementi potrebni za život na slobodi, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11.

Budući da ni ostalim zatvorenikovim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. listopada 2018.