1               41. Pp J-3282/2020-11

 

 

 

 

    

 

Republika Hrvatska                                                                       

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4 

                                                                                                                                            41. Pp J-3282/2020-11

             

 

U   I M E    R  E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

             

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje

Sande Peroš, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I. V. zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine br. 5/90-pročišćeni tekst, 30/90, 47/90 i 29/94) povodom optužnog prijedloga J. M. od 04. rujna 2020., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 01. srpnja 2021. u prisutnosti tužitelja, okrivljenika i njegovog branitelja, odvjetnika D. P., temeljem članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) dana 05. srpnja 2021. javno je objavio i 

 

                                                p r e s u d i o   j e

 

                                                                  O s l o b a đ a   s e   od optužbe:                

 

          okrivljenik I. V., pok. S. i R., dj. V., rođ. ... u Splitu, OIB: ... , s prebivalištem u S.,                            SSS,       medicinski tehničar, zaposlen u Ordinaciji dr. K. P. B., srednjeg imovnog stanja, državljanin RH, nekažnjavan, kojeg brani odvjetnik D. P., iz S., T. ... 

                           

                            zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, 

 

počinjenog na način da bi dana 17. kolovoza 2020. u Ordinaciji dr. P. povišenim glasom i prijetećim tonom rekao J. M. da se J. M. i drugi hrvatski branitelji iz Domovinskog rata s visokim mirovinama ponašaju kao partizani i da će mu poništiti zdravstveni karton i poslati ga drugom liječniku, a što je kod J. M. kao pacijenta i oboljelog hrvatskog branitelja prouzročilo daljnje pogoršanje psihičkog zdravstvenog stanja, te mu je propisana i dodatna medicinska terapija.

 

Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda. 

 

                                                         Obrazloženje

 

J. M., iz S., A. ... , podnio je 04. rujna 2020. optužni prijedlog protiv  I.V. zbog prekršaja opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude,  ne navodeći njegove osobne podatke i adresu stanovanja, kao ni adresu ordinacije u kojoj radi I. V. . 

Sud je ipak zakazao glavnu raspravu na koju je pozvao tužitelja J. M., kao i I. V. kojemu je poziv poslan na Zdravstvenu ambulantu S. S., kako je to u optužnom prijedlogu naveo J. M., ali se taj poziv vratio neuručen, jer je poslan na adresu P.S. ... , koju je sud našao na internetu.

Na tom ročištu glavne rasprave koja je bila zakazana 01. prosinca 2020. u 12,30 sati, glavna rasprava je odgođena temeljem članka 168. stavka 1. Prekršajnog zakona, a J. M. je ispitan u svojstvu svjedoka izvan glavne rasprave.

Upitan na okolnosti predmetnog prekršaja, J.M. je izjavio da je dana ... za vrijeme        radnog vremena ambulante dr. P. koja je njegova odabrana obiteljska liječnica, došao u   čekaonicu gdje radi med. brat I. V. . Pitao ga je što mu treba, a on mu je odgovorio da mu treba uputnica za neurologa.

Međutim, I.V. mu je rekao da ne može kod doktorice jer da prije njega ima drugih pacijenata koji su čekali, iako mu je on rekao da kao hrvatski branitelj ima prednost i da bi ga doktorica trebala primiti. Govorio mu je neka ga doktorica primi, ali je ovaj to odbijao, te se počeo s njim svađati i vikati na njega u smislu da se on i drugi  branitelji iz Domovinskog rata s visokim mirovinama ponašaju kao partizani, te da će poništiti njegov zdravstveni karton i poslati ga drugom liječniku. Tada da je otišao iz ove ordinacije, te je kasnije otišao kod medicinske sestre S. koja radi s hrvatskim braniteljima na Firulama, pa mu je ona dala internu uputnicu za neurologa, tako da je otišao u bolnicu na Križinama kod jednog neurologa koji ga je pregledao. Drugom prilikom, u mjesecu listopadu 2020. kada ga je boljelo grlo i kada je trebao antibiotik, njegova kćer da je telefonom nazvala ambulantu dr. P., pa joj je med. brat I. V. rekao neka dođe u 19 sati po recept, ali je on došao u 18 sati bojeći se da doktorica ne ode, no dr. P. ga je ljubazno primila i dala mu recept za lijek kojeg mu je propisao psihijatar, a kojeg redovito posjećuje jer boluje od PTSP-a i ranjen je u Domovinskom ratu, te je 50% ratni vojni invalid. Zbog ponašanja I. V. da je bio povrijeđen iz razloga što mu je povišenim tonom izgovorio 17. kolovoza 2020., pa je zato protiv njega podnio optužni prijedlog kojeg su mu napisali policajci iz I. Policijske postaje u Splitu, te još traži da mu I.V. plati odštetu zbog duševne boli koju mu je nanio vrijeđanjem.

