-1-

Poslovni broj: 4 UsI-184/2021-6

Poslovni broj: 4 UsI-184/2021-6

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja J. K. iz Đ., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, radi određivanja mirovine, 5. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/19-01/03047619191, URBROJ: 341-99-05/3-19-8199 od 12. ožujka 2020.

Obrazloženje

              1.              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/19-01/03047619191, URBROJ: 341-99-05/3-19-8199 od 12. ožujka 2020. uvažena je žalba tužitelja i poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Osijeku KLASA: UP/I 141-02/19-01/OB, URBROJ: 341-12-05/3-19-22627 od 7. listopada 2019.

              2.              Poništenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu se odredi najniža mirovina hrvatskog branitelja na temelju članka 49. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., dalje: ZOHBDR) i zahtjev za obnovom mirovine na temelju statusa.

              3.              Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je nezadovoljan budući da je tuženik po drugi puta vratio predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a radi utvrđivanja njegovog prava na najnižu braniteljsku mirovinu te smatra da je tuženik sam trebao priznati traženo pravo tužitelju. Tvrdi kako je time pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo pa predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

              4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu s zakonskim propisima, a da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5.              Budući da je u konkretnom slučaju sporna primjena prava te je Sud činjenice ocijenio nespornima, a da stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS) riješio ovaj upravni spor bez rasprave.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              6.              Osporavanim rješenjem tuženika od 12. ožujka 2020. uvažena je žalba tužitelja i poništeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu se odredi najniža mirovina hrvatskog branitelja na temelju članka 49. ZOHBDR-a i zahtjev za obnovom mirovine na temelju statusa. Pri tome je dano obrazloženje da u ponovnom postupku prvostupanjskoj tijelo nije postupilo prema rješenju tuženika broj: 169497 od 22. svibnja 2019., jer nije odlučeno u cijelosti o zahtjevu tužitelja, odnosno o pripadajućoj svoti najniže mirovine počevši od 1. ožujka 2018. te je potrebno detaljno obrazložiti i prikazati način izračuna invalidske mirovine, kao i posebno odlučiti o zahtjevu za određivanje invalidske mirovine na temelju statusa hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata uz obrazloženje utvrđenog činjeničnog stanja i propisa na temelju kojeg se rješava upravna stvar.

Stoga je tuženik pravilno, u skladu sa svojim ovlastima, a primjenom odredbe članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje: ZUP) uvažio žalba tužitelja i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na dopunu i ponovno provođenje postupka, a koje će, ovisno o utvrđenom činjeničnom stanju ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

7.              Dakle, tuženik je osporavano rješenje donio u korist tužitelja, a iz istoga proizlazi da je za primjenu odredbe članka 49. ZOHBDR-a potrebno utvrditi određene činjenice u vezi ostvarenog statusa hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata i druge činjenice, utvrđeno obrazložiti i pozvati se na mjerodavno materijalno pravo, a što je sve prvostupanjsko tijelo propustilo utvrditi.

8.               Pri tome se tužitelju skreće pozornost da je prvostupanjsko tijelo vezano relevantom sudskom praksom, odnosno pravnim stajalištem iznesenom u istim činjeničnim i pravnim situacijama u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1608/20-2 od 8. rujna 2020. i Usž-933/20-2 od 14. srpnja 2020., iz kojih proizlazi da nema zapreke da se hrvatskim braniteljima – dragovoljcima iz Domovinskog rata odredi najniža mirovina u smislu članka 49. stavka 2. ZOHBDR-a ako je to za njih povoljnije i ako ispunjavaju sve tim Zakonom propisane pretpostavke. To stoga, jer status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ostvaren prema odredbama ZOHBDR-a predstavlja osnovu za određivanje najniže mirovine bez obzira kad je ostvareno pravo na mirovinu prema općem propisu. Navedeno je u skladu s načelom ravnopravnosti, kako bi se osiguralo ostvarivanje predmetnog prava odnosno jednak položaj svih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

9.              Budući da će se u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo ponovno utvrditi sporne činjenice te će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja za određivanje najniže mirovine hrvatskog branitelja prema članku 49. ZOHBDR-a, tužitelj pogrešno smatra da je tuženik poništavanjem prvostupanjskog rješenja povrijedio zakon njemu na štetu.

10.              K tome, ukoliko bude nezadovoljan odlučenim, imati će mogućnost osporavati odluku prvostupanjskog tijela žalbom, a poslije, eventualno i tužbom u upravnom sporu te su njegova prava u cijelosti zaštićena.

11.              Slijedom iznesenoga, a budući da je tuženik, u skladu sa svojim ovlaštenjima iz članka 117. ZUP-a, opravdano poništio prvostupanjsko rješenje u korist tužitelja, Sud nema osnove ocijeniti to rješenje nezakonitim.

 12.              Stoga je Sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio je kao u izreci presude.

U Osijeku 5. srpnja 2021.

                                                                                                                                 Sutkinja

                                                                                                              Valentina Grgić Smoljo,v.r.

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).