1              Poslovni broj K-264/2018-29

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

    Europska avenija 7

       31000 Osijek

Poslovni broj K-264/2018-29

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Petrović, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pecikozić, u kaznenom predmetu protiv optužene L. D.-A., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, od 28. ožujka 2018., poslovni broj K-DO-170/2018-30, nakon javne rasprave održane i zaključene 15. lipnja 2021., u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice u Osijeku V. R., optužene L. D.-A. i njezinog branitelja D. R., odvjetnika u O., te oštećene O. K. T. i njezine opunomoćenice Ž. R. R., odvjetnice u O., istog dana objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom O. suda u O. od 12. travnja 2018., poslovni broj K-264/2018-2, protiv optužene L. D.-A., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

 

II. Optužena L. D.-A., rođena D., OIB:, kći M. i Z. D. rođene F., rođena  u O., stanuje u V., K. T. 70, državljanka R. H., liječnica u mirovini, s primanjima od 10.000,00 kuna, rastavljena, majka jednog punoljetnog djeteta, sa završenim M. fakultetom, subspecijalist anesteziologije i reanimatologije, vlasnica obiteljske kuće na adresi stanovanja u V., K. T. 70, vlasnica osobnog automobila marke O. C., odlikovana O. K. Z. sa Z. D. (za humanitarne zasluge), nositeljica S. D. rata, neosuđivana, prekršajno kažnjavana,

 

k r i v a   j e

što je

 

dana 30. siječnja 2018. oko 08,10 sati u O., u K. bolničkom centru O., u cilju da ustraši radnu kolegicu O. K. T. susrevši ju na hodniku zgrade K. O., obratila joj se govoreći: "Čuvaj me se", a kada se ista udaljila u garderobu, ušla za njom u garderobu koja je bila prazna i obratila joj se govoreći: "Slomit ću ti kržljave noge, ubit ću te, unakazit ću te da te nitko ne može prepoznati", što je kod O. K. T. izazvalo opravdan strah za njezin život i tjelesni integritet, 

 

dakle, drugome ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti,  

 

čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

 

III. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11. optužena L. D.-A.

 

o s u đ u j e  s e

 

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

 

IV. Na temelju članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11. optuženoj L. D.-A.

 

i z r i č e  s e

 

UVJETNA OSUDA

 

tako što se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je osuđena neće izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

V. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 6. ZKP/08. i članka 145. stavka 3. ZKP/08. nalaže se optuženoj L. D.-A. da podmiri troškove kaznenog postupka i to trošak paušalne svote u iznosu od 800,00 kuna (osamstokuna), u roku od 15 (petnaest) dana.

 

Obrazloženje

 

1. Optužnicom O. državnog odvjetništva u O. (dalje u tekstu: O. u O.), od 28. ožujka 2018., poslovni broj K-DO-170/2018-20, optužena je L. D.-A. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

 

2. Presudom ovog suda, od 12. travnja 2018., poslovni broj K-264/2018-2 izdan je kazneni nalog kojim je optužena L. D.-A. proglašena krivom zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, time da joj je izrečena uvjetna osuda na način da je određeno da se kazna na koju je osuđena neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

 

3. Optuženica je protiv navedene presude pravodobno podnijela prigovor, optužnica je dostavljena optužnom vijeću ovog suda radi ispitivanja njezine osnovanosti, te je optužno vijeće optužnicu potvrdilo rješenjem od 7. svibnja 2018., poslovni broj Kov-159/2018-4.

 

4. Zbog navedenog, ovaj sud je nakon provedene rasprave, a prilikom donošenja presude, stavio izvan snage kazneni nalog izdan presudom O. suda u O. od 12. travnja 2018., poslovni broj K-264/2018-2, protiv optužene L. D.-A., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11., sve u smislu članka 544. stavka 1. ZKP/08.

 

5. Optužena L. D.-A. očitovala se da se ne smatra krivom u odnosu na kazneno djelo iz optužnice.

 

6. Kako je rasprava na temelju članka 407. stavka 3. ZKP/08. zbog izmjene raspravne sutkinje morala početi iznova, a svi su svjedoci na raspravi pred prijašnjom raspravnom sutkinjom ispitani u prisutnosti stranaka, na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitani su zapisnici o njihovom ispitivanju, od 23. siječnja 2020. (listovi 80-88 spisa). Tako su pročitani zapisnici o ispitivanju svjedoka  oštećene O. K. T., te svjedoka V. K., N. R. i J. L.. Uz suglasnost stranaka, pročitan je i iskaz oštećenice dan u dražvnom odvjetništvu 22. ožujka 2018. (listovi 45-49 spisa). Također, pročitan je Obrazac za prijavu neželjenog događaja prema osoblju K. bolničkog centra O. od 1. veljače 2018. (stranice 50-52 spisa), dopis O. K. T. od 14. veljače 2018., dopis M. rada i mirovinskog sustava, I. rada od 21. veljače 2018. (listovi 53-54 spisa), dopis H. liječničke komore od 18. ožujka 2018. (list 55 spisa), očitovanje K. bolničkog centra O. o postupanju po prijavi oštećenice uz prateću dokumentaciju (listovi 94 do 100 spisa) i Upozorenje na obveze iz radnog odnosa (list 99 spisa). Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženicu, te je optuženica ispitana.