Na slijedeće ročište glavne rasprave pristupili su tužitelj J. M.i okrivljenik I. V. . 

Nakon što je upozoren po Zakonu, I. V. je očitujući se o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaj radi kojeg ga tereti J. M. , izjavio da se ne osjeća krivim, te je u svojoj obrani naveo da navedene prigode nije u Ordinaciji dr. P. B. kod koje radi kao medicinski tehničar, povišenim glasom i prijetećim tonom rekao J. M. da se on i drugi hrvatski branitelji iz Domovinskog rata s visokim mirovinama ponašaju kao partizani i da će mu poništiti zdravstveni karton i poslati ga drugom liječniku, a kako on to navodi u optužnom prijedlogu kojeg je podnio protiv njega. Naime, i sam da je dragovoljac Domovinskog rata, pa mu nešto tako ne bi rekao, a osim toga da mu samovoljno ni ne može poništiti zdravstveni karton i poslati ga drugom liječniku, a to da ne može ni liječnica. Drugog liječnika da može zatražiti samo pacijent i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje na zahtjev liječnice ukoliko za to ima razloga. Nadalje je nastavio da je ovom prilikom J. M. došavši u ambulantu htio odmah ući u ordinaciju liječnice, iako nije bio naručen, a otkako je nastala korona kriza pacijenti se naručuju telefonom zbog epidemioloških razloga kako se ne bi puno pacijenata skupljalo na hodniku, s obzirom da se tamo nalaze još dvije liječničke ordinacije. Kada je J. M. počeo objašnjavati da ne može odmah ući, počeo ga je kao što je to znao i ranije napadati da je on dragovoljac Domovinskog rata i invalid 70%, a on da je partizan i da mrzi Hrvatsku, a on (J. M. ) da je za NDH i da mu je djed bio ustaša. J. M. da je njemu rekao da je partizan, na što da mu je uzvratio da je i on dragovoljac Domovinskog rata i da je njegov problem što mu je djed bio ustaša, te da mu on (I. V.) nije za to kriv. Do prepirke da je došlo nakon što je J.M. izašao iz liječničke ordinacije dr. P. B. kada mu je pokušao objasniti da ga ne može uvijek puštati preko reda, osobito ako ima težih bolesnika i onih koji su već naručeni kod doktorice, sve kako bi ubuduće bili izbjegnuti ovakvi nesporazumi. Međutim, J. M. se nikako nije htio dogovoriti. 

