Broj: Kž 418/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. B., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 2. listopada 2018. broj Kv I-351/2018 (Kzd-1/2018) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog G. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz članka 158. stavaka 1. i 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog G. B. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Ujedno je odlučeno da se optuženiku u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. listopada 2017. pa nadalje.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi G. B. po braniteljici, odvjetnici S. D. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „preinači pobijano rješenje, protiv okrivljenika ukine istražni zatvor, da se on odmah pusti na slobodu te da se protiv njega odrede mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 3., 4. i 5. ZKP/08.“ Također je zahtijevao da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća na kojoj će se odlučivati o njegovoj žalbi. Međutim, odredba članka 475. stavka 2. ZKP/08. o obveznom izvješćivanju stranaka, koje su to zahtijevale, o sjednici vijeća drugostupanjskog suda odnosi se samo na postupak po žalbi na presudu suda prvog stupnja, a odredbom članka 495. ZKP/08. nije predviđen jednak postupak i o žalbi protiv rješenja. Iz ovog razloga optuženi G. B. i njegova braniteljica, odvjetnica S. D. K., nisu izviješteni o sjednici vijeća ovog suda.

              Žalba nije osnovana.

              Nije u pravu žalitelj s tvrdnjom da mu je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju povrijedio presumpciju nevinosti, odnosno da je izvanraspravno vijeće prekoračilo svoje ovlasti jer je ustvari donijelo presudu kojom ga je proglasio krivim smatrajući da je počinio kaznena djela koja su mu optužbom stavljena na teret. Naime, u skladu s člankom 123. stavkom 1. ZKP/08. istražni je zatvor moguće odrediti, odnosno produljiti jedino ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo, uz ispunjenje neke od pretpostavki propisanih točkama 1. do 5. istog članka. Stoga je sud u rješenju kojim određuje ili produljuje istražni zatvor dužan obrazložiti okolnosti iz kojih ta osnovana sumnja proizlazi, a to je prvostupanjski sud i učinio navodeći pojedine dokaze na kojima se temelji potvrđena optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci te ustvrdivši da postoji „odgovarajući stupanj vjerojatnosti da su kaznena djela počinjena“. Prema tome, nema govora o utvrđivanju krivnje optuženom G. B. niti se iz bilo kojeg navoda pobijanog rješenja može zaključiti da je izvanraspravno vijeće „presudilo“ optuženiku pa su ti žalbeni navodi u cijelosti neosnovani.

              Također je, protivno daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski sud dostatno obrazložio postojanje osobitih okolnosti iz kojih proizlazi razborito predvidiva bojazan da će boravkom na slobodi optuženik ponoviti kaznena djela. Naime, optuženik je osnovano sumnjiv da je u razdoblju od četiri godine počinio brojne radnje kojima je povrijedio spolni integritet tada maloljetne oštećenice M. D., a koje su uključivale bludne radnje, trideset spolnih odnosa uz uporabu sile ili prijetnje te snimanje i prikazivanje dječje pornografije. Imajući stoga u vidu brojnost, težinu i prirodu kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, a koja je, prema navodima optužnice, počinio iskoristivši bliski obiteljski odnos tetka i nećakinje, životnu dob oštećenice, njezinu naivnost i seksualno neiskustvo, opravdan je zaključak prvostupanjskog suda da sve navedeno ukazuje na iznimnu upornost, odlučnost te visok stupanj optuženikove kriminalne volje. Sve navedeno, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, upućuje na postojanje konkretne i realne opasnosti od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela na strani optuženika, unatoč njegovoj neosuđivanosti, zbog čega mu je prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

              Pri tome su neosnovani žalbeni navodi optuženika o korištenju tzv. stereotipnih formulacija, a što je u suprotnosti s praksom Europskog suda za ljudska prava koju citira u žalbi. Naime, sve okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio za zaključak o postojanju iteracijske opasnosti odnose se na osobu optuženika i konkretnu inkriminaciju te ih je prvostupanjski sud na jasan način doveo u vezu.

              Utvrđena opasnost od ponavljanja djela se ni po mišljenju ovog suda ne bi mogla ostvariti nekom od predloženih mjera opreza, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, a niti je, imajući u vidu dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru, potrebe određivanja istražnog zatvora i kaznu koja se može očekivati u postupku, povrijeđeno načelo razmjernosti.

Slijedom svega navedenog, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja te da njegovim ispitivanjem u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. listopada 2018.