Broj: Kž 4/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Miroslava Šovanja, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika B. G., zbog kaznenog djela iz članka 281. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07.,152/08. i 57/11., - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 18. lipnja 2018. broj Kž-34/2018-5, u sjednici održanoj 6. studenog 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se žalba optuženika B. G., preinačuje se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 18. lipnja 2018. broj Kž-34/2018-5 na način da se, na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), optuženik B. G. (osobni podaci kao u pobijanoj presudi)

 

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

 

da bi u razdoblju od 1. srpnja 2009. do 30. studenog 2010. u Z., kao vlasnik obrta I., iako svjestan da su žiro računi njegovog obrta kod O., H. A. A., K. Z. i O. od 19. lipnja 2009. godine zbog nepodmirenih dospjelih dugovanja, te da je prema njemu Ministarstvo, Porezna uprava, Područni ured Z. donijela četiri rješenja o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa računa i to broj Klasa:UP/I-415-02/2009-001/00935 od 2. srpnja 2009. na iznos duga od 137.674,76 kuna prema Državnom proračunu RH, koje je postalo ovršno 10. srpnja 2009. te broj Klasa:UP/I-415-02/2009-001/01421 od 26. listopada 2009. na iznos duga od 144.971,49 kuna, ovršno 30. listopada 2009., broj Klasa:UP/I-415-02/2010-001/00226 od 9. travnja 2010. na iznos duga od 87.005,74 kuna, ovršno 16. travnja 2010. i broj Klasa:UP/I-415-02/2010-001/00212 od 24. kolovoza 2010. za iznos duga od 219.587,55 kuna, ovršno 3. rujna 2010., protivno članku 5. Odluke o uvjetima i načinu plaćanja gotovim novcem te protivno članku 27. Zakona o platnom prometu u zemlji, poslovanjem mimo navedenih žiro računa izvršavao obveze prema drugim vjerovnicima koji nisu bili prvi u redoslijedu naplate, pa tako:

 

- u razdoblju od 14. srpnja do 23. prosinca 2009. obavio gotovinska plaćanja prema svojim dobavljačima I. S. d.o.o, M. E., M., P. d.o.o. Z., L. d.o.o, C. d.d., H. L. K., F. d.o.o., G. Z., T., T., E. Z., Č. Z., V. d.o.o. Z., N. P., T. P. Z., W. d.o.o., H. d.o.o., A. d.o.o., F. H. d.o.o., I. d.o.o., M. C. d.o.o., R. d.o.o., E., H. d.o.o., C. d.o.o., H. d.d., T. S., S. d.o.o. i prema navedenim bankama i F.-i u ukupnom iznosu od 258.756,84 kuna,

 

- dana 30. lipnja 2009. obavio obračunsko plaćanje putem izravne kompenzacije sa dužnikom (vjerovnikom) J. U. u iznosu od 6.141,00 kuna,

 

- u razdoblju od 31. srpnja do 31. prosinca 2009. obavio četiri obračunska plaćanja putem izravne kompenzacije sa dužnikom (vjerovnikom) G. d.o.o. u iznosu od 43.230,28 kuna,

 

- dana 30. rujna 2009. obavio obračunsko plaćanje putem višestrane kompenzacije sa sudionicima G. d.o.o. i J. U. u iznosu od 1.430,00 kuna,

 

- dana 15. rujna 2009. namirio svoja potraživanja putem cesije u kojoj su sudjelovali K. Z. i G. d.o.o. u iznosu od 91,20 kuna,

 

- u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2010. obavio gotovinska plaćanja prema dobavljačima H. d.o.o. E. Z., Č. Z., G. Z., H. H. d.o.o., T., T., V. d.o.o. Z., V.S. P. d.o.o. R.-P. d.o.o., A. d.o.o., I. S. d.o.o., M. d.o.o., W. d.o.o., M. E. d.o.o., M. C., S. B. P., H. L. K., W. d.o.o. T. d.o.o, R. d.o.o. W. d.o.o., K. d.o.o., F. d.o.o., A. d.o.o., P. d.o.o., I. d.o.o., C. d.d., A. d.o.o., M. v.n., T. d.o.o., r.t.o. I., C., javnom bilježniku A. K. Z., A. d.o.o., R. d.o.o. i prema navedenim bankama i F.-i u ukupnom iznosu od 460.023,60 kuna,

