R. H. P.-1916/18 O. S. U. S.

S.

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja pod 1. N. F., O.: , K. T. 62.,
T. i pod 2. I. F., O.: , K. T. 62., T., koji je
zastupan po punomoćnici M. K., odvjetnici u S., protiv tuženika G.
T. d.o.o. za građenje i usluge, O.: , S., S. 26., koji je
zastupan po punomoćnicima odvjetnicima B. B. i B. S.,
odvjetnicama u S., radi predaje, nakon provedene glavne i javne rasprave
zaključene u nazočnosti tužitelja pod 1. N. F. i tužitelja po 2. I. F.,
punomoćnice tužitelja pod 2. M. K., odvjetnice u S. i punomoćnika tuženika
B. B. i B. S., odvjetnika u S. te proglašenja presude od 5. srpnja

2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. N. F. koji

glasi:

„1. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod
prijetnjom ovrhe, preda u posjed i prestane sa uznemiravanjem tužitelja u vršenju
vlasničkih ovlaštenja na nekretnini u suvlasništvu tužitelja položenoj u K. T.,
označenoj kao čest. zem. 326/1 Z. 2420 K. T., pa se nalaže tuženiku da na
navedenoj nekretnini uklone nezakonito izgrađeni ogradno potporni zid u kaskadnom
načinu izgradnje sa istočne strane čest.zem.361/2 K.O.T. uz među sa čest. zem.
362/2 K.O. T. uz povrat u prijašnje stanje te im se ubuduće zabranjuje svako takvo
ili slično uznemiravanje.

2. Ukoliko tuženik ne postupi po točki 1. tužbenog zahtjeva, ovlašćuju se tužitelji izvršiti
radnje povrata u prijašnje stanje na način da na nekretnini u suvlasništvu tužitelja
položenoj u K. T., označenoj kao čest.zem.326/1 Z. 2420 K. T., uklone
nezakonito izgrađeni ogradno potporni zid u kaskadnom načinu izgradnje sa istočne
strane čest. zem. 361/2 K.O.T. uz među sa čest. zem. 362/2 K.O. T., sve o
trošku tuženika, koje troškove je dužan u cijelosti snositi tuženik.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom
ovrhe, naknaditi tužiteljima troškove ovog postupka, sve uz zatezne kamate koje, na
dosuđeni iznos, teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, prema stopi

2 P-1916/18

koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri
postotna poena.“

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 2. I. F. koji glasi:
„1. Nalaze se tuženiku da, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod
prijetnjom ovrhe, preda u posjed i prestane sa uznemiravanjem tužitelja u vršenju
vlasničkih ovlaštenja na nekretnini u suvlasništvu tužitelja položenoj u K. T.,
označenoj kao čest. zem.326/1 Z. 2420 K. T., pa se nalaže tuženiku da na
navedenoj nekretnini označenoj kao čest. zem.309/3 k.o. T. ukloni nezakonito
izgrađeni ogradilo potporni zid u kaskadnom načinu izgradnje sa istočne strane čest.
zem. 309/3 k.o. T. uz među sa čest. zem. 326/1 K.O. T. prikazan u vještvu
vještaka Z. R. od 20. kolovoza 2019.god. slovima A-B, koja skica iz
vještva predstavlja sastavni dio izreke ove presude, uz povrat u prijašnje stanje te se
tuženiku ubuduće zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje.

2. Ukoliko tuženik ne postupi po točki 1. tužbenog zahtjeva, ovlašćuju se tužitelji
izvršiti radnje povrata u prijašnje stanje na način da na nekretnini u suvlasništvu
tužitelja položenoj u k.o. T., označenoj kao čest. zem.326/1 Z. 2420 K. T.,
uklone nezakonito izgrađeni ogradno potporni zid u kaskadnom načinu izgradnje sa
istočne strane čest. zem.309/3 k.o. T. uz među sa čest. zem. 326/1 k.o. T., sve
o trošku tuženika, koje troškove je dužan u cijelosti snositi tuženik.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom
ovrhe, naknaditi tužiteljima troškove ovog postupka, sve uz zatezne kamate koje, na
dosuđeni iznos, teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, prema stopi
koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri
postotna poena.“

III. Dužni su tužitelji pod 1. N. F. i tužitelj po 2. I. F., u roku 15 dana,
naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 37.500,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 20. travnja 2018. podnijeli tužbu protiv tuženika, radi predaje. U
tužbi se navodi da su tužitelji suvlasnici čest. zem. 326/1 i čest. zgr. 1191 k.o. T..
Tuženik da je vlasnik susjedne nekretnine čest. zem. 326/2 k.o. T.. Nezakonitom
gradnjom tuženik da je oduzeo tužiteljima dio njihove čest. zem. 326/1 k.o. T. i time
povrijedio njihova vlasnička prava. Nadalje, rješenjem M. zaštite okoliša,
prostornog uređenja i graditeljstva R. H., U. za inspekcijske poslove,
O. inspekcijskog nadzora, P. jedinica S., klasa: UP/I-362-02/08-02/2788 da
je naloženo rušenje nezakonito izgrađenog zida. Po navodima tužitelja taj zid izgrađen
je na čest. zem. 326/1 k.o. T. te je gradnjom tog zida taj dio navedene nekretnine

3 P-1916/18

otuđen i nezakonito pripojen čest. zem. 326/2 k.o. T.. Tužbenim zahtjevom tužitelji su zatražili izvršenje navedenog upravnog rješenja.

Podneskom od 9. studenog 2018., tužitelji su, prije zaključenja prethodnog
postupka, uredili tužbeni zahtjev na način da su istim zatražili povrat posjeda dijela čest.
zem. 326/1 k.o. T. na kojem je izgrađen sporni zid rušenjem tog zida i povratom
nekretnine u prijašnje stanje te ovlast tužitelja da ako tuženik ne ukloni predmetni zid da
to o trošku tuženika mogu učiniti sami tužitelji, sve na način kako je to specificirano u
točki I. izreke presude.

2. Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva.

Međutim, sukladno odredbi čl 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne
novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
89/14), dalje ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne Novine 70/19),
tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

Stoga je tuženikovo protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva prije zaključenja prethodnog postupka neosnovano.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je, prije upuštanja u raspravljanje, osporio
označenu vrijednost predmeta spora kao suviše nisko označenu. Nadalje, osporio je
tužbu i tužbeni zahtjev te istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da
tužitelji nisu vlasnici predmetne nekretnine. Tuženik je istakao da je predmetnu
nekretninu kupio kao zemljišnoknjižno i katastarsko sređenu te u cijelosti legaliziranu.
Stoga da mu nije poznato postojanje bilo kakvog rješenja o rušenju.

4. Podneskom od 9. ožujka 2020. tužitelj pod 2. I. F. konačno je uredio
tužbeni zahtjev sukladno provedenom geodetskom vještačenju na način da istim traži
povrat posjeda rušenjem spornog zida i povratom nekretnine u prijašnje stanje te ovlast
tužitelja da ako tuženik ne ukloni predmetni zid da to o trošku tuženika mogu učiniti
sami tužitelji, sve na način kako je to specificirano u točki II. izreke presude.

5. Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva. Međutim, prema stajalištu
ovog suda ne radi se o preinaci tuženog zahtjeva već o ispravku. Naime, prijašnji i
sadašnji tužbeni zahtjev su isti, samo je tužitelj od 2. I. F. ispravio oznaku
nekretnine na kojoj je položen sporni zid, sve sukladno rezultatima vještačenja. Nadalje,
sve i kad bi se radilo o preinaci sukladno odredbi čl. 190. st. 1. i 2. ZPP-a sud može
dopustiti preinaku ako smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje spora među
strankama. Stoga prema stajalištu ovog suda ako bi se zauzeo stav da se radi o
preinaci tužbe potrebno je dopustiti preinaku jer je to svrsishodno za rješenje
predmetnog spora.

6. Na ročištu od 28. siječnja 2019. stranke su suglasno navele da je vrijednost premata spora u ovoj pravnoj stvari 202.000,00 kn (str. 214. spisa)

7. U postupku su izvedeni dokazi K. pogodbe od 05. studenog 1975.
s priloženim punomoćima, rješenja O. suda u T. Z.-852/75 od 23. prosinca

1975., Z. 2420 k. o. T., rješenja o nasljeđivanju O. suda u T. O.-44/00

4 P-1916/18

iza pok. V. F. od 21. ožujka 2000., presude zbog ogluhe i rješenja O.
suda u T. P.-758/08 od 10. listopada 2012., ugovora o kupoprodaji nekretnine
sklopljenog između prodavatelja M. i kupca G. terrace d.o.o. od 24. listopada

2016., dopisa M. zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 03.
studenog 2008. i od 23. ožujka 2010., izjave D. F. od 05. studenog 2001.,
građevinske dozvole od 03. svibnja 2007., glavnog projekta od 2004., pregledom i
čitanjem priloženih katastarskih planova, čitanjem dopisa D., P. ured za
katastar S., I. T., od 23. travnja 2007. i od 12. lipnja 2012., građevinske
dozvole od 27. ožujka 2018., žalbe iz upravnog postupka od 16. travnja 2018. s
nadopunom od 20. travnja 2018., Z. 2420 k. o. T. s pregledom statusa predmeta i
prijedlogom za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka, rješenja M.
graditeljstva i prostornog uređenja od 25. rujna 2018., nalaza i mišljenja G. –
geodetski projektni ured d.o.o. J. od veljača/ožujak 2011., posjedovnog lista
br. 410, 3342, 4606, 1750 i 345 sve k. o. T., Z. 2418, 2419, 614, 6415, 5908, 4698,
1748, 4376, 2052 i 5171 sve k. o. T., povijesnih izvadaka iz zemljišne knjige za Z.
2418, 2419, 3212, 6544, 6415, 6546, 6185, 1748, 4376, 4698, 5908, 3241, 3242, 3243,
sve k. o. T., prijavnog lista iz 2006. priloženog u zbirci isprava Z- 1389/07, prijavnog
lista za katastar od 31. ožujka 2006., prijavnog lista za zemljišnu knjigu od 31. ožujka

2006., prijavnog lista za zemljišnu knjigu od listopada 2006., prijavnog lista za zemljišnu
knjigu od 2002. priloženog u zbirku isprava Z-827/02, prijavnog lista iz veljače 2002.
priloženog u zbirku isprava Z-1645/02, položajnog nacrta iz 1999. koji se nalazi u zbirci
isprava Z-1017/99, položajnog nacrta iz 1997., koji se nalazi u zbirci isprava Z-1943/97,
položajnog nacrta iz 1994., položajnog nacrta iz 1993, položajnog nacrta 1993.,
položajnog nacrta iz 1989., položajnog nacrta iz 1985., prijavnog lista iz 1979.,
položajnog nacrta za sud iz 1978., prijavnog lista za zemljišnik iz 1968., prijavnog lista iz

1963., suglasnosti od 12. rujna 1963., katastarskog plana iz 19. stoljeća, kupoprodajne
pogodbe iz 1941., geodetskog elaborata iz 1939., geodetskog elaborata iz 1940., zk
planova i uklopa rađenih od G. – geodetskog projektnog ureda d.o.o. J.,
isprave naslovljene kao geodetsko vještvo, a izrađeno od tvrtke T. d.o.o. S.,
očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, čitanjem pisanog nalaza i
mišljenja sudskog vještaka za geodeziju Z. R. ing. geod. od 20. kolovoza

2019., usmenim vještačenjem po vještaku Z. R., čitanjem i pregledom skice
izmjere iz 2006., skice s G.-portala, saslušanjem svjedoka A. M.,
saslušanjem tužitelja pod 1 N. F. i pod 2 I. F., pregledom priloženih
fotografija, pregledom i čitanjem katastarskog prerisa, čitanjem rješenja O. suda
u T. R.-276/11 od 26. siječnja 2012. sa zapisnikom od 26. siječnja 2012.,
pregledom daljnjih fotografija, čitanjem dopisa M. zaštite okoliša, prostornog
uređenja i graditeljstva od 03. studenog 2008. i od 23. ožujka 2010., posebnih uvjeta S.
Ž., Ž. uprave za ceste od 10. svibnja 2004., posebne geodetske podloge
tvrtke G. d.o.o. S., skica rađenih od strane tužitelja, uvidom u spis S.
službe u T. R.-149/19 i spis P.-205/19.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

5 P-1916/18

10. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a,
prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na
prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret
inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih
ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

11. S obzirom na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije najprije je
potrebno raspraviti osnovanost/neosnovanost tog prigovora.

