- 1 -              Revd 1374/2021-2

Broj: Revd 1374/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, postupajući po prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-139/2020-2 od 29. prosinca 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-311/17-40 od 21. studenog 2019., u sjednici održanoj 6. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-139/2020-2 od 29. prosinca 2020. odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-139/2020-2 od 29. prosinca 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-311/17-40 od 21. studenog 2019.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio četiri pitanja za koje navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u obrazloženju prijedloga postavljenih pitanja navodi zbog čega smatra da su postavljena pitanja važna.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer:

- sud u pobijanoj odluci nije zauzeo shvaćanje niti je utemeljio odluku na shvaćanju o tome može li se broj prekovremenih sati iskazivati u paušalnom iznosu bez navođenja točnih datuma i broja sati pri čemu je sud izveo dokaz saslušanjem svjedoka pa od dijela pitanja može li se broj odrađenih prekovremenih sati u parnici dokazivati iskazima svjedoka ne ovisi ishod spora,

- u odnosu na drugo postavljeno pitanje nižestupanjski sudovi nisu utemeljili odluku na takvom shvaćanju od kojeg tužitelj polazi u postavljenom pitanju,

- treće postavljeno pitanje nije relevantno za rješavanje konkretnog spora jer nižestupanjski sudovi nisu posebno utvrđivali postojanje i „značenje potpisa radnika na evidenciji radnog vremena“ u smislu u smislu postavljenog pitanja niti je o tome izneseno pravno shvaćanje,

- u odnosu na četvrto pitanje nižestupanjski sudovi nisu niti izrazili shvaćanje o tome predstavljaju li dnevne evidencije radnog vremena Ministarstva R. H. javnu ispravu u smislu čl. 230. ZPP-a.

4. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 6. srpnja 2021.