1

Poslovni broj 75 Gž-1160/2016-7

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 75 Gž-1160/2016-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

   I

 

R J E Š E N J E

 

                                                                

              Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom o sudaca Ivice Veselić predsjednika vijeća, Dubravke Penić Lukač članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Horvat Mataić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika H. m. o. d.o.o. (skraćena tvrtka HMO d.o.o.), Z¹., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i K. d.o.o., protiv tuženika-protutužitelja I. M. iz T., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica D. R., odvjetnica u Z²., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika i žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11771/01-86 od 2. srpnja 2014., te o žalbi tuženika-protutužitelja protiv rješenja P-11771/01 od 17.veljače 2014. u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2021.

 

                                                     p r e s u d i o  j e

 

            Odbija se žalba tuženika-protutužitelja I. M. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11771/01-86 od 2. srpnja 2014. pod stavkom II. izreke.

                                                             

 

r i j e š i o  j e

 

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11771/01-86 od 2. srpnja 2014. pod stavcima I. i III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11771/01 od 17.veljače 2014.

 

             III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje       
 

1.  Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11771/01-86 od 2. srpnja 2014. pod stavkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: 

     ''I  Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos od 1.224.521,09 EUR uvećan za zatezne kamate tekuće na slijedeće iznose:

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.08.1997.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.09.1997.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.10.1997.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.11.1997.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.12.1997.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.01.1998.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.02.1998.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.03.1998.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.04.1998.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.05.1998.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.06.1998.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.07.1998.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.08.1998.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.09.1998.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.10.1998.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.11.1998.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.12.1998.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.01.1999.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.02.1999.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.03.1999.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.04.1999.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.05.1999.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.06.1999.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.07.1999.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.08.1999.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.09.1999.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.10.1999.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.11.1999.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.12.1999.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.01.2000.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.02.2000.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.03.2000.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.04.2000.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.05.2000.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.06.2000.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.07.2000.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.08.2000.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.9.2000.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.10.2000.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.11.2000.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.12.2000.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.01.2001.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.02.2001.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.03.2001.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.04.2001.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.05.2001.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.6.2001.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.07.2001.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.08.2001.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.09.2001.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.10.2001.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.11.2001.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 38.899,55 DEM od 01.12.2001.g., a od 01.01.2002.g. na iznos od 19.889,02 EUR, 

- na iznos od 19.889,02 EUR OD 01.01.2002.g. i 

- na iznos od 19.889,02 EUR od 01.02.2001.g.,

koja zatezna kamata na svaki od ovih iznosa teče po kamatnoj stopi od 5% godišnje do 31.12.2005.g., zatim od 01.01.2006.g. do 31.12.2007.g. po kamatnoj stopi od 15% godišnje te od 01.01.2008.g. pa sve do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, a sve u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. 

II  Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju, u roku od 15 dana, parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.''

 

2. Stavkom II. izreke prvostupanjske presude odbijen je protutužbeni zahtjev koji glasi:

     ''1.  Utvrđuje se da su Ugovor broj 6/95 o prodaji dionica S.. d.d. zaključen dana 17.01.1995.g. između tužitelja i tuženika i Aneks tom Ugovoru zaključen dana 18.03.1997.g. između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao Kupca dionica, ništetni i da ne proizvode učinke. 

              2.   Tužitelj je obvezan platiti tužitelju:

- iznos od 99.836,00 kn sa zak.zat.kam. od 02.02.1995.g. do isplate,

- iznos od 2.702.484,00 kn sa zak.zat.kam. od 10.02.1995.g. do isplate,

- iznos od 400.000,00 kn sa zak.zat.kam. od 28.07.1995.g. do isplate,

- iznos od 350.240,34 kn sa zak.zat.kam. od 01.08.1995.g. do isplate,

- iznos od 350.000,00 kn sa zak.zat.kam. od 01.08.1995.g. do isplate,

- iznos od 163.916,05 kn sa zak.zat.kam. od 25.01.1996.g. do isplate,

- iznos od 600.000,00 kn sa zak.zat.kam. od 14.02.1996.g. do isplate,

- iznos od 180.000,00 kn sa zak.zat.kam. od 16.02.1996.g. do isplate,

- iznos od 182.353,73 kn sa zak.zat.kam. od 16.02.1996.g. do isplate,

- iznos od 157.561,38 kn sa zak.zat.kam. od 22.08.1997.g. do isplate,

i to po stopi od 18% godišnje, a od 01.01.2006.g. do isplate po stopi od 17% godišnje do 30.06.2002.g., a od 01.07.2002.g. do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje, a od 01.01.2008.g. pa do isplate po stopi od 14% godišnje, koja je stopa primjenjiva i izračunava se prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe. 