12. Čitanjem kupoprodajne pogodbe od 5. studenog 1975. s priloženom
punomoći, rješenja O. suda u T. Z.-852/75 od 23. prosinca 1975., rješenja
o nasljeđivanju O. suda u T. O.-44/00 iza pok. V. F. pok. M. od

21. ožujka 2000., presude zbog ogluhe i rješenja O. suda u T. P.-758/08 od

10. listopada 2021., te Z. 2420 k.o. T., sud je utvrdio:

- da je otac tužitelja pok. V. F. 5. studenog 1975. kupio čest. zgr. 1191 i čest. zem. 326/1 sve k.o. T.,

- da je kupoprodajni ugovor u cijelosti izvršen,

- da je otac tužitelja preminuo 18. siječnja 2000. te da su ga u pogledu navedenih
nekretnina naslijedili sinovi N. F. za 9/18 dijela i I. F. za 1/18 dijela
cijelog,

- da je zemljišnoknjižno stanje navedenih nekretnina nesređeno.

Prema pravilima OGZ-a, kao tad važećeg materijalnog prava, koji se primjenjivao
temeljem odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravni propisa donesenih prije 6.
travnja 1941.g. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list”. 84/46) i Zakona o
načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06.04.41.g. („Narodne novine“ 73/91),
stjecanje prava vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla (kupoprodaja 1975.) nije
bilo pravno uvjetovano uknjižbom tog prava u zemljišne knjige s obzirom da se kao
zakonit način (modus) stjecanja prava vlasništva priznavala predaja posjeda. (Tako i
Ž. sud u S. G.-768/09 od 5. svibnja 2011.).

Stoga je temeljem realne kupoprodaje i realnim stupanjem u posjed, a sukladno
tada važećim pravnim pravilima OGZ-a, pok. V. F. stekao pravo vlasništva na
predmetnoj nekretnini. Tako stečeno vlasništvo se nasljednim putem prenijelo na
njegove nasljednike – sinove N. i I. F.. Naime, nasljeđivanjem se
vlasništvo stječe u trenutku otvaranja nasljedstva, zbog čega je upis u zemljišnu knjigu
deklarativnog, a ne konstitutivnog značaja (pravila OGZ-a, čl. 36. ZOVO; čl. 128. st. 1. i

2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98,
137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,
152/14), dalje ZV).

13. Za istaknuti je i to da su sukladno odredbi čl. 18. st. 1. Zakonu o naknadi za
imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine
92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02), dalje
Zakon o naknadi, ugovori kojima je u trenutku prodaje predmet bila nekretnina u režimu
društvenog vlasništva su konvalidirali, dakle naknadno pravno osnažili što znači da su

6 P-1916/18

bili valjani u trenutku sklapanja ugovora. Pravni stav da su takvi ugovori konvalidirali
stupanjem na snagu Zakona o naknadi zauzima i dosadašnja sudska praksa (odluka
Županijskog suda u Splitu Gžst-194/09 od 24. veljače 2011.g. objavljena u Zbirka
(odabir) odluka – sentence Općinskog suda u Splitu, rujan 2011.g., str. 50-51.).

14. Slijedom svega navedenog tužitelji se ukazuju kao stvarni vlasnici čest. zem.
326/1 k.o. T. slijedom čega su aktivno legitimirani za podnošenje pravih vlasničkih
tužbi radi zaštite predmetne nekretnine. Stoga je istaknuti prigovor nedostatka aktivne
legitimacije neosnovan u cijelosti.

15. Nadalje je potrebno raspraviti gdje se nalazi sporni zid.

16. Očevidom na licu mjesta i vještačenjem po vještaku za geodeziju Z. R., ing. geod., sud je utvrdio:

- da je geodetsko mjerenje izvršeno je G. uređajem S. S. u H. 96
koordinatnom sustavu te da su prikupljeni terenski podaci obrađeni i iskartirani u
I. programu,

- da je vještak nakon izvršenog geodetskog mjerenja predmetnih nekretnina i
obrade izmjerenih podataka izradio skicu lica mjesta na način da je izvršio preklop
situacije izmjerenog terena, stanja u naravi zatečenog na dan očevida i službenog
katastarskog plana, te dao sljedeći nalaz i mišljenje:

- da lik-A. - na skici lica mjesta obojan plavom bojom u naravi predstavlja
nekretninu tužitelja koja se sastoji od katastarskih čestica zem. 6066/1 i 6066/2 k.o.
T., a koje po zemljišnoknjižnom stanju odgovaraju čestici zem. 326/1 k.o.T.,
- da lik – A. - na skici lica mjesta obojan žutom bojom u naravi predstavlja
nekretninu tuženika koja se sastoji od katastarskih čestica zem. 6067/1, /2 i /3 k.o.
T., a po zemljišnoknjižnom stanju odgovaraju čestici zem. 327/2, 326/2 i 309/3 k.o.
T.,

- da je sporni zid na skici lica mjesta označen snimljenim detaljnim točkama br.
45, 46, 47, 52, 49, 54, 55, 56 i 57, a položaj međe između nekretnina tužitelja i tuženika
prema važećoj katastarskoj mapi na skici je označen slovnim oznakama A. i B,
- da sporni zid u naravi prati liniju A,B. koja je međa prema važećoj katastarskoj
mapi između nekretnina tužitelja i tuženika i položen je po dužini i širini na katastarskoj
čest. zem. 6067/3 k.o. T. koja odgovara zemljišnoknjižnoj čest. zem. 309/3 k.o.
T..