 

- dana 21. i 28. siječnja 2010. obavio dva obračunska plaćanja putem izravne kompenzacije sa dužnikom (vjerovnikom) J. U. u ukupnom iznosu od 8.520,20 kuna,

 

- u razdoblju od 31. ožujka do 30. rujna 2010. obavio dva obračunska plaćanja putem izravne kompenzacije sa dužnikom (vjerovnikom) G. d.o.o. u ukupnom iznosu od 44.895,00 kuna,

 

- dana 28. siječnja i 31. kolovoza 2010. obavio dva obračunska plaćanja putem višestrane kompenzacije sa sudionicima G. d.o.o. i J. U. u ukupnom iznosu od 5.524,00 kuna,

 

- dana 30. rujna 2010. obavio obračunsko plaćanje putem višestrane kompenzacije sa sudionicima V., vlasništvo M. R. i P. d.o.o. u ukupnom iznosu od 1.430,00 kuna,

 

- dana 17. veljače 2010.  namirio svoja potraživanja putem cesije u kojoj su sudjelovali Ministarstvo i P. d.o.o. u iznosu od 123.615,00 kuna,

 

- u razdoblju od 28. svibnja do 26. listopada 2010. namirio svoja potraživanja putem sedam cesija u kojima su sudjelovali H. A. B. i P. d.o.o. u ukupnom iznosu od 206.676,72 kuna,

 

- dana 25. svibnja 2010. namirio svoja potraživanja cesijom u kojoj su sudjelovali H. A. A. i I. M. u iznosu od 40.000,00 kuna,

 

- dana 2. lipnja 2010. namirio svoja potraživanja cesijom u kojoj su sudjelovali H. A. A. i Z. d.o.o. u iznosu od 19.519,60 kuna,

 

- dana 30. lipnja 2010. namirio svoja potraživanja cesijom u kojoj su sudjelovali H. A. A. i G. d.o.o. u iznosu od 7.174,19 kuna,

 

- dana 9. srpnja 2010. namirio svoja potraživanja cesijom u kojoj su sudjelovali H. A. A. i J. S. u iznosu od 44.099,03 kuna,

 

- pa da bi time oštetio državni proračun Republike Hrvatske za ukupno 98.245,03 kune koji bi od tih prihoda bili prisilno naplaćeni,

 

- dakle, znajući da je postao nesposoban za plaćanje, isplatom duga stavio više vjerovnika u povoljniji položaj glede naplate njihovih tražbina i time oštetio najmanje jednog od svojih vjerovnika,

 

- pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja-pogodovanje vjerovnika, opisano i kažnjivo po članku 281. stavku 1. KZ/97.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 18. lipnja 2018. broj Kž-34/2018-5 prihvaćena je žalba državnog odvjetnika, preinačena oslobađajuća presuda Općinskog suda u Zadru od 26. rujna 2017. broj K-1/2017-68 te je optuženik B. G. proglašen krivim zbog kaznenog djela pogodovanja vjerovnika iz članka 281. stavka 1. KZ/97., činjenično opisanog u izreci presude, pa je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet mjeseci, a na temelju članka 56. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, - dalje: KZ/11.), izrečena je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka i paušalni iznos od 1.000,00 kuna.

 

Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio optuženik po braniteljici M. M. M., odvjetnici u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i odbije optužbu protiv optuženika, podredno optuženika oslobodi od optužbe ili ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 490. stavkom 2. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Iako žalitelj uvodno ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., u nastavku ne navodi u čemu bi se ista sastojala, a Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao trećestupanjski sud, nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 490. stavkom 2. ZKP/08.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je u konkretnom slučaju nastupila zastara kaznenog progona pa da bi time bila ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08.

 

Naime, optuženiku je izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret kazneno djelo iz članka 281. stavka 1. KZ/97. počinjeno u periodu od 1. srpnja 2009. do 30. studenog 2010. i od tog datuma teče rok zastare u konkretnom slučaju, neovisno o tome što je prije izmjene optužnice 13. rujna 2017. inkriminirani period bio naznačen od srpnja 2009. do srpnja 2010. Za kazneno djelo iz članka 281. stavka 1. KZ/97. propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine, a prema članku 19. stavku 1. alineji 5. i članku 20. stavku 6. KZ/97., zastara kaznenog progona u svakom slučaju nastupa protekom šest godina od počinjenja kaznenog djela.

