Poslovni broj: 10 UsIrs-175/20-12

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Luciji Justić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice A. M., K., V. .., zastupane po opunomoćeniku D. V., odvjetniku u K. K., C. .. F. T. …, protiv tuženika Gradonačelnika Grada K., K., Dr. F. T.., zastupanog po opunomoćenici S. P. B., radi  prestanka službe, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 25. lipnja 2021. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice M. J., odvjetnika u K. K. i opunomoćenice tuženika, 5. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Gradonačelnika Grada K., Klasa: UP/II-112-02/20-01/3, Urbroj: 2182/10-02/20-2 od 20. listopada 2020. i rješenja službenika ovlaštenog za privremeno obavljanje poslova pročelnika Upravnog odjela za programe Europske unije, gospodarstvo, strateško planiranje i razvoj, financije, javnu nabavu i naplatu potraživanja, Klasa: UP/I-112-02/20-01/5, Urbroj: 2182/10-04-20-1 od 11. rujna 2020.

 

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

              1. U pravodobnoj tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II-112-02/20-01/3, Urbroj: 2182/10-02/20-2 od 20. listopada 2020. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja službenika ovlaštenog za privremeno obavljanje poslova pročelnika Upravnog odjela za programe Europske unije, gospodarstvo, strateško planiranje i razvoj, financije, javnu nabavu i naplatu potraživanja, Klasa: UP/I-112-02/20-01/5, Urbroj: 2182/10-04-20-1 od 11. rujna 2020. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim tužiteljici, po isteku roka raspolaganja u Upravnom odjelu za programe Europske unije, gospodarstvo, strateško planiranje i razvoj, financije, javnu nabavu i naplatu potraživanja utvrđuje se prestanak službe po sili zakona dana 13. rujna 2020. (točka 1. izreke); utvrđuje se da je tužiteljica navršila 10 godina neprekidne službe u upravnim tijelima Grada K., te da joj pripada pravo na otpremninu u visini 70% njene prosječne mjesečne plaće ispaćene u zadnja tri mjeseca prije stavljanja na raspolaganja za svaku navršenu godinu neprekidnog radnog staža ostvarenog u službi u upravnim tijelima Grada K. (točka 2. izreke); utvrđuje se da tužiteljici pripada pravo na naknadu za razmjeran dio godišnjeg odmora za 2020. koji iznosi 20 dana (točka 3. izreke); te da žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja (točka 4. izreke).

3. U tužbi, tužiteljica pobija osporena rješenja navodima kako u istima nije pravilno primijenjen zakon, što se u postupku koji je prethodio aktu nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno i što je iz činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Prije svega ističe da je prvostupanjsko tijelo s danom 8. svibnja 2020. donijelo odluku pod Klasom: UP/I-112-02/19-01/45 kojom se tužiteljica stavlja na raspolaganje zbog neodgovarajućeg radnog mjesta u Upravnom odjelu za programe Europske unije, gospodarstvo, strateško planiranje i razvoj, financije, javnu nabavu i naplatu potraživanja i da je protiv toga rješenja izjavljena žalba koja je od strane gradonačelnika grada K. odbijena kao neosnovana, te da je protiv istog pokrenut upravni spor od strane tužiteljice, a radi poništenja navedenih odluka, te se u tom smislu predlaže donijeti rješenje o prekidu postupka do okončanja upravnog spora  budući da u slučaju prihvata tužbenog zahtjeva ni ova pobijana odluka nije na snazi. Dalje, tužiteljica iznosi navode kojima prigovara načinu i razlozima zbog kojih je stavljena na raspolaganje, koji nisu od utjecaja za rješavanje ovog upravnog spora. Nadalje, tužiteljica navodi da je u postupku prestanka službe povrijeđen članak 30. Zakona o općem upravnom postupku budući da se stranku nije uopće upoznalo s time koji su to stručni i drugi uvjeti koje je 10 godina ispunjavala, a danas ih više ne ispunjava, dakle da joj nije omogućeno izjašnjavanje o svim važnim činjenicama i okolnostima. Naposljetku, navodi da iz osporenog rješenja tuženika proizlazi kako je tužiteljica pogrešno protumačila dopis Učilišta u smislu da postoje dva radna mjesta iako je riječ o jednom radnom mjestu i da je ista prihvatila ponudu, te da je potpuno nebitno jesu li slobodna jedan ili dva radna mjesta, već da je od značaja je li tužiteljica ispunjava uvjete za početak rada na tom radnom mjestu ukoliko je slobodno, te da je iz dopisa Učilišta razvidno da su isti naveli da imaju slobodno radno mjesto, upravo suprotno navodima tuženika i da je tužiteljica prihvatila tu ponudu i o tome obavijestila tuženika putem e-maila. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora.

