1

 

Poslovni broj: 38 Gž-1037/2021-6

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 38 Gž-1073/2021-6

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Diane Preglej, predsjednika vijeća, Daniele Ukić, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Suzane Radaković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. L., OIB: …, iz N., …, koju zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. bank d.d., Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik iz O. društva L., N., S. d.o.o., Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-915/2019-44 od 21. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-915/2019-44 od 21. prosinca 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, broj ugovora …, zaključen između tužiteljice i tuženika 6. kolovoza 2007. ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak, slijedom čega se predlaže tuženiku isplatiti – vratiti tužiteljici iznos od 223.250,85 kuna, zajedno sa zateznim kamatama, sve pobliže označeno pod točkom I. izreke pobijane odluke, te je naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u visini od 53.708,00 kuna s pripadajućim kamatama.

 

2. Navedenu presudu pobija tuženik u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Zahtijeva troškove postupka u povodu žalbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Tužiteljica je podnijela tužbu tvrdeći da je sklopila ugovor o kreditu s tuženikom 6. kolovoza 2007., kojim da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te mjesečna otplata rata s tom kamatom u visini od 253,05 CHF, gdje je odobren iznos kredita od 33.750,00 CHF (sve protuvrijednost u kunama). Kako da su u sporu za zaštitu kolektivnih interesa utvrđene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, smatra da se radi o ništetnom ugovoru jer da bez tih odredbi ugovor ne može opstati ni na koji način, pa traži povrat onoga svega što je temeljem takvog ništetnog ugovora tuženik primio.

 

6. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i nalaže platež utuženih iznosa, pri čemu valja istaknuti da je tužiteljica pored tog tužbenog zahtjeva istakla i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a koje tužbene zahtjeve je korigirala nakon provedenoga vještačenja.

Prvostupanjski sud je prihvatio prvi zahtjev. Eventualno kumuliranim zahtjevom tužiteljica je tražila utvrđenje da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pa stoga s te osnove potražuje isplatu od 11.380,75 kuna s kamatama na pojedine mjesečne iznose.

 

7. Kao što je rečeno, prvostupanjski sud je prihvatio u cijelosti zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora (u cijelosti) i naložio isplatu od 223.250,85 kuna s te osnove, zaključujući da se radi o odredbama ugovora koje su unesene od strane tuženika, na koje tužiteljica nije mogla utjecati zbog izostanka pregovaranja, da u predmetnom ugovoru nisu navedeni parametri za promjenu odredbe tog ugovora niti metoda izračuna glavnice, tečajne razlike niti kamate, a da to sve čini predmetni ugovor suprotan načelu savjesnosti i poštenja, zbog čega zaključuje da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne, pa nalaže tuženiku vratiti sve ono što je primljeno na temelju takvog ugovora.

 

8. Međutim, donoseći takvu odluku prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Naime, osim što je u izreci naznačeno da se predlaže tuženiku isplatiti – vratiti tužiteljici iznos od 223.250,85 kuna, što izreku čini nejasnom jer se kod kondemnatornih odluka (gdje se kondemnatorni zahtjev prihvaća), nalaže određena pozitivna činidba, a ne predlaže izvršiti određenu činidbu, i neovisno o tome, prvostupanjski sud je dao nepravilne i nedostatne razloge za svoju odluku. To iz razloga kako slijedi.

 

9. Iako se prvostupanjski sud poziva na presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, on to ne čini na pravilan način. Naime, te presude imaju određeni učinak. Radi se o presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.) i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018). Tim odlukama je utvrđeno, pa tako i u odnosu na ovdje tuženika, da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, u vremenskom razdoblju određenom u izrekama tih odluka, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tog tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg (Narodne novine, br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP) te suprotno Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine, br.: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje u tekstu: ZOO). Drugom citiranom odlukom utvrđeno je da su određene banke, pa tako i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

 