Nadalje je I. V. izjavio da je i prije ovog događaja, kao i nakon toga J. M. dolazio u ordinaciju, te uvijek želio ući odmah, ne obazirući se na druge pacijente s kojima je čak znao ući i u prepirku. Tako je i 11. veljače 2021. netko nazvao ordinaciju u njegovo ime i zatražio recepte za lijekove, koje je nakon otvaranja njegovog kartona označio da bi mu ih doktorica poslala preko interneta, a nakon toga da je na zamolbu te osobe isprintao nalaz ortopeda kojeg je prema riječima te osobe J. M. izgubio, pa je on i isprintao taj nalaz. Ta osoba mu je preko telefona rekla i da bi J. M. htio odmah doći liječnici, ali joj je on rekao da već ima naručene pacijente i da su svi termini zauzeti. U pozadini telefonskog razgovora da je čuo kako  je J. M. vikao u smislu da bi htio doći, pa je pitao tu osobu što sada, a ona da je odgovorila kako ne zna. Tada joj je rekao neka J. M. dođe, pa kada je on ubrzo došao u ordinaciju, predao je svoju zdravstvenu iskaznicu, te je pokušao s njim popričati kako bi se dogovorili za ubuduće, ali J. M. to nije htio, nego je ponovno na njega počeo vikati da je partizan, psovao mu je majku, tri puta se zaletavao prema njemu i prijetio da će ga vani istući, tako da su prišla neka dva čovjeka koja su se nalazila na hodniku, te su ga gurnuli prema kraju čekaone, a bila su prisutna i njihova dva pacijenta koji su sve vidjeli. Kada su čuli viku, iz ordinacije da su izašli dr. K. B. i njegova medicinska sestra Š. B. koji su mu se sami ponudili da će svjedočiti i da tuži J. M. . Na kraju svoje obrane I. V. je izjavio i to da je J. M. poslao Ministarstvu branitelja pritužbu na njegovo postupanje, te da je doktorica P. B. od tog Ministarstva dobila dopis kojim traže da se očituje o incidentu koji se desio ... u čekaoni njezine ordinacije, ali ona na taj dopis nije odgovorila, jer u njemu piše da se treba očitovati J. M. ,a ona smatra da se njemu nema zašto očitovati. Predložio je da se o svemu tome ispita u svojstvu svjedoka dr. P. B. .

Kada je J. M.  čuo obranu I. V. izjavio je da on nije govorio istinu o događaju od 17. kolovoza 2020., jer da on tada ni na koji način nije vrijeđao I. V. , nego je samo došao po uputnicu za snimanje kralježnice, za što je prethodno bila nazvala njegova kćer kojoj je ovaj rekao da on može doći. Međutim, kada je došao u ordinaciju I. V. da mu je govorio zašto je došao i da se   branitelji iz Domovinskog  rata ponašanju kao partizani s visokim mirovinama, na što da mu je uzvratio kako nije partizan, već dragovoljac Domovinskog rata i invalid, a djed da mu je bio ustaša, a ne on. Zbog toga da ga je prijavio Ministarstvu branitelja, da će promijeniti liječnika i tražiti materijalnu odštetu za duševne boli.                Nadalje je sud u dokaznom postupku ispitao u svojstvu svjedoka K.P. B. .