 

7. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. odbio kao nevažan dokazni prijedlog obrane za ispitivanje kao svjedoka dr. I. R., predstavnika Klinike za anesteziologiju i intenzivno liječenje K. bolničkog centra O. (dalje u tekstu: K. O.), na okolnost spornog događaja organizacije rada u vezi presvlačenja liječnica te K., te njegovih saznanja u vezi komunikacije optuženice i oštećenice nakon spornog događaja. Naime, imenovani nema neposredna saznanja o inkriminiranom događaju, te je isti isključivo sudjelovao u postupanju K. O. povodom prijave oštećenice o neželjenom postupanju optuženice, a o ishodu ovog postupka u K. O. u spisu postoji materijalna dokumentacija zaključno s upozorenjem na obveze iz radnog odnosa izdanog od strane ravnatelja K. O.. Ispitivanjem navedenog svjedoka sud ne bi došao do saznanja o nekim drugim važnim činjenicama osim onih o kojima već postoje dokazi u spisu, a činjenice vezane za organizaciju rada u Klinici za anesteziologiju, te odnos optuženice i oštećenice nakon inkriminacije nisu važne za donošenje odluke u ovom kaznenom postupku. Također, sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08., odbio kao nevažan i odugovlačeći prijedlog optužbe za pribavljanje podataka o tome da li je bilo pritužbi i drugih zaposlenika K. O., osim oštećenice i D. V. A., na ponašanje optuženice, budući da podaci o eventualno neprimjerenom postupanju optuženice prema drugim radnim kolegama nisu važni radi donošenje odluke u ovom predmetu, a radi se o postupku koji je započeo još 2018. godine, te bi prihvaćanje ovog prijedloga izazvalo nepotrebno odugovlačenje postupka koji traje već preko tri godine.

 

8. Iznoseći obranu optužena L. D.-A. navela je da s oštećenicom nije imala nikakav privatni odnos, te je sporni susret na hodniku jedini slučaj kad se privatno obratila oštećenici na hodniku K. O.. Ne sjeća se točno koje je riječi izgovorila, ali bilo je nešto poput "neću ja tako brzo otići" ili "pazi me se", "čuvaj me se". Oštećenica ju nije ni pozdravljala niti odzdravljala kada bi se susretale na hodniku ili u garderobi gdje su se i presvlačile. Nakon ovog događaja, otišla je kući i bila je na bolovanju, te je po povratku na posao ostala šokirana pričama radnih kolega o tome da je u bolnici bila policija i ispitivala radne kolege o spornom događaju. Bila je šokirana što je pozvana na sud. Kontaktirala je branitelja R. i rekla mu što je rekla oštećenici na hodniku, te ju je on savjetovao, budući da nije znala za što ju se tereti, da se brani šutnjom. Kad je bila ispitana u policiji, pitala je da li je oštećenica navela zašto je ona nju napala, a oni su rekli da je oštećenica rekla da ne zna zašto ju je ona napala. U ovom postupku do sada se branila šutnjom jer nije znala za što ju oštećenica tereti, odnosno da ju tereti da joj je prijetila smrću. Nakon ovog događaja, oštećenica je slala pritužbe i H. liječničkoj komori, koja je njoj (optuženici) poslala zahtjev za očitovanje i ona se očitovala. Upozorenje iz radnog odnosa koje je danas pročitano na raspravi doista je dobila, te je iz tog upozorenja vidljivo da se isto odnosi na postupanje prema kolegici A.. Nakon spornog događaja, predstojnik Klinike za anesteziologiju je organizirao rad na način da je oštećenici omogućio da dobije posebnu sobu za presvlačenje kako se s njom ne bi susretala, međutim, oštećenica tu sobu nije prihvatila, navodeći da neka ona (optuženica) ode u drugu sobu, a pošto predstojnik Klinike takav prijedlog oštećenice nije prihvatio, oštećenica se i dalje presvlačila u garderobi u kojoj se presvlačila i ranije, sve do njenog (optuženičinog) odlaska u mirovinu, a ona je nju izbjegavala jer se bojala da će u slučaju da ostanu nasamo opet "nešto izmisliti", te kad bi vidjela da je oštećenica u garderobi ostavljala uvijek otvorena vrata da netko od prisutnih vidi njih dvije u prostoriji. Također, i dežurstva su bila organizirana na način da se oštećenica i ona ne susreću. Kad joj je predstojnik Klinike dr. R. rekao da će za oštećenicu biti omogućena posebna soba za presvlačenje, tom prilikom oštećenica nije bila prisutna razgovoru s predstojnikom Klinike. Ne zna da li je dr. R. dobio pismenu ili usmenu uputu ravnatelja da oštećenici treba omogućiti drugu sobu za presvlačenje.