17. Čitanjem identifikacije D. geodetske uprave, P. ureda za
katastar S., I. T. klasa: 936-02/07-04/46 od 23. travnja 2007. i klasa: 936-
02/12-04/123 od 12. lipnja 2012. (str. 46. i 47. spisa) s kopijom katastarskog plana od

12. lipnja 2012. (str. 45. spisa), sud je utvrdio:

- da je u pogledu zemljišnoknjižnih čestica čest. zem. 327/2, čest. zgr. 1192,
čest. zem. 326/2 i čest. zem. 309/3 i katastarskih čestica kat. čest. 6067/1/2/3, sve k.o.
T. zemljišnoknjižno stanje i katastarsko stanje usklađeno.

18. Dakle, iz provedenog vještačenja i identifikacijskih potvrda katastra proizlazi da je:

7 P-1916/18

- u konkretnom slučaju zemljišnoknjižno i katastarsko stanje usklađeno,
- da je sporni zid po dužini i širini položen na čest. zem. 309/3 (kat čest. 6067/3)
k.o. T.,

- da se sporni zid, sukladno važećoj katastarskoj mapi, proteže duž međe između
nekretnina tužitelja (čest. zem. 326/1) i nekretnina tuženika (čest. zem. 309/3 i 327/2) u
k.o. T..

Međutim, na nalaz i mišljenje vještaka R. tužitelji su istakli primjedbe. Radi otklanjanja primjedbi tužitelja vještak je usmeno saslušan.

Očitujući se na primjedbe tužitelja vještak je naveo da je nalaz i mišljenje izradio
po pravilima struke te da u konkretnom slučaju nema odstupanja koja bi bila iznad
dopuštenih odstupanja. Nadalje, vještak je u nalazu i mišljenju naveo kako je izvršeno
potrebno geodetsko mjerenje te je naveo i koordinate koje je označio brojevima.
Koordinate se određuju po pravilima struke, a ne kako to laički smatra tužitelj. Prilikom
mjerenja vještak je uzeo u obzir šire područje, jer tako nalažu pravila struke. Vještak je
naglasio da je identifikaciju izvršio temeljem službene dokumentacije R.
H., a dokumentacija na koju se pozivaju tužitelji to nije.

Time je vještak uspješno uklonio istaknute prigovore na svoj nalaz i mišljenje.
Sud nalaz i mišljenje vještaka za geodeziju Z. R., ing. građ. prihvaća kao
logično, uvjerljivo, izrađeno po pravilima struke i dovoljno obrazloženo.

19. U odnosu na nalaz i mišljenje G.- G. projektni ured d.o.o.
J. – ovlaštena osoba V. H., ovl. inž. geod. od veljače/ožujka 2011
(str. 78.-84. spisa) sa skicama izrađenim od tog projektnog ureda (str. 191.-197. spisa)
za navesti je slijedeće.

Značaj nalaza i mišljenja sudskog vještaka ima samo nalaz i mišljenje onog
vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud, ali ne i nalaz i mišljenje osobe koju je
angažirala neka od stranaka. Sud može u dokazne svrhe koristi nalaz i mišljenje G.-
G. projektni ured d.o.o. J. – ovlaštena osoba V. H., ovl. inž.
geod. od veljače/ožujka 2011 (str. 78.-84. spisa) sa skicama izrađenim od tog
projektnog ureda (str. 191.-197. spisa), ali s dokaznom snagom koja je jednaka ostalim
dokazima priloženim uz tužbu, dakle ne sa značajem nalaza i mišljenja sudskog
vještaka.

U konkretnom slučaju ta isprava ukazuje se kao isprava putem koje tužitelji
osporavaju nalaz i mišljenje vještaka R.. Međutim, analizom te isprave razvidno je
da ona ni na koji način ne dovodi u pitanje nalaz i mišljenje sudskog vještaka Z.
R., što je uostalom iskakao i sam vještak očitujući se na primjedbe tužitelja.
Za istaknuti je i to da se iz te isprave očituje da su tužitelji u svojim navodima
kontradiktorni sami sebi, a što se očituje u slijedećem.

U predmetnoj ispravi na koju se pozivaju tužitelji (str. 84. spisa) navodi se da je
za predmetno područje (k.o. T., predio Š., otok Č.) 1976. izvršena nova
katastarska izmjera i to aerofotogrametrijskom metodom (avionski snimak) te da je nova
katastarska izmjera dovela do neusklađenosti zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja.
Takav navod posljedica je nerazumijevanja pojmova nove katastarske izmjere, kao i
pojma obnove zemljišne knjige. Stoga je u nastavku potrebno pojasniti te pojmove.

8 P-1916/18

20. Austrougarska mapa (kako je u ovom postupku tužitelji nazivaju
zemljišnoknjižna mapa) rađena je koncem 18. i početkom 19. stoljeća kad su kod nas
osnovani katastar i zemljišna knjiga. Ta mapa bila je dosta neprecizna. Upravo zato se
provodi nova katastarska izmjera. Postupak nove katastarske izmjere reguliran je
propisima o katastru. On se provodi tako da posjednici područja za koje se provodi
katastarska izmjera dobiju obavijest o toj činjenici i poziv da krečom, bojom ili kojim
drugim vidljivim znakom obilježe stvarne granice svog posjeda. Potom iznad tog
područja prolazi avion koji snima obilježene granice posjeda. Temeljem podataka
dobivenih aerofotogrametrijskom metodom (avionskim snimkom) izrađuje se nova
digitalna katastarska mapa koja odgovora stvarnom stanju na terenu. Potom kreće
postupak izlaganja nove katastarske izmjere. Taj postupak sastoji se u tome da se
posjednicima izlažu nove čestice, a oni po izvršenom izlaganju svojim potpisom
prihvaćaju površinu i oblik novoformirane čestice. Nakon što se izlože sve čestice za
područje za koje je izvršena nova katastarska izmjera nova digitalna katastarska mapa
stupa na snagu, a stara austrougarska mapa (kako je tužitelji nazivaju zemljišnoknjižna
mapa) stavlja se van snage.

