Poslovni broj: II Kž-240/2021-5

Poslovni broj: II Kž-240/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog T. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog T. K. i optuženog R. M. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj K-3/21-41 od 17. lipnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog T. K. i optuženog R. M. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj K-3/21-41 od 17. lipnja 2021., nakon donesene nepravomoćne presude kojom su optuženi T. K. i optuženi R. M. proglašeni krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. i osuđeni, i to optuženi T. K. na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a optuženi R. M. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, na temelju članka 127. stavak 4. u vezi članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). produljen istražni zatvor protiv optuženog T. K. i protiv optuženog R. M..

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi T. K. po braniteljici odvjetnici M. M. te optuženi R. M. po branitelju odvjetniku A. M..

 

2.1. U žalbi optuženi T. K. predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti istražni zatvor. Optuženi R. M. u žalbi također predlaže ukinuti istražni zatvor.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Protivno žalbenom prigovoru optuženog T. K. pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju ovaj žalitelj obrazlaže navodom da je "pobijano obrazloženje predmetnog rješenja kontradiktorno samo sebi" upirući time na povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. K. i optuženog R. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na oba optuženika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv obojice optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

6. I optuženi T. K. i optuženi R. M. osporavaju namjeru da počine inkriminirano kazneno djelo, ali s obzirom na priznanje optuženika koje rezultiralo nepravomoćnom presudom kojom su obojica optuženika proglašeni krivim takav prigovor nije prihvatljiv. Naime, nepravomoćna presuda kojom su optuženi T. K. i optuženi R. M. proglašeni krivim zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. po prirodi stvari podrazumijeva i znatno viši stupanj uvjerenja o počinjenju kaznenog djela. Takvi prigovori eventualno se mogu preispitivati u povodu žalbe protiv prvostupanjske presude, a drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka prilikom preispitivanja rješenja o produljenju istražnog zatvora to nije ovlašten preispitivati.

 

7. Nadalje, i optuženi T. K. i optuženi R. M. prigovaraju osnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda što predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.1. Protivno žalbenim prigovorima obojice optuženika opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. K. i optuženog R. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, prije svega, ogleda se u činjenici prijašnje osuđivanosti obojice optuženika (detaljno opisano u odlomku 3. i 4.1. pobijanog rješenja). Optuženici su sada nepravomoćnom presudom proglašeni krivim za inkriminirano kazneno djelo. Dakle, ne samo da ni njihov prijašnji život nije bio usklađen s pozitivnim propisima društva u kojem žive nego i prethodne osude očito nisu ostvarile očekivani preventivni učinak na optuženike u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela. Osnovano je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s ovisnošću o opijatima koja je utvrđena obojici optuženika (što proizlazi iz zaključaka provedenog psihijatrijskog vještačenja).

 

7.2. Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti drugostupanjski sud nalazi da je i protiv optuženog T. K. i protiv optuženog R. M. opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod optuženog T. K. i R. M. takve su naravi da mjeru istražnog zatvora u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda, nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom mjerom opreza, kako to predlaže optuženi R. M., a neovisno o žalbenim navodima obojice optuženika da su priznali počinjenje predmetnog kaznenog djela, surađivali s pravosudnim tijelima i imaju podršku svoje obitelji.

 

8. Ni žalbeni navodi optuženog R. M. da je osoba mlađe životne dobi i da se u zatvoru odvikao od korištenje opojnih sredstava te da namjerava tražiti zaposlenje kao ni navodi optuženog T. K. o namjeri odlaska u komunu na liječenje i odvikavanje od ovisnosti ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

9. Što se tiče žalbenih navoda i optuženog T. K. i optuženog R. M. kojima obojica upiru na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora u odnosu na svakog optuženika. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se svaki optuženik tereti, visine kazne koja je svakom optuženiku izrečena nepravomoćnom presudom, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora u odnosnu na svakog optuženika, pri čemu se oba optuženika u istražnom zatvoru nalaze osam mjeseci.

 

10. Uzgred se napominje da prvostupanjski sud nije u cijelosti postupio u skladu s člankom 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08. jer je propušteno navesti da se u istražni zatvor optuženom T. K. kao i optuženom R. M. uračunava vrijeme lišenja slobode od 4. studenog 2020. pa nadalje, ali to ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja.

 

11. Budući da žalbenim navodima optuženog T. K. i optuženog R. M. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 5. srpnja 2021.