              3.   Utvrđuje se da nije istinit list 573 zbirke isprava u Knjizi dionica S.. d.d. Ž., kao niti list 574 zbirke isprava u Knjizi dionica S.. d.d. Ž., u kojima je izvršen upis vlasništva za 12.288 osnivačkih dionica serije i broja: A 088767-101054 na ime novog vlasnika I. M. (na listu 573) i za 5.266 osnivačkih dionica serije i broja: A 101055-106320, na ime novog vlasnika I. M. (na listu 571).''

 

3. Stavkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

4. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je određeno da tužitelj-protutuženik snosi svoj trošak parničnog postupka, žali se tužitelj-protutuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Protiv navedene presude pod stavkom II. izreke te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je određeno da tuženik-protutužitelj snosi svoj trošak parničnog postupka, žali se tuženik-protutužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

6. Tužitelj-protutuženik u odgovoru na žalbu tuženika-protutužitelja osporava žalbene navode tuženika-protutužitelja u cijelosti, predlaže žalbu istoga u cijelosti odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 64.987,50 kuna.

 

7. Žalba tužitelja-protutuženika je osnovana.

 

8. Žalba tuženika-protutužitelja je neosnovana osim u dijelu odluke o parničnom trošku.
 

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja-protutuženika, konačno postavljen u podnesku od 27. travnja 2011. (list 246-251 spisa), radi isplate iznosa od 1.224.521,09 EUR, koji iznos tužitelj-protutuženik potražuje od tuženika-protutužitelja temeljem Ugovora broj 06/95 o prodaji 17.554 dionice dioničkog društva "S.." iz Ž. od 17. siječnja 1995. (dalje: Ugovor), te Aneksa istog ugovora od 18. ožujka 1997. (dalje: Aneks). 

     Tuženik-protutužitelj protutužbom, konačno uređenom u podnesku od 17. veljače 2014. (list 317-323 spisa) zahtijeva da se utvrdi da su navedeni Ugovor i Aneks ništetni i da ne proizvode učinke, da tužitelj-protutuženik isplati tuženiku-protutužitelju iznos od 5.186.391,50 kuna, te da se utvrdi da nije istinit list 573 zbirke isprava u Knjizi dionica S.. d.d. Ž., kao niti list 574 zbirke isprava u Knjizi dionica S.. d.d. Ž., u kojima je izvršen upis vlasništva za 12.288 osnivačkih dionica serije i broja: A 088767-101054 na ime novog vlasnika I. M. (na listu 573) i za 5.266 osnivačkih dionica serije i broja: A 101055-106320, na ime novog vlasnika I. M. (na listu 574).

 

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika-protutužitelja, prvostupanjski sud u predmetnom postupku nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. Naime, tuženik-protutužitelj u žalbi ističe da je tijekom prvostupanjskog postupka istakao prigovore stvarne i mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda u ovom predmetu, navodeći da je Trgovački sud u Zadru stvarno i mjesno nadležan za suđenje u ovom sporu, a o kojim prigovorima prvostupanjski sud nije izrijekom odlučio. Međutim, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude jasno naveo da tužitelj-protutuženik u tužbenom zahtjevu zahtijeva isplatu od tuženika-protutužitelja, a da se u protutužbenom  zahtjevu traži utvrđenje ništetnosti Ugovora i Anexa (toč. 1.), isplata (toč. 2.) i utvrđenje neistinitosti lista 573 i 574 u knjizi dionica (toč. 3.), pa da se stoga ne radi niti o jednom sporu iz čl. 34. b. ZPP-a. Pored navedenog, kako je tuženik-protutužitelj prigovor stvarne nenadležnosti prvostupanjskog suda stavio tek na ročištu od 4. srpnja 2011. (list 262 spisa), i to nakon što se upustio u raspravljanje o tužbenom zahtjevu, to je navedeni prigovor nepravovremen, te je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je temeljem čl. 17. st. 2. ZPP-a došlo do ustaljenja nadležnosti prvostupanjskog suda u ovom predmetu.

