Poslovni broj 34 Gž R-1214/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-1214/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. /OIB:…/ iz P., koju zastupa S. S., odvjetnik iz P., protiv tuženika O. b. P. - O. G. d. P. /OIB:…/ iz P., koju zastupa E. S., odvjetnik iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-100/2019-26 od 16. travnja 2021. i žalbi  tužiteljice protiv dopunske presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-100/2019-28 od 23. travnja 2021., nadnevka 6. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-100/2019-26 od 16. travnja 2021. pod stavkom I. izreke.

 

          II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje dopunska presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-100/2019-28 od 23. travnja 2021. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troška u iznosu od 250,00 kn.

 

        III.  Preinačuje se dopunska presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-100/2019-28 od 23. travnja 2021. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troška za daljnji iznos od  500,00 kn i sudi:

 

             Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji iznos od 500,00 kn na ime troškova prvostupanjskog postupka u roku 8 dana.

 

        IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

        V.  Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 104,17 kn, u roku od 15 dana.

 

        VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka preko iznosa dosuđenog stavkom V. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 24.709,54 kn/bruto sa zateznim kamatama opisanim i stavku prvom izreke i naknaditi parnične troškove u iznosu od 8.500,00 kn (stavak I. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata na svaki utuženi iznos razlike plaće iz stavka I. izreke u periodu od petnaestog dana u mjesecu (stavak II. izreke) i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u stavku I. izreke (stavak III. izreke).

 

2. Dopunskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-100/2019-28 od 23. travnja 2021. odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 kn (sastav podneska od 29. travnja 2019. - 25 bodova i zastupanje na ročištu za objavu presude - 50 bodova).

 

3. Protiv presude poslovni broj Pr-100/2019-26 od 16. travnja 2021. žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkom 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže ukidanje pobijanog dijela i zahtijeva trošak žalbenog postupka.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Protiv dopunske presude kojom je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 kn (sastav podneska od 29. travnja 2019. - 25 bodova i zastupanje na ročištu za objavu presude - 50 bodova), žali se tužiteljica  iz razloga određenog člankom 353. stavkom 1. točkom 1. i 3. ZPP-a. Predlaže preinaku pobijanog dijela slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak sastava žalbe.

 

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

7. Žalba tuženika je neosnovana.

 

8. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana. 

 

9. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 24.709,54 kn/bruto na ime razlike u plaći za razdoblje od listopada 2013. do 31. prosinca 2018. po osnovi dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimni odgovornost za život i zdravlje ljudi i naknade za vrijeme godišnjeg odmora i/ili bolovanja, za prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana, subotom, nedjeljom i noću sa zateznim kamatama i troškovima predmetne parnice.

 

10. Ispitivanjem pobijanih presuda u granicama žalbenih navoda stranaka i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom, donesenom na temelju pravilno izabranog i primijenjenog kako procesnog tako i materijalnog prava.

 

10. Odluka na žalbu tuženika   

 

10.1. Budući da je sud prvog stupnja, u vrijednosnom i smislenom obavještavanju suda o bitnim činjenicama, pravilno cijenio snagu izvedenih dokaza, da je o postojanju odnosno nepostojanju odlučnih činjenica stekao pravilnu predođbu i formirao pravilan zaključak i da nije propustio zauzeti stav o činjenicama koje su relevantne za razrješenje predmetnog spora, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika u dijelu osporavanja zakonitosti prvostupanjske presude zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a), a niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356/2. ZPP-a).          

 

10.2. Naime, nije sporno da je tužiteljica (medicinska sestra) kroz predmetno razdoblje radila prekovremeno kod tuženika, niti da joj tuženik za vrijeme prekovremenog rada nije priznao pravo na povećanu plaći po navedenim dodacima na plaću, a niti naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i/ili bolovanja.

 

10.3. Sporno je, pripada li tužiteljici pravo na povećanu plaću za predmetno razdoblje po osnovi navedenih dodataka i u odnosu na prekovremeno odrađene sate, a s tim u vezi i razlika u naknadi plaća za vrijeme godišnjeg odmora, utoliko što žalitelj, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, suprotno pravnom stajalištu suda prvog stupnja, smatra da se tužiteljica prije pokretanja predmetne parnice trebala obratiti tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava iz radnog odnosa, zatim da je sud trebao, a nije uzeo u obzir dostavljeno mišljenje profesora Pravnog fakultete, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1559/2020-2 od 22. rujna 2020. i rješenje broj Revd 228/2021 -2 od 17. veljače 2021. kojima je dopuštena revizija zbog pravnog pitanja: "Da li redovni mjesečni fond sati umnožak radnih dana u mjesecu (pon-pet) sa 8 u koje ulaze i dani blagdana i neradni dani ili umnožak radnih dana sa 8 sati bez blagdana i neradnih dana?", "Da li se radni sati ostvareni na dan blagdana imaju smatrati i obračunavati kao prekovremeni sati iako se radi o redovnom radu radnika i redovnom mjesečnom rasporedu, koji radi u turnusima 12-24-12-48 i ti sati u trenutku kad su odrađeni nisu prešli redova mjesečni fond sati?", pročitao iskaza svjedoka V. B., odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem po ustanovi /primjerice Ekonomski fakultet/, niti saslušao članove Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnih ugovora.