 

9. Oštećena O. K. T. ispitana kao svjedok u iskazu je navela da je zaposlena kao anesteziolog u K. O., na Klinici za anesteziologiju, gdje je radila na istom odjelu i optuženica, sve do odlaska u mirovinu, međutim svaki anesteziolog vodi svoju anesteziju, te su se ona i optuženica u pravilu susretale u sobi za presvlačenje iz civilne u službenu odjeću i na jutarnjem sastanku Klinike za anesteziologiju. Ona i optuženica međusobno nisu u nikakvom osobnom odnosu. Agresivan stav optuženice prema njoj bio je prisutan već od samog njezinog dolaska na radno mjesto, tj. od kolovoza 2003., kad ju je već na prvom sastanku optuženica napala, tj. izvrijeđala. Od tada ju je optuženica vrijeđala u više navrata, pri čemu je moguće da su bili prisutni i neki kolege, ali za koje ne vjeruje da bi netko došao na sud to potvrditi. Ista joj je do inkriminirajućeg događaja upućivala uvrede, ali joj do tada nije na takav način izravno prijetila. Par puta joj je znala reći ˝Otkinut ću ti glavu, razbit ću ti zube˝, ali to nije prijavljivala sve do ovog kritičnog događaja. Tog dana, 30. siječnja 2018., negdje oko 8,10 sati, nalazila s u zgradi stare kirurgije i izlazila je iz jedinice za intenzivno liječenje te je srela kolegicu N. R. koja je s njom bila dežurna prethodne noći i tehničarku J. L.. Kada je otišla od navedenih kolegica i krenula prema prostoriji u kojoj se presvlače, u hodniku joj je prišla optuženica i počela joj se obraćati na način da joj je govorila da može bježati koliko hoće, ali da će ju ona stići kad-tad, pa i kada ode u mirovinu da će ju naći. Nije se htjela s optuženicom raspravljati, samo se okrenula i išla dalje prema prostoriji u kojoj se presvlači. Ušla je u prostoriju za presvlačenje (a pored koje se nalazi prostorija torakalnog odjela za sestre) za njom je ušla i optuženica, a u prostoriji se nije nalazio nitko osim njih dvije. Optuženica je zatvorila vrata za sobom, te joj je rekla da će joj slomiti kržljave noge, da će ju tako unakaziti da ju nitko ne prepozna i da će ju ubiti. Opisane riječi optuženica joj je par puta ponovila. Kad joj je to govorila približavala joj se, a ona se odmicala na način da je obišla stol koji je bio u prostoriji i krenula prema vratila da izađe iz prostorije. Za sve ovo vrijeme osjećala je strah da bi ju optuženica mogla fizički napasti. U trenutku kad je rukom uhvatila ručku za vrata da izađe iz garderobe,optuženica je dodala u tom smislu da što će sad napraviti kad nema svjedoka koji bi posvjedočili što je ona rekla. Ona (oštećenica) na to nije ništa odgovorila jer se željela udaljiti od optuženice, te je odmah sa službenog telefona nazvala Ravnateljsko bolnice. Kad se javila tajnica ona je rekla da zove zbog prijetnji optuženice i da želi razgovor s ravnateljem. Tog dana razgovala je sa zamjenikom ravnatelja V. K., a bila je prisutna i profesorica J. M. A., te im je rekla na koji način joj je optuženica prijetila, na što su oni rekli neka prijavi događaj policiji i u L. komoru Č. sudu. Odmah sutradan ona je ovo prijavila policiji. Također je prijavila inkriminirajući događaj i Č. sudu liječničke komore, te je ispunila obrazac ˝Sigurnost pacijenata i osoblja, obrazac za prijavu neželjenog ponašanja prema osoblju˝. Obavijestila je i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, te je od njih dobila odgovor, od 21. veljače 2018., o tome što u takvom slučaju treba poduzeti poslodavac. Nakon kritičnog događaja, optuženica je u K. O. radila još neko vrijeme, ali se s njom slabo susretala. Tražila je od Ravnateljstva i šefa dr. I. R. da ju izmjeste u drugu prostoriju za presvlačenje, međutim to nije učinjeno uz opravdanje da je postupak u tijeku i da se još ne zna ishod istog. Nakon ovog događaj optuženica ju nije više izazivala i nije joj prijetila. Ona i optuženica od tada su se zapravo samo još jednom našle zajedno u sobi. Tada je bila prisutna još jedna liječnica te ju je ona tražila da ostane u sobi kako ne bi bila sama s optuženicom. Nakon ovog događaja čula je od drugih da je o njoj optuženica pričala ružne stvari, te su joj drugi rekli da je se čuva i izbjegava ju. Ona se optuženice bojala sve vrijeme nakon ovog događaja, pa i kad je optuženica prestala raditi. To zato jer je optuženica fizički napadala neke druge osobe, između ostalog i jednu kolegicu u operacijskoj sali (dr. O.), prije nego što je prijetila njoj, a i prilikom same prijetnje unosila joj se u lice, pa se bojala da bi je optuženica mogla fizički napasti. Posebno ju je strah optuženice jer ju je jedan kolega (dr. M.) upozorio da ista posjeduje oružje, a zbog toga ju je bilo strah doći i na sud. Nakon spornog događaja izbjegavala je optuženicu u potpunosti.