 

11. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi tuženika-protutužitelja u kojima on ističe da je nezakonito rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj P-11771/01-62 od 9. listopada 2012., kojim je preotvorena glavna rasprava zaključena dana 4. listopada 2012., radi razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja. Naime, sutkinja u prvostupanjskom postupku postupila je sukladno odredbi iz čl. 305. ZPP-a, pri čemu valja istaknuti da, iako u predmetnom rješenju prvostupanjskog suda nije navedeno radi razjašnjenja kojih važnijih pitanja se glavna rasprava preotvara, navedeno nije utjecalo na zakonitost i pravilnost presude, niti je time prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju sadržajno upire tuženik-protutužitelj. Jer sve da je sud i mimo ovlaštenja iz čl. 305. ZPP preotvorio raspravu i time povrijedio odredbe procesnog prava riječ bi bila o relativno bitnoj povredi koja bitnom sa rezultatom ukidanja prvostupanjske odluke postaje tek pod pretpostavkom njezinog utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke o glavnoj stvari, koja pretpostavka u konkretnom slučaju nije ispunjena.

 

12.Nadalje, suprotno daljnjim žalbenim navodima stranaka, presuda prvostupanjskog suda se može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju stranke upiru.

 

13. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

U odnosu na tužbeni zahtjev

 

14. Prvostupanjski sud je, u odnosu na tužbeni zahtjev iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka utvrdio sljedeće:

- da su tužitelj-protutuženik, kao prodavatelj, i tuženik-protutužitelj, kao kupac, 17. siječnja 1995. u Zagrebu zaključili Ugovor kojim su ugovorili da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje 17.554 dionica ukupne nominalne vrijednosti 3.510.800,00 DEM, za ugovorenu cijenu od 3.510.800,00 DEM,

- da se kupac obvezao kupoprodajnu cijenu otplatiti na slijedeći način i u slijedećim rokovima: 22% ugovorene cijene, tj. 772.376,00 DEM u roku od 30 dana po potpisu ugovora, a na preostalu svotu u iznosu od 2.738.424,00 DEM kupcu se zaračunava kamata u iznosu od 5% godišnje, a kupac ju je dužan otplaćivati u 9 jednakih uzastopnih polugodišnjih obroka, s tim da prvi obrok dospijeva 1. kolovoza 1995., a posljednji 1. kolovoza 1999., sve u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate,

- da su stranke ugovorile da se uplate vrše na račun ovdje tužitelja-protutuženika, te da upravljačka prava iz dionica koje kupuje, tuženik-protutužitelj stječe uplatom od 20% ugovorne cijene,

- da su u čl. 9. Ugovora stranke ugovorile da se ugovor raskida ako kupac zakasni s uplatom bilo kojeg obroka 15 dana, a u čl. 10. Ugovora, da je u slučaju raskida ugovora kupac dužan vratiti dionice koje je primio, dividendu koja je za njih ubrana, te kamatu na dividendu od dana ubiranja,

- da je u Aneksu zaključenom u Z¹. 18. ožujka 1997., a koji je dodatak Ugovoru, suglasno utvrđeno da je tuženik-protutužitelj na ime otplate dionica S.. d.d. iz Ž. tužitelju-protutuženiku do dana 18. ožujka 1997. uplatio iznos od 1.426.844,21 DEM, da je preostali iznos kupoprodajne cijene od 2.433.073,05 DEM tuženik-protutužitelj dužan otplatiti u 55 jednakih uzastopnih mjesečnih obroka od kojih svaki iznosi 44.237,69 DEM i sve dospjele kamate, s tim da prvi obrok dospijeva 1. kolovoza 1997., a posljednji 1. veljače 2002.,