 

10.4. Mjerodavnim pravilima o plaći, naknadi plaće i prekovremenom radu sadržanim u Zakonu o radu iz 2009. (Narodne novine, broj: 149/2009., 61/2011., 82/2012., 73/2013., u daljnjem tekstu: ZR/2009) i Zakonu o radu iz 2014. (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR/2014) propisano je:

-          da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu (članak 82. ZR/2009., članak 90. stavak 1. ZR/2014);

-          da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (članak 84. stavak 1. ZR/2009, članak 92. stavak 1. ZR/2014), da se plaća i naknada plaće isplaćuje u novcu (članak 84. stavak 2. ZR/2009, članak 92. stavak 2. ZR/2014) i bruto iznosu (članak 84. stavak 4. ZR/2009, članak 92. stavak 4. ZR/2014);

-          da je poslodavac dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni (članak 85. stavak 1. ZR/2019, članak 93. stavak 1. ZR/2014);

-          da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću (članak 86. ZR/2009, članak 94. ZR/2014);

10.5. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 143/2013., 95/2015., u daljnjem tekstu: KU/2013) i Dodatkom I. KU/2013 (Narodne novine, broj: 96/2015., u daljnjem tekstu Dodatak I.) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 29/2018., u daljnjem tekstu: KU/2018) i Dodatkom II. KU/2018 (Narodne novine, broj: 92/2019., u daljnjem tekstu: Dodatak II.) ugovoreno je:

-          da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (članak 47. stavak 1. i 2. KU/2013, članak 45. KU/2018);

-          da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (članak 47. stavak 3. KU/2013, 45. stavak 2. KU/2018);

-          da osnovicu za izračun plaće utvrđuju ugovorne strane posebnim dodatkom KU/2013 I. sukladno sporazumu sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske svake godine (članak 51. stavak 1. KU/2013), odnosno na način i u rokovima kako je ugovoreno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj: 128/2017.) /članak 47. KU/2018/;

-          da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati i da se po tom osnovu plaća uvećava za 50% (članak 59. stavak 1. KU/2013 II., članak 49. stavak 9. Dodatka I., članak 49. stavak 9. KU/2018);

-          da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod koji postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (članak 57. KU/2013, članak 55. KU/2018 – za medicinske sestre 22% do svibnja 2014., nakon toga 14%); 

-          da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni i nezdravstveni radnici od 1. listopada 2015. ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće (Dodatak I., članak 59. a  Dodatka I. KU/2013);

-          da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (članak 36. stavak 2. KU/2013, članak 34. stavak 2. KU/2018):

-          da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu zakona o blagdanima i neradnim danima i na dan Uskrsa evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu (članak 52. KU/2013, članak 50. KU/2018);

-          da se osnovna plaća radnika uvećava: za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ukoliko radnik radi u smjenskom radu ili turnusu (članak 51. stavak 1. KU/2013., članak 49. stavak 1. KU/2018)

11. Suprotno stajalištima iznesenim u žalbi, prema navedenim zakonskim i ugovorenim pravima, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja, tužiteljici (medicinskoj sestri) za predmetno razdoblje pripada pravo na povećanu plaću, visina koje nije sporna, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad (isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno, radi u svojstvu radnice koja radi u otežanim uvjetima rada i u svojstvu radnice koja je odgovorna za život i zdravlje ljudi).

 

12. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja pozivom na odredbu članka 133. ZR-a i pravno shvaćanje izneseno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-240/2005 i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/1095/2000, otklonio tuženikov prigovor da se tužiteljica prije pokretanja parnice morala obratiti tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava iz radnog odnosa i za svoju odluku u tom dijelu dao jasne razloge (list 4. obrazloženja prvostupanjske presude) koji se žalbenim navodima ne dovode u dvojbu.

 

13. Neprihvatljivi su žalbeni navodi u dijelu kojim tuženik tvrdi da je vještak financijske struke u nalazu trebao odrediti "koji to iznos predstavljaju poreze i od kad na taj iznos ne teku kamate…."  budući da to nije bio niti je trebao biti zadatak vještačenja, da se radi o odredivoj novčanoj činidbi, neovisno o doprinosima za mirovinsko i zdravstveno, koja dospijeva na naplatu prilikom isplate plaće, i na koju do tada ne mogu teći zatezne kamate, kako je to pravilno obrazložio i sud prvog stupnja.

 

14. S obzirom na navedeno i po ocijeni ovog suda u okolnostima konkretnog slučaja, kako je to zaključio i obrazložio sud prvog stupnja (stranica 7. prvostupanjske presude) nije bilo potrebno izvoditi personalne dokaze, niti dokaz financijskim vještačenjem po ustanovi, kako to tvrdi tuženik.

 

15. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici predmetne iznose po osnovi prava na povećanu plaću s pripadajućim zateznim kamatama (članak 84. stavak 3. ZR/2009, članak 92. stavak 3. ZR/2014., članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018./).