 

Dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu KZ/11. kojim je u članku 86. propisano da će se primijeniti zastarni rokovi toga Zakona ako se prije nastupa zastare kaznenog progona promijeni rok zastare. Kako zastara kaznenog progona, prema ranije citiranim člancima KZ/97., nije nastupila prije stupanja na snagu KZ/11., u konkretnom slučaju treba primijeniti KZ/11. Prema članku 81. alineja 6. KZ/11. za predmetno kazneno djelo propisan je zastarni rok od šest godina što znači da bi u konkretnom slučaju zastara nastupila 30. studenog 2016. Međutim, sukladno odredbi članka 81. stavka 3. KZ/11., zastarni rok se produljuje za dvije godine, budući da je već bila donesena prvostupanjska presuda 9. studenog 2015., što znači da bi u konkretnom slučaju zastara kaznenog progona nastupila 30. studenog 2018.

 

Nije u pravu žalitelj ni kada dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne obrazlaže) jer su prvostupanjski i drugostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja izveli pravilan zaključak da su se u ponašanju optuženika stekla sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela pogodovanja vjerovnika iz članka 281. stavka 1. KZ/97. Pri tome treba reći da je drugostupanjski sud pravilno utvrdio da pravni kontinuitet predmetnog kaznenog djela postoji u kaznenom djelu pogodovanja vjerovnika iz članka 250. stavka 1. KZ/11., ali da u konkretnom slučaju treba primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, odnosno KZ/97., jer je za optuženika povoljniji s obzirom da je za kazneno djelo iz članka 250. stavka 1. KZ/11. zapriječena kazna zatvora do tri godine.

 

Međutim, žalitelj s pravom ukazuje da je drugostupanjskom odlukom ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08. jer, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju nema kaznenog djela jer se radi o beznačajnom djelu u smislu odredbe članka 28. KZ/97.

 

Odredbom članka 28. KZ/97. propisano je da nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova zakonska obilježja, ako je djelo očito beznačajno s obzirom na način postupanja počinitelja, njegovu krivnju i nastupjelu posljedicu za zaštićeno dobro i pravni sustav.

 

Da bi se moglo prosuditi radi li se o očito beznačajnom djelu ili ne, potrebno je uzeti u obzir okolnosti konkretnog slučaja, koje se mogu podvesti pod subjektivnu i objektivnu komponentu citirane zakonske norme.

 

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije D. U. razvidno je da je optuženik kao vlasnik obrta I., u inkriminiranom periodu isplaćivao plaće radnicima, a uskraćivao sebi, podmirivao obveze prema dobavljačima nužnog materijala za poslovanje obrta, režijske troškove, naknade banci i leasing za vozilo, koji troškovi su, prema vještačkom nalazu, bili nužni da bi obrt opstao, da je dug prema vjerovniku, odnosno državnom proračunu, koji je bio u prioritetu prema redoslijedu naplate, smanjen sa 589.239,54 kune na 98.245,03 kune, pri čemu je jedan dio ovršen putem računa obrta, a jedan dio uplatama optuženika te da je u konačnici dugovanje, prema podacima porezne uprave, u cijelosti namireno.

 

Slijedom iznijetoga i uvažavajući činjenicu proizašlu, također, iz vještačkog nalaza i mišljenja, da su uplate kupaca u inkriminiranom periodu vršene putem žiro računa obrta i na taj način je dijelom omogućena provedba ovrhe na novčanim sredstvima obrta u korist državnog proračuna, unatoč tome što je račun bio blokiran, evidentan je značajan doprinos optuženika u namirenju duga, čime su i posljedice kaznenog djela znatno ublažene.

 

Sve navedeno govori u prilog zaključku da u konkretnom slučaju nema kaznenog djela, unatoč ostvarenju svih zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 281. stavka 1. KZ/97., jer mu nedostaje kvaliteta i intenzitet protupravnosti, u smislu odredbe članka 28. KZ/97.

 

Stoga je pobijanu drugostupanjsku presudu trebalo preinačiti i optuženika osloboditi od optužbe na temelju članka 453. točke 1. ZKP/08.

 

Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 149. stavka 1. ZKP/08.

 

Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 486. stavka 1. u svezi s člankom 490. stavkom 2. ZKP/08.

 

Zagreb, 6. studenog 2018.