Broj: Kž 426/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića, predsjednika vijeća, te Ratka Šćekića i Vesne Vrbetić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. F., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. F., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 16. listopada 2018. broj K-2/2018-17, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 5. studenog 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem, Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, nakon izrečene nepravomoćne presude protiv optuženog D. F., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., produljio je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. F. po branitelju, odvjetniku Ž. M., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači na način da protiv optuženika ukine istražni zatvor, podredno da isti zamijeni mjerama opreza.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj prvostupanjsko rješenje žalbom pobija zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“, no iz razloga i sadržaja žalbe, u suštini, proizlazi da se pobijanom rješenju suprotstavljaju prigovori činjenične naravi.

Protivno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio i ocijenio sve činjenice koje su ovdje značajne za odluku, i to kako one vezane uz postojanje opće, tako i činjenice koje se odnose na posebnu pretpostavku iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., po kojoj je osnovi istražni zatvor protiv optuženog D. F. ranije primjenjivan, a pobijanim rješenjem produljen. Također, prvostupanjski je sud, potom, dao valjane i dostatne razloge svojoj odluci.

Tako se, pravilno, pobijanim rješenjem obrazlaže da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, proizlazi iz same činjenice što je optuženik sad nepravomoćnom presudom prvostupanjskog suda proglašen krivim za učin terećenog mu djela. Slijedom navedenog sumnja na učin djela očito je prešla u viši stupanj izvjesnosti i kvalitete od one osnovane, koja je potrebna kao temeljna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora.

U odnosu na postojanje iteracijske opasnosti, prvostupanjski je sud valjano utvrdio i potom obrazložio one činjenice koje opravdavaju zaključak o osnovanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., protiv optuženog D. F., uz ispravnu ocjenu da se ista svrha ne može postići primjenom blažih mjera, konkretno mjera opreza.

Naime, zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela kod optuženika se temelji na okolnostima pod kojima je djelo prema nepravomoćnoj presudi počinjeno (optuženik skriven u dvorištu kuće oštećenika, njega dočekuje te napada, ubadajući ga više puta u predjelu rebara, prsnog koša i trbuha), dovedeno u vezu s utvrđenjima iz psihijatrijskog vještačenja, iz kojeg proizlazi da su kod optuženika uočeni „elementi shizotipnog poremećaja osobnosti“, koji se, između ostalog, manifestiraju slabim mehanizmom prilagođavanja, trajnom sumnjičavošću i ograničenim afektom. Povezujući izloženo s iskazima ispitanih svjedoka (oštećenik, supruga oštećenika, ali i A. N. te N. M.), koji suglasno govore o neprilagođenom ponašanju optuženika u vidu verbalnih napada, neosnovanog optuživanja susjeda, pa do ozljeđivanja i navodnog usmrćenja psa jednog od susjeda, zaključak prvostupanjskog suda o postojanju realne i predvidive opasnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, dovršiti kazneno djelo, odnosno počiniti koje drugo teže djelo, ukazuje se u cijelosti osnovanim.

Stoga, protivno tvrdnjama žalitelja, uz akceptiranje činjenice ranije neosuđivanosti optuženika, ne radi se ovdje o neosnovanom boravku optuženika u istražnom zatvoru, niti se istim krše „njegova brojna konvencijska, Ustavna i zakonska prava“. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je pobijanim rješenjem ocijenjeno da je protiv optuženog D. F. nužno produljenje mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., sve radi otklona utvrđene i konkretne opasnosti od ponavljanja djela, time da se ista svrha, za sada, ne može ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08., pa niti predloženim mjerama opreza, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

S obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. studenog 2018.