U konkretnom slučaju u ispravi na koju se tužitelji pozivaju (str. 84. spisa) navodi
se da je za predmetno područje 1976. provedena nova katastarska izmjera. To znači da
je stupanjem na snagu nove katastarske izmjere stupila na snagu nova digitalna
katastarska mapa, a austrougarska mapa (kako je tužitelji nazivaju zemljišnoknjižna
mapa) je stavljena van snage.

Stupanjem na snagu nove katastarske izmjere, međašnje granice utvrđene u toj
izmjeri postaju službene.

Kako se tužitelji uporno pozivaju na austrougarsku mapu koja je za predmetno
područje stavljena van snage, očitujući se na primjedbe tužitelja vještak R. je naveo
da se tužitelji pozivaju na dokumentaciju koja nije službena dokumentacija R.
H..

21. Za istaknuti je i to da je iz navoda tužitelja razvidno da im nije jasno na koji
način se radi identifikacija nekretnina. To je vještak objasnio u pisanom nalazu i
mišljenju kad je naveo da je izvršio preklop situacije izmjerenog terena, stanja u naravi
zatečenog na dan očevida i službenog katastarskog plana, dok je na usmenoj raspravi
istakao kako mu se u tom smislu postavljaju laička pitanja

Dakle, za utvrđenje granice između posjeda tužitelja i tuženika odnosno za
utvrđenje gdje se nalazi sporni zid potrebno je izvršiti preklop situacije izmjerenog
terena, stanja u naravi zatečenog na dan očevida i službenog katastarskog plana. To
znači da vještak vrši preklop stvarnog stanja terena s važećom katastarskom mapom
odnosno službenim katastarskim planom.

S druge pak strane, preklop stare austroguarske mape (kako je tužitelji nazivaju
zemljišnoknjižna mapa) s novom digitalnom katastarskom mapom vrši se u upravnom
postupku nove katastarska izmjere kako bi se utvrdilo od kojih „starih“ čestica su
nastale „nove“ čestice evidentirane u postupku nove izmjere.

Ovaj postupak je parnični postupak. Stoga ne može sud u okviru parničnog
postupka, provoditi upravni postupak nove katastarske izmjere. Postupak nove
katastarske izmjere za predmetno područje proveden je 1976. te su njegovim
stupanjem na snagu evidentirane stvarne međe postale službene.

9 P-1916/18

Kod takvog stanja stvari, tužiteljev uklop zemljišnoknjižnog plana (austrougarske
mape) sa važećim katastarskim planom (str. 197. spisa) protivan je pravilima
identifikacije i propisima o provedbi nove katastarske izmjere.

22. Za istaknuti je i to da je u upravnom postupku nove katastarske izmjere
sudjeluju posjednici nekretnina. Postupak se ne može završiti dok se svaka pojedina
čestica ne izloži njezinom posjedniku i dok posjednik ne prihvati površinu i oblik te
novoformirane čestice. Tada nova katastarska izmjera stupa na snagu, a nova digitalna
katastarska mapa postaje službena. Time i utvrđene katastarske granice postaju
službene, jer su odraz stvarnog stanja u trenutku provođenja nove katastarske izmjere i
jer su se posjednici tog područja u postupku izlaganja nove katastarske izmjere suglasili
s tim granicama parcela.

23. Ovdje je za istaknuti da je svjedok A. M. (rođ. 1975.) u svom
iskazu naveo da je parcela tuženika u prošlosti bila parcela njegovog djeda i njegove
braće. S. obitelj je tu parcelu prodala tuženiku. Međašnja parcela koju je kupio
otac tužitelja pok. V. F. nije bila ograđena u odnosu na svjedokovu djedovinu.
Stoga je otac tužitelja pok. V. F. čim je kupio svoju parcelu baku svjedoka pitao
gdje je točno granica između njihovih parcela. Ona mu je pokazala granicu te je upravo
otac tužitelja pok. V. F. izgradio ogradni zid visine 20-30 cm kao jasnu među
između njihovih parcela. Taj zidić postojao je na terenu od kad svjedok zna za sebe,
odnosno od kad seže njegovo sjećanje pa sve dok njegova majka nije izgradila sporni
zid na mjestu nekadašnjeg zidića.

Da je predmetni sporni zid izgrađen na mjestu nekadašnjeg zidića razvidno je iz
toga što su na očevidu tužitelji tražili da sud i vještak pregledaju sporni zid, a posebno
dio na kojem je razvidan spoj starog i novog zida (str. 223. spisa).

Stoga su dakle u svom kasnijem osporavanju postojanja tog zidića tužitelji kontradiktorni sami sebi.

Da je zidić postojao i bio međa između parcela tužitelja i tuženika razvidno je i iz
izjave majke tužitelja pok. D. F. od 15. studenog 2001. (str. 35. spisa) u kojoj
ona daje suglasnost za gradnju na parceli tuženika. Ta izjava u suglasnosti je s iskazom
svjedoka A. M. koji je naveo da su vrata u današnjem zidu ostavljena kao
komunikacija između parcela tužitelja i tuženika baš na zahtjev majke tužitelja, a s
obzirom da su tada njihovi odnosi bili dobri.

24. Za istaknuti je i to da se tužitelji u svojim navodima i ispravi na koju se
pozivaju (str. 84. spisa) navode da u zemljišnoj knjizi nije evidentirana promjena granice
njihove parcele pa u tu svrhu prilažu u spis prijavne listove od 1940. godine pa nadalje
te zaključuju da je greška nastala u novoj katastarskoj izmjeri.