 

16. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi o arbitrarnom postupanju suda prvog stupnja, niti suprotno tumačenje navedenih materijalnih propisa po tuženiku i načina obračuna plaća. Naime, mjesečni fond radnih sati je za sve (ne)zdravstvene radnike jedinstven (članak 58. stavak 9. KU/2013, odnosno članak 49. stavak 10. KU/2018) i dobije se na način da se broj radnih dana pomnoži s osam sati i na temelju njih se izračunavaju prekovremeni sati, a ne na temelju mjesečnog broja sati, kako je to činio tuženik tijekom predmetnog razdoblja, suprotno odredbi članka 58. stavku 9. KU/2013 i članku 49. stavku 10. KU/2018. Obračunom mjesečnog fonda sati, kako ga tumači tuženik, radnici koji rade u nejednakom rasporedu /smjenama/ bili bi stavljeni u nepovoljan položaj vezano za primjenu odredbi članka 58. stavak 9. KU/2013 i članka 49. stavka 10. KU/2018, s obzirom da moraju odraditi više radnih sati (ako se radi o mjesecu u kojem neradni dan pada od ponedjeljka do petka) od onih radnika koji rade u rasporedu na bazi 40-satnog radnog tjedna (radnici koji rade na bazi 40-satnog radnog tjedna, u slučaju da blagdan pada od ponedjeljka do petka, imali bi plaćeni neradni dan i ostvarili bi mjesečni fond sati iako nisu radili na blagdan, dok bi radnici koji rade u nejednakom rasporedu imali obvezu ostvariti isti mjesečni fond sati, unatoč tome što su radili na blagdan koji se za radnike na bazi 40-satnog radnog tjedna smatra neradnim danom). S navedenim u vezi promašeno je i tuženikovo osporavanje nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, budući da je isti/o izrađeno sukladno pravilima struke, i da je vještak pojasnio i odgovorio na sve prigovore tuženika.

 

17. Odluka o parničnim troškovima u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi iznos od 8.500,00 kn ostaje neizmijenjena jer je tuženik ne osporava, niti ovaj sud po službenoj dužnosti pazi na primjenu materijalnog prava vezano za taj dio odluke (članak 365. ZPP-a).

 

18. S obzirom da tuženik nije uspio s predmetnom žalbom to mu ne pripada trošak žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

19. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđeni razlozi zbog kojih je pobija tuženik, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u stavku I. i IV. izreke presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak IV.).

 

20. Odluka na žalbu tužiteljice

 

20.1. U ovom stadiju postupka po žalbi tužiteljice sporno je pravo tužiteljice na naknadu troška za sastav podneska od 29. travnja 2019. kojim je tužiteljica obavijestila sud da je uplatila predujam iz izvođenje dokaza financijskim vještačenjem (list 26. spisa) i zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude (list 257. - 259. spisa), odnosno ukupnog iznosa od 750,00 kn.

 

20.2. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podneska od 29. travnja 2019. (list 26. spisa), kojim je tužiteljica obavijestila sud o uplati predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, budući da taj podnesak nije pripremni (članak 277. stavak 4. ZPP-a), niti dispozitivni, a time niti bio potreban u vođenju predmetne parnice (članak 155. ZPP-a). Osim toga, prvostupanjski sud nalogom o uplati predujma nije naložio tužiteljici dostavljanje dokaza o uplati predujma (list 25. spisa).

 

20.3. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad tužiteljici nije priznao trošak nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude. Naime, pravilima o naknadi parničnih troškova određeno je da troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice i da parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. ZPP-a), da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove (članak 154. stavak 1. ZPP-a), da je kod ocjene potrebitosti troškova sud osobito dužan voditi računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i propisanim tarifama (članak 155. ZPP-a) i da sud kod odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koji je na snazi u vrijem donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT/). Kako je trošak zastupanja na ročištu za objavu presude propisan Tbr. 9/3. OT, koju OT-u je prema odredbi članka 155. ZPP-a sud dužan primijeniti i u konkretnom predmetu, to je tuženik dužan naknaditi tužiteljici i zahtijevani iznos od 500,00 kn na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s Tbr. 9/3., i 50. OT), koju radnju je isti poduzeo (list 257. - 259. spisa).

 

20.4. Prema tome, tuženik je dužan uz dosuđeni trošak od 8.500,00 kn naknaditi tužiteljici i daljnji iznos od 500,00 kn (154. stavak 1. ZPP-a), odnosno ukupan iznos od 9.000,00 kn po osnovi parničnih troškova.

 

21. Tužiteljici, koja je u žalbenom postupku uspjela u omjeru od 83,34% pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 104,17 kn (83,34% od 250,00 kn – Tbr. 10/5. i 50. OT), koji trošak je tužiteljici dužan naknaditi tuženik. U preostalom dijelu do zahtijevanog trošak žalbenog postupka pada na teret tužiteljice.

 

22. Stoga je po žalbi tužiteljice kao djelomično osnovanoj odlučeno kao u stavcima II., III., V. i VI. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak II., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak III., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak V. i VI.).

 

 

U Zagrebu 6. srpnja 2021.

 

     Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.