- da su odredbom čl. 3. Aneksa stranke ugovorile da sve ostale odredbe osnovnog ugovora (dakle i čl. 9. Ugovora) ostaju na snazi ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama Aneksa,

- da je tuženik-protutužitelj posljednju uplatu na ime otplate kupoprodajne cijene dionica S.. d.d. iz Ž. izvršio dana 22. kolovoza 1997. u iznosu od 157.561,38 kuna (tj. protuvrijednosti iznosa 44.288,67 DEM)

 

15. Polazeći od navedenih činjenica te tumačeći odredbe Ugovora broj 6/95 I Aneksa prvostupanjski sud je zaključio da su Ugovor i Anex raskinuti sa danom 17. rujna 1997. primjenom odredbe čl. 125. st. 1 i 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01. i 35/05. - dalje: ZOO-a/91), u vezi s odredbom čl. 129. st. 1. ZOO-a/91,. budući da su stranke ugovorile da je ispunjenje o roku bitan sastojak ugovora (čl. 9. Ugovora), a koja ugovorna odredba da je i sastavni dio Anexa, te kako je posljednju uplatu tuženik izvršio 22. kolovoza 1997., a slijedeću je trebao izvršiti 1. rujna 1997. što je propustio učiniti, došlo je do raskida ugovora. Stoga primjenom odredbe 132. ZOO-a odbija tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom ostatka kupoprodajne cijene sa pripadajućim kamatama jer smatra da je ugovor raskinut.

 

16. Međutim osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio predmetni Ugovor ugovorom s uzastopnim davanjima prema odredbi čl. 129. ZOO-a. Navedenom odredbom propisano je kad u ugovoru s uzastopnim davanjima jedna strana ne ispuni jednu obvezu, druga strana može, u razumnom roku, raskinuti ugovor u pogledu svih budućih obveza ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene. U kokretnom slučaju predmet ugovora nije svaka pojedina dionica, već  17.554 dionice koje predstavljaju cjelinu, a za koje se samo cijena plaća u obrocima, pa se stoga u predmetnom slučaju radi o ugovoru o prodaji s obročnim otplatama cijene koji je uređen odredbama čl. 542. do čl. 551. ZOO-a.

 

17. Prema odredbi čl. 542. st. 1. ZOO-a ugovorom o prodaji pokretnine s obročnom otplatom prodavatelj se obvezuje predati kupcu određenu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude isplaćena, a kupac se obvezuje isplatiti njezinu cijenu u obrocima, u određenim vremenskim razmacima, s time da se navedene odredbe o prodaji s obročnim otplatama cijene, sukladno odredbi iz čl. 542. st. 2. ZOO-a/91, primjenjuju samo ako je kupac pojedinac.

 

18. Prodavatelj je kupcu, koji je pojedinac, predao dionice, a kupac se obvezao cijenu platiti tako da odmah uplati 22% ugovorene cijene u roku od 30 dana tj. iznos od 772.37600 DEM, a preostalu svotu kupac je dužan otplaćivati u devet jednakih uzastopnih polugodišnjih obroka s tim da prvi obrok dospijeva 1. kolovoza 1995., a posljednji 1. kolovoza 1999.

 

19. Raskid ugovora s obročnim otplatama propisan je odredbom čl. 546. st. 2. ZOO-a kojom je određeno da nakon isplate početne otplate prodavalac može raskinuti ugovor ako kupac dođe u zakašnjenje s najmanje dvije uzastopne otplate koje predstavljaju najmanje osminu cijene.

 

20. Odredbom čl. 551. ZOO-a propisano je da su ništave odredbe ugovora o prodaji s obročnim otplatama cijene koje bi bile nepovoljnije za kupca od odredaba ove glave, osim odredaba o zadržavanju prava raspolaganja odnosno prava vlasništva.

