Broj: Kž 425/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća, te Ratka Šćekića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 17. listopada 2018. broj Kov-17/2018-6 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. studenog 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. B., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 129. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,143/12, 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženik po branitelju, odvjetniku M. R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom "ukinuti pobijano rješenje te donijeti novo kojim bi se ukinuo istražni zatvor nad optuženim D. B.".

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Protivno žalbenim navodima, u pobijanom rješenju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka i ono se može ispitati s obzirom na to da je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i nemogućnost njegove zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela kod optuženog D. B., i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno prvostupanjski sud temelji na optuženikovoj strukturi ličnosti i načinu počinjenja terećenog kaznenog djela.

Naime, provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je optuženik osoba s poremećajem ličnosti koji odgovara podtipu emocionalno nestabilnog poremećaja ličnosti, a  koji karakterizira impulzivnost, emocionalna labilnost, niži prag tolerancije na frustracije i teže podnošenje situacija stvarnog ili zamišljenog napuštanja. U vrijeme počinjenja djela optuženik je bio smanjeno ubrojiv, no ne bitno. Iz podataka u spisu i prikupljenih dokaza proizlazi da su optuženik i njegova pokojna izvanbračna supruga bili u burnoj vezi s učestalim svađama i mirenjima te da je optuženik bio iznimno ljubomoran i posesivan, a supruzi je prijetio samoubojstvom kada ga je željela napustiti.

Iz činjeničnih navoda optuženice proizlazi da je inkriminiranom događaju prethodio verbalni sukob između supružnika, što je kod optuženika, kako to navodi vještak, dovelo do porasta emocionalne tenzije, prvenstveno u vidu razdraženosti i ljutnje te je on reagirao impulzivno i agresivno u pokušaju rasterećenja negativnih emocija u skladu sa svojom ličnošću. Iz postupanja optuženika koje mu se stavlja na teret, naime da je supruzi zabio nož u prsa, od čega je ona iskrvarila i umrla, a da je to učinio bez pravog povoda, želeći riješiti za njega frustrirajuću situaciju, proizlazi njegova naročita bešćutnost i bezobzirnost te znatna kriminalna volja. Dovodeći u vezu opisano ponašanje optuženika s osobinama njegove ličnosti, u pravu je prvostupanjski sud kada navodi da su to one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

Stoga je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja realne i predvidive opasnosti od ponavljanja djela. Ista se svrha za sada ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. studenoga 2018.