- 1 -              I Kž 555/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 555/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. P. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2020. broj K-20/2020., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e  :

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika M. P. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženik M. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. te je na temelju navedenih zakonskih odredaba i uz primjenu članka 48. stavaka 1. i 2. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od dvije godine, a na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11. optuženiku M. P. izrečena je djelomična uvjetna osuda tako da je određeno da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi šest mjeseci, a dio kazne zatvora od jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 24. prosinca 2018. do 16. siječnja 2019.

 

2. Na temelju članka 68. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženiku M. P. izrečena je sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja koja će trajati do prestanka izvršenja kazne odnosno proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

 

3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženika M. P. oduzet je nož ukupne dužine oko ... cm, duljine oštrice oko ... cm, s drškom crne boje u pripadajućem kožnom etuiju smeđe boje s natpisom „N.“, koji će nakon pravomoćnosti presude biti uništen.

 

4. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), odlučeno je da je optuženik M. P. dužan naknaditi trošak kaznenog postupka od 6.144,00 kuna, koji trošak se odnosi na trošak provedenih vještačenja iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08., trošak branitelja postavljenog po službenoj dužnosti iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08. od 6.843,75 kuna te paušalnu svotu troška kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. od 1.000,00 kuna, odnosno sveukupno trošak kaznenog postupka od 13.987,75 kuna te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08., o kojim troškovima će prvostupanjski sud donijeti posebno rješenje.

 

5. Protiv te je presude žalbu podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.). Žalbom se predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „pobijanu presudu preinači u pogledu odluke o kazni, te M. P. izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju“.

 

6. Protiv presude se žali i optuženik po branitelju M. G., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri (članka 471. stavci 1. i 2. ZKP/08.), s prijedlogom da „viši sud usvoji ovu žalbu i preinači presudu Županijskog suda u Zagrebu u odnosu na izrečenu kaznenu sankciju i sigurnosnu mjeru te optuženiku izrekne uvjetnu osudu bez primjene sigurnosne mjere“.

 

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

8. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

9. Žalbe nisu osnovane.

 

10. Premda optuženik u uvodnom dijelu žalbe ističe da se žali zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, u obrazloženju pobija utvrđenje prvostupanjskog suda da je prilikom počinjenja djela postupao s izravnom namjerom, smatrajući da bi se prije radilo barem o neizravnoj namjeri. Međutim, budući da se je optuženik prilikom očitovanja o tome kakav stav zauzima prema optužbi, očitovao da se smatra krivim, neovisno o njegovom daljnjem očitovanju, sukladno članku 464. stavku 7. ZKP/08., on nema pravo podnijeti žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što predstavlja pobijanje oblika krivnje.

 

11. Pobijajući odluku o kazni, državni odvjetnik smatra da je kaznena sankcija koja je izrečena optuženiku neprimjerena i preblaga te da se takvom sankcijom neće postići svrha kažnjavanja. Pritom smatra da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene olakotne, dovodeći u pitanje optuženikovo priznanje počinjenja kaznenog djela, te da je propustio utvrditi otegotnu okolnost, odnosno optuženikovu brutalnost i bezobzirnost te upornost prilikom počinjenja djela za koje je proglašen krivim, a koja da proizlazi iz činjenice da iz iskaza svjedoka proizlazi da je optuženik nakon ubadanja noža u oštećenikova leđa, isti nož zakrenuo, što je po stavu državnog odvjetnika postupanje usmjereno na izazivanje što veće boli, a potencijalno i teže ozljeđivanje i ne opravdava ublažavanje kazne ispod zakonom propisane minimalne kazne za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11.