Takvi navodi odraz su nerazumijevanja postupka nove katastarske izmjere. Nova
katastarska izmjera ne provodi se putem prijavnih listova (parcelacijskih elaborata,
elaborata usklađenja i dr.) već se aerofotogrametrijskom metodom (avionskim
snimkom) snimi stvarno stanje terena i na temelju tih podataka izradi nova digitalna
katastarska mapa koja se potom izlaže posjednicima, a nakon provedenog postupka
izlaganja stupa na snagu.

10 P-1916/18

U konkretnom slučaju 1976. aviosnimkom evidentirana je međa između parcela
tužitelja i tuženika, a to je bio, ili zidić kojeg je izgradi otac tužitelja, ili drugi jasni
međašnji znak. Stoga su navodi tužitelja da je nastala greška u postupku nove
katastarske izmjere iz razloga što oni nisu u zbirci isprave zemljišne knjige pronašli
prijavne listove koji bi se odnosili na promjenu granice između parcela tužitelja i
tuženika bespredmetni i evidentno su posljedica nerazumijevanja postupka nove
katastarske izmjere.

25. Za pojasniti je i to da se postupak nove katastarske izmjere može provoditi
paralelno s postupkom obnove zemljišne knjige. Postupak obnove zemljišne knjige
reguliran je Zakonom o zemljišnim knjigama. Ako se postupci nove katastarske izmjere i
obnove zemljišne knjige provode paralelno onda u konačnici imamo jedinstvenu
numeraciju nekretnina. Međutim, kad se postupak nove katastarske izmjere provodi bez
postupka obnove zemljišne knjige dolazi do dvostruke numeracije nekretnina.

26. U konkretnom slučaju evidentno je postupak nove katastarske izmjere
proveden bez obnove zemljišne knjige zbog čega na predmetnom području imao
dvostruku numeraciju. Međutim, usprkos činjenici da nije proveden postupak obnove
zemljišne knjige za predmetne nekretnine zemljišnoknjižno i katastarsko stanje je
usklađeno, što proizlazi iz potvrde katastra (str. 45.-47. spisa) i vještačenja.
Usklađenost zemljišne knjige i katastra znači da su predmetne nekretnine po površini i
obliku usklađene u zemljišnoj knjizi i katastru.

Kod takvog stanja stvari, kad iz službene dokumentacije D. geodetske
uprave proizlazi usklađenost zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja tužiteljev uklop
zemljišnoknjižnog plana (stare austrougarske mape koju tužitelji nazivaju
zemljišnoknjižni plan) i katastarskog plana se ukazuje kao bespredmetan i protivan
važećoj dokumentaciji zemljišnika i katastra, što je uostalom naglasio i vještak R.
(str. 248. spisa).

27. Za istaknuti je da iz uklopa kojeg su tužitelji sami radili (str. 197. spisa)
razvidno nerazumijevanje oznaka katastarskog plana i austrougarske mape. Naime
oznaka „katastarski plan DL 53“ označava detaljni plan 53. S druge pak strane,
austrougarska mapa nije imala oznake DL (detaljni plan) već brojeve listova. Stoga se
može raditi samo listu mape br. 10., a ne zemljišnoknjižnom detaljnom planu 10.
Ovo je bitno istaknuti iz razloga što austrougarska mapa nema detaljne planove
koji sadrže koordinate mjerenja već samo listove mape.

27. Slijedom svega navedenog, u situaciji kad je austrougarska mapa stavljena
izvan snage, nije odraz stvarnog stanja i ne sadrži detaljne planove, pozivanje tužitelja
da vještak komentira njihov uklop nevažeće mape s važećom mapom, odnosno da
vještak izvrši uklop nevažeće austrougarske mape s važećom digitalnom mapom
vještak je ispravno odbio (str. 248. spisa).

Usmeno saslušan vještak je uspješno otklonio sve prigovore tužitelja. Međutim,
kako tužitelji ne prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka i njegovo očitovanje na njihove
primjedbe predložili su provođenje novog vještačenja po vještaku geodetu.

11 P-1916/18

S obzirom da je, kako je to sud naprijed detaljno objasnio, vještak uspješno
otklonio sve istaknute prigovore, a sami tužitelji ni na koji način nisu doveli u pitanje
nalaz i mišljenja vještaka R., daljnje geodetsko vještačenje ukazuje se kao suvišno,
nepotrebno i u suprotnosti s načelom ekonomičnosti postupka.

28. Analizom svih navoda tužitelja i isprava na koje se pozivaju razvidno je da
tužitelji cijelo vrijeme navode razliku površine po austrougarskoj mapi (kako je tužitelji
nazivaju zemljišnoknjižna mapa) i važeće digitalne katastarske mape. Pri tome niti
jednim konkretnim i objektivnim dokazom tužitelji nisu dokazali da bi granica (međa)
između njihove parcele i parcele tuženika bila na mjestu gdje koje se razlikuje od
pozicije današnjeg spornog zida, što je tuženik ispravno primijetio.

Dokazivanje da se površina parcele tužitelja ne poklapa s površinom prema
austrougarkim podacima nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari. Za ovaj parnični
postupak bitno je dokazati tvrdnju tužitelja, a to je tvrdnja da je gradnjom spornog zida
pomaknuta granica (međa) između parcela tužitelja i tuženika na uštrb parcele tužitelja
te da bi time tužiteljima bio oduzet posjed realnog dijela njihove čest. zem. 326/1 k.o.
T. pa bi tužbenim zahtjevom trebalo tražiti povrat točno određenog realnog dijela
nekretnine u pogledu kojeg tužitelji tvrde da su vlasnici i da im je bespravno oduzet od
strane tuženika.

Međutim, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su tužitelji svjesni da je
stvarna i katastarska granica između njihove parcele i parcele tuženika predmetni zid
koji je izgrađen na međašnjem zidiću kojeg je izgradio njihov pok. otac po kupnji svoje
parcele.