Nakon što je upozorena po Zakonu i upitana na okolnosti predmetnog prekršaja, dr. K. P. B. je izjavila da je dana 17. kolovoza 2020. dok je radila u popodnevnoj smjeni u svojoj ordinaciji u S., u zgradi Dječjeg dispanzera, čula da se njezin bivši pacijent J. M. prepire s njezinim medicinskim tehničarom I. V. . Kako su vrata ordinacije bila poluotvorena prema previjalištu, gdje inače radi I. V. , čula je kako J. M. traži da ga se primi odmah, bez da čeka red, a bio je naručen u 17,00 sati i došao u 18,00 sati. Kada mu je I. rekao da je trebao doći na vrijeme, ovaj mu je odgovorio da kao hrvatski branitelj ima pravo prvenstva, nakon čega mu je  Ivan rekao da već imaju naručenu pacijenticu i da mora pričekati. Naime, kako su na snazi mjere Stožera civilne zaštite radi pandemije Covida-19, pacijenti da se naručuju kako se ne bi stvarala gužva u čekaonici, jer se na istom katu nalaze još dvije stomatološke ordinacije i jedna ordinacija opće medicine u istoj smjeni. J. M. da je stalno isticao da je branitelj, pa mu je u jednom trenutku Ivan rekao da je i on dragovoljac Domovinskog rata. Zatim da je čula kako je J. M. rekao Ivanu da je branio Hrvatsku i da je na to ponosan, a da je ponosan i na to što mu je djed kao ustaša branio Hrvatsku. Rekao je zatim da je vjerojatno I. djed bio u partizanima, a I. mu je odgovorio da nije, te da su njemu u II. svjetskom ratu bili isti ustaše i partizani. Kako ga I. nije puštao u njezinu ordinaciju, J. M. mu je rekao da će ga tužiti i da tu više neće raditi. Tada  je jedan pacijent rekao J. M. da se smiri i da sjedne. Kada je završila s pacijenticom koja je bila naručena, izašla je u čekaonicu i pozvala gospodina M.  u ordinaciju. Kada ga je pitala zašto nije došao u 17,00 sati kada je bio naručen, odgovorio je da je bio na misi u crkvi Gospe od zdravlja. Tada da mu je pružena zdravstvena usluga, a u ordinaciji joj je govorio da će I. V. prijaviti Ministarstvu branitelja i Ministarstvu zdravstva. Pokušala ga je uvjeriti da to ne čini, jer da se I.V. tako mora ponašati s obzirom na mjere Stožera, no on kao da je nije slušao, već je stalno ponavljao kako ga I. maltretira kao hrvatskog branitelja. Prema podacima iz zdravstvenog kartona J. M. poznato joj je da ima PTSP kao hrvatski  branitelj, pa su njezin medicinski brat Ivan Vuković i ona dosta dugo tolerirali njegovo ponašanje. Nakon ovog događaja J. M. da je još jedanput napravio incident u čekaonici ambulante, kojem je svjedočio i dr. B. koji je izašao na hodnik smiriti ga i koji joj je rekao da u slučaju potrebe može o tome posvjedočiti. 

Na kraju svog svjedočenja K. P. B. je još napomenula da J. . na vlastiti zahtjev više nije njezin pacijent i da je njegov karton proslijedila drugoj kolegici u ambulanti građevinara u V. ulici, te da je i prije ovog događaja od 17. kolovoza 2020. kao kasnije J. M. znao biti neugodan, jer je uvijek tražio da ga se primi odmah kao hrvatskog branitelja, pa su joj drugi pacijenti govorili neka ga primi odmah radi mira u čekaonici, što da je i činila prije pandemije. J. M. je saslušavši iskaz svjedokinje samo izjavio da ona nije govorila istinu. 

Kada je I. V. čuo iskaz ove svjedokinje izjavio je da nema primjedbi osim što je ona pogrešno rekla da je prilikom prepirke s J. M. istome rekao da su u II. svjetskom ratu ustaše i partizani bili isti, već da mu je rekao kako ga u II. svjetskom ratu ne interesiraju ni ustaše ni partizani.  

Branitelj okrivljenika I. V., odvjetnik D. P. je nakon toga izjavio kako smatra da je potrebno donijeti oslobađajuću odluku jer da okrivljenik nije počinio djelo koje mu se stavlja na teret. Gospodin J. M. koji je podnositelj optužnog prijedloga da nije imao ni jedan dokazni prijedlog za potvrdu svojih navoda.  U konkretnom slučaju da se radi o potpuno nedokazanom i malicioznom optužnom prijedlogu, a rezultati dokaznog postupka da potvrđuju kako je upravo J. M., a ne I. V., bio taj koji je remetio red u ambulanti i prijetio I. V., koji da je samo izvršavao svoje obveze iz radnog odnosa. 

J. M. je pak u cijelosti odbacio navode branitelja okrivljenika kao neistinite, ponavljajući da će od okrivljenika tražiti naknadu štete.

Odvjetnik D. P. predložio je i ispitivanje dr. K. B. i njegove medicinske sestre Š. B. kao i izvršiti provjeru u prekršajnoj evidenciji za gospodina M., te pribavljanje njegovog zdravstvenog kartona, ali koje dokazne prijedloge je sud odbio, jer je u postupku utvrđeno da je J. M.  ranjen u Domovinskom ratu zbog čega i danas ima posljedice, kako fizičke, tako i psihičke, jer boluje u PTSP-a, a predloženi svjedoci nisu bili očevici predmetnog događaja, tako da nema potrebe za njihovim ispitivanjem.