 

21. Stoga osnovano tužitelj-protutuženik ističe da čl. 9. Ugovora nije mogao biti u primjeni iz razloga što je ništava njegova odredba o roku kao bitnom sastojku ugovora. Naime, imajući u vidu da odredba iz čl. 9. Ugovora određuje da se Ugovor raskida ako kupac, odnosno tuženik-protutužitelj, zakasni s uplatom bilo kojeg obroka 15 dana, valja reći da je ista zasigurno nepovoljnija za kupca od odredbe iz čl. 546. st. 2. ZOO-a/91, s obzirom da propisuje raskid već za slučaj zakašnjenja s jednim od ukupno devet navedenih obroka koji uz to predstavlja manje od osmine cijene.

 

22. Kada se uzme u obzir da, prema stajalištu prvostupanjskog suda, odredba iz čl. 9. Ugovora čini dio Aneksa, ponovno se dolazi do zaključka da bi takva odredba o raskidu bila ništava jer predstavlja raskid ugovora zbog kašnjenja s isplatom samo jednog od ukupno 55 obroka, koji uz to evidentno predstavlja manje od osmine cijene.

 

23. S obzirom na navedeno, odredba čl. 9. Ugovora je ništava prema odredbi čl. 551. ZOO-a/91, te se stoga ista nije ni mogla primijeniti između ugovornih strana, pa tako niti dovesti do raskida Ugovora i Aneksa.

 

24. Stoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa, prvostupanjski sud je propustio ocijeniti jesu li Ugovor I Aneks raskinuti u smislu odredbe čl. 546 st. 2. ZOO-a.

 

25. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja i ukinuti prvostupanjsku presudu temeljem čl. 370. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će polazeći od shvaćanja izražena u ovoj odluci raspraviti sporna pitanja, utvrditi potrebne činjenice, razmotriti ostale žalbene navode te pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Obzirom je ukinuta odluka u pogledu tužbenog zahtjeva, valjalo je ukinuti i odluku o  parničnom trošku, te će se o istom kao i o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

U odnosu na protutužbeni zahtjev

 

26. Tuženik je svoj protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora broj 06/95 o prodaji dionica od 17. siječnja 1995, te pripadajućeg Aneksa istog ugovora od 18. ožujka 1997. temeljio na činjeničnoj tvrdnji da tužitelj nije imao ovlaštenje vlasnika dionica S.. d.d. niti je dobio naknadno odobrenje vlasnika dionica S.. d.d. za zaključivanje spornog Ugovora i Aneksa, što čini i Ugovor i Aneks ništetnima. Također po tvrdnji tuženika, nedostatak indosamenta vlasnika u spornom Ugovoru i Aneksu, kao i nedostatak clausule intabulandi čine sporni Ugovor i Anex ništetnima, a nedostatak clausule intabulandi čini ništetnim i izvršeni upis vlasništva na svim dionicama kako je on proveden u Knjizi donica S.. d.d.

 

27. Cijeneći provedene dokaze u odnosu na protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik bio ovlašten na zaključivanje spornog ugovora i Anexa.

 

28. Tako iz priloženog Izvoda iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu od 16. lipnja 1992. proizlazi da je tužitelj upisan temeljem Ugovora o osnivanju tadašnjih RFMIO radnika i individualnih poljoprivrednika Hrvatske od  20. travnja 1992. kao pravnih prednika HZMO (list 76-87 spisa), te je Odlukama bivših RFMIO radnika i individulanih poljoprivrednika od 20. travnja 1993. tužitelju povjereno upravljanje i gospodarenje dionicama i udjelima koje Fondovi stječu u skladu sa Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili ih pribave na drugi način (list 87-88).

Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-95/11489 od 15. ožujka 1996. Upisano je u sudskom registru preoblikovanje dioničkog društva Hrvatsko mirovinsko osiguranje u društvo sa ograničenom odgovornošću (Iist 89 spisa), te je Izjavom HZMO – osnivača tužitelja od 17. rujna 1999. u čl. 6. uređen predmet poslovanja tužitelja, a to je upravljanje i gospodarenje vrijednosnim papirima, novčanim sredstvima i drugom imovinom koju HZO stječe na temelju Zakona ili ih pribavlja na drugi način a koje prenosi na upravljanje Društvu HMO d.o.o. (list 92-98).