29. Ovdje je za istaknuti nedosljednost tužitelja tijekom postupka. Tužitelji su na
početku postupka tvrdili da je sporni zid izgrađen na njihovoj nekretnini. Potom su počeli
navoditi da je i dio parkinga tužitelja izgrađen na nekadašnjim stepenicama za ulaz na
njihovu nekretninu. U tom smislu za istaknuti je da navod tužitelja da su na svoju
nekretninu ulazili preko stepenica na parceli tuženika nelogičan u cijelosti. Nadalje, sve i
da su na svoju parcelu ulazili preko stepenica na parceli tuženika (a nisu) tada bi imali
služnost na dijelu tuženikove nekretnine, a čemu u konkretnom slučaju nije riječ, jer se
tužbenim zahtjevom ne traži zaštita prava služnosti.

30. Osim što su se tužitelji tijekom postupka pozivali da im fali površina njihove
čestice i zaključivali da je ta površina na današnjem parkingu tuženika na čest. zem.
309/3 (kat čest. 6067/3) k.o. T., tuženici su se pozivali i na to da je zid bespravno
izgrađen. Međutim, za vlasničku parnicu nije bitno je li zid bespravno ili legalno
izgrađen. Odlučna činjenica je utvrđenje je li sporni zid izgrađen na čestici tužitelja ili
tuženika. Naime, u vlasničkoj reivindikacijskoj parnici tužitelj treba dokazati vlasništvo i
bespravno oduzeti posjed stvari. (Kod negatorne tužbe tužitelj treba dokazati vlasništvo
i bespravno uznemiravanje bez oduzimanja posjeda.)

U pogledu reivindikacijskog zahtjeva za istaknuti da pošteni posjednik stvar vraća
u stanju u kakvom se ona nalazila u trenutku podnošenja tužbe. Nepošten posjednik
stvar mora vratiti u onom stanju u kakvom se stvar nalazila u trenutku zasnivanja
posjeda. Dakle, reivindikacijski zahtjev vlasnika neposjednika za predajom nekretnine
postavlja se na način da je tuženik dužan vratiti nekretninu u stanju u kakvom je ta

12 P-1916/18

nekretnina bila u trenutku zasnivanja posjeda ili podizanja tužbe, ovisno o tome radi li
se o poštenom ili nepoštenom posjedu.

Kod takvog stanja stvari tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži da tužitelji sami
uklone predmetni zid je suvišan, posebno što se pravomoćne i ovršene sudske presude
provode u postupku ovrhe.

Nadalje, izvršenje pravomoćnih i izvršnih akata ne spada u sudsku nadležnost.
Pravomoćni i izvršni sudski akti prisilno provode u upravnom postupku sukladno
odredbama čl. 133.-149. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09).
Stoga nema zakonske odredbe po kojoj bi su mogao dati ovlast tužiteljima da
sami ruše sporni zid.

31. Za istaknuti je da su tužitelji nespretno postavili tužbeni zahtjev za predaju koristeći u njemu termin predaje posjeda i prestanak uznemiravanja.

Vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja je tužba kojom vlasnik posjednik
zahtjeva od osobe koja ga bespravno uznemirava u izvršavanju vlasničkih ovlasti bez
oduzimanja stvari da to uznemiravanje prestane (čl. 167. ZV).

Aktivno legitimiran za podnošenje te tužbe je vlasnik posjednik.

S druge pak strane prava vlasnička tužba je tužba kojom vlasnik neposjednik
traži od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda posjed stvari (čl. 161-165. ZV).
Aktivno legitimiran za podnošenje te tužbe (vindikacijske tužbe) je pojedini
suvlasnik ako od trećih osoba traži predaju stvari svim suvlasnicima zajedno ili samo
njemu ako je od ostalih suvlasnika ovlašten da i za njih primi posjed stvari.
Stoga su dakle, vlasnička tužba za povrat stvari i vlasnička tužba za prestanak
uznemiravanja dvije sadržajno suprotne tužbe pa se ne može u istom tužbenom
zahtjevu tražiti predaja posjeda i prestanak uznemiravanja.

Međutim, iz sadržaja tužbe i svih navoda tužitelja jasno je da se u konkretnom
slučaju radi o vlasničkoj tužbi za povrat stvari. Nadalje, sve i kad bi se zauzeo stav da je
tužbeni zahtjev nejasan ne bi bilo potrebe pozivati tužitelje na uređenje tužbenog
zahtjeva, jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan,
s obzirom da tužitelji nisu dokazali da je sporni zid izgrađen na njihovoj nekretnini.

32. Nadalje, tužitelji su podneskom od 9. studenog 2018., kad su obojica bili
zastupani po istoj punomoćnici postavili zajednički tužbeni zahtjev koji je citiran u točki I.
izreke presude.

Po provedenom vještačenju tužitelj pod 2. I. F., zastupan po
punomoćnici, podneskom od 9. ožujka 2020. postavio je tužbeni zahtjev citiran u točki
II. izreke presude.

Tuženik pod 1. N. F., koji nije zastupan po punomoćniku, jer je tijekom
postupka otkazao punomoć, nije se pridružio uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja pod

2. I. F. iz podneska od 9. ožujka 2020.

Odredbom čl. 46. st. 2. ZV-a, svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo
postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da
predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim
pravilima o nedjeljivim obvezama.

Obzirom da je, sukladno odredbi čl. 46. st.2. ZV-a u svezi s odredbom čl. 161.-

165. ZV-a kod vindikacijske tužbe aktivno legitimiran pojedini suvlasnik da od trećih

13 P-1916/18

osoba zahtjeva da stvar predaju svim suvlasnicima zajedno, a da je u konkretnom
slučaju tužbeni zahtjev tako i postavljen, ostali suvlasnici predmetne nekretnine nisu
jedinstveni suparničari s tužiteljem.