 

11.1. Nasuprot tome, optuženik smatra da mu je izrečena prestroga kaznena sankcija i da bi se svrha kažnjavanja postigla i izricanjem uvjetne osude bez primjene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

 

11.2. Razmatrajući žalbene navode stranaka, ovaj je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je pravilno optuženiku olakotno cijenjena dosadašnja neosuđivanost, priznanje počinjenog kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje, bitno smanjena ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela, spremnost da oštećeniku Z. A. nadoknadi štetu (što suglasno proizlazi iz navoda zamjenice opunomoćenika oštećenika i branitelja optuženika da su u tijeku pregovori između stranaka oko naknade štete), činjenica da je isti otac sada već dvoje maloljetne djece (u vrijeme donošenja prvostupanjske presude optuženik je očekivao rođenje drugog djeteta), da je djelo ostalo u pokušaju te da je oštećenik Z. A. u ovom događaju zadobio povrede koje su kvalificirane kao tjelesne ozljede, a zbog kojih ne trpi ozbiljnije posljedice. Nasuprot tome, a protivno navodima u žalbi državnog odvjetnika, pravilno prvostupanjski sud na optuženikovoj strani otegotnih okolnosti nije našao. Naime, zakretanje noža koje državni odvjetnik navodi u svojoj žalbi nije potvrđeno nalazom i mišljenjem liječnika vještaka medicinske struke, a nečiji subjektivan dojam o načinu zadavanja uboda ne može se cijeniti otegotnim.

 

11.3. Imajući, prvenstveno, na umu okolnost da je djelo ostalo u pokušaju te da je prilikom počinjenja djela optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv, pri čemu su kod oštećenika izostale teže posljedice, uz sve ostale pravilno utvrđene i valjano ocijenjene olakotne okolnosti te, suprotno žalbi državnog odvjetnika, izostanak bilo kakvih otegotnih okolnosti na optuženikovoj strani, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je u konkretnoj situaciji opravdana primjena članka 48. stavaka 1. i 2. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. te da je kazna zatvora od dvije godine, koja je znatno blaža od zakonom propisane kazne za ovo djelo (najblaža koja se može izreći za ovo kazneno djelo uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne), upravo kazna koja je primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženika. Nadalje, imajući na umu sve navedeno, a uzimajući pri tome i optuženikova osobna svojstva te činjenicu da je već i boravak u istražnom zatvoru na optuženika u dostatnoj mjeri odgojno utjecao, ocjena je i ovog suda da postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Stoga mu je prvostupanjski sud opravdano na temelju članka 57. KZ/11. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava šest mjeseci, dok je dio kazne od jedne godine i šest uvjetovan vremenom provjeravanja od pet godina. Naime, zaključak je i ovog suda da upravo ovakav odnos uvjetovanog i neuvjetovanog dijela kazne s navedenim vremenom provjeravanja može utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Pritom se napominje optuženiku da je ovakva sankcija najblaža sankcija koja može biti izrečena za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. te da sukladno zakonskim odredbama za to djelo ne može biti izrečena uvjetna osuda.

 

11.4. Također je, protivno optuženikovim žalbenim navodima, pravilno mu prvostupanjski sud izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11. jer su za njezino izricanje ispunjene sve zakonske pretpostavke. Naime, sukladno nalazu i mišljenju liječnika psihijatra, optuženik M. P. u trenutku počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv u bitnoj mjeri, pri čemu je upravo značajna alkoholiziranost utjecala na otkočenje optuženikovog agresivnog ponašanja pa je, s obzirom na kompletan opis situacije u spisu predmeta, utvrđena potreba optuženikovog psihijatrijskog liječenja koja se može provoditi i u ambulantnim uvjetima. Imajući na umu kliničku sliku kao i optuženikovu pozitivnu motiviranost te nedostatak značajnijih komplikacija štetne uporabe alkohola aktualno, sukladno nalazu i mišljenju, nije nužno bolničko psihijatrijsko liječenje, jer će se na opisani način maksimalno smanjiti rizik da optuženik M. P. u budućnosti počini neko od kaznenih djela.

 

11.5. Slijedom navedenog nisu mogle biti prihvaćene ni žalba državnog odvjetnika, a ni optuženikova žalba zbog odluke o kazni.

 

12. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a prilikom ispitivanja te presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe državnog odvjetnika i optuženika M. P. trebalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 6. srpnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.