 

10. U postupku nije sporno da su se optuženica i oštećenica, kao radne kolegice, obje tada zaposlene u K. O., Klinici za anesteziologiju, 30. siječnja 2018. u jutarnjim satima oko 8,10 susrele na hodniku K. O., te da se optuženica oštećenici obratila prijetećim riječima, time da optuženica vezano za ovo obraćanje na hodniku tvrdi da je rekla ˝Pazi me se˝ ili Čuvaj me se˝, dok oštećenica tvrdi da joj je optuženica rekla da može bježati koliko hoće, ali da će ju ona stići kad tad, pa i kada ode u mirovinu da će ju naći.

 

11. Sporno je je li optuženica nakon toga, u sobi za presvlačenje, također u prostorijama K. O., rekla oštećenici "Slomit ću ti kržljave noge, ubit ću te, unakazit ću te da te nitko ne može prepoznati", izazivajući pri tom kod oštećenice opravdan strah za njezin život i tjelesni integritet.

 

12. Svjedok V. K. u iskazu je naveo da je u vrijeme inkriminacije bio, i još uvijek jest, zamjenik ravnatelja K. O., te da su poslije spornog događaja i optuženica i oštećenica bile kod njega na razgovoru, te je on saslušao i jednu i drugu stranu. Oni kao uprava moraju djelovati na način da pokušaju smiriti situaciju tako da sustav funkcionira, te je on u tom smislu savjetovao oštećenici da se obrati nadležnim tijelima. Oni kao uprava nisu mogli podnijeti nikakvu prijavu, budući da nisu bili nazočni tom događaju. Kada neki djelatnik K. O. u pisanoj formi navede na je netko nepoželjno postupao prema njemu, traži se očitovanje voditelja ustrojstvene jedinice, a ovdje je to bio dr. R., predstojnik Klinike za anesteziologiju. Na osnovu njegovog izvješća stvar se prosljeđuje povjerenstvu bolnice koje ispituje i donosi određenu mjeru, ali to samo u slučajevima u kojima postoji pisana primjedba. Nema saznanja da bi oštećenica i optuženica imale međusobne konflikte osim ovog spornog događaja. Optuženica je inače osoba specifična po izričaju, srčana, razgovorljiva, verbalno zna imati ton koji je povišen ili kako bi u narodu rekli ˝bez dlake na jeziku˝. Poslije spornog događaja, kad su oštećenica i optuženica došle kod njega, optuženica mu je rekla da je oštećenica pričala loše stvari o njezinom sinu, koji je zaposlenik K. O., na radnom mjestu vozača, i to da isti nije adekvatan za to radno mjesto jer se liječi od ovisnosti o alkoholu. Sin optuženice, M. A., inače je vozač član transplantacijskog tima, dok je oštećenica koordinatorica tog tima. Oštećenica je njemu (svjedoku) navela da sin optuženice jednom prilikom nije dobro odradio posao za koji je zadužen (bilo je kašnjenja, a kad se voze organi oni moraju u točno određenom vremenu biti proslijeđeni u Zagreb). Zbog toga se uprava obratila šefu tehničke službe koji je odgovorio da je razlog kašnjenja bio taj što je u 4,00 ujutro pukla guma, te je vozač morao otići kod vulkanizera i zamijeniti gumu. Njemu osobno (svjedoku) oštećenica nikada nije govorila da je sin optuženice padavičar, drogeraš, alkoholičar i sl. i da zbog toga ne može raditi taj posao.