Obzirom da se predaja u posjed može od trećega zahtijevati samo prema
obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama, za spomenuti je da obveznopravni
solidaritet ne dovodi do jedinstvenog suparničarstva (tako i VsH Rev 1287/93 –
sentenca objavljena u Siniša Triva, Mihajlo Dika, Građansko parnično procesno pravo,
Narodne novine, Zagreb, 2004.g., str. 443.).

S obzirom da tužitelji nisu jedinstveni suparničari oni mogu postaviti različite
tužbene zahtjeve. O dopuštenju preinake tužbe od strane tužitelja pod 2. I. F.
sud se očitovao u ulomku pod rednim brojem 5.

33. U odnosu na navode tuženika da su tužitelji nakon zaključenja prethodnog
postupka u spis priložili novu dokumentaciju tj. nove dokaze za navesti je da je taj
prigovor neosnovan.

Pomnim čitanjem dokumentacije priložene uz podnesak od 9. ožujka 2020.
razvidno je da se radi o istoj dokumentaciji koju su tužitelji u spis dostavili prije
zaključenja prethodnog postupka. Jedina je razlika to što je tužitelj pod 2. I. F.
na postojećoj dokumentaciji pisao svoje shvaćanje predmeta spora tj, obračunavao
površine po svom shvaćanju i radio preklope sukladno svom viđenju spora te na skicu
vještaka R. dodavao svoj preklop.

Dakle, dokumentacija u privitku podneska od 9. ožujka 2020. ne sadrži nikakve nove dokaze već tužiteljevo viđenje spora.

34. S obzirom da iz cjelokupnog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je:
- u konkretnom slučaju zemljišnoknjižno i katastarsko stanje usklađeno,
- da je sporni zid po dužini i širini položen na čest. zem. 309/3 (kat čest. 6067/3)
k.o. T.,

- da se sporni zid, sukladno važećoj katastarskoj mapi, proteže duž međe između
nekretnina tužitelja (čest. zem. 326/1) i nekretnina tuženika (čest. zem. 309/3 i 327/2) u
k.o. T.,

- da je u Z. 6185 k.o. T. kao vlasnik za cijelo čest. zem. 309/3 uknjižen
tuženik (Z. 6185 k.o. T. dostupan je na službenoj I. stranici M.
pravosuđa R.
https://oss.uredjenazemlja.hr/public/lrServices.jsp?action=publicLdbExtract , podaci
dostupni na internetu su opće dostupni podaci, a time i opće poznati pa ih nije potrebno
posebno dokazivati),

tužbeni zahtjev, kako god bio postavljen (a ispravnom oznakom čestice na kojoj
je položen sporni zid ili ne), te kao jedinstveni zahtjev oba tužitelja ili kao dva zasebna
zahtjeva tužitelja u kojima se različito navode čestice na kojima je položen sporni zid,
ukazuje se kao neosnovan.

Naime, tužitelji nisu nedvojbeno dokazali da je realni dio čest. zem. 309/3 k.o.
T. na kojem je zid njihovo vlasništvo koje je povrijeđeno, a to su dužni dokazati
sukladno pravilu o teretu dokaza. Naime, u vlasničkoj tužbi za povrat stvari tužitelj treba
dokazati svoje vlasništvo, tuženikovu faktičnu vlast na stvari i identitet stvari, dok u tužbi

14 P-1916/18

predmnijevanog vlasnika treba dokazati predmnijevano vlasništvo stvari, identitet stvari i
tuženikovu faktičnu vlast na stvari.

Odredbom čl. 161. st. 1. i 2. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od
osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Vlasnikovo
pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno.
Odredbom čl. 162. st. 1. ZV-a propisano je da da bi u postupku pred sudom ili
drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar
zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju
zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

U konkretnom slučaju tužitelji nisu dokazali, ni vlasništvo stvari, ni predmnijevano
vlasništvo stvari – nekretnine na kojoj se nalazi sporni zid. Naime, iz provedenog
dokaznog postupka proizlazi da je tuženik vlasnik 309/3 k.o. T. na kojoj je izgrađen
sporni zid te da se taj zid po dužini i širini proteže uz među između nekretnina tužitelja
(čest. zem. 326/1) i nekretnina tuženika (čest. zem. 309/3 i 327/2) u k.o. T..
Za istaknuti je da se u tužbenom zahtjevu tužitelja pod 1. N. F. navodi
pogrešna oznaka nekretnine na kojoj je položen sporni zid, pa je i to razlog za odbijanje
njegovog tužbenog zahtjeva.

Slijedom svega navedenog, u konkretnom slučaju, nisu ispunjene zakonske
pretpostavke za primjenu odredbe čl. 161. ZV-a.

35. Zbog svega navedenog sud je odbio tužbene zahtjeve tužitelja pod 1.
N. F. i pod 2. I. F. kao neosnovane i odlučio kao u točkama I. i II.
izreke presude.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Tuženiku je obistinjen trošak za sve radnje u postupku prema vrijednosti predmeta
spora (dalje: VPS) u iznosu od 202.000,00 kn (VPS tužbe i protutužbe), a prema Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14,
118/14, 107/15).

Tuženiku je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav odgovora na
tužbu iznos od 2.500,00 kn, za zastupanje na 8 ročišta (09.11.18., 28.01.19., 04.04.19.,

01.10.19., 12.11.19., 29.01.20., 10.09.20., 04.05.21.) na kojima se raspravljalo o glavnoj
stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 2.500,00 kn, za sastav 3 podneska od

24.01.19., 17.12.19., 13.05.20. iznos od po 2.500,00 kn, što ukupno iznosi 30.000,00
kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 7.500,00 kn PDV-a, što iznosi 37.500,00 kn.
Pristojba odgovora na tužbu nije priznata jer u spisu ne priliježe uplatnica kao dokaz da
je tuženik snosio taj trošak. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki III. izreke
presude.

U S. 5. srpnja 2021.

S.

M.. sc. Z. T.

15 P-1916/18

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana
primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri
primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka
presude (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: tužitelju pod 1.
pun. tužitelja pod 2.
pun tuženika

u spis