1

Poslovni broj 4 Gž-2328/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž-2328/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Andrine Raspor Flis, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Opće županijske bolnice V., sa sjedištem u V., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik uz V., protiv tuženice K. Š., iz Z., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. Š. L., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu M. Š. L. i S. T. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-410/20-55 od 27. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

             

I. Odbija se žalba tuženice K. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-410/20-55 od 27. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženici K. Š. naloženo isplatiti tužiteljici Općoj županijskoj bolnici V. 6.951,34 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2009. pa do isplate.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-410/20-55 od 27. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženici K. Š. naloženo tužiteljici Općoj županijskoj bolnici V. isplatiti 122.435,67 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2009. pa do isplate, naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 19.503,30 kn i u dijelu pod točkom III. izreke te sudi:

 

1. Odbija se tužiteljica Opća županijska bolnica V. sa dijelom tužbenog zahtjeva u svoti od 122.435,67 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2009. pa do isplate kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u svoti od 19.503,30 kn.

 

              2. Nalaže se tužiteljici Općoj županijskoj bolnici V. naknaditi tuženici K. Š. parnični trošak cijelog postupka u svoti od 40.729,09 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici 129.387,01 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2009. pa do isplate te joj naknaditi parnični trošak u svoti od 19.503,30 kn dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u svoti od 3.228,00 kn.

 

2. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

 

3. Protiv prvostupanjske presude a prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom I. i III. izreke žali se tuženica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava kao i pogrešne odluke o troškovima s prijedlogom, preinačiti prvostupanjsku presudu a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 28. travnja 2021. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade bruto plaće i doprinosa na plaću kao i naknade za odvojeni život, božićnicu i regres u ukupnoj svoti od 129.387,01 kn sa pripadajućim kamatama, što predstavlja naknade koje je tužiteljica isplatila tuženici na temelju Ugovora o specijalizaciji iz opće kirurgije broj 01-1243/1-07 zaključenog po strankama 22. veljače 2007. (dalje: Ugovor o specijalizaciji) gdje su člankom 2. točka 1. Ugovora o specijalizaciji ugovorili da se tuženica obvezuje obaviti program specijalizacije za doktora medicine za medicinsku disciplinu opća kirurgija u trajanju od 54 mjeseca računajući od zaključenja Ugovora dok se, prema odredbi čl. 2. toč. 11. Ugovora o specijalizaciji tuženica obvezala ostati na radu u bolnici u vremenu i svojstvu specijaliste najmanje 10 godina, računajući od dana završetka specijalizacije te za svaku godinu ranijeg raskida radnog odnosa na svoj zahtjev, obvezala naknaditi direktnu ili indirektnu štetu bolnici, budući da je tuženica nesporno raskinula sa tužiteljicom radni odnos 30. lipnja 2009.

 

8. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 2. toč. 11. Ugovora o specijalizaciji s obzirom da između stranaka nije sporno kako tuženica nije ostala na radu kod tužiteljice u vremenu od najmanje 10 godina računajući od dana završetka specijalizacije.

 

9. Pri tomu prvostupanjski sud ocjenjuje kako se ne može primijeniti Aneks Ugovora o specijalizaciji iz opće kirurgije broj 01-1243/07 (dalje: Aneks Ugovora) kojega su stranke nesporno zaključile 21. prosinca 2016. (list 128-129 spisa) gdje je promijenjena odredba čl. 2. st. 1. toč. 11. Ugovora o specijalizaciji tako da je, u slučaju raskida ugovora o radu na zahtjev tuženice ili po odluci nadležnog tijela tužiteljice, tuženica dužna naknaditi štetu bolnici u iznosu novčanih sredstava u visini troškova specijalizacije koji obuhvaćaju troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju zbog toga, što je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-187/2015 od 11. srpnja 2017. (dalje: Odluka Ustavnog suda) ukinut čl. 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ br. 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17 – dalje: Pravilnik) sa prestankom važenja dana 31. prosinca 2017. pa je tako Aneks Ugovora koji se zasniva na ukinutoj odredbi Pravilnika ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO).

 

10. Između stranaka u ovom predmetu nije sporno da su zaključile Ugovor o specijalizaciji te da se tuženica sukladno odredbi čl. 2. toč. 11. Ugovora obvezala ostati na radu kod tužiteljice najmanje 10 godina od dana završetka specijalizacije i za svaku godinu ranijeg raskida radnog odnosa naknaditi tužiteljici direktnu i indirektnu štetu kao i da je tuženica dana 30. lipnja 2009. jednostrano raskinula Ugovor o specijalizaciji i otkazala Ugovor o radu.

 

11. Nesporno je također da su stranke 9. prosinca 2016. zaključile Aneks Ugovora kojim je izmijenjena upravo odredba čl. 2. toč. 11. Ugovora o specijalizaciji.

 

12. Dakle, stranke su u ovom postupku nesporno zaključile Ugovor o specijalizaciji 22. veljače 2007. te potom 19. prosinca 2016. Aneks tog Ugovora. Radi se o ugovorima koji predstavljaju pravne poslove sklopljene po pravno i poslovno sposobnim ugovornim stranama valjanim i suglasnim očitovanjem volje, mogućom i dopuštenom te određenom činidbom u pisanom obliku pri čemu tuženica osnovano ukazuje kako pobuda za sklapanje Aneksa Ugovora označena u njegovom uvodu ne utječe na valjanost Ugovora sukladno odredbi čl. 273. st. 1. ZOO.