 

13. Svjedokinja N. R. u iskazu je navela da je noć prije kritične zgode bila u dežurstvu, te je to jutro 30. siječnja 2018. stajala pored ulaza u intenzivnu zajedno s oštećenicom i tehničarkom J. L. kad je naišla optuženica, prošla nekih pola metara i vratila se natrag, te je rekla oštećenici nešto u smislu ˝Misliš da ćeš me se riješiti kad odem u mirovinu, čuvaj me se, dobro me se čuvaj˝ ili je rekla ˝Pazi me se, dobro me se pazi˝, u svakom slučaju su to bile dvije riječi. Oštećenica na to ništa nije odgovorila, te je krenula prema odjelu torakalne kirurgije. Vidjela je da je optuženica krenula za oštećenicom, te da su obje prošle kroz vrata torakalne kirurgije, ali nije htjela ići za njima, nego je otišla kući. Nakon spornog događaja, po njezinim saznanjima, nije bilo konflikata između optuženice i oštećenice.

 

14. Svjedokinja J. L. u iskazu je navela da je kritične zgode u jutarnjim satima stajala na hodniku s oštećenicom i dr. N. R., te je pored njih prošla optuženica, koja se vratila i obratila oštećenici s riječima ˝I kad odem u mirovinu me se čuvaj˝, u svakom slučaju bila je galama. Nakon toga optuženica je produžila hodnikom, a ona (svjedokinja) je otišla u salu. Inače je optuženica prilikom komunikacije s drugim osoba ponekad tiha, a nekad viče i gestikulira, ponekad u priči udara po stolu.

 

15. Sud je iskaze ispitanih svjedoka oštećene O. K. T., te svjedoka V. K., N. R. i J. L. glede odlučnih činjenica ocijenio vjerodostojnim budući da su međusobno suglasni, životni i logični.

 

16. Svjedokinje N. R. i J. L., a koje su iskazivale kao očevici događaja na hodniku, u kojem se  optuženica prvi put obratila oštećenici prijetećim riječima, iskazale su međusobno suglasno, a i suglasno iskazu oštećenice, navodeći da je optuženica oštećenici izrekla riječi ˝Čuvaj me se˝, pri čemu je navedeno potvrdila i sama optuženica u svojoj obrani. Također, svjedokinja N. R. iskazala je i da je optuženica rekla moguće riječi ˝Pazi me se˝, a koje je spomenula i sama optuženica u obrani, međutim, s obzirom da je riječi ˝Čuvaj me se˝ potvrdila i svjedokinja J. L., sud je zaključio da je nedvojbeno optuženica (a kako to i sama priznaje) rekla oštećenici neka je se čuva. Pri tom se napominje da sud drži da je u nastavku optuženičina obraćanja oštećenici na hodniku, bilo i drugih riječi, a koje spominje oštećenica u svom iskazu navodeći da joj je optuženica rekla da može bježati koliko hoće, ali da će ju ona stići kad-tad, pa i kada ode u mirovinu da će ju naći, međutim s obzirom da svjedokinja J. L. navodi sličnu, ali ne identičnu rečenicu (˝I kad odem u mirovinu me se čuvaj˝), sud drži utvrđenim da je optuženica rekla oštećenici onaj dio rečenice koji i sama optuženica u obrani ne spori da je izrečen a to su riječi ˝Čuvaj me se.˝

 

17. Svjedok V. K., iako nema neposrednih saznanja o inkriminirajućem događaju, iskazao je o mogućim motivima počinjenja kaznenog djela prijetnje na štetu oštećenice navodeći da je između optuženice i oštećenice bilo nesuglasica vezano za ˝priče˝ koje je oštećenica navodno govorila o sinu optuženice, odnosno o tome da ne obavlja posao kako treba, da nije adekvatan biti na mjestu vozača, s obzirom da se liječi od ovisnosti o alkoholu.  Također, iskazao je o postupanju K. O., kao poslodavca, povodom pritužbe oštećnice na postupanje optuženice prema njoj, te je i njegov iskaz sud ocijenio u cijelosti vjerodostojnim, budući da isti nema razloga iznositi neistinu, pogotovo imajući u vidu da je iskazivao o objektivnim činjenicama, koje su se događale prije i nakon samog inkriminirajućeg događaja.