              4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da navodi tužiteljice da je zbog pokrenutog postupka pred Upravnim sudom u S. u pravnoj stvari raspolaganja tužiteljice potrebno u pravnoj stvari prestanka službe tužiteljice donijeti rješenje o prekidu postupka tuženik odbacuje jer se radi o dvije zasebne pravne stvari. Predmet ovog upravnog spora sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima jest ocjena zakonitosti rješenja o prestanku službe kao pojedinačnog pravnog akta. Stoga, povezivanje svih upravnih stvari u smislu ovisnosti jedne pravne stvari koje bi za posljedicu imalo ocjenu osnovanosti pravne stvari prestanka službe nije pravno relevantno i kao takvo ne može biti predmet ocjene. Navodi tužiteljice da je promjena ustrojstva upravnih tijela Grada K. posljedično vezana za službenički status tužiteljice i da nije došlo do smanjenja opsega poslova te da je stoga potrebno primijeniti članak 104. stavak 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi tuženik odbacuje jer donošenje općeg akta kojim se uređuje ustrojstvo i djelokrug upravnih tijela neke jedinice lokalne samouprave ne može imati nikakve veze sa pojedinačnim službeničkim odnosom već sa cjelokupnom organizacijom poslova kod tuženika. Tužiteljica je mogla u posebnom postupku ocjene zakonitosti općeg akta odnosno Odluke o ustrojstvu upravnih tijela Grada K. ocjenjivati sukladno članku 83. Zakona o upravnim sporovima zakonitost iste. Također, tuženik ima diskrecijsko pravo donijeti Pravilnik o unutarnjem redu sukladno potrebama učinkovitog rada upravnih tijela te istim propisat stručne i druge uvjete kao i broj izvršitelja za pojedino radno mjesto. Navod tužiteljice da je Pravilnikom o unutarnjem redu upravnih tijela Grada K. bilo potrebno propisati postupak raspolaganja pa analogno tome ako isti nije propisan onda se ne može niti provesti tuženik odbacuje jer je postupak raspolaganja propisan zakonom te se isti niti ne uređuje Pravilnikom. Navod tužiteljice da je u postupku prestanka službe povrijeđen članak 30. Zakona o općem upravnom postupku tuženik odbacuje jer je postupak prestanka službe tužiteljice u cijelosti proveden u skladu sa zakonskim odredbama materijalnog i postupovnog prava. Naime, činjenica što tužiteljica nije potpisala zapisnik od 1. listopada 2019. klasa: 110-01/19-01/24, urbroj: 2182/10-04-19-1 ne utječe na nespornu činjenicu da je tuženik proveo ispitni postupak u skladu sa člankom 30. Zakona o općem upravno postupku budući da se rješenje o prestanku službe smatra upravnim aktom koji negativno utječe na prava i pravne interese stranke te je u konkretnom slučaju bilo za donošenje zakonitog rješenja provesti navedeni postupak. Stoga navodi o tome da je tužiteljica trebala sudjelovati u izradi zapisnika, što je trebao biti sadržaj zapisnika te da se u zapisniku trebalo zatražiti očitovanje tužiteljice o općim aktima koji su prethodili donošenju rješenja o prestanku službe tuženik u potpunosti odbacuje jer isti nisu ičime dokazani te predstavljaju paušalnu ocjenu tužiteljice. Ispitni postupak da je proveden pred ovlaštenom osobom za provođenje ispitnog postupka uz nazočnost službenice u čijem djelokrugu poslova su službenički odnosi. Vezano za navod da je tužiteljica prihvatila premještaj u Učilište podredno se ističe da se radi o radnom mjestu koje nije trajnog karaktera već je vezano za realizaciju projekta. Stoga tužiteljica pogrešno tumači mogućnost premještaja te da je ista postojala i bila ponuđena od strane Učilišta. Sukladno svemu navedenom tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

5. U podnesku od 21. lipnja 2021. tužiteljica se očitovala u odnosu na odgovor na tužbu tuženika na način da je u bitnom ostala pri navodima iznesenim u tužbi.