Provjerom u prekršajnoj evidenciji utvrđeno je da J. M. nije kažnjavan za prekršaje, kao što je utvrđeno i to da I. V. nije kažnjavan za prekršaje. 

U dokaznom postupku sud je još pročitao vlastoručno napisani dopis J. M. kojeg je dostavio sudu 14. listopada 2020. i u kojem navodi da je bio kod psihijatra D. L. koji mu je propisao nove lijekove, pa je došavši kući nazvao svoju ambulantu iz koje mu se javio I. V. i rekao mu da dođe u 19,00 sati, a on da je došao u 18,00 sati bojeći se da u 19,00 sati više neće primati pacijente, pa ga  je dr. P. ljubazno primila i dala mu lijek koji mu je propisao psihijatar. Tome dopisu priložio je i elektromiografski nalaz KBC-a Split, Klinike za neurologiju doc.prim.dr. sc. I. B., dr. med. od 14. listopada 2020. koji nalaz ukazuje na srednje tešku kroničnu radikulopatiju L5 (S1) desno i blažu kroničnu radikulopatiju L4 obostrano i L5 (S1) lijevo (radikulopatija je oštećenje korijena moždinskih živaca koji povezuju kralježničku moždinu s ostalim dijelovima tijela). Preporučen mu je kontrolni pregled fizijatra. 

Kako J. M.više nije imao dokaznih prijedloga, sud je temeljem članka 178. stavka 1. Prekršajnog zakona dao pravo na završnu riječ okrivljeniku I. V., pa je on izjavio da je njegov posao kao medicinskog brata u ordinaciji dr. P. B. raditi trijažu pacijenata, odnosno procjenu tko je za hitni prijem, a tko ne, a osobito u vrijeme korone kada se u ambulantu pacijenti naručuju. Smatra da nije počinio prekršaj radi kojeg se tereti, već da je samo obavljao svoj  posao i zapravo je on  bio napadnut na svom radnom mjestu jer je J.M. na njega vikao i tražio da ga se odmah primi kao hrvatskog branitelja, kao i mnogo puta prije ovog događaja. 

Nakon ovakve završne riječi I. V., J. M. je izjavio da je njegova kćer uvijek prethodno zvala telefonom i pitala može li on doći u ordinaciju, a I. V. joj je odgovarao da može doći. Tako da je bilo i 17. kolovoza 2020., ali kada je došao u ordinaciju oko 18,00 sati, nije ga htio pustiti u ordinaciju dr. P.B. Smatra da je I. V. govorio notorne laži. 

Temeljem ovako provedenog postupka u kojem je sud sve izvedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, s jednakom pažnjom utvrđujući činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, pri čemu nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, sve sukladno članku 88. Prekršajnog zakona, nije dokazano da su se kritične prigode u postupanju I. V. ostvarila bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret. 

Člankom 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisano da će se kazniti za prekršaj tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir. 

U ovom prekršajnom postupku nije bilo sporno da se incident među strankama dogodio u prostoru Ordinacije dr. K. P. B., odnosno u čekaonici koju dijele još dvije ordinacije, pa se u tom smislu takav prostor smatra javnim mjestom.

Bilo je sporno je li okrivljenik I. V. svojim postupanjem prema tužitelju J. M. ostvario sva obilježja djela koja mu on stavlja na teret optužnim prijedlogom kojeg je u svojstvu tužitelja - oštećenika podnio ovom Sudu 04. rujna 2020., odnosno je li se tom prilikom I. V. ponašao na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući J. M. 

Iako njegov optužni prijedlog nije bio sastavljen ispravno, odnosno sukladno članku 160. Prekršajnog zakona, sud ga je ipak uzeo u rad i zakazao glavnu raspravu, i to na višekratno inzistiranje tužitelja, unatoč tome što nije u optužnom prijedlogu naveo niti jedan osobni podatak I. V., niti adresu stanovanja, pa je putem interneta sud doznao za adresu ambulante dr. P. B., te je poziv za glavnu raspravu I. V. uputio na tu adresu.

