Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                           

                                                      Poslovni broj 33 Gž-2297/2021-2

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

       Poslovni broj 33 -2297/2021-2

 

 

 

                                              

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ I. d.o.o. iz Z., protiv tuženika 1/R. H., OIB, 2/I. H., OIB i 3/M. H., OIB, svih iz Z., zastupanih po punomoćniku B. S., odvjetniku iz Zagreba, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-44/20-56 od 15. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 5. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

             

Odbija se žalba tuženika 1/R. H., 2/I. H. i 3/M. H. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-44/20-56 od 15. travnja 2021.

 

             

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

Nalaže se I tuženoj R. H. iz Z., OIB, II tuženoj I. H. iz Z. OIB i III tuženoj M. H. iz Z. OIB predati u posjed tužitelju HŽ I. d.o.o. iz Z., OIB baraku u Z., površine 158 m2 koja se nalazi na kčbr. 2.. k.o. J., odnosno na dijelu zkčbr. 1.. upisane u zk ul. 5.. k.o. J. s nadstrešnicom površine 38 m2 na kčbr. 2.. k.o. J. odnosno na dijelu zkčbr. 1.. upisane u zk. ul. 5.. k.o. Jakuševec označenoj na kopiji katastarskog plana i skici izmjere s terenskog očevida iz vještačkog nalaza i mišljenja vještaka Željka Perića od 19.02.2016. i to sve prostorije s desne strane hodnika, a koje predstavljaju sanitarni čvor, kuhinju, blagovaonu, dnevni boravak i spavaću sobu te dvije prostorije s lijeve strane od kraja hodnika, prazne od osoba i stvari kao i nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.008,04 kn sa zateznom kamatom tekućom od 15.04.2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka (u dijelu u kojem tuženicima isti nije dosuđen) tuženici su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U predmetnom postupku tužitelj, koji u ime i za račun Republike Hrvatske upravlja nekretninom na adresi , u naravi baraka na R. k. u Z., traži da tuženice predaju istu u posjed budući da za korištenje nekretnine nemaju nikakve pravne osnove.

 

6. Aktivna legitimacija tužitelja temelji se na Ugovoru o upravljanju željezničkom infrastrukturom sklopljenom između Republike Hrvatske kao vlasnika željezničke infrastrukture – javnog dobra na temelju Zakona o željeznici (NN br. 123/03, 194/03, 30/04, 79/07) kao vlasnika i tužitelja kao upravitelja. Tužitelj je tim ugovorom preuzeo poslove upravljanja željezničkom infrastrukturom, pa i obavljanje pravne i druge zaštite te infrastrukture. Radi se o baraci u sklopu R. k. u Z., praktički uz samu prugu, iz čega proizlazi da je ista dio javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Sporna baraka je sagrađena na čestici kčbr. 1.. upisanoj u z.k.ul. 5.., koja je upisana kao javno dobro u općoj uporabi – željeznička infrastruktura, te tužitelj nesporno ima jače pravo na istoj od tuženika, koji baraku koriste bez ikakve pravne osnove.

 

7. Pri tom je aktivna legitimacija pitanje primjene materijalnog prava, a ne pravne osobnosti, odnosno sposobnosti pravne osobe da bude stranka u postupku. Radi toga nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 8. istaknut u žalbi.

 

8. Tuženice, koje su u nekretninu uselile na temelju navodnog usmenog odobrenja djelatnika tužitelja, dok im se materijalna situacija ne popravi, na neodređeno vrijeme, i to kao supruga i kćeri pok. H. H., nisu dokazale postojanje pravne osnove za korištenje nekretnine. Teret dokaza, da takvu osnovu imaju, bio je upravo na njima kao korisnicima, na temelju čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, dalje: ZV).

 

9. Tuženice su u posjed barake stupile po navodnom usmenom dopuštenju, pa i ako je isto postojalo, podnošenjem tužbe smatra se opozvanim.

 

10. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio i prigovor prava na dom, na temelju čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (NN – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, dalje: Konvencija), te je tako ocijenio da su tuženice u sporni prostor uselile u kolovozu, odnosno rujnu 2011., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena u prosincu 2011., pa se osnovanim ukazuje zaključak da u tom razdoblju nije mogla nastati dovoljno jaka, stvarna i trajna (kontinuirana) povezanost sa tim prostorom.

Pri tom se radi o miješanju utemeljenom na zakonu, usmjerenom na postizanje legitimnog cilja i nužnog u demokratskom društvu, budući da je tužitelj dužan, kao upravitelj željezničkom infrastrukturom, poduzimati i radnje radi pravne zaštite te infrastrukture, koja je javno dobro.

 

11. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženicama naloženo predati sporni prostor tužitelju u posjed.

 

12. Budući da su u cijelosti izgubile spor, tuženicama ne pripada zatraženi trošak postupka, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP (dok tužitelj trošak nije tražio).

 

13. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 365. st. 2., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 5. srpnja 2021.

 

                                                                                                 

                                                                                                                                     Predsjednik vijeća:

       Milena Frankić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu