Broj: Kž 239/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u svezi s čl. 21. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optužene D. M. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Sisku od 21. ožujka 2017. godine, broj K-12/2016, u sjednici održanoj 6. studenog 2018. godine,

r i j e š i o   j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a povodom te žalbe i žalbe optužene D. M. i po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

II. Uslijed odluke pod I., žalba optužene D. M. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom donesenom u ponovljenom postupku optužena D. M. proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstva u prekoračenju granica nužne obrane iz čl. 110. u svezi s čl. 21. st. 3. KZ/11. i na temelju tih zakonskih odredbi te čl. 48. st. 1. i 2. i čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11. osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Na temelju čl. 54. KZ/11. u tu kaznu uračunato joj je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. ožujka 2015. godine do 22. lipnja 2015. godine. Na temelju čl. 79. KZ/11. izrečena joj je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, i to kuhinjskog noža ukupne dužine 27,5 cm, a dužine oštrice 15 cm. Na temelju čl. 148. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) određeno je da je optuženica dužna naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 24.931,31 kn te platiti paušalni iznos od 2.000,00 kn.

Žalbu protiv te presude podnio je državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08. i odluke o kazni iz čl. 471. st. 1. ZKP/08., s prijedlogom da se ta presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se, ako Vrhovni sud Republike Hrvatske ne nađe da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, preinači i optuženicu osudi za kazneno djelo iz čl. 110. KZ/11., a podredno da se preinači u odluci o kazni i optuženica osudi na kaznu u duljem trajanju.

Žalbu protiv te presude podnijela je i optužena D. M. putem braniteljice N. K., odvjetnice iz S., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i donese oslobađajuća presuda ili da se preinači u odluci o kazni i optuženici izrekne blaža kazna, odnosno djelomična uvjetna osuda.

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženice u kojem je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana.

Spis predmeta je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. je osnovana, a ispitivanjem pobijane presude povodom te žalbe i žalbe optužene D. M. po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08., utvrđeno da je prvostupanjski sud, osim onog vida bitne postupovne povrede na koji u svojoj žalbi upire državni odvjetnik, počinio još jedan oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., uslijed čega je tu presudu trebalo ukinuti, a žalba optužene D. M. je bespredmetna.

Prije svega, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je izreka pobijane presude nerazumljiva, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Naime, sukladno odredbi čl. 455. st. 2. toč. 1. ZKP/08., u presudi u kojoj se optuženik proglašava krivim sud će izreći za koje se djelo proglašava krivim, uz naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježja kaznenog djela te onih o kojima ovisi primjena određene odredbe kaznenog zakona. Budući da je u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje je optuženica pobijanom presudom proglašena krivom (ubojstvo u prekoračenju nužne obrane iz čl. 110. u svezi čl. 21. st. 3. KZ/11.) navedeno samo to da je ona postupala „u cilju da otkloni od sebe daljnji napad“, dok je u potpunosti izostao opis oblika krivnje za neko kazneno djelo kao jednog od bitnih obilježja kaznenog djela (i time jedan od obveznih sastojaka izreke osuđujuće presude) te opis je li njena radnja bila usmjerena na ubojstvo žrtve ili samo njegovo tjelesno povređivanje s eventualnom smrtnom posljedicom, izreka pobijane presude je nerazumljiva, čime je ostvarena prethodno navedena bitna postupovna povreda, čije postojanje je ovaj drugostupanjski sud utvrdio ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08.

Ostvarena je i daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju s pravom ukazuje državni odvjetnik kada, žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., ističe da je izreka pobijane presude proturječna sama sebi odnosno razlozima presude. Ovo stoga što je u činjeničnom opisu pobijane presude optuženica proglašena krivom što je u odnosu na sve tri rane postupala na način da je „…u cilju da otkloni od sebe daljnji napad, uzela kuhinjski nož ukupne dužine 27,5 cm a dužine oštrice 15 cm te istim nožem u kuhinji i hodniku kuće zadala tri ubodne rane S. M.…“, dok se u obrazloženju te presude na stranicama 13. i 14. navodi: „Dakle, okrivljena je, nakon što ju je oštećeni udario lopatom po lijevoj nadlaktici, najprije dva puta ubola oštećenog u lijevo prsište i lijevi pazuh dok je ovaj zamahivao prema njoj lopatom, a nakon tih uboda, dok se oštećeni povlačio unatrag prema izlaznim vratima, u hodniku još jednom ubola oštećenika u području lijeve natkoljenice, a koji ubod nije bio neophodan za odbijanje istodobnog protupravnog napada…“.

Iz izloženoga proizlazi da, kako to s pravom ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi, prvostupanjski sud u izreci pobijane presude sve tri rane uzima kao jednu cjelinu odnosno kao obranu optuženice od protupravnog napada oštećenika, dok u obrazloženju te presude radnje optuženice razdvaja na dva dijela, i to tako da ubode ispod pazuha i u prsište tretira kao obranu optuženice koja ima sve elemente nužne obrane iz čl. 21. st. 2. KZ/11., dok treću povredu odnosno reznu ranu lijeve natkoljenice tretira kao da nije nanesena u nužnoj obrani, ističući da ova povreda  „nije bila neophodna za odbijanje istodobnog protupravnog napada“.

S obzirom na sve prethodno izloženo u pogledu bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., pobijanu presudu trebalo je ukinuti i prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti, bez upuštanja u razmatranje ostalih žalbenih navoda državnog odvjetnika te onih optužene D. M., i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku i to pred potpuno izmijenjeno vijeće jer je očito da su opisani vidovi bitne postupovne povrede utjecali i na (ne)pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Uslijed takve odluke, žalba optužene D. M. postala je bespredmetna.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, prije svega, otkloniti sve vidove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem. Provest će sve do sada izvedene, a po potrebi i druge dokaze koje ocijeni važnima za razjašnjenje svih spornih, a odlučnih činjenica, osobito vodeći računa o tome da već sam državni odvjetnik u izmijenjenom činjeničnom opisu utvrdivši redoslijed zadobivanja povreda kod žrtve optuženici kao jedinu radnju usmjerenu na ubojstvo žrtve inkriminira samo treću povredu nožem tj. onu reznu ranu koju je optuženica zadala u lijevu natkoljenicu žrtve, dok za ostala dva uboda i tužitelj označava da se radilo o postupanju u namjeri obrane bez oznake da bi to bilo u namjeri počinjenja bilo kojeg kaznenog djela. Pri utvrđivanju namjere optuženice kod zadavanja te treće rezne rane u lijevu natkoljenicu žrtve, za koju državni odvjetnik tvrdi da je zadana u namjeri da ubije žrtvu, prvostupanjski sud će posebnu pažnju posvetiti utvrđenjima u kojoj poziciji se nalazila optuženica kada je zadavala ovu povredu, cijeneći pri tome obranu same optuženice da je povredu zadala u trenutku svoga posrtanja, a koju vjerojatnost obrane će provjeriti i dopunskim ispitivanjem liječnika vještaka, a zatim, ovisno o utvrđenoj poziciji optuženice u trenutku zadavanja ove povrede, prvostupanjski sud će moći zaključivati radi li se o povredi zadanoj tijekom napada na osobu koja se povlači ili je i ta povreda bila zadana radi otklanjanja napada na optuženicu koji je u tijeku ili neposredno prethodi. Tek nakon ispravnog ovog utvrđenja moći će prvostupanjski sud zaključivati je li ta radnja bila poduzeta u namjeri usmrćenja ili pristajući na usmrćenje u prekoračenju granica nužne obrane ili je radnju radi usmrćenja žrtve optuženica poduzela u čistoj nužnoj obrani.

Slijedom svega iznesenoga, na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 6. studenog 2018. godine