Ispitan u svojstvu svjedoka u ovom prekršajnom postupku J. M. je potvrdio činjenice koje su navedene u optužnom prijedlogu, odnosno da ga je 17. kolovoza 2020. u navedenoj ordinaciji medicinski brat I. V. odbio pustiti kod doktorice, iako mu je on rekao da kao branitelj Domovinskog rata ima prednost i da bi ga doktorica trebala primiti, no I. V. da se s njim počeo svađati i vikati na njega govoreći mu kako se on i drugi branitelji iz D. r.  s visokim mirovinama ponašaju kao partizani, te da će poništiti njegov zdravstveni karton i poslati ga drugom liječniku.

I. V. je pak u svojoj obrani negirao počinjenje prekršaja kojeg mu J. M. kao tužitelj stavlja na teret u bitnome navodeći da je tada J. M. došavši u ambulantu htio odmah ući u ordinaciju liječnice, ali da mu on to nije dozvolio jer nije bio naručen, a pacijenti se naručuju zbog epidemioloških razloga, s obzirom da se tamo nalaze još dvije liječničke ordinacije, pa da se ne bi istovremeno u čekaonici skupljalo više pacijenata. To da je objašnjavao i J. M., no on da ga je napao govoreći mu da je dragovoljac Domovinskog rata i 70% invalid, da je za NDH i da mu je djed bio ustaša, a on da je partizan i da mrzi Hrvatsku. Na te riječi J. M. istome da je uzvratio da je i on dragovoljac Domovinskog rata, te da mu nije on kriv što mu je djed bio ustaša i da je to njegov problem. Također je I. V. istaknuo da je J. M. i prije ovog događaja od 17. kolovoza 2020., ali i nakon toga znao biti neugodan, vikati na njega govoreći mu da je partizan, psovao ga, te se čak 11. veljače 2021. prema njemu zaletavao prijeteći da će ga vani istući.  Na sličan način o ponašanju J. M. posvjedočila je i dr. K. P. B. , koja je na Sudu ispitana kao svjedokinja, te koja je u bitnome potvrdila ono što je u svojoj obrani istaknuo i I. V., odnosno da je kroz poluotvorena vrata ordinacije čula kako J. M. traži da ga se odmah primi, iako je došao u 18,00 sati, a bio naručen u 17,00 sati. Kada mu je I. V. rekao da je trebao doći na vrijeme jer da je u ordinaciji naručena pacijentica, te da mora pričekati, J. M. da mu je rekao kako je on hrvatski branitelj i da ima pravo prvenstva. To da je istaknuo nekoliko puta, pa je i I. V. njemu rekao da je i on dragovoljac Domovinskog rata. Čula je i to da je  J. M.  rekao  I.  V. da je branio Hrvatsku i da je na to ponosan, te da je ponosan i na to što mu je djed kao ustaša branio Hrvatsku, a

I. djed da je vjerojatno bio u partizanima. I. V. da mu je na to odgovorio da nije, te da su njemu u II. svjetskom ratu ustaše i partizani bili isti. J.  M.  da je  I.  V. rekao i to da će ga tužiti i da tu više neće raditi jer ga ovaj nije puštao u njezinu ordinaciju, tako da mu je jedan pacijent rekao da se smiri i da sjedne. 

J. M.  smatra da okrivljenik  I. V.  i svjedokinja dr. K, P. B. nisu govorili istinu, uporno tvrdeći da mu je I. V. navedene prigode izgovorio sve ono što je navedeno u optužnom prijedlogu, što da ga je povrijedilo i pogoršalo njegovo zdravstveno stanje, te da će od njega tražiti naknadu štete.