10. S obzirom na to da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnost pojedinih odredbi, onda sudovi povodom restitucijskog zahtjeva potrošača nisu dužni provoditi dokazni postupak na te okolnosti, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općoj razini, a sve to s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a i kako se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Stoga u odnosu na te odredbe ugovora, sud nije imao obvezu ponovno ocjenjivati jesu li one jasne, razumljive, lako uočljive, jesu li suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju li znatnu neravnotežu između stranaka na štetu potrošača, dakle, jesu li nepoštene, jer je to već utvrđeno i pozitivna odluka iz tog postupka zaštite kolektivnih interesa ima učinak prema svim potrošačima koji su s trgovcem protiv kojeg se vodi postupak kolektivne zaštite sklopili ugovor s nepoštenom ugovornom odredbom. Potrošač u individualnom sporu može se pozvati na ta utvrđenja i sud je vezan tom odlukom i na istu pazi po službenoj dužnosti. Ono što sud u restitucijskom postupku treba ispitati je, ovisno o prigovorima tuženika odnosno trgovca, su okolnosti kao npr. je li tužitelj potrošač, radi li se o nekom drugom ugovoru koji nije sklopljen u periodu iz izreke citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnog interesa, je li o pojedinačnoj odredbi pregovarano i slično. Kada sud utvrdi ništetnost pojedinih odredbi, on povodom restitucijskog zahtjeva nalaže isplatu onoga što je tužitelj trebao platiti da nije bilo nepoštene odredbe, što bi značilo u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu ono što je trebao platiti da je redovna kamatna stopa ostala početna, odnosno kao da nije ugovorena valutna klauzula.

 

11. Naime, prema direktivi 93/13 EEZ od 15. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13), kao i prema načelima izraženima u odlukama suda Europske unije (dalje: Sud), potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe. To je sukladno cilju zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, ali i održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Dakle, sud neće primijeniti nepoštenu odredbu jer ona ne obvezuje potrošača, ali će ispitati može li se održati ugovor na snazi. Pri tome kriterij ne može biti je li povoljnije za potrošača održati ga na snazi ili ne, već su kriteriji, primjerice, može li se bez nepoštene odredbe ostvariti svrha ugovora, ili se pravna priroda ugovora mijenja ili ne, mogu li se ispuniti obveze iz ugovora i je li znatno otežano ispunjenje. Za tu ocjenu odlučne su odredbe ugovora i s njim eventualno povezani ugovori te norme materijalnog prava koje reguliraju relevantne ugovorne odnose.

 

12. Naime, utvrđenje ugovorne odredbe nepoštenom nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora i ZZP određuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe (članak 55. stavci 1. i 2. ZZP-a). Dakle, preostali dio ugovora i dalje je obvezujući za stranke. Jedino u slučaju ako ugovor ne može opstati bez nepoštene odredbe, on će biti u cijelosti ništetan, a kod ocjene može li ugovor opstati bez nepoštene odredbe, kriterij je, kao što je rečeno, je li kontinuitet ugovora pravno moguć. U tom smislu treba ispitati je li zbog izuzimanja primjene te neobvezujuće odredbe došlo do promjena u samoj svrsi ugovora, a jednako tako potrebno je ispitati je li bez nepoštene odredbe postoji ravnoteža između prava i obveza stranaka. Pri tome kriterij nije ono što je povoljnije za stranke ili za pojedinu stranku, jer je doseg zaštite koji se pruža neobvezujući učinak nepoštene odredbe. To načelo proizlazi iz odluka Suda, posebice točke 71. predmeta C-421/14 Banco Primus.

 

13. Prvostupanjski sud nije dao pravilne razloge zašto ugovor ne bi mogao opstati i zašto je on ništetan u cijelosti, a oni koju su dati su nepotpuni.

 

14. Zbog toga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i presuda je morala biti ukinuta i vraćena na ponovno suđenje.

 

15. U nastavku postupka prvostupanjski sud vodit će se izraženim materijalnopravnim, ali i procesnopravnim shvaćanjem ovoga suda te će odlučiti o osnovanosti prvog zahtjeva tužiteljice, i ako nađe da on nije osnovan, odlučit će o osnovanosti eventualno kumuliranog zahtjeva tužiteljice.

 

16. Nadalje se skreće pozornost prvostupanjskom sudu da je potrebno otkloniti i ostale proturječnosti u presudi, kako one već ukazane u izreci tako i primjerice kada navodi da je između stranaka sklopljen ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (str. 5. odlomak prvi), a potom na str. 11. presude, odlomak treći odozdo se obrazlaže da se radi o stambenom kreditu.

 

17. Posljedično, zbog neizvjesnosti ishoda spora ukinuta je i odluka o troškovima postupka, a o troškovima postupka u povodu žalbe, sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a određeno je da se ta donese u konačnoj odluci.

 

 

U Zagrebu  6. srpnja 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

Diana Preglej