 

13. Nadalje, da bi ugovor bio bez učinka potrebno je da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja sklopiti ugovor i da je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati (čl. 273. st. 2. ZOO) što ovdje nije slučaj jer je Aneks Ugovoru sklopljen 19. prosinca 2016. dok je pak Odluka Ustavnog suda donijeta 11. srpnja 2017. s time, da je u toj Odluci pod točkama II. i III. izreke ukinut čl. 12. Pravilnika sa prestankom njegova važenja dana 31. prosinca 2017.

 

14. Ustavni sud Republike Hrvatske je odredio vrijeme prestanka važenja odredbe čl. 12. Pravilnika i to 31. prosinca 2017. odnosno, godinu dana nakon što su stranke već zaključile Aneks Ugovoru pa je prvostupanjski sud, odlučujući o valjanosti Aneksa Ugovora pogrešno primijenio materijalno pravo propisano odredbom čl. 322. st. 1. ZOO zaključujući da se „zasniva na odredbi Pravilnika koja je temeljem Odluke Ustavnog suda ukinuta i prestala važiti“.

 

15. U ovom su slučaju stranke slobodno zaključile Aneks Ugovora te odredile sadržaj, uvjete, rokove i oblik ugovora a taj Ugovor nije niti ništetan niti je pak po zahtjevu bilo koje stranke poništen ili raskinut pa su, u smislu odredbe čl. 9. ZOO, stranke ugovora dužne ispuniti svoju obvezu i odgovorne su za njezino ispunjenje jer je, u smislu odredbe čl. 336. st. 1. ZOO propisano da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane čime dakle Aneks Ugovora upravo stvara ugovoreno pravo tužiteljice i obvezu tuženice koja ju je, sukladno odredbi čl. 342. st. 1. ZOO dužna ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi.

 

16. Ovdje se naime ne radi o tome da su odredbe Pravilnika stupile na mjesto ugovornih odredbe ranije sklopljenog Ugovora o specijalizaciji već su stranke slobodno sklopile Aneks tom Ugovoru zbog čega Aneks Ugovora nije ništetan a stranke niti tvrde a niti dokazuju da bi ga poništile ili pak raskinule.

 

17. Budući da su odredbom čl. 2. Aneksa Ugovora stranke izmijenile odredbu čl. 2.  toč. 11. Ugovora o specijalizaciji a provedenim knjigovodstvenim vještačenjem je utvrđeno da je prema ovoj odredbi Aneksa Ugovora tuženica uslijed raskida Ugovora o radu za vrijeme specijalizacije dužna naknaditi štetu tužiteljici u svoti od 6.951,34 kn, nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženice glede isplate označene svote sa pripadajućim kamatama tekućim od raskida Ugovora pa do isplate.

 

18. Ovo stoga što je tuženica na ročištu održanom 28. travnja 2021. povukla prijedlog za izradu dopune nalaza i mišljenja vještaka kao i prijedlog za dostavu operacijskih izvještaja a na nalaz i mišljenje vještaka nije imala primjedbi niti je tražila  saslušanje vještaka dok svoje daljnje tvrdnje nije dokazala pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke za označenu svotu od 6.951,34 kn.

 

19. U Aneksu Ugovora stranke su uredile svoja prava i obveze izmjenom odredbe čl. 2. st. 1. toč. 11. Ugovora o specijalizaciji, zbog čega tužiteljica ne može s uspjehom zahtijevati isplatu po odredbi čl. 2. toč. 11. Ugovora o specijalizaciji pa je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke za svotu od 122.435,67 kn i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

20. Odluka o parničnom trošku osniva se sada na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP budući da tuženica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu (5%) zbog čega je odlučeno da tužiteljica naknadi sve troškove tuženici.

 

21. Tuženici je u smislu odredbe čl. 155. ZPP, primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) priznat trošak sastava odgovora na tužbu i ukupno četiri podneska po Tbr. 8.1. Tarife (4x250 bodova), trošak pristupa na pet ročišta po Tbr. 9.1. Tarife (5x250 bodova), trošak sastava žalbe od 7. studenog 2018. (312,50 bodova) ili ukupno 28.125,00 kn uz trošak poreza od 7.031,25 kn ukupno 35.156,25 kn.

 

22. Tuženici je nadalje priznat trošak sastava predmetne žalbe po Tbr. 10.1. Tarife (312,50 bodova), trošak poreza od 781,25 kn ili ukupno 3.906,25 kn, uz trošak plaćene pristojbe na žalbu (1.666,59 kn) ili ukupno 5.572,84 kn.

 

23. Slijedom iznijetog je, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP preinačena odluka o parničnom trošku stranaka te na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP jednom odlukom odlučeno o troškovima cijelog postupka tuženice tako, da je naloženo tužiteljici naknaditi joj parnični trošak u ukupnoj svoti od 40.729,09 kn dok je tužiteljica odbijena sa tim zahtjevom u svoti od 19.503,30 kn .

 

U Zagrebu 6. srpnja 2021.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Andrina Raspor Flis