 

18. Iskaz oštećene O. K. T. sud je ocijenio u cijelosti vjerodostojnim. Kao prvo, a vezano za dio njezinog iskaza, u kojem navodi da joj se optuženica i u hodniku obratila riječima da može bježati koliko hoće, ali da će ju ona stići kad-tad, pa i kada ode u mirovinu da će ju naći, sud drži da joj se optuženica zaista obratila takvim ili sličnim riječima, što su potvrdile i svjedokinje N. R. i J. L., pa i sama optuženica kad u svojoj obrani navodi da joj je rekla nešto poput "neću ja tako brzo otići" ili "pazi me se", "čuvaj me se", pri čemu nije odlučno koje su to točno riječi bile (sud je uzeo utvrđenim upravo one koje je potvrdila sama optuženica) budući da su te riječi - ˝Čuvaj me se˝ nedvojbeno imale za cilj ustrašiti optuženicu. Nadalje, a vezano da dio iskaza u kojem oštećenica navodi da joj je optuženica u garderobi rekla "Slomit ću ti kržljave noge, ubit ću te, unakazit ću te da te nitko ne može prepoznati", sud je i u ovom dijelu, a suprotno obrani optuženice, ocijenio iskaz oštećenice vjerodostojnim. Da je optuženica nakon obraćanja na hodniku doista pošla za oštećenicom slijedi iz iskaza svjedokinje N. R., koja je vidjela njih obje (optuženicu i oštećenicu) da su prošle kroz vrata torakalne kirurgije (soba za garderobu nalazi se, sukladno iskazu oštećenice pored prostorija torakalnog odjela za sestre), a da je optuženica oštećenici u garderobi prijetila da će je joj polomiti kržljave noge, te da će ju unakaziti i ubiti, slijedi iz detaljnog i potpunog iskaza oštećenice, koja je odmah nakon ovog događaja isto prijavila Ravnateljstvu bolnice, policiji, Liječničkoj komori, pa i Ministarstvu rada i mirovinskog sustava. Nije životno niti logično da bi oštećenica, također liječnica na Klinici za anesteziologiju gdje i danas radi, i nekoliko godina nakon odlaska optuženice u mirovinu, i dalje ustrajala na kaznenom progonu optuženice u ovoj kaznenoj stvari, koji postupak traje više od tri godine, i izlagala se procesu ispitivanja, suđenja i suočavanja s optuženicom na sudu, a da joj optuženica doista nije prijetila da će ju usmrtiti i time izazvala kod nje strah za njezin život. Sve ovo imajući u vidu da je optuženica oštećenici očito zamjerala neke stvari iz profesionalnog života vezane za njezin odnos prema sinu optuženice, a koji je bio član transplantacijskog tima kojem je oštećenica u spornom razdoblju bila koordinator, tim više što je optuženica od samog početka rada oštećenice na Klinici za anesteziologiju, prema kazivanju oštećenice, prema istoj imala grublji odnos, znajući joj upućivati različite uvrede. Da je optuženica ˝bez dlake na jeziku˝, da je sklona povisiti ton, da ponekad udara po stolu dok priča, proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka, bivših radnih kolegica i nadređenog optuženice, što također upućuje sud na to da je iskaz oštećenice istinit, odnosno da je optuženica, nakon što je oštećenici rekla da je se čuva, nastavila s prijetnjama, pa i da joj je u konačnici rekla da će je joj polomiti kržljave noge, te da će ju unakaziti i ubiti, potaknuta svojom ljutnjom na istu, a vezano za tračeve i priče o navodnim izjavama oštećenice usmjerenim protiv njezina sina.

 

19. Iz Obrasca za prijavu neželjenog događaja prema osoblju K. bolničkog centra O. od 1. veljače 2018., dopisa O. K. T. od 14. veljače 2018., očitovanje K. bolničkog centra O. o postupanju po prijavi oštećenice uz prateću dokumentaciju, te upozorenja na obveze iz radnog odnosa proizlazi da je oštećenica 1. veljače 2018., nakon kritičnog događaja, u pisanom obliku R. K. O. podnijela prijavu nepoželjnog ponašanja optuženice prema njoj, u kojoj je opisala što se dogodilo, a koji opis odgovara glede prijetećih riječi i onom iz optužnice, te koja prijava je u postupku pred K. O., kao poslodavcem, završila Upozorenjem optuženici na obveze iz radnog odnosa, time da je u istom upozorenju navedeno da se upozorenje odnosi na postupanje optuženice prema D. V. A. i oštećenici, s naglaskom da se incident s oštećenicom odvio bez prisutnih svjedoka, u garderobi, te da te navode nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi. Međutim, da su prijetnje u odnosu na D. V. A., dr. med. bile izrečene u prisutnosti svjedoka M. J., dr. med., koji je potvrdio da je čuo prijetnje upućene D. V. A., dr. med. U upozorenju je nadalje utvrđeno da je optuženica navedenim neprimjerenim ponašanjem počinila povredu obveza iz radnog odnosa iz članka 64. stavka  1. točke 8. Pravilnika o radu K. O. - nekorektan odnos prema suradnicima, zbog čega joj je i izrečeno Upozorenje zbog povrede obveza iz radnog odnosa, a u slučaju daljnjeg kršenja obveza iz radnog odnosa ukazano je na mogućnost težih stegovnih mjera. Također, iz Upozorenja je vidljivo da je optuženici 18. listopada 2017. već upućena Opomena zbog neprimjerene komunikacije, zbog čega je snažno apelirano da se ista ubuduće suzdrži od komunikacije i ponašanja takvog karaktera jer isto ne priliči liječničkom zvanju i funkcijama koje je optuženica obavljala u K. O..