 

29. Sud prvog stupnja je nadalje utvrdio kako je Odlukom Hrvatskog fonda za privatizaciju od 20. svibnja 1994. (list 127-128 i 334 spisa), preneseno Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika 12.288 dionica dioničkog društva S.. iz Ž., što predstavlja 11,03% od vrijednosti osnovne glavnice, a Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja poljoprivrednika 5.266 dionica dioničkog društva S.. iz Ž., što predstavlja 4,73% od vrijednosti osnovne glavnice, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj upravo temeljem gore navedenih ovlaštenja bio aktivno legitimiran zaključivati sporni Ugovor i njegov Anex, odnosno bio je ovlašten upravljati i raspolagati sa dionicama u vlasništvu prednika HZMO, a na koji zaključak upućuje i iskaz svjedoka M. S., koji je prvostupanjski sud pravilno cijenio.

 

30. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, eventualni nedostatak indosamenta za formalni vlasnički prijenos vrijednosnih papira sa vlasnika na stjecatelja, kao i eventualni nedostatak clausule intabulandi kojim bi stjecatelj dionica po navedenom Ugovoru bio ovlašten zatražiti i ishoditi upis vlasništva na plaćenom broju dionica u Knjigu dionica S.. d.d. ne čine ugovor ništetnim, jer to nije elemenat ugovora o kojem zavisi valjanost ugovora.

 

31. Osim toga iz provedenih dokaza proilazi da se tuženik upravo temeljem Ugovora br. 6/95 od 17. siječnja 1995. Upisao kao novi dioničar u knjigu dionica dioničkog društva “S..” iz Ž. I to kao dioničar 5 266 dionica serijskog I rednog broja “A” 101 055-106 320 te 12.288 dionica serijskog i redovnog broja “A” 088 767-101 054, ukupno 17.554 dionice (preslika izvatka iz Knjige dionica dioničkog društva “S..” iz Ž.), te je na skupštinama navedenog dioničkog društva održanim 25. srpnja 1996., te 6. prosinca 1996. sudjelovao kao većinski dioničar sa 54,53% što proizlazi iz zapisnika sa navedenih Skupština Društva (list 174-181 spisa). Na navedenim skupštinama nisu sudjelovali Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika i Republički fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja poljoprivednika, već je upravo tuženik vršio sva upravljačka i imovinska prava imatelja dionica koje je stekao temeljem predmetnog Ugovora br. 6/95.

 

32. Stoga je pravilan zaključak prvostupajkog suda da predmetni sporni Ugovor i njegov Anex nisu ništetni, zbog čega je pravilno odbijen taj dio tužbenog zatjeva.

 

33. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio dio protutužbenog zahtjeva za isplatu - povrat kupoprodajne cijene za dionice S.. d.d. iz Ž. zaključujući kako bi tuženik-protutužitelj imao pravo u smislu čl. 132. st. 2. ZOO-a zahtijevati vraćanje danog jer je prethodno utvrdio da je došlo do raskida ugovora, ali ocjenjuje osnovanim prigovor zastare zbog čega odbija taj dio protutužbenog zahtjeva.

Međutim, kako je tuženik-protutužitelj potraživao isplatu odnosno vraćanje plaćene kupoprodajne cijene kao posljedicu ništetnosti Ugovora, kako to sam navodi tijekom postupka a i u žalbi, a ne kao posljedicu raskida ugovora, a obzirom da je utvrđeno da Ugovor kao i Anex nisu ništetni, to je i pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 104. ZOO-a valjalo odbiti taj dio zahtjeva.

 

34. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj-protutuženik nije pasivno legitimiran u odnosu na tužbeni zahtjev da se utvrdi da nisu istiniti listovi 573 i 574 zbirke isprava u knjizi dionica S.. d.d. Ž. u kojima je izvršen upis prava vlasništva tuženika-protutužitelja, jer tužitelj kao prodavatelj dionica nije ovlašten za vođenje knjige dionica već je to zadatak uprave društva.