Međutim, osim vlastitog iskaza J. M. na glavnoj raspravi nije imao nikakvih prijedloga kojima bi mogao dokazati svoje tvrdnje o postupanju I. V., odnosno nije u tom smislu imao dokaznih prijedloga osim svojeg ispitivanja, te ispitivanja I. V., a kao što je već gore navedeno njihovi su iskazi u bitnome različiti i ostalo je na nivou indicija da bi se radilo o svim bitnim obilježjima prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Naime, iz svjedočenja dr. K. P. B. kojeg je sud prihvatio vjerodostojnim proizlazi da se incident između J. M. i  I. V. nije dogodio na način kako ga opisuje J. M., već da mu je tada I. V. samo pokušavao objasniti da ne može biti odmah primljen u njezinu ordinaciju, što je J. M. razljutilo te je tražio da ga se odmah primi kao dragovoljca Domovinskog rata, što je ovaj odbijao, pa je došlo do njihovog verbalnog sukoba, ali u kojem I. V. , J. M. nije izgovorio ono za što ga ovaj optužuje, opisavši i kontekst spominjanja partizana i ustaša u njihovoj prepirci.  .

Obrana I. V. bila je usmjerena u istom pravcu, dok je J. M. u cijelosti odbacio njegovu obranu kao neistinitu, kao i svjedočenje  dr. K. P. B., a isto tako i riječi odvjetnika D. P. koji je u ovom prekršajnom postupku bio u svojstvu branitelja  I.V.

J. M. je hrvatski branitelj i invalid Domovinskog rata, koji boluje i od PTSP-a, te kao takav zaslužuje svako poštovanje i ostvarivanje svih prava koja mu pripadaju temeljem Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Međutim, ni u tom Zakonu nije taksativno navedeno da u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kod obiteljskih liječnika uvijek imaju pravo prvenstva u odnosu na ostale pacijente, tako da je ostavljeno liječnicima obiteljske medicine i njihovom osoblju procijeniti treba li uvijek pravo prvenstva ulaska u ordinaciju imati baš svaki hrvatski branitelj kada god dođe liječniku. Osobito je to važno u vrijeme pandemije virusa Covid-19 kada državni Stožer civilne zaštite daje preporuke da ne bude većih okupljanja, što na sreću u sadašnje vrijeme polako popušta, ali je 2020. bila na snazi takva preporuka, pa je u tom smislu bilo važno da se i u ordinacijama, odnosno u čekaonicama ne stvaraju velike gužve, te se pacijenti naručuju za preglede telefonskim putem, a o hitnosti svakog slučaja procjenjuje se trijažom.

Navedene prigode J. M. je došao po uputnicu za neurologa, dakle po zdravstvenu uslugu koja nije hitne naravi, a osim toga, kako je to posvjedočila dr. K. P. Brkljačić on nije ni došao u vrijeme kada je imao zakazan termin (u 17,00 sati), već u 18,00 sati, te je unatoč tome htio ostvariti pravo prvenstva, a kada mu to nije odobreno od strane I. V. , uz objašnjenje iz kojih razloga, došlo je do incidenta o kojem oba sudionika različito govore.

Dakle, u ovom postupku na temelju izvedenih dokaza sud nije na nesumnjiv način mogao utvrditi da je I. V. počinio prekršaj radi kojeg se tereti, pa je u takvim okolnostima prema opće prihvaćenom pravnom načelu In dubio pro reo donio odluku kojom se I. V.  oslobađa od optužbe. Za donošenje osuđujuće odluke potrebno je da sve odlučne činjenice budu utvrđene izvan svake razumne sumnje,  a kako to ovdje nije slučaj, odlučeno je kao u izreci ove presude temeljem članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona. 

Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava Suda. 

Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude. 

 

 

U Splitu 05. srpnja 2021.

 

 

                            Zapisničarka                                                                                                      Sutkinja

 

                       Sanda Peroš, v.r.                                                                                                   Ljiljana Vuko, v.r.

             

 

                            Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, a putem ovog Suda, u dva ista primjerka bez pristojbe. 

             

 

Dostaviti:

-          okrivljeniku

-          branitelju

-          ovlaštenom tužitelju

-          ovdje

 

 

Za točnost otpravka - ovlaštena službenica 

 

Sanda Peroš