 

20. Iz dopisa Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada od 21. veljače 2018. i dopisa Hrvatske liječničke komore od 18. ožujka 2018. proizlazi da se oštećenica vezano za inkriminirajući događaj obraćala i navedenim tijelima.

 

21. Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da optuženica nije osuđivana, dok iz izvatka iz prekršajne evidencije proizlazi da je prekršajno kažnjavana zbog prekršaja iz oblasti prometa.

 

22. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno da je optužena L. D.-A. počinila kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret.

 

23. Pri tom se navodi da je sud, uvažavajući navode ispitanih svjedoka, kao i obranu same optuženice, izmijenio činjenični opis optužnice u dijelu u kojem je bilo navedeno da je optuženica na hodniku zgrade K. O. oštećenici rekla ˝Slomit ću ti noge˝ time da je umjesto toga u činjeničnom opisu navedeno da je optuženica oštećenici rekla ˝Čuvaj me se˝, a kako to nedvojbeno proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka.

 

24. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da su se optuženica i oštećenica 30. siječnja 2018. u jutarnjim satima susrele u hodniku K. O. kad je optuženica oštećenici, želeći je zastrašiti rekla ˝Čuvaj me se˝, a nakon što je za njom otišla u garderobu za presvlačenje, rekla joj i "Slomit ću ti kržljave noge, ubit ću te, unakazit ću te da te nitko ne može prepoznati", što je kod oštećenice izazvalo opravdan strah za njezin život i tjelesni integritet.

 

25. Da je tomu tako, proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, posebno iz iskaza oštećenice koji je sud, kao što je gore obrazloženo, ocijenio u cijelosti vjerodostojnim, a koji je potkrijepljen  (u dijelu koji se odnosi na događaj na hodniku) iskazima svjedokinja N. R. i J. L., pa i samom obranom optuženice, a čijoj istinitosti i vjerodostojnosti u prilog (u odnosu na događaj iz garderobe) govori činjenica da je oštećenica prijavila postupanje optuženice odmah, i to svim nadležnim tijelima, u kojem iskazu i prijedlogu za kazneni progon oštećenica ustraje i danas, kao i da je optuženica upozorena na povrede iz radnog odnosa, i to ne samo u odnosu na ponašanje prema oštećenici, nego i na ponašanje prema drugim radnim kolegama.

 

26. Sud nije prihvatio obranu optuženice u dijelu u kojem navodi da oštećenici, nakon obraćanja na hodniku riječima ˝Čuvaj me se˝ nije oštećenici upućivala više nikakve prijetnje, te je njezina obrana, po mišljenju suda, usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, sve imajući u vidu da je takva njezina obrana suprotna iskazu oštećenice koji je sud prihvatio vjerodostojnim, a koji je, vezano za događaj iz garderobe, okolnosan i detaljan, za razliku od obrane optuženice, koja je glede spornih činjenica oskudna, i koja se gotovo uopće ne osvrće na to što se zapravo u garderobi zbilo, nego je više koncentrirana da događaje nakon inkriminacije, odnosno na njezin odnos prema oštećenici nakon samog događaja koji je predmetom ovog postupka, a koje činjenice nisu odlučne u ovoj kaznenoj stvari.

 

27. Kazneno djelo protiv osobne slobode -  prijetnju iz članka 139. stavka 2. KZ/11. čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti.

 

28. Optužena L. D.-A. počinila je navedeno kazneno djelo tako što je u garderobi za presvlačenje K. O. oštećenoj O. K. T. rekla "Slomit ću ti kržljave noge, ubit ću te, unakazit ću te da te nitko ne može prepoznati" te time kod oštećenice izazvala opravdan strah za njezin život i tjelesni integritet.