 

35. Iz svega navedenog proizlazi kako ne postoje razlozi zbog kojih tuženik-protutužitelj pobija presudu, to je njegova žalba, osim u dijelu odluke o parničnom trošku, odbijena kao neosnovana temeljem čl. 368 st. 1. i 2. ZPP-a.

 

36. Žalbom protiv presude tuženik-protutužitelj pobija i rješenje  od 17. veljače 2014. protiv kojeg rješenja nije bila dopuštena posebna žalba, a kojim je naloženo  tuženiku-protutužitelju I. M. iz T. naknaditi tužitelju-protutuženiku H. m. o. d.o.o. iz Z¹. prouzročeni parnični trošak u iznosu od 104.362,50 kn u roku 15 dana.

 

37. Žalba tuženika-protutužitelja je neosnovana.

 

38. Prethodno utvrdivši da je ročište od 17. veljače 2014. odgođeno upravo radi uvida u podnesak koji je tuženik-protutužitelj predao sudu putem sudske pisarnice, neposredno prije početka ročišta od 17. veljače 2014., iako je  tuženik-protutužitelj od primitka poziva za navedeno ročište do dana održavanja istog imao dva mjeseca u kojem periodu je mogao sastaviti i sudu uputiti podnesak, sud je primjenom odredbe čl. 156. Zakona o parničnom postupku ZPP-a naložio tuženiku-protutužitelju platiti trošak tužitelju-protutuženiku u iznosu od 104.362,50 kn.

 

39. Protivno žalbenim navodima tuženika-protutužitelja, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 156. ZPP-a naložio tuženiku-protutuitelju da nadoknadi navedene parnične troškove tužitelju-protutuženiku.

 

40. Odredbom čl. 156. ZPP propisano je:

      Stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

      Sud može odlučiti da zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke nadoknadi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovao svojom krivnjom.

      O zahtjevima za naknadu troškova iz stavka 1. I 2. ovoga članka sud je dužan rješenjem odlučiti najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za naknadu troškova, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju toga rješenja može tražiti prije njegove pravomoćnosti.

 

41. Trošak koji je nastao odgodom ročišta od 17. veljače 2014. nastao je upravo krivnjom tuženika. Ovo zato što je tuženik neposredno prije navedenog ročišta dostavio u prijemnu pisarnicu podnesak na 7 strana u kojem kako i sam navodi na ročištu 17 veljače 2014. “sublimira dokazne prijedloga u odnosu na protutužbeni zahtjv, te specificira protutužbeni zahtjev u pogledu kamatnih stopa i tužbe na utvrđenje, te predlaže provesti dokaze navedene u tom danas predanom podnesku i izvršiti uvid u isprave koje se nalaze u prilogu tog podneska”.

 

42. Kako niti sud, a niti punomoćnik tužitelja nisu imali na uvidu predmetni podnesak koji je predan u prijemnu pisarnicu na dan održavanja ročišta, to je sud morao odgoditi ročište kako bi zaprimio predmetni podnesak u spis i dostavio ga punomoćniku tužitelja, a budući se radilo o opsežnom podnesku sa opsežnim dokaznim prijedlozima, to je svakako suprotna strana imala pravo očitovati se o takvom podnesku, odnosno navodima i dokaznim prijedlozima koji su u njemu izneseni, te dakako provjeriti da li se zaista radi samo o ponovljenim dokaznim prijedlozima kako to tuženik-protutužitelj prikazuje u žalbi.

 

43. Podnesak predan u prijemnu pisarnicu na dan održavanja glavne rasprave  predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja u situaciji kada je tuženik-protutužitelj imao 2 mjeseca od kada je zaprimio poziv za navedeno ročište za očitovanje i predaju takvog podneska, te predstavlja radnju kojom se odugovlači postupak, pa je prvostupanjski sud osnovano primjenom odredbe čl. 156. ZPP-a odlučio da je trošak odgode tog ročišta tuženik dužan platiti tužitelju.

 

44. Visina troška pravilno je odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12) prema Tbr. 9. t. 1. Tarife.

 

45. Zbog navedenog a temeljem čl. 380 t. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci pod t. II. rješenja.

 

 

                                                        U Zagrebu 6. srpnja 2021.

 

                                                                                                       Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.