6. U sporu je održana rasprava 25. lipnja 2021., a čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je zamjenik opunomoćenika tužiteljice ustrajao u tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, a opunomoćenica tuženika navela da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u odgovoru na tužbu.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužiteljice kao suvišno i nepotrebno držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.

9. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

              10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

              11. Među strankama je sporno je li osporenim rješenjima kojim je tužiteljici prestala služba po sili zakona danom 13. rujna 2020. povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

12. Prije svega u odnosu na prijedlog tužiteljice za prekidom ovog spora do okončanja spora koji se vodi pred ovim sudom u pogledu ocjene zakonitosti rješenja kojim je tužiteljica stavljena na raspolaganje, za navesti je da isti ovaj sud ne nalazi osnovanim.

13. Ovo iz razloga jer za rješavanje konkretne upravne je mjerodavna odredba članka 109. stavak 1.  Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 86/08, 61/11, 4/18, 96/18, 112/19; dalje: Zakon) prema kojoj istekom roka raspolaganja službeniku prestaje služba po sili zakona.  Stavljanje na raspolaganje i prestanak službe po sili zakona nakon isteka roka raspolaganja povezane su, ali zasebne upravne stvari. Predmet upravne stvari prestanka službe po sili zakona istekom roka raspolaganja ne obuhvaća pitanja vezana uz (ne)zakonitost stavljanja službenika na raspolaganje, već je ograničen na pitanje postojanja izvršenog rješenja o stavljanju na raspolaganje, (ne)mogućnost rasporeda unutar odnosnog upravnog tijela za vrijeme trajanja raspolaganja te isteka roka raspolaganja. Pravni elementi mjerodavni za stavljanje na raspolaganje predmet su zasebnog upravnog postupka, a odlučne činjenice i mjerodavne pravne norme različito uređuju ova dva instituta.

14. Protivno navodima tužiteljice, ocjena je suda, kako se osporena rješenja temelje na pravilnoj primjeni naprijed citirane odredbe članka 109. stavka 1. Zakona. Nastup izvršnosti vezan je uz pravomoćnost samo kada je to posebno propisano, što ovdje nije slučaj te se primjenjuju opća pravila o nastupu izvršnosti rješenja iz članka 133. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09; dalje: ZUP).

15. Iz obrazloženja osporenih rješenja je razvidno da je rješenje kojim je tužiteljica stavljena na raspolaganje (Klasa: UP/I-112-02/19-01/45, Urbroj: 2182/10-04-20-4 od 8. svibnja 2020.) postalo izvršno 29. lipnja 2020., te da je istim utvrđen rok raspolaganja od dva mjeseca i dva tjedna.

16. Tužiteljica tijekom ovog upravnog spora niti ne spori da je u vrijeme donošenja rješenja o prestanku službe postojalo izvršno rješenje o stavljanju na raspolaganje, već smatra da u slučaju prihvata tužbe u upravnom sporu predmet kojeg je ocjena zakonitosti rješenja o stavljanju na raspolaganje tužiteljice, ni ovdje pobijana odluka nije na snazi, pa utoliko predlaže prekid ovog upravnog spora. Međutim, za navesti je da i u okolnostima da rješenja kojim je tužiteljica stavljena na raspolaganje budu pravomoćno poništena, tužiteljica će biti u prilici s te osnove bez vremenskog ograničenja podnijeti prijedlog za obnovu postupka u kojem je doneseno rješenje o prestanku službe.

17. Ostali prigovori tužiteljice koji se odnose na činjenice i okolnosti vezane za samo stavljanje na raspolaganje nisu od utjecaja za rješavanje ovog spora.

18. Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje su zakoniti, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, jer je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u točki I. izreke presude.

20. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, valjalo je pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, a kako je i riješeno pod točkom II. izreke.

 

U Splitu 5. srpnja 2021.

 

     S U T K I NJ A

 

        Danijela Čipčić Buzov, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.  (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Lucija Justić