 

29. Da je optužena L. D.-A. postupala s izravnom namjerom, znajući da će svojim riječima kod oštećenice izazvati strah i uznemirenost i želeći uzrokovati navedeno, proizlazi iz načina njezina postupanja, u kojem je i nakon što je na hodniku oštećenici već uputila prijeteće riječi ˝Čuvaj me se˝, nastavila istu pratiti, te došla za njom u garderobu i rekla joj "Slomit ću ti kržljave noge, ubit ću te, unakazit ću te da te nitko ne može prepoznati", koje riječi su objektivno podobne da kod svakog prosječnog čovjeka uzrokuju strah i uznemirenost, a pogotovo u konkretnom slučaju kod oštećenice, koja je od strane optuženice kroz dulje razdoblje trpila uvrede i neprimjereno ponašanje, koja je znala da je optuženica nagle naravi, da se već ranije fizički sukobljavala s radnim kolegama, te za koju je, od drugih kolega, oštećenica čula da ista posjeduje oružje.

 

30. Ubrojivost optuženice, kao niti njezina svijest o protupravnosti, nije dovedena u pitanje.

 

31. Tijekom postupka nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

 

32. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je optužena L. D.-A. počinila kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. koje joj se stavlja na teret, te je za navedeno djelo i proglašena krivom.

 

33. Sukladno članku 47. KZ/11., pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera) i svrhe kažnjavanja (čl. 41. KZ/11), ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

 

33.1. Tako je sud od olakotnih okolnosti optuženoj L. D.-A. uzeo u obzir njezinu neosuđivanost, te činjenicu da je odlikovana O. K. Z. sa Z. D. (za humanitarne zasluge) i da je nositeljica S. D. rata, što upućuje na to da je tijekom života njezino ponašanje bilo usklađeno s društvenim normama, te da je, uz činjenicu da se bavila liječničkim pozivom tijekom cijeloga radnog vijeka, dala pozitivan doprinos društvenoj zajednici u kojoj živi. Također, kao olakotna okolnost optuženici je uzeta u obzir činjenica što je nakon inkriminirajućeg događaja izbjegavala oštećenicu, odnosno s istom nije ulazila u daljnje prepirke i sukobe.

 

33.2. Od otegotnih okolnosti sud je optuženici uzeo u obzir što je kazneno djelo počinila kao starija kolegica prema mlađoj kolegici, također liječnici, koja je s njom radila u istom odjelu, te sud takvo ponašanje cijeni neprihvatljivim i s moralne strane, s obzirom da je liječničko zvanje časno, usmjereno na uvažavanje i empatiju prema drugima, time da bi odnos liječnika prema vlastitim kolegama trebao biti primjeran drugima, zbog čega počinjenje kaznenog djela prijetnje od jedne liječnice prema drugoj, u prostorima K. O., nosi veću kriminalnu težinu, nego li da je to učinjeno izvan radnog okruženja, u odnosu na osobu koja nije bila radna kolegica optuženice. Također, sud je optuženici kao otegotnu okolnost uzeo u obzir što se nakon ovog događaja nije niti pokušala ispričati oštećenici za učinjeno. Prekršajnu kažnjavanost sud optuženici nije uzeo u obzir kao otegotnu okolnost budući da je prekršajno kažnjena samo jednom, zbog prekršaja iz oblasti prometa.

 

33.3. Analizirajući olakotne i otegotne okolnosti na strani optužene L. D.-A., ovaj sud nalazi da će se svrha kažnjavanja, u smislu odredbe članka 41. KZ/11 (specijalna i generalna prevencija), u konkretnom slučaju postići izricanjem kazne zatvora u okviru zakonom propisane za navedeno kazneno djelo, te je optuženica, na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11. za počinjeno kazneno djelo osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

 

33.4. S obzirom na raniju neosuđivanost optuženice, kao i sve ostale gore navedene olakotne i otegotne okolnosti, a pogotovo činjenicu da se optuženica i oštećenica nakon inkriminacije gotovo i nisu vidjele, te da se danas uopće ne susreću, budući da optuženica više nije zaposlena u K. O., nego se nalazi u mirovini, sud je mišljenja da i bez izvršenja kazne optuženica neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega joj je primjenom članka 56. stavka 2. i. 3. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu tako što se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci na koju je osuđena neće izvršiti ako u vremenu dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

34. O imovinskopravnom zahtjevu oštećenice sud nije odlučivao, budući da je ista izjavila (list 115 spisa) da će isti ostvarivati u građanskopravnoj parnici.

 

35. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. i člankom 145. stavka 3. ZKP/08. naloženo je optuženoj L. D.-A. da podmiri troškove kaznenog postupka i to trošak paušalne svote u iznosu od 800,00 kuna, koji trošak je odmjeren sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 101/12.).

 

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

Osijek, 15. lipnja 2021.

 

UPUTA O PRAVU  NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

DOSTAVITI:

1. ODO u Osijeku, na poslovni broj: K-DO-170/2018

2. Optuženoj L. D.-A.

3. Branitelju optuženice D. R., odvjetniku u O.

4. Oštećenoj O. K. T.

5. Opunomoćenici oštećenice Ž. R. R., odvjetnici u O.